II. SVETI FRANJO I FRANJEVAČKI POKRET
(Prema knjizi KAJETAN ESSER, Pregled povijesti Franjevačkoga reda) .

4. Novi način života

Sve ove promjene nisu mogle ostati samo dio intime Franjina bića, već su promijenile i njegov svjetonazor, što se nije sviđalo ocu Petru Bernardonu. Između njih je izbio sukob koji je kulminirao suđenjem u dvorištu ispred biskupove palače kad se Franjo odrekao svojega zemaljskog oca i javno obznan­io da ima samo jednog Oca - onog na nebu te se lišio svega što pripada svijetu. Otišao je do crkvice Sv. Damjana gdje se nas­tanio i predao službi Božjoj.

Načinio sije odjeću - neke vrsti pustinjački habit, opasao se kožnim remenom, a na nogama je imao kožne sandale - sve po uzoru na tadašnje srednjovjekovne pustinjake. U ruci je nosio štap. Što se tiče služenja Bogu, molio je jako puno, a isto tako i postio te mučio svoje tijelo na razne načine.

Iskusio je još nešto - prošnju. Naime, unatoč izrugivanju građana, skupio je snage te ušao u Asiz i po ulicama i trgovi­ma, kao da je pijan duhom, počeo veličati Gospodina, da bi kad završi svoje veličanje Boga, dobio kamenja za popravak spomenute crkve Sv. Damjana. «Tko mi dade jedan kamen, primit će jednu nagradu! A tko mi dade dva, primiti će dvije nagrade. A tko mi dade tri, primiti će isto toliko nagrada!«

Iza njegovih jednostavnih i zapravo neukih riječi stajalo je gorljivo srce te su i na njegovu primjeru vidjelo da ga je Bog izabrao da se ne uznosi i oholi riječima ljudske mudrosti. On se u svemu ponašao jednostavno.

Mnogi su ga ismjehivali misleći da je poludio, ali bilo je i onih koji su naslutili da je Bog na njemu izveo promjenu te je od veselog taštog čovjeka za malo vremena postao toliko opijen božanskom ljubavlju. Franjo je, međutim, prezreo ismjehi­vanja i gorljivim srcem zahvaljivao Gospodinu Bogu.

Kamenje koje je isprosio nosio je na ramenima i uzidavao u crkvicu Sv. Damjana gdje se susreo s Isusom. Svećenik koji je bio pri toj crkvi sažalio se nad njim, posebno u pogledu jela. Iako je bio i sam siromašan, Franji je nastojao ostaviti uvijek nešto bolji komadić jer je znao da je u očevoj kud živio lagodno.

Kad je Franjo to primijetio, znao je da tako ne živi istinski siromah koji nema nigdje ničega, a pogotovu ne onaj koji se dragovoljno odrekao svake sigurnosti i udobnosti, a sve zbog ljubavi prema onome koje je rođen siromašan, na svijetu vrlo siromašno živio i ostao gol i siromašan u tuđem grobu jer svoje­ga nije imao.

Tako je jednoga dana uzeo zdjelicu, ušao u grad i počeo prositi milostinju idući od vrata do vrata. Budući da su mu različita jela stavljana u istu posudu, mnogi su se čudili kako se čudesno promijenio do takvog poniženja. Kad je htio jesti ova različita pomiješana jela, najprije se namrštio, a onda je ipak nadvladao samoga sebe i počeo jesti te mu se činilo da nikad nije tako uživao u hrani. Zahvaljivao je Bogu što mu je tijelo toliko ojačalo da je mogao štošta, po sebi gorko i teško, radosno podnijeti za njega.

Jednoga dana, kad je trebalo isprositi ulja za svjetiljku u Sv. Damjanu, ušao je u grad i, stigavši do neke kuće, vidio da se ond­je nalaze ljudi koji su se spremali plesati. Pred njima se sramio prositi. No, kad se malo pribrao, došao je do tih ljudi, javno pred njima priznao svoj grijeh te hrabro ušao u kuću da isprosi ulja.

Za crkvu Svetoga Damjana, još dok ju je popravljao, prorekao je da će tu biti samostan svetih žena. Dakle, već u tim ranim godinama Bog mu je dao dar proricanja. Tako je naime prorekao osnutak Drugoga reda, ili klarisa.

Već je rečeno da je bio odjeven kao pustinjaci tog doba. No, jednoga je dana za vrijeme mise čuo što je Krist rekao učenicima kad ih je poslao propovijedati, naime, da sa sobom ne nose novca i novčarke ni kruha, neka budu neobuveni i da nemaju dviju haljina niti štapa. Kad mu je svećenik to bolje objasnio, bio je ispunjen velikom radošću te je uzviknuo: «Ovo je ono što želim izvršavati svim svojim snagama.«  

Franjo je dobro zapamtio to što je čuo te je to odmah i proveo u život napustio je dvostruku odjeću, nije se služio štapom, nije nosio obuće ni novčarke, odbacio je kožnati remen, a umjesto njega je koristio običan konopac (uže) kojim je vezivao svoju vrlo neuglednu haljinu.

Nastojao je raditi za kraljevstvo Božje pa je po Božjem nadahnuću počeo propovijedati o evanđeoskom savršenstvu i jednostavnim je riječima govorio o pokori. Njegove riječi nisu bile neplodne niti ih se moglo ismjehivatijer su bile pune snage Duha Svetoga te su dopirale do srca slušatelja. Kako je sam rekao, Bog ga je naučio pozdrav: «Gospodin ti dao mir. Propovijedajući tako mir i spasenje te opominjući ljude, mnoge je posvađane međusobno izmirio te su se vratili Kristu.

A dogodilo se još nešto: kad su mnogi upoznali istinu jednostavnog naučavanja i Franjin život, nakon dvije godine od njegova obraćenja, neke je oduševio njegov primjer pokorničkoga života te su se odricali svojih materijalnih dobara i prihvaćali Franjin način života.

Prvi je među njima bio Bernardo Kvintavalski, Franjin prijatelj i čovjek vrlo otmjen, učen i bogat koji je rasprodao svoj imetak, a novac podijelio gradskoj sirotinji te se pridružio Franji. Nakon Bernarda, došao je Petar Katanski, Filip Longus, Leon, Anđeo, Rufin, Egidije, Silvestar, Sabatin, Morik i Ivan.

Ubrzo ih je bilo 12 te ih je sv. Franjo prozvao «Manja braća» jer je želio biti «manji od najmanjega«. Latinski se franjevci i zovu «Fratres minores - Manja braća«.

Kad bi išli u prošnju, ljudi bi im spočitavali što su svoja imanja rasprodali, a sada žele živjeli od tuđega te su im stoga i malo milostinje davali. Braća su živjela oskudno. No, to ih nije sprečava­lo da u svojem srcu budu sretni i da zahvaljuju Bogu.

Kad Franjo bude poslije govorio o toj svojoj braći, on će uvijek reći: «Gospodin mi je dao braću.« Dakle, nije ih on tražio, već mu ih je Bog poslao.

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Plina-Stablina

************

Baćina

************

Otok: Proslava sv. Luke

************

Obiteljski susret

************


Dani crkvene glazbe 2019.

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas735
Ovaj mjesecOvaj mjesec38135
UkupnoUkupno7173787

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 48