15. nedjelja kroz godinu (A)

Gospodin naš Isus Krist u svojoj prispodobi o zrnju pokazuje nam kako zrnje pada na dobru zemlju i donosi rod, a drugo pada na manje plodno tlo i donosi samo malo roda ili ništa. Time nam pokazuje da Riječ Božja posijana među ljudima biva na različite načine prihvaćena. Kod toga se jasno pokazuje vrijednost ustrajnosti i vjernosti, jer se može dogoditi da je netko na početku pun revnosti i svetog oduševljenja, a tada popušta i malo se oslanja na riječ vjere koju je jednom primio.

Vjera u Isusa Krista prije svega treba zaživjeti u obitelji kojoj je predana. Dobre obitelji trude se dati primjer svojoj djeci, i uče ih moliti. One ih poučavaju na način primjeren djeci o temeljnim istinama vjere i upućuju ih od dobi shvaćanja da s njima redovito idu u crkvu i nedjeljom posjećuju misu. Vaš primjer i vaša zauzetost dragi roditelji su nezamjenjivi. Nijedan svećenik i vjeroučitelj kasnije ne mogu postići i izvršiti ono što je njemu kao glasniku Božjem naloženo, ako već prije nije postavljen dobar temelj kroz riječ i primjer roditelja.

Ne radi se tu o mnogim i učenim riječima, nego o jednostavnom osvjedočenju vjere, koje otac i majka nose u srcima i daju ga svojoj djeci. Dijete osjeća je li roditelji sami u to vjeruju, što im govore. Ne može se trajno glumiti, djeca to odmah prozru. Upravo u tome leži veliki zahtjev za odgoj i vjerski život. Vi sami, dragi odrasli, morate isto tako biti “čvrsti” u vjeri. Vi sami se morate permanentno obrazovati, u tome da npr. čitate dobru knjigu o vjeri Crkve li pročitati životopis svetaca ili da možda sudjelujete u danima duhovne obnove za same sebe ili duhovnim vježbama. I tada ćete primjetiti: ako počinjete vjerovati u Božju milost, da vašoj djeci objasnite važne stvari života, tada vas jača dragi Bog. On vas ne ostavlja na cjedilu, nego je kod vas. Što se više daje iz vlastitog vjerskog uvjerenja i vjerskog iskustva, tim više se i sami jačate u dobru.

Možda će sada netko reći: “Da, dok su djeca još bila mala, sve je bilo jednostavno. Oni su nas roditelje slušali ako smo im pričali o Bogu, bili su otvoreni za sve čudesno i sveto. Sada su djeca narasla i izložena su različitim utjecajima. Interesiraju se za to i to, ali ne više za vjeru. Jedva jedvice uspijeva njih još tu i tamo pokrenuti da pođu na misu. Inače mi kao roditelji više ništa ne možemo.”

Taj bi se dojam uistinu mogao pojaviti, i ovdje sigurno nije lako roditeljima i odgovornima u odgoju. Što još ostaje da učinimo u takvoj situaciji, kada se čini da zrnje dobre riječi, prije pada u trnje i šikarje, nego na dobro tlo? Bilo bi krivo jednostavno se predati i rezignirati. Sigurno: kao roditelji možda očekujete neznatan otpor jer ste djeci sve dopustili i omogućili. S druge strane trebaju mladi ljudi u svojoj razvojnoj dobi upravo i dalje nekoga koji njima u ljubavi pokazuje neke granice. Samo tada ako mladi ljudi uvijek iznova prekoračuju te granice, bit će potrebno da nađu orijentacijske točke. Postoje mogućnosti pratiti mlade ljude na putu vjere.

Prvo: Ne podcjenimo molitvu! Ako već odraslija djeca ne mole više s vama, vi povećajte molitve za njih. Ako vi to činite u ljubavi i bez predbacivanja ili tužbe, tada će dragi Bog tu molitvu sasvim sigurno uslišati. Blagoslov što ga molite za svoju djecu prije ili kasnije bit će vidljiv u njihovom životu.

Drugo: Dobar primjer je ono što je sada u pitanju. Upravo mladi čovjek puno toga stavlja u pitanje što mu drugi kažu. Uvjerljivi su za trajno samo životni primjeri osoba koje se iz svega srca zauzimaju za ono o čemu su sami osvjedočeni. To znači da će biti potrebno ispitati vlastitu praksu vjere i nju intezivirati. Nisu u pitanju pouke nego trud oko života koji se Bogu dopada. Također način ophođenja u obitelji ostavlja traga na djecu i mlade. Ako su otac i majka stalno prevrtljivi, svadljivi i ne zaboravljaju uvrede, oni će jedva naći priznanje kod svoje djece. Ali gdje djeca osjete da se uza sve ljudske slaboće još uvijek traži i nalazi zajednički put, gdje oni osjećaju da su kao ljudi prihvaćeni u ljubavi, iako čine stvari koje u očima roditelja nisu pravilno prihvaćene ili ako sami skrenu s puta – tu djeluje Duh Sveti i tu može zrnje Riječi Božje rasti iako se to događa možda sasvim skriveno i traži puno strpljivosti i ustrajnosti.

Ne predajmo se dakle! Preporučimo djecu i mlade ljude milosrđu Božjem i činimo to na zagovor Djevice i Majke Božje Marije! Neka Riječ Božja u našem vremenu nađe put u srcima ljudi, da bi iznikao dobri rod, da bi rastao i ostao za vječni život.

Fra Jozo Župić

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas204
Ovaj mjesecOvaj mjesec61450
UkupnoUkupno5508996

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 105 

Administrator

franodoljanin@gmail.com