PREDGOVOR

Kao i svaka druga teološka disciplina, tako i praktična teologija ima svoj materijalni i svoj formalni objekt. Materijalni objekt naziv je za njezino područje istraživanja: to je u prvome redu praksa kršćanskog života u Crkvi i u društvu koja obuhvaća one već takoreći standardizirane obrasce pastoralnog i katehetskog dje­lovanja te se tendencijalno širi prema sve obuhvatnijim područjima prakse ljudi u društvu; stoga se može reći da je predmet, kojim se praktična teologija bavi, praksa života svakog pojedinog čovjeka i svih ljudi skupa u skladu s njihovim bogomdanim dostojanstvom sinova i kćeri Božjih. To proširenje materijalnog objekta praktične te­ologije od unutarcrkvenog pastorala prema praksi svih ljudi ima svoj teološki temelj u istini kršćanske vjere da Božja spasenjska volja obuhvaća svakog čovjeka i sve ljude principijelno i bezuvjetno (usp. 1 Tim 2, 3-6), bez obzira na to koliko njezina povijesno-religijsko-crkvena posredovanja bila deficitarna u provedbi.

Formalni objekt praktične teologije imenuje njezin pristup tom upravo spo­menutom predmetu i način njezina bavljenja tim predmetom ili, drugim riječima, radi se o metodi praktične teologije. Samo letimičan uvid u literaturu koja se bavi praktičnom teologijom pokazuje koliko je to jedna quaestio disputata et disputanda te kako ne vlada veliko suglasje s obzirom na rješavanje tog pitanja. U isto je vrijeme pritom razvidno od kolike je važnosti za praktičnu teologiju kao univerzitetsku dis­ciplinu na teološkome fakultetu to, da se ovo pitanje ispravno postavi i da se prikažu pokušaji njegovog rješavanja. Jer temeljni je problem i izazov: kako i kojim sred­stvima zahvatiti praksu, kako ju znanstveno prikazati te na temelju toga i imajući u vidu pastoralnu narav Crkve kao takve (»poslana svijetu«) postaviti ciljeve i trasirati puteve njihova ostvarenja.

Budući da se u hrvatskoj praktično-teološkoj literaturi ovo pitanje tek ne­davno počelo temeljitije obrađivati, smatrali smo potrebnim posvetiti mu ovu pu­blikaciju pod naslovom Metoda u praktičnoj teologiji. Dakako, nemamo tu preten­ziju da damo završni odgovor na to pitanje, nego smo krenuli »u školu« kod onih koji su to prije nas nastojali prikazati i ponuditi ako ne cjelovita rješenja, a ono barem neke bitne elemente za odgovor na pitanje o metodi u praktičnoj teologiji. Pri našem traganju naišli smo na do sada najobuhvatniji metodološki model u radu prof. dr. Stephanie Klein: Erkenntnis und Methode in der Praktischen Theologie (Stuttgart 2005.). Ona je predstojnik katedre za praktičnu teologiju na teološkom fakultetu u Luzernu (Švicarska), autorica više djela koja se bave metodologijom praktične teologije odnosno empirijskim istraživanjima religioznosti pod kvalita­tivnim vidikom, o čemu svjedoče njezini radovi Theologie und empirische Bio-graphieforschung. Methodische Zugange zur Lebens- und Glaubensgeschichte und ihre Bedeutung fiir eine erfahrungsbezogene Theologie (Stuttgart 1994.) te Gottesbilder von Madchen. Bilder und Gesprache zur kindlichen religidsen Vor-stellungswelt (Stuttgart 2000.). S njezinom smo suglasnošću i uz odobrenje izda­vača (Kohlhammer-Verlag, Stuttgart) preuzeli prvo i završno poglavlje njezina rada o spoznaji i metodi u praktičnoj teologiji te ga preveli na hrvatski. U tim je naime dijelovima na iscrpan i argumentiran način prikazana problematika metode u praktičnoj teologiji; autorica zauzima svoj stav i odlučuje se za metodu vidjeti-prosuditi-djelovati te ju teološki podgrađuje i proširuje pod vidikom planiranja pastoralnog djelovanja. Čini nam se da je u toj publikaciji do sada najcjelovitije i najargumentiranije prikazano pitanje metode. Ostala poglavlja njezina rada bave se važnošću fenomenologijskog istraživanja svijeta života (kako pojedinačnog tako i društvenog: Husserl i Schutz) te prikazom metodologije kojom se omogu­ćuje istraživanje terena također pod kvalitativnim vidikom, a ne samo - kako je to uglavnom uobičajeno u društvenim znanostima - pod kvantitativnim vidikom. Opredijelili smo se za ovaj sadržaj jer takvoga sadržaja nemamo u hrvatskoj teološko-pastoralnoj literaturi te smo smatrali daje nasušno potreban, bilo profeso­rima bilo studentima i svima koji žele intenzivnije upoznati problematiku metode u praktičnoj teologiji.

Tomu smo dodali dva naša rada: uvodno razmišljanje o važnosti empirije za teologiju te o znakovima vremena i njihovu tumačenju u svjetlu evanđelja; uz pri­mjenu ranije spomenutog metodičkog trokoraka vidjeti-prosuditi-djelovati pokušali smo oprobati opisanu metodu na primjeru individualizacije kao znaka vremena. Na­damo se da smo time malo konkretizirali inače apstraktnu metodologijsku proble­matiku te upozorili na neke važne posljedice za pastoralno razumijevanje situacije vjere u društvu i za djelovanje Crkve i njezinih ustanova i služba. Bibliografija, koju su u suradnji sastavili S. Klein i S. Nimac, donosi izbor iz literature koja se odnosi na pitanje metode u praktičnoj teologiji kao i na njezina rubna područja; ona upotpunju­je onu ranije objavljenu u našem koautorskom radu s Brunom Sevesom, Praktična teologija. Profil jedne teološke discipline s osvrtom na njezine zadaće u hrvatskoj Crkvi i društvu (2009.).

Ova knjiga o metodi u praktičnoj teologiji, zatim ona upravo spomenuta te prijevod knjige prof. dr. Norberta Mettea Katolička pastoralna teologija. Praktična teologija nekoć i danas (sve tri u izdanju Ravnokotarskog Cvita, Lepuri) ulaze u okvir smjernica Bolonjske deklaracije o europskim visokim učilištima, gdje je riječ o protoku znanja među učilištima, o suradnji sveučilišnih zajednica, o razmjeni stude­nata te o suradnji profesora i istraživača s raznih europskih učilišta. Ove publikacije kao i one sličnog značaja napisane i objavljene u suradnji s austrijskim i mađarskim pastoralnim teolozima (Zulehner i Toth) otvaraju nove perspektive suradnje i prou­čavanja »terena« te razradbe metode pastoralnog djelovanja na prostorima srednje Europe, dakako, poštujući sve regionalne razlike i specifičnosti.

I na kraju, preostaje nam da zahvalimo prof. dr. Stephanie Klein i izdavaču Kohlhammer-Verlag na susretljivosti i dopuštenju da objavimo spomenute tekstove u hrvat­skom prijevodu. Nadamo se da će ova publikacija pridonijeti boljem razumijevanju teorijske i metodologijske strane pastoralno-teološke problematike u studiju teologije, ali i u razradbi praktičnih smjernica za pastoralno djelovanje u životu naše Crkve.

U Splitu, 5. svibnja 2010.

Stipe Nimac