U subotu, 12. veljače 2011. u crkvi Marije Pomoćnice u Geretsriedu, HKM München, fra Jozo Župić slavio je svetu misu za bračni par Ivu i Ivku Stipić koji su slavili 50. obljetnicu braka.

Toga istoga dana vjenčani su u svom rodnom mjestu, u crkvi Male Gospe,  a vjenčao ih je sad već pokojni fra Đeno. Rodom su iz sela Bilice kod Kotor Varoša. Prognanici su, ali su utjehu našli u Bogu i svojoj djeci, unučadima i praunučadima. Ivo je došao u Njemačku 1970., a Ivka, kako reče, 1992. kad su nas "iščerali". Sad su tamo Srbi, a oni imaju kuću u Šćitarjevu kod Velike Gorice. U rodnom mjestu sve im je srušeno. Kod svete mise bili su okruženi sa svojih  devetero djece, šest sinova, tri kćeri, te dvadesetsedmero unučadi i dvoje praunučadi. Obitelj im je spjevala pjesmu koju je pročitala Ivana, a fra Jozo im je darovao križ i zamolio da mole ne samo za svoju obitelj nego i za HKM München i sve naše obitelji.   

• Sreli su se Bog je tako htio,
• Ivo svoju Ivku zavolio.
• I pred oltar Ivku je odveo,
• na vjernost se pred Bogom zakleo.
• To su bili tada teški dani,
• osim ljubavi ništa nisu imali.
• U to vrijeme teško se radilo,
• komad kruha da bi se imalo.
• Ne ko sada iz obilje hrane,
• djed i baka pamte one dane.
• Al se tada više i molilo,
• i u dragog Boga vjerovalo.
• Kad ustanu molitva je mala,
• u podne se bogomolja zvala,
• a uvečer veliki i mali,
• molitvom bi Bogu zahvalili,
• za blagoslov koji su imali.
• Ljubav, sloga i vjera u Boga,
• i molitva Blaženoj Djevici,
• blagoslov je došao dječici.
• Ode Ivo u tuđu zemljicu,
• pa ostavi ženu i dječicu.
• Teška bijeda živjet se ne može,
• prekrsti se, pomozi mi Bože,
• blagoslovi mi da moja Ivkica,
• i uz nju i sva moja dječica,
• da ne budu ni gladna ni gola,
• dragi Bože molitva je moja.
• Puno neću Bože ni tražiti,
• samo želim djecu prehraniti.
• U tuđemu svijetu Ivo radi,
• da mu djeca ne osjete gladi,
• a kod kuće Ivka Boga moli,
• da joj čuva onoga koga voli.
• Idu dani i godine lete,
• jedno ljeto opet jedno dijete.
• Blagoslovom što ih Gospa vodi,
• dođe vrijeme Ivka dvoje rodi,
• i još jedno isto se ponovi,
• Ivka opet svetu Gospu moli,
• hvala tebi blažena Djevice,
• što podari sve ove dječice.
• Devetero Ivka porodila,
• blagoslovom Božjim othranila.
• dođe vrijeme svatova i slave,
• sinove ženi a kćeri udaje.
• Dođe vrijeme i vrati se Ivo,
• sad je opet živjet lipo bilo.
• Penziju je on lipu dobio,
• sve je imo što je poželio,
• al nesretni rat tada je došao,
• i domove mnoge razorio.
• Ivo i Ivka tada zaplakaše,
• Bez ognjišta svoga ostadoše.
• Godinama vrijedno su gradili,
• dušmani im sve to uništili.
• Ivo jeca, Ivka Gospu moli,
• Sveta Majko ja te opet volim,
• Sveta Majko opet tebi hvala,
• što si moju djecu sačuvala.
• Putem trnja ali i cvijeća,
• Pratila ih blagoslov i sreća,
• Uz sve boli koje su imali,
• i blaženu starost dočekali.
• Sve uz pomoć Djevice i Boga,
• Pratila ih ljubav i sloga,
• a pedeset u braku godina,
• to je Bogu slava najmilija.
• Skupila se sva obitelj mila,
• na proslavi ovog zlatnog pira.
• Djed i baka, kćeri i sinovi,
• unučad, neviste i zetovi,
• svi su se skupili.
• Sa suzama sreće u očima,
• skupila se cijela familija.
• Od dva srca velike ljubavi,
• Tri su kćeri sretno poudali,
• Šest sinova lijepo oženili,
• 27 unučadi ima,
• Praunučad dvoje ponos svima,
• sve je draga Gospa podarila.
• Što se više tu kazati može,
• Za sve opet tebi hvala Bože,
• Za sve ovo što si nama dala,
• draga Gospe velika ti hvala.
• Vi ste primjer za sve nas,
• a mi smo svi ponosni na vas.