Sinj: Propovijed o. Provincijala na svetkovinu Velike Gospe

Velika Gospa, Sinj, 15. kolovoza 2011.

Poštovana braćo svećenici, dragi vjernici i hodočasnici, od onoga dana kada je hrvatski narod u 7. st. došao u ovu zemlju i preko opata Martina 641. godine uspostavio prve veze sa Sv. stolicom, kada je odbacio poganska božanstva i napustio stara vjerovanja, kada je sagnuo svoje glave i koljena na sveto krštenje i prihvatio vjeru u jednoga jedinoga, pravoga i istinitoga Boga,

Boga Oca, Boga Sina i njihova Duha Svetoga, i kad je prihvatio Blaženu Djevicu Mariju kao majku Kristovu i majku svoju, kad je počeo postojati kao narod, kad je počeo graditi svoju kršćansku kulturu, kad je počeo pjevati svoje pjesme i izgovarati svoje molitve, kad je počeo graditi svoje crkve i samostane i o tome pisati svoje povelje, od one prve, koje  u Bijaćima 852. godine napisa slavne uspomene knez Trpimir, u kojoj se prvi put spominje hrvatsko ime: "Ego Trepimerus, gratia Dei dux Croatorum" ("Ja Trpimir, milošću Božjom knez Hrvata") – eto od tada, braćo i sestre, od tada pa sve do danas, evo već 14 stoljeća, na slavu Božju u narodu Hrvata čuje se Božja riječ koju smo upravo pročitali u misnim čitanjima. Četrnaest stoljeća živi se vjera kršćanska. Četrnaest stoljeća Hrvat moli: "Blagoslovljen Bog uvijeke". Četrnaest stoljeća Hrvat zbori: "Blagoslovljena ova zemlja Hrvatska". Današnja svetkovina Velike Gospe, vaša nazočnost i vaša brojnost, vaše htjeti i vaše biti danas u Sinju pred ovom Gospinom slikom i prilikom govori mi, braćo i sestre, da je i danas tako, govori mi da se u našem narodu vjera nije ugasila, svjedoči mi da smo ostali vjerni svome krsnome savezu što smo ga kao narod ne tako davno na izvoru Jadra u Solinu potvrdili, sugerira mi da smo unatoč mnogim pomorima i ponorima tijekom naše povijesti ostali vjerni i Božjoj objavi i Crkvenoj predaji. Reklo bi se: "Kako bijaše na početku, tako i danas". I posljednji sam, braćo i sestre, koji bi u to posumnjao, zadnji sam koji bi to pobijao, ali zato sam prvi u nečemu drugome. Prvi sam koji bi kazao, potvrdio i ustvrdio da je ta naša vjera danas pomalo izblijedila i oslabila.

 


 

Braćo i sestre, ono što vidim i osjećam, to i govorim, a kažem vam: istina je, istina je da smo ostali vjerni svojim početcima, da smo ostali vjerni svome krsnome savezu i Božjoj objavi i Crkvenoj predaji – sve je to istina, ali vjera, vjera, braćo i sestre, ona svakodnevna, životna i življena je oslabila, malaksala i izblijedila. Ja hoću reći: naše vjerovanje kao dogma i kao princip i naše kršćansko opredjeljenje i danas je čvrsto, kao Kamešnica čvrsto i stameno, ali vjera, ali život u vjeri i po vjeri i vjerovanju je nešto drugo – tu smo slabi i malaksali, vidno umorni i posustali. To se vidi i osjeća, to se, nažalost, svakodnevno i manifestira. U čemu?

Braćo i sestre, svećenik nije političar da mora stvari skrivati. Nije ni diplomat, da stvari mora ovijati. Svećenik je glasnik Božji koji mora javno nastupati i javno govoriti, pa ću zato i reći. Nije li istina, nije li istina da među nama ima velikih nereda i u hvatskom narodu velikih grijeha? Ne ptvrđuje li to naše svakodnevlje? Jer, ako pogledamo ponašanje mnogih kršćana i drugih ljudi oko nas, ako istinoljubivo sagledamo naše riječi i djela, naše postupke i međusobne odnose, ako pogledamo opću društvenu situaciju pod vidom morala i etike, zar se možemo ponositi? Ako pokušamo analizirati koliko je samo lažnih i praznih obećanja, koliko je tu ljubomore, mržnje, zavisti, koliko je demagogije i obične frazeologije, ma koliko je samo obmane bez trunka savijesti i laži bez imalo odgovornosti – ma more jedno, zar se time hvaliti? A ako, a ako tome pridodamo česte svađe i ubojstva, ako tome pridodamo silovanja i obiteljska nasilja, gnusne i nekulturne psovke protiv Boga i Gospe koji ne zazivaju Božji blagoslov nego izazivaju njiovu srdžbu i prokletstvo, drogiranja i opijanja, pljačke i razbojstva i kriminal svake vrste, svake jačine i svake težine, a što reći. Zar ne to da se svi u čudu pitamo odakle tolika pokvarenost. Ponovno govorim, odakle tolika pokvarenost, odakle toliko npoštenja i dvoličnost ljudi koji se gotovo devedeset posto izjašnjavaju da su vjernici – katolici. Odakle tom narodu koji se ubraja u katoličke narode, odakle ta razlika u ponašanja između onoga u što vjerujemo i onoga kako živimo i kako se ponašamo. A 14 stoljeća je iza nas, rekoh 14 stoljeća, a ne 14 dana. Braćo i sestre ovim nipošto ne želim reći da i dobra nema. Ima ga hvala Bogu. Uvijek ga je bilo i uvijek će ga biti. Ali ovako stanje je tu; prisutno je u nama i među nama i vrlo brzo se nažalost i zarazno širi te postaje sve sličnije starozavjetnoj Sodomi i Gomori. A što se dogodilo tim iskvarenim gradovima i njihovim građanima svima nam je poznato. Imajući ovaku sliku pred sobom, sagledavajući ovakvo stanje s pravom se moramo upitati: što se to s hrvatskim čovjekom dogodilo? Zašto se iskrvario? Pitamo se iskreno, pitamo se ozbiljno braćo i sestre. Pa slavimo blagdan Velike Gospe. Kad ćemo pred sebe stati i kad ćemo se upitati i kad ćemo biti iskreni i sebi i Bogu i Gospi i narodu ako ne danas na ovako veliki blagdan, ako ne pred majkom, ako ne pred Gospom koju još i majkom zovemo. Odgovor braćo i sestre na ovo pitanje vrlo je jasan: čovjek se udaljio od Boga. Štoviše, čovjek je otjerao Boga iz svoga srca. Vrijedi to ponoviti: čovjek je otjerao Boga iz svoga srca. A gdje Boga nema braćo i sestre, gdje se Bog ne poštuje, gdje se Bog  ne priziva i ne moli, ne može dobro biti. Gdje nema straha božjega, gdje nema stida i obzira ljudskoga, ne može dobro završiti. Zlo činiti, a dobru se nadati neće uspjeti. Gdje Boga nema, nema ni ljubavi, jer Bog je ljubav i izvor svih ljubavi. Ma Bog je dobro, samo dobro, jedino dobro, najveće dobro rekao je sveti Franjo Asiški. Gdje takvog Boga, Boga dobrote nema, gdje nema Boga dobrote, gdje je takav Bog prekrižen i otjeran, tu braćo i sestre više nema ni sunca ni mjeseca, ni dobra ni ljubavi, ni svete radosti ni plodnosti. Ma nema ništa čime bi srce svoje nahranio, nema ništa čime bi dušu svoju osvježio, ma ničega, ničega čemu bi se radovao. Pa i Gospa kliče, i Gospa se raduje, čuli smo to u evanđelju, jer joj je srce, jer joj je srce puno Boga i milosti njegove. Gdje Boga nema kolo vodi sotona, zavodnik svega svijeta, kako je to kazao sv. Ivan, koji civilizaciju kršćanske ljubavi želi pretvoriti u civilizaciju egoizma, oholosti, bahatosti, pragmatizma i relativizma u kojoj je i trenutačno i dugoročno dozvoljeno sve što ti koristi i odgovara. Želi je pretvoriti u civilizaciju u kojoj grupica od 200-ak homoseksualaca i lejzbijki na ogavan i neviđen način provocira, terorizira i ponižava jedan cijeli grad, cijelo jedno društvo i državu. Želi je pretvoriti u civilizaciju koja gazi bližnjega svoga kao pokidanih krpa. Želi je pretvoriti u civilizaciju, u svijet i društvo bez Boga. A tko gradi svijet bez Boga upozorio nas je blaženi i dragi papa Ivan Pavao II. gradi ga protiv čovjeka.

Dragi vjernici i hodočasnici, sodomsko stanje i ovu nezdravu situaciju moramo mijenjati, ono loše i pokvareno u nama i među nama, u našem društvu i narodu, trebamo promijeniti.  Današnja svetkovina blažene Djevice Marije – Velike Gospe, Božja riječ, sakramenti koje ste primili, ispovijed kad ste se ispovjedili sve nas mora dotaknuti i sve nas pokrenuti u put preobrazbe u nove, moralnije, odgovornije i pravednije ljude. I nas svećenike da ne biste rekli da izbjegavamo. I nas svećenike, a također i vas vjernike.

Kad je jedne prigode jedan novinar upitao Majku Tereziju 'što bi trebalo promijeniti u Crkvi?', odgovorila mu je 'trebamo se promijeniti, gospodine, vi i ja'. Drugim riječima, svaki čovjek, a osobito vjernik-kršćanin mora iz dana u dan postajati bolji, pošteniji, moralniji i odgovorniji. Ako Boga razumijemo, razumjet ćemo da nam Bog u svojoj svetoj riječi dolazi bez oružja jer nas ne želi izvana osvojiti nego iznutra preobraziti, obnoviti i vratiti. Ako Boga i Gospu razumijemo, razumjet ćemo onda, braćo i sestre da nije moralno sjediti na dvije stolice, da se ne može živjeti s filozofijom 'danas ću još biti poganin, bit ću u partiji, bit ću ovdje ili ondje, a od sutra ću, Bože i Gospe, početi živjeti kao kršćanin'. Razumjet ćete onda da se ona temeljna, ljudska, kršćanske, evanđeoska i moralna načela ne mogu kao čarape mijenjati. Ako Boga i Gospu razumijemo, razumjet ćemo, braćo i sestre, da se ne može biti kršćanin, da se ne može križ oko vrata nositi, da se krunica u auto ne može objesiti, da se sakramenti ne mogu primati, a istodobno kad dođe za to prilika, a u životu ih je puno, protukršćanske ideje, stavove i svjetonazore podržavati. Braćo i sestre, to ne ide zajedno. Kršćanska vjera takvu dvoličnost osuđuje. Đavolski relativizam, rekao sam – da, đavolski pragmatizam - da, ali kršćanska vjera – ne. Kršćanska vjera to zabranjuje, osuđuje i grijehom imenuje. Ako Boga i Gospu ispravno razumijemo, razumjet ćemo, dragi vjernici i hodočasnici, da se kršćansku vjeru ni pod koju cijenu ne može prilagođavati sebi nego se 'i vi, gospodine, i ja moramo promijeniti'. To je naša trajna obveza – i božićna i uskrsna, i jutarnja i večernja i svakodnevna.

„Gledajte, koliku nam je ljubav darovao naš Otac nebeski“ – poručuje nam sveti Pavao, da se „djeca Božja zovemo i jesmo“. Da, braćo i sestre, kao i njegov Sin, Isus Krist, i kao Gospa, i mi djeca njegova, njegova smo svojina, njegov smo čak i rod. Na njegovu smo sliku stvoreni, krvlju njegova Sina smo otkupljeni, njegovom svetom milošću smo posvećeni, njegovom riječju preporođeni, njegovom voljom uzvišeni. Ako razmišljamo, moramo doći do toga koliko nas je uzvisio. Dao nam je oči da vidimo, dao nam je ruke da radimo, dao nam je noge da hodimo, dao nam je jezik da govorimo, dao nam je razum da razmišljamo, dao nam je i srce, kao i Gospi, da kao i Gospa one najljepše uspomene u svom srcu sabiremo i o njima razmišljamo. Da, moja braćo i sestre, sve to nama dade Bog kao djeci svojoj. Ali, ne samo to. Uz to nam podari ravnice i planine, i rijeke i more naše sinje, obdari nam Bog ovu lijepu zemlju i baštinu. Zašto? Da je volimo, da je čuvamo i da je ovako lijepu i prelijepu potomstvu svome u baštinu predamo.

I danas, an svetkovinu Velike Gospe, što mogu drugo učiniti nego na svemu na razne načine i ovom svetom misnom žrtvom Bogu zahvaliti i uz to reći 'Blagoslovljen Bog u vijeke!' i k tome nadodati 'Blagoslovljena, Bože, bila ova zemlja Hrvatska. Ma što drugo mogu odlučiti nego se popraviti i promijeniti i u srcu i u duši i u životu i u ponašanju. Na tom putu preobrazbe, braćo i sestre, mi nismo sami. S nama je Bog koji nas je stvorio. S nama je Krist koji nas je otkupio. S nama je Duh Sveti koji nas je posvetio. S nama je presveta Djevica – Čudotvorna Gospa Sinjska – Kristova majka i majka naša. Kao Majku Kristovu mi je častimo, a kao Majku našu mi je volimo i mi joj se molimo. Molimo je u Gospinu pozdravljanju, i ujutro i na podne i navečer. Za koga je molimo? Molimo je za djecu, starce i vojnike, za mladiće i djevojke, za očeve i majke, za žive i pokojne, za ognjišta i lozu našu, za Domovinu i baštinu našu. Molimo je, braćo i sestre, za sve. I danas, na njezin najveći blagdan, također je molimo. Molimo je usrdno, molimo je pobožno.

Čudotvorna Gospe Sinjska, Gospe naša mati, čuvaj moj narod, baštinu svoju čije su brazde natopljene krvlju mučenika, mukom ribara i znojem težaka iz kojih niču klasovi zlatni i sviću pučine nove za dane nove. Gospe, ti si uvijek bila njegov stijeg, njegova slava i pobjeda, ali i Majka milosrđa što je čula svaki vapaj, izvidala svaku ranu. Čuvaj, Gospe, ovaj narod cetinski, čuvaj ovaj narod vjernički, čuvaj ovaj narod hodočasnički, čuvaj moj narod hrvatski!

Vodi ga, voli ga, štiti ga i čuvaj ga i kad moli i kad pjeva i kad pati. Čudotvorna Gospe Sinjska, naša dobra mati, ne zamjeri Gospe, u ime svih tvojih vjernika i hodočasnika, u ime svih nas ovdje pred tobom prisutnih ma još samo dvije riječi - Gospe Sinjska, mi te volimo i gotovo. Amen.

dr. fra Željko Tolić, provincijal

 

 

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas827
Ovaj mjesecOvaj mjesec69665
UkupnoUkupno4903386

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 112 

Administrator

franodoljanin@gmail.com