Hrvace: Fra Marinko Vukman predvodio euharistijsko slavlje i blagoslovio nova zvona

Obred blagoslova zvona i euharistijsko slavlje u župi Hrvace u nedjelju, 23. siječnja 2011. godine, predvodio je fra Marinko Vukman uz koncelebraciju fra Frane Bilokapića, župnika, i još pet svećenika. Fra Marinko Vukman, na početku obreda blagoslova zvona, ispred glavnog ulaza u crkvu, uveo je narod Božji u ovo slavlje slijedećim riječima: „Draga braćo i sestre, danas nam je svanuo radostan dan jer danas blagoslivljamo nova zvona. Zvona su povezana sa životom naroda Božjega: njihova zvonjava označuje vrijeme molitve, skuplja puk na obavljanje liturgijskih čina, vjernike upozorava na značajnije događaje koji pogađaju radošću ili bolom ovu vjerničku zajednicu ili pojedine vjernike. Zato pravom pobožnošću prisustvujmo ovom obredu. Kada u svom svakodnevnom životu čujemo zvuk zvona, sjetimo se da smo jedna obitelj i da nas njihova zvonjava poziva na okupljanje i očitovanje našega jedinstva.“ Nakon što je fra Marinko izmolio molitvu i blagoslovio nova zvona, ministranti i svećenici su u procesiji ušli u crkvu.

Prvo čitanje pročitala je Marina Pletikosić, drugo čitanje Josipa Galić, a fra Božo Lovrić navijestio je evanđelje. Jakov Pletikosić čitao je molitve vjernika. Propovijed fra Marinka Vukmna u cijelosti je donešena na kraju ovoga izviješća.

Fra Frano Bilokapić, na završetku slavlja, zahvalio je osobito fra Marinku, rekavši: „Naš fra Marinko ima veliko srce prema župi i od srca mu zahvaljujem za zvono koje je poklonio župi. On je uvijek i u svakoj prilici spreman pomoći za sve što je potrebno svojoj rodnoj župi. Vitraj (fra Ante Antić) također je dar fra Marinka. Dobri naš Marinko, od srca ti zahvaljujem u ime svih župljana!“

Župnik je zatim zahvalio Dinku Bošnjaku i vijeću općine Hrvace koji su, uz župljane, darovali drugo zvono. Želeći zahvaliti župljanima, župnik je kratko ostao bez riječi zbog velikih osjećaja prema župljanima i gotovo zaplakao. Ipak je uspio reći „dragi moji župljani, ništa ne bi bilo bez vas. Hvala svima jer ste svi sudjelovali u ovome kao što ste sudjelovali i u svim drugim projektima ove župe".

Potom je župnik zahvalio braći svećenicima koji su uvijek spremi pomoći u ovoj župi. Zahvalio je zboru župe i voditeljici s. Vitaliji koji su svojim pjevanjem i ljubavlju prema župi uzveličali ovo slavlje. Na kraju, župnik je sve prisutne pozvao na okrepu u župsku dvoranu. Hranu i piće darovali su župljani. Nakon blagoslova i završetka euharistijskog slavlja, klapa Hrvace otpjevala je nekoliko pjesama. Voditelju klape Miomiru Čačiji župnik je posebno zahvalio zbog truda koji su uložili jer su u subotu bili u Feričancima.

Natpis na zvonu:
ŽIVE ZOVEM, MRTVE OPLAKUJEM, GROMOVE RAZGONIM
OVO ZVONO POKLANJA RODNOJ ŽUPI
FRA MARINKO VUKMAN 
(Težina zvona = 635 kg)

Natpis na zovnu:
NA VJEČNI SPOMEN, SVIM POGINULIM
HRVATAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU
OVO ZVONO POKLANJA ŽUPA I OPĆINA
(Težina zvona = 435 kg)

Galerija slika 

Prigodom ovog svečanog slavlja fra Marinko Vukman je održao slijedeću propovijed:

„Braćo i sestre, Božja riječ danas dopire preko glasa. U čitanjima Bog nam šalje svoju riječ preko glasa, daje nam je zvučnim putem, pretače je preko svojih posrednika, prenosi je preko čovjeka, najprije da je čuje, zatim da je u svoje srce usadi, živi je i prenosi riječju, dakle zvukom svakome koga susretne. Na različite načine Bog čovjeku šalje poruku da ona u njemu živi upravo ondje gdje on djeluje, gdje on živi. Šalje mu poruku zajedništva, ne da živi sam i izoliran, nego da ga ta poruka probudi, potakne, oživotvori u njemu riječ. Bog traži da se ta riječ provede u djelo i zajedništvo oplemeni. Jer Isus nije došao samo za se, nego za sve nas, za čovječanstvo je pošao na križ na kojem je otkupio naše grijehe, razorio okove različitosti i učinio model svoga života svima prihvatljivim. Njegovo uskrsnuće zvonilo je svijetom, odzvanjalo je, donijelo je jednu posebnost u tadašnju kulturu u tadašnji svijet. Poput zvona pronio se glas svijetom da nam život donese i od smrti nas spasi.

Njemu u čast, kad blagoslivljamo ova zvona podsjetit ću na njihova značenja. Zapravo, otkud i zašto zvona? 

Već kad dođemo u neko mjesto, neposredni susret s tim mjestom, prvo i izvanjsko zapažanje je crkva, bazilika, katedrala. Upravo zvonici daju prepoznatljivost gradovima, selima, podnebljima, ali isto tako daju i razglednicu zajedništva toga mjesta. Često se kaže da su zvonici prsti koji pokazuju nebo. A zvono u njima je glas koji spaja nebo i zemlju. Još su Kinezi puno stoljeća prije Krista izrađivali zvona, a stari Rimljani zvona su koristili za razne svečanosti, za otvaranje tržnica i terma, za ustajanje robova, za prolazak njima svetih ophoda. I u kršćanskim katakombama nađena su zvona, a njihova uporaba našla se od 6. stoljeća u skoro svim kršćanskim zajednicama, u samostanima, u crkvama. Kroz povijest ona su se izgrađivala, na njima su se ispisivali napisi s molitvom i zahvalom Bogu. Tako je u Eufratu još 1497. napravljeno zvono od trinaest tona, a kasnije su izgrađena još teža i veća zvona poput na milanskoj katedrali, katedrali, crkvi sv. Petra u Rimu. Premda je uporaba zvona općekulturna, za njih se gradio zvonik da bi se prenosio i širio zvuk zvona i da bi svim vjernicima prenosio glas Crkve, glas vjere, glas evanđelja. Upravo to zvono ima prvu poruku Božje blizine. Sjećamo se brojnih naših starijih dok su radeći u polju na zvuk zvona odložili svoju alatku i Bogu uputili svoju molitvu. Znak zvona razdvajao je noć i dan te spajao dan i noć. Pozivao je na odmor i rad. Zvono je poruka vjere u Boga koja ima duboke korijene i stoga je spremna suočavati se na vjetrometini ovoga svijeta s uvijek novim izazovima i kušnjama. Svjedoči o tome i postojanost vaše vjere. To zvono povezuje zajednicu u jedno, poziva svakoga pojedinca da se ne boji izazova današnjice i sutrašnjice, upozorava ga da stane pred sobom i licem Božjim.

Zvona su poruka nade, jer, nikada nije na ovom prostoru nedostajalo patnji, rušenja i stradanja što se pokazalo i u nedavnom ratu koji je ostavio duboke rane u ljudima. Ali, hvala Bogu, nije ponestalo ni vjere niti nade.

Četvrta poruka zvona je poruka obitelji i života. Poput zvona sv. otac papa Benedikt XVI. dolazi upravo u Hrvatsku da nam pomogne u promicanju i njegovanju života i obiteljskoga zajedništva što je trajna zadaća kako hrvatskih tako i svih katolika na svijetu.

Poruka je snažna - svima su vam dobro poznate teškoće kroz koje su naši stari prolazili, ali unatoč svemu nikad se nisu bojali zasnivati obitelji, prihvatiti tu svetu odgovornost, i nisu se bojali novoga života što se ogledalo u brojnom potomstvu. A što se danas događa, ne samo kod nas nego i u cijeloj Europi? Mladi sve teže ulaze u brak, a obitelji sve manje žele djecu. Danas, umjesto zvona i molitve obitelj poziva dnevnik ili neka serija na zajedništvo. Poziva ih računalo, poziva ih nešto drugo, a najmanje Bog. Današnji čovjek je čovjek tehnike što sve više zahvaća i naš svijet. Treba biti informiran, ni zabava nije štetna, ali bez Boga, bez molitve i pouzdanja u Njegovu providnost teško se čovjek može nositi s današnjim teškoćama. Tehnika treba čovjeku služiti, a ne da joj čovjek robuje. Treba razlikovati lažne bogove od istinitoga Boga. Oni bogovi sjaja i prolaznosti koje nudi medijsko blještavilo, užitak, tehnika, kratkotrajna radost, ne smije izgurati Boga evanđelja i Boga života na kojeg podsjećaju zvona s naših zvonika. Treba tražiti Boga istine, a on se može naći u molitvi, u euharistiji, u čvrstoj vjeri na koju nas i danas pozivaju i na što nas opominju ova naša zvona. Zato bih posebno poručio mladima: Ne bojte se života, koristite tehnike, ali nemojte zanemariti Boga. Dragi mladi, ne bojte se braka, ne bojte se obitelji, ne bojte se prihvatiti sudjelovati u Božjoj ljubavi i postati Božjim pomoćnicima u stvaranju novog života. Ne bojte se! Svaka nova obitelj blagoslov je najprije za supružnike, ali i za cijelu zajednicu. Kao vjernici pozvani smo, ponajprije svojim primjerom pokazati kako je obitelj po Božjem promislu prirodni milje za zdravi rast i razvoj čovjeka: na emocionalnom, psihičkom i duhovnom području. Obitelj je oaza koja pruža sigurnost, razvija osjećaj solidarnosti i zajedništva, upravo one vrijednosti koje su prijeko potrebne suvremenom čovjeku koji je duboko u sebi podijeljen. Treba i danas jasno i otvoreno reći, imajući pred očima krizu obitelji i tešku demografsku situaciju, da budućnost našega hrvatskog naroda i europske civilizacije, pa i cijeloga svijeta, umnogome ovisi o obrani i promicanju vrijednosti obitelji i života. Narod koji voli život živjet će, a onaj koji mu se suprotstavlja i odbacuje ga, neće imati Božjeg blagoslova.

Zato neka novoposvećena zvona bude poruka našega zajedništva. Naše se zajedništvo danas očituje posebno i kao narodno zajedništvo, zajedništvo ove naše župne zajednice. Narod smo koji okuplja ista vjera, vjera katolička isto zvono koje odzvanja s naših crkava. O značenju zvona nabolje govori pjesma „Zvona moga grada" koju pjeva pokojni Vice Vukov. 

  • Zvonila su za oluje, zvonila su za vinčanja
  • Zvonila su za živote i za zadnja putovanja
  • Kao neka vječna glazba naše slave, našeg jada
  • Zvonila su od davnina stara zvona moga grada
  •  .
  • Boga su i ljude zvala za trabakul koji tone
  • Zvonila su zvonila su za gromače i balkone
  • Skupljala su naše ladje kao tice svoga gnijezda
  • Ko da srce majke kuca u zvoniku ispod zvijezda
  • .
  • Dok spavaju stare luke i treperi plavi svod
  • Zvonici su kao ruke koje prate bijeli brod
  • U kamenu nema neba čovjek prodje težak put
  • Al su jednom kad ih treba stara zvona opet tu
  • .
  • Pričaju nam našu povijest brižno kao otac sinu
  • U večeri kao ova izlila su svu toplinu
  • Kao neka vječna glazba kolijevki i kolonada
  • Slušajte ih kako zvone stara zvona moga grada.

Dragi vjernici, neka vam ove misli odzvanjaju svakim danom u mislima kad čujete crkveno zvono koje ovdje u Hrvacama poziva vas na Božju blizinu. Neka ono bude zvono našeg mjesta, neka ono bude glas koji će reći poput Antuna Branka Šimića u njegovoj pjesmi Opomena:

  • Čovječe pazi
  • da ne ideš malen
  • ispod zvijezda!
  • Pusti
  • da cijelog tebe prođe
  • blaga svjetlost zvijezda!
  • Da ni za čim ne žališ
  • kad se budeš zadnjim pogledima
  • rastajao od zvijezda!
  • Na svom koncu
  • mjesto u prah
  • prijeđi sav u zvijezde.

Molimo Boga neka tako bude. Amen!“

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1120
Ovaj mjesecOvaj mjesec63848
UkupnoUkupno4980281

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 127 

Administrator

franodoljanin@gmail.com