Školstvo u Dalmaciji u prvoj polovici srednjeg vijeka bilo je u rukama svećenika koji su uz poduku djece obavljali i državne poslove. Poduka se održavala po samostanima, župnim kućama i kaptolima. Drugom polovicom srednjeg vijeka pojavljuje se i organiziranije podučavanje. Gradovi su se počeli razvijati i obogaćivati pa su osjetili potrebu da na svoj trošak otvaraju škole koje su se zvale gradske, jer su ih otvarali i održavali gradovi. 1834. godine đaci su se smjestili u samostan i upisali u gimnaziju. Njima je na provincijalovu molbu dozvoljeno polaganje ispita školske godine 1837/38. Tada su zbog strogih kriterija mnogi đaci pali na ispitu.

O razdoblju gimnazije od 1854. do 1918. postoji brojna literatura. Osposobljavanjem franjevačkih nastavnika na bečkom sveučilištu, Austrija se nadala da će, dijeleći s vremena na vrijeme mrvice blagonaklonosti, unijeti novi duh u provinciju i tako sebi stvoriti vjerne učitelje, a preko njih i narod vezati uza se. Provincija je vjerovala da će uz pravo na javnost gimnazije lakše i jeftinije školovati svoje vlastite snage i dobiti novčanu potporu koja će joj olakšati održavanje gimnazije okupljene na jednom mjestu. Gimnazija je svečano otvorena 12. prosinca 1854.

Program je počeo svečanom Sv. misom u Crkvi Gospe Sinjske uz prisutnost velikog broja kulturnih i javnih djelatnika i uz mnoštvo naroda. Kako je stajalo u ugovoru, koji je sklopljen između vlade i provincije, trebalo je otvoriti najprije samo niže razrede, s time da se viši razredi otvaraju postupno. Postignuće bilo kakva uspjeha Gimnazije u uvjetima u kakvim je djelovala bio je plod golemih napora i žrtava. Zbog pomanjkanja financijskih sredstava, cijelo je vrijeme životarila. Da je nisu uzdržavali rodoljubni franjevci uz velika odricanja, zacijelo bi nestala, na veliko veselje autonomaša koji su je stalno potkopavali. No, ona se unatoč brojnim preprekama održala i živi do danas.

Franjevačka klasična gimnazija u Sinju