Sreli su se Bog je tako htio,
Ivo svoju Ivku zavolio.
I pred oltar Ivku je odveo,
na vjernost se pred Bogom zakleo.
To su bili tada teški dani,
osim ljubavi ništa nisu imali.
U to vrijeme teško se radilo,
komad kruha da bi se imalo.
Ne ko sada iz obilje hrane,
djed i baka pamte one dane.
Al se tada više i molilo,
i u dragog Boga vjerovalo.
Kad ustanu molitva je mala,
u podne se bogomolja zvala,
a uvečer veliki i mali,
molitvom bi Bogu zahvalili,
za blagoslov koji su imali.
Ljubav, sloga i vjera u Boga,
i molitva Blaženoj Djevici,
blagoslov je došao dječici.
Ode Ivo u tuđu zemljicu,
pa ostavi ženu i dječicu.
Teška bijeda živjet se ne može,
prekrsti se, pomozi mi Bože,
blagoslovi mi da moja Ivkica,
i uz nju i sva moja dječica,
da ne budu ni gladna ni gola,
dragi Bože molitva je moja.
Puno neću Bože ni tražiti,
samo želim djecu prehraniti.
U tuđemu svijetu Ivo radi,
da mu djeca ne osjete gladi,
a kod kuće Ivka Boga moli,
da joj čuva onoga koga voli.
Idu dani i godine lete,
jedno ljeto opet jedno dijete.
Blagoslovom što ih Gospa vodi,
dođe vrijeme Ivka dvoje rodi,
i još jedno isto se ponovi,
Ivka opet svetu Gospu moli,
hvala tebi blažena Djevice,
što podari sve ove dječice.
Devetero Ivka porodila,
blagoslovom Božjim othranila.
dođe vrijeme svatova i slave,
sinove ženi a kćeri udaje.
Dođe vrijeme i vrati se Ivo,
sad je opet živjet lipo bilo.
Penziju je on lipu dobio,
sve je imo što je poželio,
al nesretni rat tada je došao,
i domove mnoge razorio.
Ivo i Ivka tada zaplakaše,
Bez ognjišta svoga ostadoše.
Godinama vrijedno su gradili,
dušmani im sve to uništili.
Ivo jeca, Ivka Gospu moli,
Sveta Majko ja te opet volim,
Sveta Majko opet tebi hvala,
što si moju djecu sačuvala.
Putem trnja ali i cvijeća,
Pratila ih blagoslov i sreća,
Uz sve boli koje su imali,
i blaženu starost dočekali.
Sve uz pomoć Djevice i Boga,
Pratila ih ljubav i sloga,
a pedeset u braku godina,
to je Bogu slava najmilija.
Skupila se sva obitelj mila,
na proslavi ovog zlatnog pira.
Djed i baka, kćeri i sinovi,
unučad, neviste i zetovi,
svi su se skupili.
Sa suzama sreće u očima,
skupila se cijela familija.
Od dva srca velike ljubavi,
Tri su kćeri sretno poudali,
Šest sinova lijepo oženili,
27 unučadi ima,
Praunučad dvoje ponos svima,
sve je draga Gospa podarila.
Što se više tu kazati može,
Za sve opet tebi hvala Bože,
Za sve ovo što si nama dala,
draga Gospe velika ti hvala.
Vi ste primjer za sve nas,
a mi smo svi ponosni na vas.
