Ante Vučković: Dah sile Božje

RIJEČ JE GOSPODNJA

.

Mi ljudi najbolje čujemo kada slušamo nešto po prvi put. Ponavljanje nam često, umjesto boljeg razumijevanja, zatvara uši. Kada nekoga slušamo da govori nešto što smo već prije čuli, redovito prestanemo slušati. Tako ponavljanje ne olakšava shvaćanje, nego ga dokida, usprkos poslovici koja kaže da je ponavljanje majka znanja.

Koliko puta u našim međusobnim razgovorima gledamo sugovornika želeći mu pokazati da slušamo o čemu govori, a misli su nam već odavno na drugom mjestu? Koliko puta u školama učenici upiru pogled u učitelja s jedinom namjerom da ga zavaraju kako slušaju? Koliko puta u crkvi odsjedimo vrijeme liturgije, a izgovorene riječi se odbiju od naših ušiju?

Redovito u našim liturgijskim susretima slušamo Riječ Gospodnju. Netko iziđe, pročita odlomak iz Svetog pisma, završi ga usklikom "Riječ je Gospodnja!" i mi odgovorimo: "Bogu hvala!" Sve je na mjestu. I poklik i odgovor. Pa ipak, često, ako ne i redovito, ni usklik ni odgovor ne govore ništa. Ne, naravno, sami po sebi. Riječ Gospodnja je ostala ista. Nije se promijenila. No, nije problem u njoj. Nije promijenila nas, nije dospjela do nas, nije se probila kroz naše uši, nije postigla razumijevanje.

Čak i prije njezina sadržaja, prije razumijevanja njezina vremena i poruke, sama činjenica da je riječ o Gospodnjoj Riječi ne dopire do nas.

Što je uopće Riječ Gospodnja?

.

Ljudska riječ i Riječ Gospodnja

Otvorimo Bibliju i vidimo ispisanu knjigu. Puna je riječi kao uostalom i svaka druga knjiga. No, Biblija se razlikuje od drugih knjiga. Razlikuje se po tome što u njoj nisu ljudske nego Božje riječi. Naravno, ima i drugih knjiga za koje se tvrdi da sadrže Božje riječi. No, nije dovoljno da se za neki tekst kaže kako sadrži Božje riječi pa da to i bude tako, kao što nije dovoljno da netko za sebe tvrdi daje liječnik. Liječnik treba imati moć pokazati da je liječnik. Kako Božja Riječ može pokazati daje uistinu Božja, a ne ljudska riječ? Po čemu se Božja riječ razlikuje od ljudskih riječi?

Otvorimo li Bibliju, Novi zavjet primjerice, i počnemo li čitati, naići ćemo najprije na ljudsku riječ. Piše Marko, Matej, Luka, Ivan, Pavao ili Petar. Pišu ljudi. Potpisuju napisano. A mi ipak, nakon čitanja tih tekstova, kažemo Riječ je Gospodnja.

Ne kažemo to samo nakon teksta u kojem naiđemo na navodne znakove, teksta koj i autori u Novom zavjetu pripisuju Isusu, Božjoj Riječi, kako ga naziva Ivan. To kažemo iza svakog teksta, bilo daje riječ o Pavlovim uputama zajednicama do kojih on ne može stići, bilo daje riječ o Markovom tekstu koji opisuje stoje Isus činio na početku svog javnog djelovanja.

Kako to da za riječi koje je napisao čovjek govorimo da su riječi Gospodnje? Što to ove ljudske riječi čini Božjim riječima? Ili, kako se kroz ljudske riječi dopire do Riječi Gospodnje?

Objasnit ćemo kako je riječ o Objavi, o tome kako se Bog objavljuje na ljudski dostupan i razumljiv način, u ljudskoj riječi, pisanoj ljudskom rukom, ah ipak "dahom Duha Svetoga". No, kako se Božja riječ krije u ljudskoj? Kako se služi ljudskom? Po čemu je razlikujemo od ljudske?

Samo u vjeri otkrivamo kako su riječi koje su napisali ljudi, a koje tvore svete biblijske tekstove, Božje riječi. Dokinemo li vjeru, nemamo pristupa u prostor u kojem Biblijske riječi imaju odjek Božje riječi.

.

Vjera i riječ

Naravno, valja biti oprezan u tvrdnji daje vjera prostor gdje ljudske riječi shvaćamo kao Božje. Oprez je vrlo važan, jer bi se moglo dogoditi da, primjerice, povjerujem nekom čovjeku da kroz njega govori Bog živi. Tako bi moja vjera učinila da riječi za koje on kaže da su Božje za mene to i postanu. Nije dovoljno da povjerujem kako su neke riječi Božje pa da one to doista i budu. Vjera je nužna da bih uopće imao pristup i otvorenost za Božju riječ, ali moja vjera ne čini ljudske riječi Božjim riječima. Kolike li su manipulacije moguće iza privida vjere koja traži da nečije riječi prihvatim kao Božje. Dovoljno je u to povjerovati i moja je sloboda već izručena u ljudske ruke. Čak kada bi se radilo i o najboljem čovjeku, kada mu namjera ne bi bila iskoristiti me ni na kakav način, kada bi mi želio sve najbolje, sama činjenica da njegovim riječima vjerujem kao da su Božje učinila bi od mene slugu. Predao bih mu svoje dostojanstvo, svoju slobodu, i otišao u ropstvo. To što on ne želi manipulirati sa mnom nije jamstvo da ja nisam iznutra rob, da se ne ponašam kao rob, da ne ovisim o riječima koje nisu Božje, nego ljudske.

Možemo, naravno, reći da u svijetu nema nikakvih Božjih riječi i na taj se način zaštititi od mogućih manipulacija i zloporaba. Možemo sve riječi proglasiti samo ljudskima i ne dopustiti mogućnost postojanjanikakve Božje riječi. Moguće je, iz straha od gubitka vlastite slobode, svim riječima oduzeti ikakvu mogućnost da se pojave kao Božje riječi.

Ali, moguće je i povjerovati daje sam Krist prisutan "u svojoj riječi, jer on govori kada se u Crkvi čita Sveto pismo", kako nas poučava II. vatikanski sabor. Liturgija, zajednica, vjera Crkve uronjenau predaju i praćenaučiteljstvom, otvoreno srce, molitva i povjerenje u nazočnost Duha stvaraju ozračje u kojem Biblijske riječi jesu Božje riječi i u kojem Božje riječi izlaze iz Riječi kojaje Bog. Ovo vjersko ozračje otvara prostor Božjoj Riječi kroz ljudske riječi i štiti od zloporabe Božjeg imena i njegove Riječi. U tom ozračjunitko nije iznad Božje Riječi. Od svih se traži poslušnost. Od predstojnika još i više. U trenutku u kojem bi se navjestitelj Riječi izdvojio iz zajedničke poslušnosti Riječi, počeo naviještati svoje riječi i predstavljati ih Božjima, propovijedati svoje i govoriti o njima da su Božje, sve bi se pretvorilo u izdaju Božje Riječi i manipulaciju ljudskim životima. Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe (Jak 1,22), veli Jakov u svojoj poslanici i tako daje najjednostavniji kriterij prosudbe vjere onih koji na poziv Riječ je Gospodnja odgovaraju odzivom Bogu hvala!.

Dovoljno je jednom susresti se na živi način s Božjom riječi pa da postane jasno kako nas Božja Riječ mijenja, osvjetljuje, ohrabruje. Ponekad je teško razumjeti Gospodnju riječ, ali je dovoljno da samo jedna riječ padne na plodno tlo otvorenog srca pa da donese plod. Riječ Gospodnja koja donosi plod otvara i um razumijevanju i srce radosti. Gospodnju Riječ najbolje razumiju oni koji su joj poslušni.

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Plina-Stablina

************

Baćina

************

Otok: Proslava sv. Luke

************

Obiteljski susret

************


Dani crkvene glazbe 2019.

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas689
Ovaj mjesecOvaj mjesec38090
UkupnoUkupno7173741

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 54