31. nedjelja kroz godinu (C)

Razmjena pogleda

Isplati se razmijeniti pogled. Kuće jednoga grada izgledaju drukčije, ako se na njih  gleda s visokog tornja. Priroda izgleda drukčije ako se gleda na nju s visokog brda. Kod izranjanja iz mora morski svijet izgleda drukčije. Život se mijenja drukčijim pogledom na stvari. On dobiva smisao.
Tako je i kod Zakeja. U susretu s Isusom mijenja se njegov osobni stav i njegov život dobiva drugi nazor. Kod toga on mora promijeniti pogled.

Zakej nije samo obični carinik, nego baš nadcarinik. U tom se pokazuje njegov uspjeh i njegovo društveno stanje. Očito se lijepo obogatio, ali je s druge strane bio omražen kod ljudi. Njihovo mrmljanja zbog toga što se Isus navratio kod Zakeja, pojačava njihov odbojni stav prema njemu. Kad je Zakej shvatio da poznati Isus dolazi u njegov grad Jerihon, postaje radoznao i pokušava svim sredstvima vidjeti ga.  Ima potrebu ići k njemu, i dočekati ga kao i drugi ljudi.

Budući da je bio malen stasom i nije mogao sebi priuštiti pogled na Isusa zbog velikog mnoštva ljudi, penje se na smokvu. Postaje dosjetljiv, mijenja pogled i što se tada događa, nadmašuje njegovo očekivanje. Isus stvarno dolazi do stabla, zastane i gleda prema Zakeju. U toj izmjeni pogleda događa se nešto neobično. Zakej je svjestan da treba promijeniti svoj stav prema ljudima. Isusov pogled dotiče njegovo srce. Zakej pobjeđuje svoje neznanje i postaje slobodan za ispunjeniji život. Konačno on sebe promatra kao čovjeka a ne samo kao utjerivača novca. On konačno nalazi razumijevanje. Sada mora brzo saći sa svoga stabla, jer Isus želi biti gost u njegovoj kući. Vrlo obradovan prima Isusa kod sebe. Oni produbljuju prijateljstvo, te zajedno jedu i piju.

Po Isusovoj prisutnosti Zakej doživljava spasenje i njegov život dobiva novi smisao. Širokogrudno dijeli siromasima polovicu svoga imanja,  i vraća četverostruko ljudima kojima je uzimao iz svoje pohlepe.

Obratio se, jer je svjestan da ga Isusova prisutnost usrećuje. Mali čovjek je promijenjen.
Tako Zakej postaje mek i osjetljiv za nevolje bližnjih. Po Isusu biva izliječen i oslobođen od onoga što ga je prije činilo neslobodnim  i zaposjednutim. Zakej gleda na svoj život drugim pogledom i mijenja svoj stav. Kakav zaokret.

Vjerojatno je svaki od nas već jednom iskusio, da mu je život nesretan, službeno, privatno, obiteljski. U situaciji da se u tom ustraje, da čovjek bude osakaćen, da se vrti u krugu i da bude osjećajem nezadovoljan. Pomutnja zbog problema koči pogled za izlaz. U toj situaciji traži se neka promjena i želi se zaokret – liječenje.

To može pomoći da se pogled promijeni. Izmijeniti stav, s povjerljivom osobom izabrati život.
Zakej doživljava spasenje, jer je Isus njegov gost. Isus liječi njegovu prazninu, njegovo nezadovoljstvo, njegove brige.

To spasenje Isus obećava i nama. On želi da naš život uspije. Mi to osjećamo, ako smo prihvaćeni, ako nas netko sluša, ako nas uzima za ruku. Također i tada, kada smo prema drugima gostoljubivi, ako ih slušamo, ako stojimo u našoj vjeri i nju dijelimo.

Naš život postaje zdrav, jer Isusova prisutnost dotiče naše  srce, oslobađa nas od onoga što nas koči i čini nezadovoljnima.

Ta svijest mijenja naš život nabolje. Naš život dobiva na kvaliteti. Budući da Zakej mijenja svoj pogled, on se daje promijeniti od Isusa – Isusovo spasenje i nas će promijeniti.

Fra Jozo Župić


********


ISCJELJENJE ZAKEJA

Anđelko Domazet.

Isusu su njegovi suvremenici prigovarali što se druži s kompromitiranim ljudima: “Dođe Sin Čovječji: jede i pije, a vi velite: ‘Gle, izjelice i pijanice, prijatelja carinika!’” (Lk7, 34) Takav jedan bio je carinik Zakej. Bogat i imućan čovjek. Iako nije bio bolestan, može se reći da je u susretu s Isusom ‘iscijeljen’. O kakvoj je bolesti ovdje riječ?

 

Zakej je bio ‘izgubljen’. Njegovo bogatstvo stečeno je na nepravedan i nepošten način. Kako je bio glavni carinik, on je visoki položaj iskoristio za osobni probitak. Obogatio se na račun drugih. Zakej se klanja i služi bogu novca. Zbog svega toga pobožni su ga ljudi u Jerihonu odbacili, otpisali. On je grješnik. Netko koga se treba kloniti, izbjegavati. I tako je Zakej živio u materijalnom blagostanju, ali izoliran od zajednice ljudi. Negdje duboko u sebi sve je to potisnuo, ali ga je mučio taj osjećaj izdvojenosti.

Želi vidjeti Isusa. “Ali nije mogao od mnoštva naroda, jer je bio malog rasta. Zato potrči naprijed, uspe se na divlju smokvu da ga vidi, jer je tuda morao proći.” Pomalo neobičan prizor: bogat čovjek uspinje se na stablo kako bi mogao vidjeti čovjeka koji prolazi gradom okružen mnoštvom. Isus preuzima inicijativu. Vidi unutarnju potrebu ovog čovjeka koji živi u sjeni smrti. “Zakeju, siđi žurno. Danas mi je boraviti u tvojoj kući.” Isus u znatiželji Zakeja prepoznaje njegovu duboku nevolju.

“On siđe brzo te ga s veseljem primi u goste.” Ne znamo o čemu se u kući razgovaralo. Poznat nam je samo ishod susreta. Zakej je otvorio svoje srce. Ne želi se više bogatiti na račun drugih ljudi. Spreman je svima nadoknaditi nanesenu štetu. Smrtonosni otrov pohlepe više ne vlada njime. Slobodan je. Dijeli s drugima materijalne stvari. Prešao je iz smrti u život.

Isusova prisutnost i naklonost potakla ga je na obraćenje. Zakej se pokazuje pred ljudima kao iscijeljen čovjek. I Isus potvrđuje ozdravljenje: “Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i on Abrahamov sin”. Isus je došao potražiti ono što je izgubljeno. To je bio njegov životni program. Bog ne želi smrt grješnika, nego obraćenje i život. Božja mjerila su drukčija.

Evanđelist Luka u svom pripovijedanju ističe dva motiva koja bismo trebali zapaziti: žurba i radost. “Zakeju, siđi brzo…”. I on mora žurno sići, kao što je nekoć Marija žurno pohitila Elizabeti ili kao što su pastiri na glas anđela požurili do jaslica. To je dinamika Duha Božjega koji potiče na hitnju. I sve se zbiva u ozračju radosti. Radost želi sve promijeniti. Kada se evanđelje primi otvorena srca, rađa se velika radost. I ta se radost zatim dijeli s drugima.

Sve to vrijedi i za nas kada se okupljamo na euharistijsko slavlje. Svake nedjelje je ‘danas’ kada Bog dolazi među nas i pozove na obraćenje. Čovjek je sposoban obratiti se, iako su istinska obraćenja rijetka. I oni koji su osuđivali Zakeja pozvani su promijeniti način razmišljanja i povjerovati u mogućnost obraćenja.


********


Pogledi su se susreli

Ako pogledi susretnu jedan drugoga dva se života mijenjaju. Mi govorimo o "ljubavi na prvi pogled." Jedno drugo gledati u oči, to može utješiti ili povrijediti, uspraviti ili oboriti. Takvu moć mogu imati pogledi! U pogledu se može puno toga izraziti o duši.

Koju je snagu morao imati Isusov pogled! Kad je Petar zatajio Isusa, tada u noći uhićenja, na dvoru velikoga svećenika, okrenuo se Isus i njegov je pogled susreo Petra. Nikada više Petar nije mogao zaboraviti taj pogled. Skroz-naskroz taj je pogled prodro u Petra. U tom pogledu nije bilo osude, ni prezira, ni odbacivanja, i upravo stoga je on susreo Petra tako duboko, da je Petar otišao gorko plačući.
Zakej se susreće s Isusovim pogledom. To je bit toga tako dirljivoga, tako dragocjenog događaja, kojeg sveti Luka opisuje danas u Evanđelju. Isplati se taj prizor predočiti sebi plastično.

U Jerihonu se uokolo govorilo, da putujući rabi sa cijelom četom žena i muževa koji ga prate, dolazi iz Galileje, i da na hodočasničkom putu iz Galileje kroz Jordansku dolinu prolazi kroz Jerihon, grad palama, prije nego ode prema Jeruzalemu. Svi radoznali tiskali su se uz rub puta. Samo jedan ne nalazi dobro mjesto, s kojega bi imao dobar pogled: bogati, rastom maleni Zakej, utjerivač poreza, jedan od najomraženijih muževa zemlje. I pravo je tako, da se ne može progurati  naprijed. Ljudi osjećaju prema njemu prezir.

Ali on svakako želi vidjeti Isusa. Nešto je u njemu jače od bilo kakvog prezira glede njegova dostojanstva i važnosti: njegova čežnja da u najmanju ruku vidi Isusa. I on čini ono što nijedan generalni direktor  danas ne bi učinio, a možda ni biskup!: penje se na stablo i tako pribavlja sebi mjesto s kojega može vidjeti Isusa, pogled koji su mu ljudi uskratili.

Čuči među granama i čeka….i tada prolazi Isus. Kako je došao na ideju pogledati gore na stablo? Je li slutio, osjećao, znao, da netko čuči u granama stabla, koji ga je želio svakako vidjeti?

Dva su se pogleda susrela. I to što se u tim kratkim trenucima dogodilo, zauvijek je promijenilo Zakejev život. Još prije nego je Isus tražio od njega da brzo siđe sa stabla, njegov tražeći pogled susreo je Zakejevo ranjeno srce. Pogled u kojem nije bilo ništa od prezira, s kojim su ga drugi susretali, niti "odozgo na dolje", niti osuda.

Isus je navratio kod Zakeja. Upravo kod toga prezrenog utjerivača poreza kojeg su se (s pravom) plašili!  Sve daljnje je poljedica toga Isusova pogleda: Zakej mijenja svoj život. On se trudi ispraviti nepravdu koju je drugima učinio.

Što pogledi mogu izvršiti! Evanđelje svima nam kazuje jedno: Tako Isus gleda na mene! Koja nada!

Fra Jozo Župić


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2028
Ovaj mjesecOvaj mjesec49173
UkupnoUkupno5496719

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 178 

Administrator

franodoljanin@gmail.com