„Hrvatski škotizam dvedesetog stoljeća“ - Zbornik radova međunarodnoga znanstvenog skupa

PREDGOVOR

Škotizam, filozofsko-teološki sustav koji se tijekom stoljeća razvio u okvirima bogate skolastičke tradicije „franjevačke škole", na temeljima novih suptilnih intuicija bl. Ivana Duns Škota u metafizici i njihove genijalne primjene na skolastičku teološku diskviziciju, imao je gotovo od samih početaka vrlo mnogo vatrenih pobornika (u Redu manje braće i izvan njega), ali isto tako svojih žestokih osporavatelja.

Uz razumljive povijesne padove i uspone via Scoti se tijekom stoljeća iskristalizirala kao jedan vrlo prepoznadjiv način teološkog i filozofskog rezoniranja većine franjevačkih mislilaca, postala je predmet i metoda studiranja na franjevačkim učilištima, omiljena tema franjevačkih propovjednika (osobito kad je riječ o Djevici bez grijeha začetoj i o Kristu Isusu prvom i posljednjem cilju Božjeg stvaranja i otkupljenja ljudskoga roda), te osobit spekulativni izričaj uzvišenog ideala franjevačkog du­hovnog življenja i evanđeoskog svjedočenja u Crkvi.

Crkveno Učiteljstvo koje se je u nekim trenucima povijesnog hoda vjerničkog naroda dosta eksplicitno opredjeljivalo za doista jasan nauk Anđeoskog Naučitelja, te (osobito od tridentinske reforme) njegovu Summu theologiae preporučivalo kao siguran poklad čiste katoličke dok­trine, nije zbog toga nikad osporilo valjanost briljantne Duns Skotove nauke, dapače smatralo je normalnim da se u franjevačkim školama po­dučava upravo škotizam, a u franjevačkim redovničkim zajednicama nadahnjuje Franjinim idealom života po Evanđelju, koji je bl. Ivan Duns Skot tako uspješno preveo na filozofsko-teološki standard skola­stičke diskvizicije svoga vremena.

Isto je tako razumljivo da su dva tako kompletna i zaokružena skola-stička sustava - tomizam i škotizam - u življenom životu smrtnih ljudi (kakvi smo oduvijek bili) ponekad viđena kao alternativna, ali ipak ni­kad toliko suprotna ili suprotstavljena da ne bi, svaki od njih, u kontek­stu svoje vlastite filozofske i teološke tradicije, bio doživljavan kao dio jedinstvenog zapadnog crkvenog nasljeđa. Bilo je trenutaka, u tom is­tom povijesnom i crkvenom slijedu, u kojem su - primjerice u vrijeme renesansnog idealiziranja klasika - i Doctor Subtilis i Dortor Angelicus - bili viđeni zapravo kao svojevrsna obstacula na putu duhovne i intelektualne (re)formacije čovjeka, a potom i novog "iluminiranog" europskog kul­turnog milieua. No, bili su to su samo trenuci koji su s vremenom gubili na oštrini i postupno nestajali, odbacivali se kao iznošena roba, isto kao i oni drugi - u jeku rimske protureformacije - u kojima su se neki (ina­če vrsni crkveni pregaoci i pisci), misleći da brane katoličku pravo­vjernost, toliko bili okomili na Ivana Duns Škota da nisu poštedjeli od zluradih polemika ni njegove posmrtne ostatke koji su stoljećima bile čašćeni kao relikvije u kolnskoj Minoritenkirche.

Evo, dakle, samo nekih od razloga za ponekad pretjerano antago­nistička postavljanja suprotstavljenih strana i njihove međusobne pole­mike tijekom minulih stoljeća, pa i u novije vrijeme, prečesto nepo­trebnih i izlišnih, koje su vjerojatno više zla nanijele franjevačkom pokretu, nego li stvarni protivnici Crkve i njezine katoličke tradicije, te učinile da se, ponegdje sve do danas, ime bl. Ivana Duns Škota i škotizma pogrešno vezuje uz pojmove polemike i protivljenja, dakle uz nešto što je već samo po sebi problematično i diskutabilno, a što je u stvari najvećim dijelom posve netočno i u svakom slučaju neprimjereno kad je riječ o tom velikom franjevačkom Učitelju.

Možda najjasniji dokaz zato, barem u (našem) eklezijalnom kon­tekstu, jest svečano odobrenje njegova kulta. u ožujku mjesecu godine 1993. na velikoj liturgijskoj svečanosti koju je papa Ivan Pavao II. pred­vodio u vatikanskoj bazilici Sv. Petra Apostola. Ali, jasno, imade i dru­gih i drugačijih potvrda epohalnog značaja Duns Skotovog filozofskog i teološkog opusa. Jedan od njih, iako na prvi pogled pomalo para­doksalan, jest dugogodišnja jadikovka i vapaj najizvrsnijih istraživača latinskog srednjovjekovlja da se konačno pristupi izradi jednog novog - kritički obrađenog - izdanja svih autentičnih Duns Skotovih filozofskih i teoloških djela, pothvat koji se mogao početi ostvarivati istom u dru­goj polovici minulog stoljeća u Rimu, u stručnoj radionici za tu svrhu konstituirane posebne "škotističke" ekipe, i, u posljednjoj dekadi tog is­tog povijesnog perioda, u Sjedinjenim državama, pri Franjevačkom in­stitutu Sv. Bonaventure (NY), uz suradnju Katoličkog sveučilišta u Washingtonu. A sve to zahvaljujući ponajviše upravo osobnom trudu kao i organizacijskom umijeću jednog hrvatskog franjevca, fra Karla Balića.

Dotakli smo se tako i razloga i pravog povoda za organizaciju jednog posebnog znanstvenog skupa koji bi, u okvirima svjetske pro­slave velike obljetnice početaka Reda Franjine manje braće (1209.-2009.) i dostojnog obilježavanja godišnjice smrti bl. Ivana Duns Škota (1308.-2008.), celebrirao također uspomene na neke značajnije hrvatske pobornike Duns Skotove skolastičke misli u proteklom XX. stoljeću, i među njima osobito fra Karla Balića (1977.-2007.), zasigurno najvećeg modernog epigona škotizma i njegovih aplikacija na marijansku teo­logiju ne samo na našim prostorima.

Od ideje, koja se rodila bila u Asizu u jesen godine 2005. na susretu južnoslavenske konferencije franjevačkih provincijala, prođoše skoro tri godine prije održavanja samog Skupa, u Zagrebu, Katunima i Splitu (od 27. do 29. svibnja 2008.) pod naslovom "Hrvatski škotizam XX. sto­ljeća". A od onda prođoše, eto, još i druge tri godine do izdavanja ovog Zbornika radova s tog međunarodnog simpozija.

Odraz je to objektivnog stanja u našoj življenoj franjevačkoj i crkve­noj stvarnosti danas, koja posve sigurno više nije odveć prilična onoj s početka proteklog stoljeća, o kojoj uglavnom govore prilozi koje u Zborniku objavljujemo. Teško usporediva, velim, u tom smislu što ško­tizam nama danas zasigurno ne znači ono što je on bio franjevcima (pa i drugim stručnjacima) na početku prošloga vijeka, kad je bio shvaćan i doživljavan kao vjeran odraz franjevačkog - kako intelektualnog tako i duhovnog odnosno eklezijalnog - identiteta. A danas on je to uglav­nom prestao biti, i u Crkvi i u Redu'anje braće, iako je neosporno da je via Scoti i dalje predmet vrlo ozbiljnog interesa na planu skolastičkih, osobito filozofskih studija. Ako to, s jedne strane, i jest dobro i pozi­tivno, naime to da se danas može u biti puno lakše govoriti i raspravljati "akademski" mirno o nekim tipičnim škotističkim temamama bez pole­mičkih sukobljavanja i osobitih rasplamsavanja osjećaja, s druge strane, mislim da se time ipak izgubilo ponešto upravo zbog pomanjkanja one često apasionirane participacije šireg kruga pobornika škotističkog shvaćanja ljudske stvarnosti, koja je na svoj način bila okarakterizirala kako hrvatske škotiste tako i njihove antagoniste u prvim desetljećima XX. stoljeća.

Tematski okvir objavljenih priloga dosta je raznoličan, isto kao što je različit i osobni_pristup svakog pojedinog autora obrađenoj temi. U tom svojevrsnom mozaiku svakako su najprisutnije povijesne teme, a među njima bez sumnje najbrojnije su tematike o ljudima i događajima iz naše hrvatske stvarnosti s prve polovice XX. stoljeća, premda nisu zapo­stavljeni ni drugi povijesni periodi, primjerice bogat period evropske i hrvatske renesanse. Nešto manja, ali ne zbog toga i manje važna, sku­pina je "spekulativnih" tema posvećenih prezentaciji i interpretaciji ne­kih filozofskih ili pak teoloških Duns Skotovih odnosno škotističkih tematika: od valorizacije nove Skotove metafizike u kontekstu skola­stike, ali i suvremenih - ponekad ishitrenih i netočnih - tumačenja, pri­mjerice, tzv. škotističkog "voluntarizma" blisko povezanog s oduvijek delikatnim pojmom slobode, pa do iščitavanja franjevačkih ideala u svjedu nauke Suptilnog Naučitelja i najnovijih marioloških tendencija koje također svoje duboke korijene nalaze upravo u istančanim teo­loškim intuicijama bl. Ivana Duns Škota.

Organizatorima Skupa, napose Hrvatskoj akademiji znanosti i um­jetnosti koja ga je svojim visokim Pokroviteljstvom posebno uzveličala, iskreno zahvaljujem. Naravno, ne manje iskrena zahvalnost ide također vrijednim suradnicima koji su svojim radovima omogućili izdavanje ove male škotističke "antologije".

Josip B. Percan, urednik

Rim, 22. veljače 2011. 

 

 

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Regionalni sastanci

************


Dani sv. Elizabete

************

Šibenik / Šubićevac

************

Šibenik / Šubićevac: Prikazivanje filma i humanitarna akcija

************

München: VIII. susret hrvatskih studenata

************


Sjemenište Sinj: Dan otvorenih vrata

************


OFS - hodočašće

************

Dubrava: Gospa od Zdravlja

************

Primorski Dolac: Pastirski pohod

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas672
Ovaj mjesecOvaj mjesec25648
UkupnoUkupno7236581

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 60