II. SVETI FRANJO I FRANJEVAČKI POKRET

(Prema knjizi KAJETAN ESSER, Pregled povijesti Franjevačkoga reda)

.

6. Sveta Klara Asiška

Rođena je u Asizu 1193. godine, a umrla 1253. godine. Maj­ka joj se zvala Hortulana, otac Bernardin, a pripadali su gro­fovskoj obitelji Favarone di Offreduccio.

Potaknuta uzorom sv. Franje i tek osnovanog Reda manje braće, sveta Klara postaje utemeljiteljica Reda siromašnih gospođa, poslije prozvanih klarise.

Živjela je u Asizu u grofovskoj obitelji, ali je od rane mladosti odavala plemenitost i profinjenost srca i duše. Živeći u Asizu, i sama je bila svjedokinjom promjena u sv. Franji i to kako se mije­njao iz popularnog asiškog zabavljača mladeži i bogatog tr­govačkog sina do prezrenog luđaka kome se svi izruguju.

No, slušajući o Franji, i sama je otkrila u sebi nešto slično kao i on: težnju za životom koji bi bio posvećen Gospodinu. To ju je dovelo do susreta s Franjom. Tada je Franjo imao oko 28 ili 29 godina, a Klara 16 do 17 godina. Susreti su se događali uz prisutnost njezine sluškinje Bone, a Franju je pratio brat Filip Longus, koji će poslije Klarine smrti svjedočiti u procesu kanonizacije.

Prijateljstvo između Klare i Franje drukčije je nego kod drugih ljudi; ono je obasjano Božjm milosti; to je prijateljstvo koje želi zajednički dijeliti život. Oni to ostvaruju, ali ne u braku već u prihvaćanju životnog oblika koji i ostale Franjine drugove veže u zajedništvo.

Budući da je i Klara željela nasljedovati Isusa poput sv. Fanje, bilo je sasvim logično da poduzme određene korake u tom pravcu. Na Cvjetnicu, 18. ožujka 1212. godine, noću napušta Klara kuću kroz stra­žnja tzv. «mrtvačka vrata» da se u nju nikada više ne vrati. Silazi u Porcijunkulu, gdje je čekaju Franjo i njegova braća. Tu je sam Franjo prima u za­jednicu ili u «posluh» te joj re­že dugu i lijepu plavu kosu i tako simbolički označava promjenu njezina života.

Franjo je Klaru privremeno smjestio u samostan benedik-tinki, a onda u Sv. Damjan, kamo će uskoro poći i njezina rođena sestra pa onda majka i mnoge druge mlade žene da ondje provode zajednički život. Njezina mlađa sestra Agneza pridružila joj se svega dva tjedna nakon njezina odlaska od kuće.

Odlasci Klare i Angeze iz roditeljske kuće nisu prošli samo tako. Klarin je otac u to doba već je bio mrtav. Za njegovu obitelj se brinuo stric - staratelj. Kad je i Agneza pobjegla od kuće, on je došao s nekolicinom muškaraca da bi Agnezu vratio kući. Za Klaru mu je bilo jasno da se više neće vratiti. Legenda kaže da je na Klarin vapaj Bogu, Agneza koju su pograbili i silom odvlačili iz samstana, postala teška kao olovo, te je nisu uspjeli pomaknuti s mjesta. Vratili su se bijesni kud neobavljena posla.

Klara je bila zahvalna Franji za novi način života pa ga na­ziva «dadiljom koja joj je davala slatko mlijeko«. Sebe je nazi­vala «Franjinom biljdcom». Možda joj je taj naziv dao i sam Franjo koji ju je tako nježno oslovljavao. Kod Klare je franje­vački duh ostao najbolje pohranjen; kod nje treba uvijek traži­ti odgovore na pitanja o Svečevim nakanama. Ne samo da je Klara bila ovisna o Franji, već je i on bio ovisan o njezinim molitvama. Franjo razgovara s Klarom o razlidtim problemi­ma, dilemama i pitanjima. U Klarinim sestrama prepoznaje isto-mišljenice i istim Evanđeljem ispunjene članove svoje zajed­nice. Stoga obvezuje sebe i svoju braću da će njima uvijek po-svedvati posebnu pažnju. Posljednjih godina života Klara i sestre predano ga njeguju, pogotovo nakon što je primio Kristove rane na La Verni.

Ne treba posebno naglašavati daje Klara u potpunosti prihva­tila način života po kojem je živio i Franjo s braćom. Odlike takvog života bile su:

  •   međusobna ljubav
  •   velika vrijednost siromaštva
  •   vjernost Crkvi
  •   molitva
  •   posvemašnja ovisnost o Bogu Ocu na nebesima,

a sve to sa željom da se nasljeduje Isusa Krista siromašnog, patnika, raspetoga, Krista poslužitelja.

Prvo Pravilo, po kojem su živjele Klara i njezine sestre ili, kako ih je Franjo tada nazvao, «siromašne gospode«, napisao je sam Franjo. Kao i braća tako su se i one trebale posvetiti molitvi, živjeti u siromaštvu. Ali dok su braća išla po svijetu prošeci hranu i propovijedajući Božju Riječ, sestre su trebale provoditi cijeli svoj vijek u samostanu. Same su uzgajale po­vrće za hranu dok su braća, prošeci za njih, nabavljala ostalu potrebnu hranu. Zadatak sestra bio je, između ostalog, da tka­ju i izrađuju habite za braću i crkveno misno ruho.

Sestre su također osnovale i bolnicu za bolesne siromahe, koje su same njegovale, a njegovale su također i bolesnu braću. No, iznad svega sestre su morile za braću koja naviještaju Riječ i za ljude koji će ih slušati da se obrate Bogu.

Odlazeći od kuće, Klara je sasvim sigurno imala viziju kako će ići po svijetu propovijedajući i noseći Kristovu Rječ. No, kad je Franjo zatražio od nje i sestara da žive u zatvorenom samo­stanu, prihvatila je to kao da dolazi od samoga Gospodina.

Klara je prihvatila siromaštvo i molitvu, vodeći i usmjera­vajući sestre. Svake noći, kako su svjedočile sestre, Klara je o-stajala sama u kapelici moleći satima, klečeći ispred raspela. Postala je poznata po svojim molitvama te su joj kraljice i ve­like dame onoga doba, a također i mnogi biskupi, pisali da se moli za njih i tražili od nje savjet ili utjehu.

Klara je umrla 11. kolovoza. 1253. godine nadživjevši sveto­ga Franju 27 godina. Sahranjena je u tadašnjoj crkvi Svetoga Jurja. Kardinal - protektor Reda Ravnald, postavši papa 1254. godine pod imenom Aleksandar IV proglasio ju je svetom u katedrali u Anagni 15. kolovoza 1255. godine, svega godinu dana nakon njezine smrti.

Sveta Klara Asiška napisala je Pravilo za svoj Red koje joj je ponajprije odobrio kardinal - protektor Reda Ravnald 16. li­pnja 1252. godine, a potom i papa Inocent IV. dana 9.kolovoza 1253. godine. Također je izborila za svoj Red i povlasticu strogoga siromaštva, iako su joj tu povlasticu biskupi i pape cijeloga života nastojali osporiti. Veći dio života bila je teško bolesna, ali strpljiva i vjerna Gospodinu do kraja.

Prvi njezin biograf bio je Toma Čelanski, manji brat, kao i u slučaju sv. Franje. Sveta Klara je ostavila iza sebe i pisanih do­kumenata, što je rijetkost za žene onoga doba.

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Primorski Dolac: Pastirski pohod

************

Šibenik /Šubićevac

************

III. sjednica područnoga Vijeća Splitsko-dubrovačkoga OFS-a

************

Baćina

************

Otok: Proslava sv. Luke

************

Obiteljski susret

************


Dani crkvene glazbe 2019.

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas230
Ovaj mjesecOvaj mjesec46463
UkupnoUkupno7182115

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 27