(21. studenoga 2010.)

.

1.   "Ako si kralj židovski, spasi samog sebe!“

Riječi 'Ako si kralj židovski' podsjećaju na Kristov susret u pustinji: 'Ako si Sin Božji, zapovjedi ovom kamenju da postane kruh' (Mt 4,3). Vrijeme i prilike su različite, ali je značenje isto. Oba retka daju naslutiti da je križ nešto što treba odbaciti i da patnja ne može biti dio Božjega plana spasenja. Navedene riječi utemeljene su na premisi da kralj mora doći sa slavom i snagom da dokonča bijedu. To je bila poruka upravljena Kristu na Kalvariji.

Svaki čovjek pada i često lako upada u isti stav odbacivanja križa. Čovjek ne treba mnogo da bi jadikovao, čak i s gorčinom, kad bolest ili poteškoće naiđu u životu. Udobnost i pogodnost, uzete do krajnosti, mogu postati naši idoli. Svijet nam kaže da sve što bi nam moglo postati neugodno - treba odbaciti. 'Spasi samog sebe' – riječi su koje često govorimo sebi, a istovremeno savjetujemo drugima.

Takvom se stavu treba opirati, svakodnevno se boriti protiv stava 'Spasi samog sebe'. Protulijek egoizmu (sebeljublju) je poniznost. Isus Krist je primjer poniznosti. On napušta sebe i svojim primjerom prihvaćanja križa i ljubavi prema drugome pokazuje kakav je stav ispravan.

2.   "Isuse, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!"

Suočavanje s križem stavlja pred nas izbor: odbaciti ili prihvatiti križ. Rečeno je kako je u ljudskoj povijesti Kalvarija svijet u malom. U središtu je raspeti Krist, čovječanstvo ga okružuje. Dok mnogi glasom i nasilno odbacuju raspetog Spasitelja i kralja, ima i onih koji su otvoreni njegovoj milosti. Kao i na Kalvariji takvi su uvijek u manjini. Jedan od njih visio je na križu.

Taj dobri razbojnik nije provodio dobar život. U prigovoru drugom razbojniku, mnogo je rekao. Evanđelist Luka piše kako dobri razbojnik govori: „Mi smo ovdje po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili“ (Lk 23,41). Što je jednoga promijenilo, a drugoga nije? Oba su bili kriminalci i oba su visjeli na križu. Riječi 'dobroga' razbojnika pokazuju dva ključna elementa. Prvi je, on prihvaća svoj križ i prepoznaje sebe kao grešnika koji zaslužuje kaznu. Gledao je iznad patnje i prepoznao priliku za obraćenje, priliku da odbaci zlo koje je prije birao. Drugo, u raspetom Kristu je vidio nevinost i svetost, koji je govorio o kraljevstvu oproštenja, nade i vječnosti. Zbog toga on moli: Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo.

3.   "Uistinu, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju!“

Gledati na križ i ne vidjeti uskrsnuće preko križa znači živjeti bez nade. To je razlog zašto ljudi odbacuju križ. Žrtva zbog žrtve nema smisla. Međutim, život pokazuje kako se ljudi često rado odriču nečega da postignu nešto veće. Udobnost i slobodno vrijeme mogu biti žrtvovani radi boljeg obrazovanja, ostvarenja posla ili pomoći nekom u potrebi. Što je veća žrtva to mora biti i veća želja za dobrom koje želimo postići preko odricanja. Prema tome, kao 'dobri kradljivac' moramo otkriti u raspetom Kristu naš izvor nade: nadu za dobro, nadu za oproštenje, nadu za radost, nadu za vječni život. Tek velika težnja za jedinstvom s Kristom pomoći će nam prihvatiti osobni križ.

Stoga, ne molimo Krista da od nas udalji križ nego da nam udijeli snagu da ga možemo nositi. Prihvaćajući križ, Krist će uistinu kraljevati u nama i mi  ćemo moći autentično navještati: Krist je naš Kralj!

Pitanja za razmišljanje

1. Kako često razmišljam o Kristovoj žrtvi za svoje spasenje?
2. Izbjegavam li grijeh jer sam svjestan da grijehom sudjelujem u Kristovu razapinjanju?
3. Tražim li, iskreno, da mi Krist oprosti grijehe? Kako često idem na ispovijed?
4. Kakva je moja vjera u uskrsnuće i vječni život? Želim li doći u nebo?