Visovac: Proslava Velike Gospe

Nedugo nakon svečane proslave Gospe od Anđela, na kojoj se okupilo mnoštvo vjernika, Visovac i dalje privlači hodočasnike, ovaj put povodom svetkovine Marijinog Uznesenja. Prva misa s jutarnjom molitvomčasoslova bila je u 6.30, zatim u 7.30, 8.30 i 9.30 sati te svečano misno slavlje s procesijom u 10.30 sati koju je predvodio dr. fra Jure Šimunović,meštar novaka, uz koncelebraciju fra Edvarda Sokola, domeštra novaka i fra Mate Gverića, gvardijana visovačkog samostana.

Sliku Gospe Visovačke nosile su prominske djevojke u tradicionalnim nošnjama. Misno slavlje pjesmom je uveličao miljevački zbor uz pratnju fra Maria Leme na orguljama. Mate Milas otpjevao je ulaznu pjesmu, a novaci fra Kristian Radas i fra Jerko Kolovrat psalam. Čitanja su čitali: Joško Vuković i novaci fra Petar Komljenović i fra Ivan Đuzel. Na kraju, vjernike je pozdravio i uputio riječi zahvale gvardijan fra Mate Gverić. Ostale svete mise su u 16, 17 i 18 sati. Mir i dobro!

.

Propovijed dr. fra Jure Šimunovića

Visovac, 15. kolovoza 2011.

Otk 11, 19a; 12, 1-6a. 10b; 1Kor 15, 20-27a; Lk 1, 39-56

Kršćanska braćo i sestre!

Ako malo pažljivije promotrimo život čovjeka pojedinca i čovječanstva u cijelini, možemo zapaziti  s jedne strane ushićenost vlastitim uspjesima na mnogim poljima, ali i strah, tjeskobu koju su proizveli/prouzročili upravo ti uspjesi. Čemu sve to? “Koja je posljednja svrha stvari i ljudi“? Je li sve to obični materijal, pod raznim nazivima, za jednokratnu uporabu, uzmi, iskoristi i baci na određeno mjesto/odlagalište?

Sva mišljenja/filozofije kojima se mi svakodnevno najčešće “hranimo“, kao i umjetnost u raznim oblicima više nam pomažu da zaboravimo na život i svoju odgovornu prisutnost u životu, nego da upoznamo sebe i svoju ulogu u životu.

Sve je igra, show, fikcija. Čovjek je u svemu tome samo puki potrošač/pasivni propatrač. On više o ničem ne odlučuje. Postao je rob vlastitih proizvoda. "Ima jedan žalostan prizor u našem vremenu, pisao je veliki filozof Kierkegaard: ljudi (...) nisu kadri/ne znaju što bi trebali raditi. Ljudi su jednostavno zbunjeni.

Milivoj Slaviček napisa:

Ljudi imaju svoga brijača i svoje mjesto u gostionici.

Ljudi imaju svoje subote i svoje športske priredbe,

svoje male i skromne zabave koje sebi pružaju.

Što to ljudi imaju? Tiho idem dalje. Samo sebe ljudi nemaju.

Zato se današnji čovjek predaje i prodaje a da i ne promišlja kome i zašto. Samo ga je strah da ne bude sam. Samoća ga ubija i dovodi do bez svijesti, a uvijek je u nekom površnom komuniciranju. Sve više i više je sam i sve manje mu je stalo do života. To su znanstveni statistički podatci o čovjeku Zapada.

Čovjek je iz vida izgubi samoga sebe. Izgubi je iz vida cijelinu. Zaboravio je svoj vječni poziv i vječni poziv svekolike stvrnosti. Radi toga su nastali svi nesporazumi i sukobi na svim razinama. Između čovjeka i prirode, između čovjeka i čovjeka, između čovjeka i Boga. Čovjek je sukobljen/podijeljen sam sa sobom i u samom sebi.

Kršćanska braćo i sestre!

“Čovjek nije ograničen, samo na ovozemaljski red, nego živeći u ljudskoj povijesti u cijelosti posjeduje svoj vječni poziv“. To nas uči sveta vjera. O tome nam govore svetopisamski tekstovi koje smo čitali, slušali, oni nam otkrivaju cijelovitu istinu o čovjeku i njegovoj sudbini kako ju je Bog odredio u svojoj ljubavi. To je poruka i sadržaj svetkovine koju dans slavimo: Uznesenje Blažene Djevice Marije dušom i tijelom na nebo.

Čovjek je više od onog što nam može reći znanost, čovjek je više od onog što nam kaže iskustvo kako pojedinačno tako i skupno. O tome tko je čovjek u svojoj cjelovitosti može nam reći samo Boga/vjera. Svaka druga istina o čovjeku je, blago rečeno, polovična i zato na kraju i lažna jer čovjeka vodi na krivi put/život. Bog/vjera se ne protivi ni znanosti ni iskustvu, ona ne govori protiv, nego o onom nadznanstvenim i nadiskustvenim.

Svetkovina koju dans slavimo govori nam o onom što mi vjerujemo o čovjeku. Ona je najcijelovitiji, najpotpuniji govor o čovjeku kako njegovom povijesnom tako i onom nadpovijesnom, vanpovijesnom životu.

Ono za što je Bog stvorio čovjeka, a stvorio ga je za sebe, ono što je čovjek očekivao i za čim je težio cijelim svojim bićem, vječni život tjela i duše i duha, izpunilo se u Kristu Isusu, kako nam poručuje sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima: "Kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu biti svi oživljeni. (...) Prvina Krist, a zatim koji su Kristovi". Ona koja  je Kristu bila najbliža i koja je bila, kako je napisao blaženi papa Ivan Pavao II., “prva i najbolja učenica“, Blažena Djevica Marija, postala je prva sudionica Božje zamisli i milosti o čovjeku. Na Njoj se prvoj ostvarila čovjekova težnje za vječnim životom duše, duha i tijela.

Marija Djevica proročanski će to izraziti u susretu s rodicom Elizabetom kad je uskliknula: "Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!" Ivan  Evanđelist ju je vidio kako nam svjedoči u Otkrivenu: "I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda".

Drugi vatikanski Sabor zato će reći o Blaženoj Djevici Mariji: "Isusova Majka, kao što je tijelom i dušom već proslavljena na nebu, slika je i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji (usp. 2 Petr 3, 10), svijetli putujućem Božjem Narodu kao znak pouzdane nade i utjehe" (LG, 68).

Tako je Marija ostvarila ono što svatko od nas očekuje i što nas očekuje, uskrsnuće duše i tijela, spasenje cijelovitog čovjeka. To je naš Bog i to je njegov plan / odnos prema čovjeku. Nitko ne može reći da je kršćansko mišljenje/nauk o čovjeku zaostao, da se mi vjernici kršćani brinemo samo za dušu, da dijelimo čovjeka.

Tjelo, kako nas uči naša sveta vjera, ima istu sudbinu kao i duša - vječnost, biti s Bogom, s prijateljima, znancima, sa svima onima s kojima smo dijelili ovaj zemaljski i privremeni život i sve njegove vrijednosti: čovjekovo dostojanstvo, bratsko zajedništvo, slobodu, sva ta dobra, kao i vrednote i plodove prirode i našega truda, naći ćemo poslije ovog vremenitog života, ali očišćene od svake ljage, prosvjetljene i preobražene (usp. LG 39)

Za vjernika, za nas koji smo se ovdje okupili na ovom slavlju, proizlazi velika i sveta dužnost: Poštivati čovjeka u njegovoj cijelovitosti, poštivati svekolika dobra zemaljska/materijalna, dobra koja čovjek stvara svojim radom.

Vjernik zato treba biti cijelovit čovjek i obraćati svoju pozornost kako na svoj duhovno-duševni život tako i na svoj tijelesni život i svekoliku stvarnost koj ga okružuje i čiji je su-dio. Tako se pokazuje da teologija (Bog), fizika (materija), kozmologija (kozmos), antropologija (čovjek), ekologija (okoliš) nisu suprostavljeni, naprotiv to je cijelina koju treba živjeti kršćanin vjernik.

Sve je vrijedno najveće časti i poštivanja i treba poslužiti na slavu Boga i na korist čovjeka. Zato nas i upozorava Drugi vatikanski sabor kad kaže: "Čovjeku nije dopušteno da prezire tjelesni život. Naprotiv, on svoje tijelo mora smatrati dobrim i vrijednim časti kao od Boga stvoreno i određeno da uskrsne.“

Tako “vjera sve stvari (u svekolikim i raznolikim pojavnostima) rasvjetljuje novim svjetlom i očituje nam Božje nakane o cijelovitom čovjekovu pozivu te tako usmjeruje duh prema zaista humanim riješenjima“.

Tako današnja svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije dušom i tijelom na nebo, govori nam najpotpunije o čovjeku kao stvorenju od Boga i za Boga. Uznesenje duše i tijela na nebo započinje se ostvarivati već sada i ovdje u susretu s ljudima, kao što je to činila i Marija, o čemu nam svjedoči i današnji odlomak iz Evanđelja po Luki, o susretu Marije i Elizabete. U susretu vjernika uvijek je prisutan i Bog, a gdje je Bog tu je radost, jer Bog sa svojom prisutnošću blagoslivlje, dariva čovjeka čineći da se čovjek osjeća ispunjen radošću, pa makar morao i trpjeti.

Blažena Djevica Marija to je izrazila onim proročanskim riječima koje i mi u ovom trenutku potvrđujemo:

"Veliča duša moja Gospodina,  klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom".

Blažena Djevica Marija djelo je milosti Božje i njezin odgovor/ suradnja s Božjom milošću, s Bogom. Na što Ona i nas dans poziva. Bog u svakom vremenu, prostoru poziva čovjeka na suradnju. On želi  s tobom danas surađivati, kao što je to činio i čini s Marijom, u izgradnji boljeg, pravednijeg svijeta, posebno ljudi koji će biti osjetljiviji/odgovorniji za probleme s kojima se čovjek i čovječanstvo suočava danas.

Samo tako biti vjernik postaje zanimljivo i izazovno kako onima koji kažu da vjeruju i da po vjeri žive tako i onima koji se tako ne izjašnjavaju, što više protive se, a s kojima vjernici žive i rade.

Tako će život vjernika ovdje i sada postati život Marije i budući život vjernika bit će život Marije - , uznesenje (uskrsnuće) duše i tijela na nebo u vječnost! To je istinski razlog radosti vjernika i njihova nepokolebljivog držanja u teškim ovozemaljskim iskušenjima koja život donosi.

Probudimo i oživimo zato danas našu vjeru, nadu i ljubav upravo dok vjerujući u nadi slavimo Uznesenje Blažene Djevice Marije  dušom i tijelom na nebo.

Marija je živjela od Boga, za Boga i po Bogu i zato je mi slavimo, zato joj se mi utječemo, ali ne smjemo ju zaboraviti i nasljedovati već ovdje i sada. Samo  Bog s čovjekom koji živi od Boga, za Boga i po Božju može promjeniti život i svekoliku stvarnost na bolje. Zaboraviti Boga, bez Boga ili protiv Boga pokušavati stvoriti bolji, pravedniji, ljepši svijet/život nije moguće. Zato obratimo se Bogu, nađimo vremena za Boga i živomo po Božju, poruka je i poziv One koju danas slavimo - Blažene Djevice Marije dušom i i tjelom uznesene na nebo. Neka tako bude. Amen.

Fotografije

 

 

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas368
Ovaj mjesecOvaj mjesec61161
UkupnoUkupno4894882

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 106 

Administrator

franodoljanin@gmail.com