S. Marija Asumpta Strukar: „Milosrđa Djelitelj. Preostali ulomci iz pismene ostavštine časnoga sluge Božjega fra Ante Antića“

U izdanju Vicepostulature sluge Božjega oca fra Ante Antića s. Marija Asumpta Strukar napisala je knjigu „Milosrđa Djelitelj. Preostali ulomci iz pismene ostavštine časnoga sluge Božjega fra Ante Antića“.

PREDGOVOR

Ovogodišnju obljetnicu smrti časnoga sluge Božjega oca fra Ante Antića 54. po redu, obilježavamo izdanjem knjige Milosrđa djelitelj koja iznosi pred njegove štovatelje i druge čitatelje »Preostale ulomke iz pismene ostavštine časnoga sluge Božjega fra Ante Antića« koje je sabrala i iznijela s Marija Asumpta Strukar, dugogodišnja tajnica Antićeve Vicepostulature. Ovu knjigu treba promatrati kao treći dio trilogije posvećene Časnom sluzi Božjem, koju čine prethodno objavljene knjige Svećenik sam Kristov - Pisma svećenicima (2010.) i Na svetost pozvane - Pisma redovnicama (2015.). Kako ističe sama autorica, »ova jednostavna knjiga, pisana srcem, samo je jedan mali korak, nakon kojeg se može smjelije zakoračiti i dublje posegnuti u škrinju Antićeve pismene ostavštine.«

Fra Ante, koji se sam često potpisivao »nevrijedni sluga«, živeći u svojoj neobičnoj običnosti Božje milosne i mistične darove, djelovanjem Duha Svetoga mnogima je bio svjedok Božjeg milosrđa, pa su ga zato mnogi s pravom smatrali velikanom našeg vremena, što su tijekom biskupijskog procesa potvrdili mnogi svjedoci. To potvrđuje i više od 40 umjetničkih ostvarenja, jedan dokumentarni film i nekoliko monografskih izložaba. Tu su i tri znanstvena simpozija (Zagreb 1989., Split 1993. i Zagreb 1995.) popraćena s tri objavljena zbornika radova, više od 30 njegovih životopisa i 171 broj glasila Dobri otac Antić koje izlazi od 1971.

Želio je potpuno ispuniti Božju zapovijed o ljubavi Boga i bližnjega i to ga je vodilo da vjerno kroči putem istine, pravde i ljubavi.

Uza sve to, autorica, parafrazirajući Mk 6,4, ističe da je uspjela prikupiti »nekoliko košara preostalih ulomaka«, potaknuta Svetom godinom milosrđa (2015./2016.) i stavljanjem u sveopćoj Crkvi u prvi plan dvojice svetaca ispovjedaonice: sv. Leopolda Bogdana Mandića i sv. Padra Pija. Iz tih »preostalih ulomaka« na jednostavan način izranja karizmatski lik poniznog redovnika i gorljivog svećenika, duboko pobožnog euharistiji, predanog odgojitelja, brižnog duhovnog oca, odanog Marijinog sina i nadasve neumornog ispovjednika - djelitelja Božjeg milosrđa. Antić je bio Duhom Božjim prosvijetljeni ispovjednik pa je zato pred njegovom ispovjedaonicom uvijek bilo mnoštvo ljudi. Jedni su tražili savjet, drugi ispovijed nakon koje su se osjećali oslobođeni grješnih tereta prošlosti, treći pomoć neke druge vrste. Većina od njih hrlila je k fra Anti, jer su se kod njega osjećali dobro, uronjeni u nadnaravni svijet, ispunjeni novom snagom za životne borbe na duhovnom planu.

Zahvaljujem s. Mariji Asumpti Strukar na uloženom trudu kojim je još jednom željela istaknuti svetački lik dobrog oca fra Ante Antića.

Na sve vjerne štovatelje časnoga sluge oca Ante Antića, i na sve čitatelje ovog vrijednog djela, zazivam Božji blagoslov!

Split, 21. siječnja 2019.

Fra Joško Kodžoman, provincijal

RIJEČ UREDNIKA

Knjiga Milosrđa djelitelj iznosi na svjetlo dana još neke činjenice iz života i djelovanja časnoga sluge Božjega oca fra Ante Antića. Knjigu je priredila s. Marija Asumpta Strukar iz Družbe Naše Gospe koja je, kako sama kaže, - nakon više od 30 životopisa, pisama svećenicima (Svećenik sam Kristov) i pisama redovnicama (Na svetost pozvane) - smatrala potrebnim »sakupiti još nekoliko košara preostalih ulomaka«. I ove preostale košare ulomaka sadrže istu duhovnu hranu koju je časni sluga Božji fra Ante neumorno dijelio svima koji su k njemu dolazili. One zorno pokazuju da je on želio potpuno ispuniti Božju zapovijed o ljubavi Boga i bližnjega i to ga je vodilo da vjerno kroči putem istine, pravde i ljubavi pomažući i podupirući sve one koji su k njemu dolazili ili pismeno s njim bili u doticaju. On sam to opisuje u pismu s. Čedo- mili Čajko 18. siječnja 1963.: Htio bih se neprestano baviti dragim Bogom, biti u onome što je Oca mojega. Želio bih živjeti u Njegovoj svetoj nazočnosti i neprestano se ponizivati pred Njim, klanjati Mu se, zahvaljivati, prositi Ga, nadoknađivati Mu za svoje grijehe, pogreške, nezahvalnosti, propuste, za grijehe moje Zajednice, Braće, vjernika, posebno za duše koje vodim, koje mi je Gospodin povjerio, za sve ljude. Htio bih Gospodinu služiti svojim svećeništvom kako On to traži. Želio bih da dostojno, kao Isus, nosim Njegovo svećeništvo i da Ga proslavljujem i duše spasavam (AP II/6,35).

Uz uvod i zaključak, knjiga sadrži pet poglavlja. U prvom poglavlju autorica obrađuje Antićeve osobne dokumente i njegov lik koji iz njih izranja.

U drugom poglavlju obrađuje njegove osobne zapise (sačuvane u rukopisu) od kojih posebno ističemo: Zapisi odluka s duhovnih vježbi, Posveta života za povjerenu braću klerike, Bože moj i sve moje, Smjernice za svagdanji život duši koja želi biti žrtva za svećenike,

Moja usrdna i jaka »Molba ljubavi« Bogu posvećenim dušama, Nekoliko naputaka i duhovnih savjeta pobožnoj duši koja želi biti žrtva ljubavi Isusove, Sjedinjenje kontemplativne duše s Bogom, Intimna narav mističnog sjedinjenja, Ideal katoličke redovnice, Cilj moga odgoja: Alter Christus, Poniznost temelj čitavoga života, rada, apostola- ta i svetosti, O osobi svećenika, te brojni klerikatski spisi. U spisu Odgoj u našim klerikatima on piše: Sto god sadimo u njihove duše, sve što sijemo u njihova srca treba da Presveta Euharistija oplodi, ojača i dovede do punine savršenosti. Ne možemo priznati klerika koji se posvećuje službi Božanskog Spasitelja, odgaja za oltar, bez posebne ljubavi k Presvetoj Euharistiji i Žrtvi oltara (AS I, 8).

U trećem poglavlju autorica iznosi izabrane dijelove nekih pisama svećenicima i redovnicama. Poseban naglasak stavlja na pisma koja je Časni sluga Božji pisao laicima, a koja dosada još nisu objavljivana. Posebnu težinu imaju pisma koja je pisao laicima, prije svega učiteljicama. Tako 30. ožujka 1942., zaprepašten strahotama rata, piše učiteljici Katici Jukić: Pogledamo li oko sebe, o Bože moj, tužna li prizora! Svijet izgleda kao jedna velika klaonica. Ljudi se mrze ... progone ... i biju nemilo jedan drugoga. Zaboravili su zakone ljubavi i preziru sve zapovijedi Božje. Ljudi se tako ponašaju i žive kao da nisu više djeca Božja, ni braća među sobom, ni sinovi jedne Majke - Crkve, ni uda Kristova... A moj narod? (...) O bijedni moj narod! Kroz vjekove patnik. I sad trpi i proživljuje teške časove. U velikoj je pogibelji njegova nezavisnost i sloboda, a još više njegova sveta katolička vjera. Kod mnogih je ova vjera uzdrmana, kod mnogih oslabljena, a kod nekih je i umrla... (AP III/13, 18). U pismu Mari Sikavici, 6. kolovoza 1942.: piše: Molimo neka se skrate ovi dani kušnje i nevolje. Držimo se vazda naše vjere svete, naše svete kat[oličke] Crkve, koju ni vrata paklena ne mogu pridobiti. Za ljubav Božju sve podnesimo i svakome dobro želimo i činimo koliko možemo (AP III/29, 1).

Autorica u četvrtom poglavlju kratko se osvrće i na pisma upućena ocu Anti ću. U petom poglavlju analizira 8 knjiga i prijevoda knjiga koje je Časni sluga Božji pripremao za tisak. Na kraju se osvrće i na druge spise kojima se otac Antić služio u svom odgojitelj- skom i apostolskom djelovanju.

U zaključku autorica najprije opisuje duhovni portret Časnoga sluge Božjega koji izranja iz njegovih spisa: lik svećenika i redovnika, euha- ristijskog pobožnika, odgojitelja, duhovnog oca, vjernog sina Majke milosrđa, proroka i prosvijetljenog ispovjednika djelitelja milosrđa. Uz duhovna djela milosrđa on je svakodnevno nastojao vršiti i tjelesna djela milosrđa. Sve to autorica je u zaključku potkrijepila navodima iz fra Antinih pisama njegovoj duhovnoj djeci (fra Nikoli Gabriću, dr. fra Stanku Petrovu, s. Čedomili Čajko, s. Imakulati Malinki, s. Saleziji Mavrak i s. Daroslavi Vojvodi ć), kao i navodima iz njegovih spisa.

Subrata dr. fra Stanka Petrova 15. ožujka 1951. Časni sluga Božji potiče na euharistijsku pobožnost i stavljanje mise u središte njegova života: Sveta misa neka bude za vas posebni duhovni doživljaj, gdje se u vama obistinjuje mistično preobraženje u Isusa Krista. To je vaša žrtva, vaša pretvorba u Kristu, vaše sjedinjenje, preobraženje u Krista, da ne živite vi, ne radite vi, ne djelujete vi kod đaka, kod duša, nego Krist, ne trpite vi nego Krist, ne govorite vi nego Krist (AP /34, 58).

Posebno mjesto zaslužuje navod iz propovijedi blagopokojnog kardinala Franje Kuharića na završnom euharistijskom slavlju (4. ožujka 1989.) na prvom znanstvenom simpoziju o fra Anti (2.-4. ožujka 1989.) Božjom providnošću, Antić dolazi u Zagreb gotovo isti dan kad kardinal Alojzije Stepinac polazi u tamnicu... Dolazi otac Ante Antić u Zagreb da bude ispovjednik, skriven u svojoj ispo- vjedničkoj sobi. Ispovjednik ne samo svojih novaka i svojih klerika nego ispovjednik tolikih svećenika, redovnika, redovnica i tolikih duša i malih i odraslih i neukih i učenih, koje su klečale pred njim da sakramentom pomirenja dobiju bogatstvo milosti i da čuju njegovu riječ savjeta, ohrabrenja i poticaja. Tako otac Antić ispunja svoj život služenja, rast u skromnosti, sazrijeva u tom služenju da zasluži naslov sluge Božjega (Zbornik Karizme, lik i djelo sluge Božjega o. Ante Antića, Zagreb, 1991., str. 211).

Zaključimo, kako stoji i u zaključku ove knjige, riječima sluge Božjega, zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Franje Kuharića: Presveti Otkupitelj svijeta Isus Krist, u Euharistiji trajno prisutni, neka čudesnim uslišanjimaposvjedoči svetost svoga tihog, ustrajnog i poniznog klanjaoca. Neka ga uzvisi na čast oltara da u njemu Crkva u Hrvata i cijela Crkva Božja ima primjer Božjeg svećenika i redovnika; primjer prosvijetljenog ispovjednika.

Dr. fra Josip Simić, vicepostulator

UVOD

Fra Ante Antić, kojemu Crkva u postupku za proglašenje blaženim priznaje krepostan život te mu daje službeni naslov časni sluga Božji[1], sam sebe, poput sv. Franje, naziva i najčešće potpisuje: nevrijedni sluga. Tijekom života okružen je zidinama starih samostana, skriven u sjeni, tišini, jednostavnosti svakodnevice i običnosti. Ipak, mnogi ga pronađoše te u svjetlu milosnih susreta otkriše njegovu neobičnost.

Lik i djela ovoga duhovnog velikana našega vremena potvrdili su na različite načine mnogi svjedoci: Tisuće ispisanih stranica svjedočanstava i zahvala za primljene milosti, nekoliko monografskih i povijesnih izložaba, više od 40 umjetničkih ostvarenja, uključujući i dokumentirani film.[2] U svjetlu njegova lika nadahnjivali su se pjesnici i glazbenici, a različiti pisci ostvarili više od 30 njegovih životopisa. Tri zbornika radova vrsnih znanstvenika, sa 50 predavanja održanih na tri simpozija ujedinili su svoje stavove prikazujući njegove karizme i djela[3], njegovu baštinu u duhovnoj obnovi Hrvatske[4] i njegov posvećeni život[5] [6]. Dodamo li više od 170 objavljenih brojeva glasila Dobri Otac Antić1 te više desetaka tisuća bibliografskih jedinica objavljenih u raznim publikacijama, grad je to velik, sagrađen na gori, koji se ne može sakriti (usp. Mt 5, 14).

Sva ta navedena djela otkrivaju što mnogi misle i govore o fra Anti Antiću.

Držim potrebnim sakupiti još nekoliko košara preostalih ulomaka (usp. Mk 6,43), po Antićevoj pisanoj duhovnoj baštini objaviti što Antić govori nama, te otkriti vrijednost neprolazne hrane koju on nama nudi da bismo živjeli novim životom i postali jedno s Kristom (usp. Rim 6,4).

Sveta Godina Milosrđa (2015./16.), koju je za Crkvu katoličku proglasio papa Franjo, bijaše mi snažan poticaj za prikupljanje preostalih ulomaka za ovu knjigu. U toj godini, u Crkvi su posebno zablistala dva lika: sv. Leopold Bogdan Mandić i sv. padre Pio, označeni kao sveci ispovjedaonice.

Zasigurno nisam jedina osoba koja je poželjela ovim svecima pridružiti i časnoga slugu Božjeg fra Antu Antića, kome je ispovjedaonica bila sveto mjesto, gdje je odvajao dragocjeno od bezvrijedna, bio Božja usta (usp. Jr 15, 19) i Milosrđa djelitelj.

Uz već objavljena Antićeva pisma svećenicima[7] i pisma redovnicama[8], ovi preostali ulomci dodatno osvjetljuju Antićeve karizme, posebno lik duhovnog oca - ispovjednika.

Prema vrsti njegove pismene ostavštine, knjiga je podijeljena na pet poglavlja označenih rimskim brojevima.

Na samom početku, popis Antićevih osobnih dokumenata[9] kronološki ocrtava životni put i rad oca Ante Antića. Slijede Antićevi spisi[10] (njegovi osobni zapisi u rukopisu), zatim Antićeva pisma[11]. U četvrtom dijelu susrećemo se s nekoliko pisama upućenih ocu Anti- ću.[12] U petom poglavlju navodimo knjige i prijevode knjiga koje je Antić pripremao za tisak, s osvrtom na spise kojima se Antić služio u svom apostolatu.

Uvod, komentari i zaključak autorice sadržajno prezentiraju sva poglavlja. Na vrlo jednostavan način otkrivaju karizmatski lik toga gorljivog hrvatskog svećenika, poniznog redovnika, euharistijskog pobožnika, odgojitelja, duhovnog oca, vjernog sina Majke Milosrđa, proroka, i posebno prosvijetljenog ispovjednika - milosrđa djelitelja.

Dodatak ovoj knjizi svojevrsni je Antićev životopis. Fotografije iz njegova života kronološki prikazane, uz poeziju fra Vladimira Tadića[13] jedinstvena je harmonija Antićeva života.

Na početku ovoga zahtjevnog rada morala sam se odlučiti na koji način pristupiti stvaranju ove knjige držeći se nekih određenih norma:

- da li je raditi strogo objektivno (da se niti jednom riječju ne spominje autor) ili

- subjektivno (da se osjeća prisutnost i stav autora i da autor često daje svoje osobno mišljenje)?

Budući da ova knjiga nije znanstveni rad, a ni udžbenik, ja sam odabrala srednji put: nastojala sam objektivno opisati Antićeva djela, no na više mjesta dajem svoj sud o njegovu radu. Time sam nastojala unijeti više srca, izbjeći monotonost i postići zanimljivost.

Za tračak svjetla i za korak naprijed u stvaranju ove knjige te zahtjevnom radu prikupljanja preostalih ulomaka (usp. Iv 6,12), trebalo se osvrnuti natrag, maknuti prašinu sa starih škrinja, obnoviti sjećanja te na svjetlo dana iz Antićeve riznice iznijeti staro i novo (usp. Mt 13, 52). Taj zadatak bio mi je mnogo ranije i službeno povjeren od uzoritog kardinala Franje Kuharića nadbiskupa zagrebačkog, imenovanjem za članicu Komisije za prikupljanje i ocjenu netiska- nih spisa i svih dokumenata, bilo rukopisnih bilo tiskanih, koji se odnose na život, službu i djelovanje sluge Božjega oca fra Ante An- tića.[14]

Božja riječ Zauzmi se, jamči za me (Iz 38,14) postade mi tada ohrabrenje, putokaz i jasan zadatak: pronaći blago koje sakriveno leži na tom polju (usp. Mt 13, 44). O svemu tada pronađenom potvrđuje iscrpno pismeno izvješće[15] koje je, preko Sudišta u procesu za beatifikaciju, upućeno Kongregaciji u Rim te uvršteno u spise kauze.[16] Dio sadržaja toga izvješća i Arhiv Vicepostulature glavni su izvori u stvaranju ove knjige.

Duhovni spisi Časnoga Sluge Božjega nisu samo nijemi svjedoci prošlosti. Premda im je vanjština obilježena vidljivim znakovima prolaznosti, ostadoše oni glasnici neprolaznih vrijednosti i trajni zov na vrhunce evanđeoske savršenosti i vječne ljepote. Snaga vječnih vrednota, koja im je dragocjeni sadržaj, ostaje i čovjeku današnjice siguran duhovni pokretač, snažan zov i poticaj za uvijek nove iskorake u svjetlu Božjega milosrđa.

Da to svjetlo jače zasja i kroz ovu knjigu, upustila sam se u ovaj zahtjevan rad na poticaj mnogih Antićevih štovatelja. Posebno dragocjene savjete i podršku dali su mi i ostavili kao baštinu, sada već u vječnost preseljeni: dugogodišnji vicepostulator fra Vladimir Ta- dić (f2016.), fra Vicko Kapitanović (f2015.) i fra Bonaventura Duda (f2017.). Za njihovu dragocjenu baštinu i nevidljivu anđeosku blizinu; za svu radost i ohrabrenje koje osjećam pred Bogom radi njih, najusrdnijom molitvom uzvraćam zahvalu Bogu (usp.1 Sol 3,9).

Uvijek vjerni i neumorni ohrabritelji bijahu mi fra Josip Šimić (sadašnji vicepostulator), fra Joško Kodžoman (provincijal), prečasni Milan Osrečki, akademik Ivan Golub (f 2018.), O. Anto Gavrić OP, fra Gabrijel Jurišić, fra Zdravko Lazić, O. Božidar Nagy DI, (postulator u kauzi za proglašenje svetim bl. Ivana Merza), Neno Kužina, te mnogi stručni savjetnici, među kojima posebno prof. Domagoj Grečl, Marijan Osman, Ljiljana Zlatić, te uvijek revno osoblje u tiskari Denona.

S posebnim zanimanjem, molitvom i raznovrsnom pomoći pratili su ovaj rad dragi članovi moje obitelji, posebno Marija i Darko Osrečki.

Podršku i poticaj iskazali su mnogi prijatelji, svećenici, redovnice, posebno s. Snježna Stjepandić Kćeri Božje ljubavi, s. Dobrosla- va Mlakić Presvetog Srca Isusova i s. Cecilija Pleša, uz doborohotne članice Družbe sestara Naše Gospe kojoj pripadam.

Svima izražavam svoju trajnu i srdačnu zahvalnost uz molitvu: »Neka je hvaljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac Milosrđa i Bog svakovrsne utjehe« (2 Kor 1, 3).

Ova jednostavna knjiga, pisana srcem, samo je jedan mali korak, nakon kojeg se može smjelije zakoračiti i dublje posegnuti u škrinju Antićeve pismene ostavštine, koja je s ovim prikupljenim ulomcima tek neznatno otvorena.

Dobrohotnom čitatelju nudim pune košare preostalih ulomaka (usp. Mt 14,20) u nadi da će ovi krhki, suhi i stari ulomci postati svježa i poželjna duhovna hrana na iscrpljujućem putu života.

Da se ne troši novac na ono što kruh nije i što ne siti (usp. Iz 55,2), Antić u svojim spisima nudi obilnu duhovnu hranu i piće iz kristalno bistre rijeke života koja istječe iz Božjeg prijestolja (usp. Otk 22,1).

Svjetiljka je upaljena.

Kuća je pometena.

Blago je pronađeno.

Odjekuje poziv: Radujte se sa mnom! (usp. Lk 15, 8).

S. Marija Asumpta Strukar

U Zagrebu, 8. travnja 2018. Blagdan Božanskog Milosrđa

________________

[1] Congregatio de causis sanctorum, Decretum super virtutibus, Romae, die 5 mensis Maii a. D. 2015., AOD 83, AV

[2] HRT.: Duhovni velikani Crkve u Hrvata - Fra Ante Antić uronjen u Boga. Zagreb, lipanj 1999.

[3] Zbornik, Karizme, lik i djelo sluge Božjeg o. Ante Antića, Zagreb, 1991., str. 1-231. (Znanstveni zbor održan u Zagrebu, 2. do 4. ožujka 1990.).

[4] Zbornik, Antićeva baština u duhovnoj obnovi Hrvatske, Zagreb,1994., str. 1-313). (Znanstveni zbor održan u Splitu, 3. do 6. lipnja 1993.)

[5] Zbornik, Posvećeni život i sluga Božji o. fra Ante Antić, Zagreb, 1996., str. 1-419. (Znanstveni zbor održan u Zagrebu, 2. do 4. ožujka 1995.)

6 Glasilo Vicepostulature, izlazi neprekidno od 1911. godine.

[7] Ante Antić, Svećenik sam Kristov. Pisma svećenicima, priredila s. Marija Asumpta Strukar, Zagreb, 2010., str. 1-260.

[8] Ante Antić, Na svetost pozvane. Pisma redovnicama, priredila s. Marija Asumpta Strukar, Zagreb, 2015., str. 1-419.

[9] U daljnjem tekstu AOD.

[10] U daljnjem tekstu AS.

[11] U daljnjem tekstu AP. Budući da su već objavljene knjige s izborom pisama svećenicima i redovnicama, ovdje se, uz komentar, citiraju samo neki kraći dijelovi s naglaskom na pisma laicima koja još nisu objavljena.

[12] U daljnjem tekstu PA.

[13] Ante (fra Vladimir) Tadić (1938.-2016.), kroz 15 godina vrši službu vicepostulatora u kauzi za proglašenje blaženim sluge Božjega fra Ante Antića.

[14] Franjo kardinal Kuharić, Zagreb, br. 2 - Prez/92., 10. siječnja 1992. AV

[15] S. Marija Asumpta Strukar: Neobjavljeni spisi koji se odnose na život, službu i djelovanje sluge Božjega oca fra Ante Antića, Zagreb, 1993. str. 1-50, AV.

[16] CONGREGATIO DE CAUSIS SANCTORUM, Positio super vita, virtutibus et fama sanctitatis, Romae 2006. Vol. II. str. 1-68.

************

Anđeo pokaza rijeku života, bistru kao kristal, koja istječe iz Božjeg i Janjetova prijestolja.

Tko je žedan, neka dođe; tko želi, neka badava uzme vode života.

Otk 22,1; 17

Svaka nova knjiga o časnom sluzi Božjemu ocu fra Anti Antiću, pogotovo kad ju je napisala osoba koja ga je poznavala i još k tome s njime surađivala u njegovu apostolatu, jest veliki doprinos za upoznavanje njegove svetosti. Za ovu knjigu možemo reći da je jedinstvena. Autorica knjige, časna sestra Marija Asumpta Strukar iz Družbe Naše Gospe, koja je od početka bila angažirana i u službenom odvijanju crkvenog postupka za beatifikaciju oca Antića, uspjela nam je veoma uvjerljivo opisati njegov lik i njegovu svetost na temelju izvornih dokumenata njegove pisane ostavštine od kojih su mnogi do sada bili nedostupni javnosti. Osim njihova prijepisa, tu su i mnogi njihovi faksimili što nam još više približava lik oca Antića kad čitamo originale tih dokumenata pisane njegovim čitkim rukopisom. Kroz sve ove tekstove oca Antića, koje nam je autorica veoma pregledno rasporedila po temama, dobivamo jasan i kompletan uvid u duhovni portret oca Antića čije karakteristike s. Asumpta na kraju knjige formulira ovim riječima: svećenik i redovnik, euharistijski pobožnik, odgojitelj, duhovni otac, vjerni sin majke milosrđa, prorok, prosvijetljeni ispovjednik, djelitelj milosrđa. Sva ta svetačka svojstva oca Antića izranjaju u svome svjetlu iz svakog njegova dokumenta. Za mene osobno ova knjiga predstavlja krunu svih dosadašnjih publikacija o ocu Antiću, jer nam uvjerljivo i dokumentirano približava i njegovu svetost i duhovnu poruku koja zrači sa svake stranice njegove pisane duhovne baštine.

o. dr. Božidar Nagy, SJ


 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

22. lipnja: Split - Svećeničko ređenje

************

25.-28. lipnja: Proslava Presvetoga Srca Isusova u Šibeniku

************

27.-29. lipnja: Siverić - 50. obljetnica župe

************

29. lipnja: Kruševo - 50. obljetnica svećeništva

***********

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1976
Ovaj mjesecOvaj mjesec52993
UkupnoUkupno6889775

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 169 

Administrator

franodoljanin@gmail.com