Fra Mirko Buljac

Br. 01-458/09.

Split, 29. srpnja 2009.

Predmet: Molitva za pok. fra Mirka Buljca

Braća koja nisu obavila molitve i slavila misu za pok. fra Mirka Buljca, neka to učine što prije kako propisuju Statuti Provincije: braća svećenici po jednu sv. Misu, a braća klerici i neklerici križni put.

U nekrologiju pojedinih samostana neka se upiše na dan 27. srpnja:

Fra Mirko Buljac rodio se 9. siječnja 1936. u Hrvacama. U novicijat stupio 12. kolovoza 1953. na Visovcu. Svečane zavjete položio 31. ožujka 1960. u Makarskoj. Za svećenika zaređen 15. travnja 1963. u Makarskoj.

Od 1963. do 2003. godine obnašao je pastoralne službe u Provinciji. Gvardijansku službu obnašao je u Imotskom od 1973. do 1979. godine i u Zagrebu od 1979. do 1982. godine.

Preminuo je u Splitu 27. srpnja 2009. godine. Pokopan je u samostansku grobnicu u Sinju 29. srpnja 2009. godine. 

 .

Oproštajni govor fra Željka Tolića, provincijala

„U početku bijaše Riječ, Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog“ (Iv 1, 1).

Mnogo je slika, mnogo je pojmova kojima Sveto pismo opisuje i približava Boga čovjeku. Tako nam sveti pisci Boga prikazuju kao pastira, kao kralja, kao svemogućeg stvoritelja neba i zemlje, kao oca, kao zaručnika... Evanđelje po Ivanu počinje vrlo neobičnom slikom o Bogu, odnosno neobičnim nazivom za Boga. Evanđelist doslovce kaže da je Bog riječ. Koji su razlozi zbog kojih pisac četvrtog evanđelja Boga naziva tako?

Ponajprije, Bog je riječ jer je Stvoritelj. Prve stranice Biblije predstavljaju nam Božje stvaralačko djelo. U izvještaju o stvaranju svijeta izričito se veli da Bog stvara riječju. U jednom prekrasnom psalmu koji je nazvan himan providnosti, psalmist pjeva da su Jahvinom riječju nebesa sazvana i dahom usta njegovih sva vojska njihova. Božja je riječ stvaralačka, ona čini da nešto jest, da nešto postoji. Ne trebaju joj nikakvi materijalni preduvjeti za to. Božja je riječ u sebi puna snage i života. Zato će Gospodin svojim učenicima i reći da su njegove riječi duh i život. Upravo zato što je osjetio životnost Božje riječi, Petar Isusu odgovara na njegov upit hoće li i oni otići od njega: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga“.

Drugi razlog zbog kojega evanđelist Ivan Boga naziva riječju krije se, uvjeren sam, u istini naše vjere da nam se Bog objavio. Bog je očitovao sebe, svoju ljubav i dobrotu čovjeku. Bog je progovorio, Bog je izrekao sebe i na taj način izišao iz šutnje koja obavija njega kao stvoritelja pred čovjekom kao stvorenjem. U Starom zavjetu Bog je to učinio preko svojih slugu proroka, koji su se u svakom svom nastupu pozivali na Božji autoritet: „dođe mi riječ Gospodnja“, „ovako govori Jahve Bog“... Konačno, u punini vremena Bog nam je progovorio u svome Sinu, u svojoj vječnoj riječi.

Mislim da postoji još jedan razlog zbog kojega Boga možemo nazvati riječju. Isus Krist objavio nam je Boga kao trojstvo osoba. To je srž i jedinstvenost kršćanske vjere. Bog je, dakle, zajedništvo osoba, communio, odnosno komunikacija božanskih osoba. Upravo je zato Bog riječ jer je on u sebi odnos, a odnosa bez riječi nema.

Zašto razmišljamo o svemu ovome?

U slavlju smo sprovodne svete mise za pokoj duše našega preminulog brata fra Mirka Buljca, franjevca i svećenika. I kao franjevac i kao svećenik pokojni je fra Mirko imao udio u poslanju Crkve, koju je Krist poslao da sve narode učini njegovim učenicima krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih sve ono što je on zapovijedio. Jedna dakle od bitnih zadaća Crkve jest navještaj. To je navještaj Kraljevstva Božjega, navještaj Isusa Krista raspetoga i uskrsloga, navještaj trojstvenoga Boga. Sveti nas Pavao uči u Poslanici Rimljanima da vjera nastaje iz slušanja. Upravo je zato prvi zadatak kršćanskih poslanika navještaj Božje riječi, navještaj koji rađa vjerom u srcima slušatelja.

Pokojni je fra Mirko u gotovo svim svojim propovijedima, u svakom sakramentu svete ispovijedi, usuđujem se kazati, u svakom susretu s ljudima, koristio priliku da istakne važnost Božje riječi. Uvijek je ljude poticao da čitaju Sveto pismo, da ga razmatraju i na taj način što bolje upoznaju Božju volju u svom životu. Uvjeren sam da je to činio jer mu je i samome riječ Božja bila svakodnevnom hranom. Uvjeren sam da je na druge prenosio ono što je sam iskusio, a to je životvorna i spasiteljska snaga Božje riječi, riječi koja stvara, koja čini sve novo, koja izriče Božje otajstvo čovjeku, koja gradi zajedništvo između čovjeka i Boga.

Volio bih da u našem pokojnom bratu prepoznamo sv. Pavla, čije smo riječi čuli u današnjem prvom čitanju iz 2 Tim. Pavao potiče Timoteja da se sjeća uskrslog Krista po njegovu evanđelju, evanđelje za koje se on zlopati do okova. No, Pavao zna i u toj vjeri želi učvrstiti Timoteja, da riječ Božja nije okovana. Nitko i ništa, nijedna zemaljska vlast ni sila ne mogu zaustaviti bujicu Božje riječi. Pavao, premda u tamnici, može naviještati Božju riječ jer nitko Boga ne može utamničiti.

Naš je pokojni brat fra Mirko većinu svoga pastoralnog djelovanja obavljao u teškim vremenima, kad su mnogi navjestitelji Božje riječi bili u okovima, utamničeni. Unatoč tome, u njemu je uvijek bilo hrabrosti i ustrajnosti da, nepovoljnim okolnostima usprkos, naviješta i svjedoči Božju riječ. To je činio oslonjen na Gospodinovu riječ objavljenu po apostolu Pavlu: „Vjerodostojna je riječ: ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati...“

Te nas svetopisamske riječi učvršćuju u vjeri i nadi da naš preminuli brat, koji je umro s Gospodinom, sada s njime živi; da naš preminuli brat koji je ustrajao do konca svoga života u naviještanju Božje riječi, sada kraljuje s uskrslim Gospodinom. Zato se opraštamo od njega bez straha i tjeskobe, bez očaja. Opraštamo se kao istinski vjernici oslonjeni na Božju riječ, puni sigurnosti u istinitost onoga što nam je Bog objavio.

U evanđelju smo čuli Isusova blaženstva iz njegova govora na gori. Uvijek je lijepo čuti Kristove ohrabrujuće riječi, utješne riječi koje nas krijepe i jačaju vjerom u vječnost s Bogom, u gledanje Boga lice u lice što će biti naša velika plaća na nebesima. No, ovim Isusovim blaženstvima dodao bih još jedno, a ono bi glasilo otprilike ovako: blago navjestiteljima riječi Božje, oni će biti u vječnom razgovoru s Bogom.

Dragi fra Mirko, neka ti Gospodin, neka ti Riječ koja je Bog, bude nagradom za tvoje postojano redovničko i svećeničko služenje Božjoj riječi. On koji te pozvao u redovnički i svećenički stalež, koji te izabrao da budeš njegov navjesitetlj, da propovijedaš i širiš radosnu vijest ovome svijetu, neka ti bude vječnom nagradom. Iako tugujemo što smo izgubili dragog nam brata, ipak kao vjernici ne očajavamo nego smo puni nade i pouzdanja da ćemo, kao što nas naša vjera uči, jednom svi zajedno slaviti i gledati Boga kakav on uistinu i jest.

Počivao u miru Božjem. Amen. 

 .

Oproštajni govor fra Bože Lovrića

Naš pok. fra Mirko imao je svoju zadnju sv. Misu u rodnim Hrvacama prošlog proljeća na godišnjici smrti pok. fra Karla Bošnjaka, svoga rođaka. I prigodnu propovijed održao je lijepo, onako kako se to moglo očekivati od jednoga iskusnog propovjednika, kao što je to fra Mirko bio. To je bio završetak njegova svećeničkog života u Hrvacama.

Početak njegova životnog puta prema svećeništvu i redovništvu seže u 1948. godinu, kada se pet momčića uputilo iz Hrvaca u sjemenište u Sinj sa željom da postanu fratri - svećenici redovnici. Od te petorice dvojica su uspjela postati svećenici-redovnici. Na putu prema Sinju u sjemenište susreo ih je jedan tada ugledni Hrvačanin, koji je sigurno znao kamo idu i rekao: „Hajte momci, ali nemojte biti moje sreće, odnosno nesreće. Moja je glava kak-tako išla u školu, ali škola u glavu nikako“.

Dragi Bog je našeg fra Mirka obdario lijepim darovima i srca i uma, i sposobnošću i religioznošću. Učio je dobro i molio je dobro. Dobro je išla i glava u školu i škola u glavu. Koliko god se trudio da svoju pamet oplemeni znanjem, toliko, pa još i više, da svoje srce oplemeni molitvom i tako postane svećenik Božji. Najveći dio svoga svećeničkog života proveo je kao župnik propovijedajući Isusovu nauku da se isplati i kršćanski živjeti i kršćanski umrijeti. Najveća nagrada za takav život i za takvu smrt jest život vječni, radost vječna. O radosti u životu često je propovijedao.

Naš je fra Mirko imao čvrst i nepokolebljiv karakter. Znao je oštro kritizirati ono što ne valja u svijetu pa i u Crkvi. Evo samo jednog primjera iz njegova vojničkog života. Vojni časnik, oficir kako se onda govorilo, ustvrdio je da su religiozni ljudi zaostali i nekulturni ljudi. Fra Mirko je imao hrabrosti ustati i suprotstaviti se. Rekao je otprilike ovo: „Nedavno je bio popis pučanstva na kom su se ljudi najvećim dijelom izjasnili da su religiozni. Ako je tako kako ste Vi rekli, onda su naši ljudi odreda i zaostali i nekulturni!“ Oficir se našao u neprilici, a vojnici se obradovali.

U svome svećeničkom životu, uza sve svoje svećeničke obaveze koje je savjesno obavljao, fra Mirko nije zaboravio svoje Hrvace. Godinama se trudio da napiše knjigu o Hrvacama. I napisao je. S tom knjigom je ovjekovječio i svoje ime i svoje lijepe Hrvace.

Prije svoje smrti mogao je reći sa sv. Pavlom: „Dobar sam boj bojevao, trku završio, vjeru sačuvao.“ Mogao je mirne duše i ovo reći: „Dragi Bože, nastojao sam ‘sve uglaviti u Kristu’ i ništa ne ostaviti Antikristu!“

Dao dragi Bog, po zagovoru naše čudotvorne Gospe Sinjske, da fra Mirkov život bude poticaj našim mladićima, da se odazovu Božjem pozivu te nastave širiti slavu Božju u Crkvi - narodu Božjem. 

U ponedjeljak, 27. srpnja 2009. godine u Splitu umro je fra Mirko (Franjo) Buljac u 74. godini života, 56. redovništva i 47. svećeništva. Misu zadušnicu predvodio je mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup, u crkvi Gospe Sinjske u Sinju, u srijedu 29. srpnja 2009. godine u 17.00 sati.

Na završetku mise zadušnice od pokojnog fra Mirka oprostili su se fra Željko Tolić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, i fra Bože Lovrić u ime svećenika-redovnika i časnih sestara iz župe Hrvaca.

Nakon mise sprovodne obrede na groblju sv. Franje u Sinju predvodio je fra Bože Vuleta, gvardijan samostana Gospe Sinjske.

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas44
Ovaj mjesecOvaj mjesec58711
UkupnoUkupno7048442

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 56