II. SVETI FRANJO I FRANJEVAČKI POKRET
(Prema knjizi KAJETAN ESSER, Pregled povijesti Franjevačkoga reda) .

3. Franjino obraćenje

Povratak iz zarobljeništva u Peruđi

Krajem 1202. godine vraća se Franjo iz zatvora u Peruđi kući u Asiz. Nakon teške bolesti bio je potpuno nemoćan i slab i jedva je, uz pomoć štapa, mogao hodati. Mjesecima se opo­ravljao dok nije konačno stao na noge. Počeo se uklapati u normalan svakodnevni život. Revno je pomagao ocu u trgovi­ni, ali je volio i davati siromasima. Pridružio se također svojoj veseloj mladenačkoj družini.

Spoleto

Nastupa 1205. godina. Papa Inocent III. uz pomoć vojskovođe Valtera Brienskog želi protjerati njemačke vojvode koji su gospo­darili Južnom Italijom. U Asizu je počelo okupljanje plemića i vi­tezova koji su bili na papinoj strani. Sjajno opremljen, kao već iskusni vitez, Franjo se pridružuje toj vojsci. Prije odlaska, još u Asizu, sanja divnu palaču neke zaručnice. Palača je bila puna oru­žja i vojnih potrepština. Činilo mu se to kao predznak velikih ostvarenja koja ga očekuju u predstojećoj vojni. Sljedeći dan svoju sjajnu vitešku odjeću i opremu rado poklanja nekom iskusnom, ali siromašnom vitezu, a on uzima njegovu.

Kad je Franjo s vitezovima i vojskom stigao u Spoleto, ond­je se razbolio. Dok je ležao u vrućici, začuje glas: «Franjo, kamo ideš? Tko ti može više učiniti - gospodar ili sluga?» Kad je Franjo odgovorio: «Gospodar», glas ga ponovno zapita: «Zašto, dakle, poradi sluge napuštaš gospodara, a poradi podložnika napuštaš kneza?» Tada Franjo upita: «Što želiš da činim, Gospodine?« «Vrati se - reče glas - u svoj zavičaj i bit će ti rečeno što ti je činiti. Drugačije, naime, trebaš shvatiti snoviđenje koje si vidio.» Ujutro krene natrag put Asiza. Odbacio je odluku da krene u Apuliju. Silno je, sav radostan, iščekivao očitovanje volje Gospodinove. Želio je u svemu uskladiti svoju volju s voljom Božjom.

Opet su ga njegovi prijatelji izabrali da im bude vođom. Nakon jedne gozbe vraćao se sa svojom družbom kući. Odjednom ga na tom putu pohodi Gospodin. Srce mu je bilo ispunjeno tolikom ugodnošću da nije mogao govoriti ni kretati se.

Prijatelji se obazriješe i vratiše natrag^ k njemu. Čudno su ga gledali jer se promijenio i uozbiljio. «Sto si to razmišljao? Da se ne kaniš ženiti?» «Da, namislio sam uzeti zaručnicu plemenitiju, bogatiju i ljepšu nego što ste ikada vidjeli.« Oni se grohotom nasmijaše. Franju je na taj odgovor nadahnuo Bog. Ta zaručnica bila je pravi redovnički život po siromaštvu plemenitiji, bogatiji i ljepši.

Put u Rim

Franji se pružila prilika da s asiškim biskupom Gvidom (Guidom) hodočasti u Rim. Ondje je, zamijenivši svoju bogatu odjeću s nekim prosjakom, prosio cijeli dan pred crkvom svetoga Petra. Po povratku u Asiz nastavio je pomagati i zamjenjivati svog oca u poslu dok je ovaj izbivao na trgovačkim putovanjima.

Gubavac

Jednoga je dana Franjo izjahao izvan Asiza kako bi potražio malo samoće. Na tom putu sreo je gubavca. Nešto se u njemt okrenulo. Do tada, kao i svi, zazirao je od gubavaca. Sad je sjašio, pristupio gubavcu i poljubio mu ruku. Poslije je napisao u svoj Oporuci: «Meni bratu Franji udijeli Gospodin milost te sam ovako započeo svoj pokornički život. Dokle god sam griješno živio, bilo mi je mrsko pogledati gubavce, ali kad me je Gospodin doveo među njih, počeo sam ih milovati i ljubiti, od tada mi je postalo sve slatko za dušu i tijelo, štogod mi je prije bilo gorko.» Poslije ovog događaja povukao se u sebe, često je posjećiva gubavce, tražio samotna mjesta na kojima se molio, podnosi nemir i tjeskobu duše, želeći do kraja saznati što to zapravo Gospodin od njega hoće.

Sveti Damjan (San Damiano)

Jednom, kad je prolazio pokraj crkve svetog Damjana, nešto ga je u duhu potaknulo da uđe unutra i ondje se pred križem pomoli. Ušavši unutra, molio je pred likom Raspetoga ovako: «Svevišnji, preslavni Bože, rasvijetli tminu moga srca i daj mi pravu vjeru, pouzdano ufanje i savršenu ljubav. Podaj mi, Gospodine, prave osjećaje i spoznaju da ispunim tvoju svetu zapovijed koju si mi dao u istini. Amen.»

Raspeti mu je s križa progovorio: «Ne vidiš li Franjo da mi se ruši kuća? Zato pođi i popravi je!» «Drage volje ću to učini­ti, Gospodine.« Franjo je naime mislio da se to odnosi na ovu crkvu koja je bila jako trošna i gotovo se rušila. Bio je ispunjen radošću i posebnim svjetlom i u svom je srcu osjetio kako je ono zaista bio Raspeti Krist koji mu je progovorio s križa.

Svećeniku koji je sjedio pokraj crkve dao je novaca i zamo­lio ga da kupi ulja i da se pobrine da pred onim raspelom neprestano gori svjetiljka.

Otada je sve više mučio svoje tijelo. Moleći i razmatrajući Kristovu muku, često je od plača nakon molitve imao zakrvav­ljene oči.

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2018.

***********

Sinj: Proslava Gospe Sinjske

27.7.-19.8.: Hodočašća i devetnica Gospi Sinjskoj

15. kolovoza: Svetkovina

***********

15. kolovoza: Visovac - Proslava Velike Gospe

***********

18. kolovoza: Sinj - Proslava 50. obljetnice mature

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas3073
Ovaj mjesecOvaj mjesec42412
UkupnoUkupno6167492

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 119 

Administrator

franodoljanin@gmail.com