Stopama misionara

Naša braća fra Božo Ćurčija, fra Stojan Damjanović i fra Ante Vukušić koji su bili ribari ljudi u Africi, njima se pridružio i fra Ivan Maletić, od 6. do 27. srpnja 2011. godine posjetili su misionare i župe u kojima su djelovali i živjeli u nadbiskupiji Bukavu u DR Kongo (Zaire).

.

Put od Splita do Nyantende-a

Na letu iz Splita prema Rimu u zrakoplovu se već osjetila međunarodna atmosfera što se očitovalo slušanjem različitih jezika i promatranjem različitosti osoba. Kada smo sletjeli u Rim, budući da smo imali slobodnog vremena do nastavka leta prema odredištu, iskoristili smo vrijeme i uputili se prema Vatikanu. Posjetili smo baziliku Sv. Petra. Na grobu novog blaženika, velikog pape i misionara naših dana Ivana Pavla II., pomolili smo se za sretan put i još sretniji povratak. Poslije razgledavanja bazilike Sv. Petra, kratko smo se zadržali u Antonianumu gdje nas je ljubazno dočekao i primio naš fra Siniša Balajić. Na aerodrom nas je vozio fratar iz Južne Koreje. I jedan i drugi fratar pokazali su nam kako ne treba mnogo da se osjeti ljepota franjevaštva.

Iz Rima smo prema Africi krenuli 7. srpnja preko Addis Abebe do Bujumbure glavnog grada Burundija, susjedne države Konga, gdje su nas dočekali časna sestra Mirabilis Višić, franjevka Splitske provincije, fra Stipe Congoanac i njihov vozač. Nakon pozdrava dobrodošlice, uputili smo se prema granici koju smo prešli bez problema, iako su nam na granici Konga u jednoj potleušici preko računala provjerili sve podatke i uzeli otiske prstiju. Tehnika ide naprijed, stigla je i u Afriku. Žurimo i jurimo ali prašina je brža od nas i ležeći policajci priječe dolazak do odredišta. Zaustavili smo se u samostanu časnih sestra franjevki iz Genove, a sve su domaće Kongoanke. Tu smo prenoćili i sutra ujutro nastavili put prema Nyantende-u. 

.

Dobrodošlica braće i pozdravi

Nakon tri sata skakanja preko brežuljaka i potoka stigli smo umorni i  prašnjavi u franjevački samostan. Braća fratri dočekali su nas srdačno i veselo domaćim pozdravom koji izražavaju „roškanjem“. Naime, pozdravlja se vrhom čela u čelo drugoga i to tri puta. To je njihov domaći pozdrav. Te njihove običaje smo prihvatili i poštivali. Dok smo se pozdravljali, neke smo fratre prepoznali jer su bili i u naše vrijeme, dok smo druge upoznali za vrijeme našega boravka među njima. Fra Stojan je donio svoj proizvod bufumu-lijek-travaricu kojom smo počastili naše domaćine a koja je osobito nama dobrodošla da očistimo prašinu iznutra i izvana.

U samostanu žive domaći odgojitelji i postulanti koji se spremaju za novicijat. Postulanata su četvorica. Samostan je ograđen zidinama koje služe kao zaštita od neželjenih prolaznika i provalnika. Nogometno igralište ostalo je bez ijedne travke zbog suše.

Župna kuća i crkva nalaze u blizini samostana, oko stotinjak metara udaljene od samostana. Tu također žive i djeluju domaći fratri. Kao i oko samostana, gledamo isti prizor i oko župne kuće – zidine. Potres je srušio jedan dio crkve koji je sada neupotrebljiv pa se stoga u blizini gradi nova crkva. U župi ima oko 40 000 vjernika pa je stoga nova crkva predviđena za četiri tisuće vjernika. Crkva je započeta, ali zbog nedostatka financijskih sredstava gradnja je zaustavljena. Crkva se gradi cementom i pečenim ciglama.

 


 

Bili smo u posjetu i školskim sestrama franjevkama Krista Kralja Splitske provincije Presvetog Srca Isusova. Sestre franjevke žive blizu franjevačkog samostana a sagradile su bolnicu uz pomoć dobročinitelja.

.

Fra Božo – prvi župnik u misiji Nyantende

Kada je u nadbiskupiji Bukavu 1984. godine otvrena treća misija Nyantende, župnikom je imenovan fra Božo Ćurčija a pomoćnikom fra Ante Vukušić. Naši franjevci su tu podigli samostan i kuću za postulante novoosnovane Viceprovincije sv. Benedikta Afričkog. Odlaskom članova Provincije iz Afrike 1997. godine, župe Cibanda-Mulagi i Nyantende preuzeli su domaći franjevci Viceprovincije sv. Benedikta.

U župi Nyantende prva nedjeljna misa slavi se u 6.00 sati. Zanimljivo je bilo vidjeti veliko mnoštvo vjernika kako u crkvi tako i izvan crkve. „Da je kod mene na misi u mojoj crkvi svake nedjelje“, veli fra Božo, „samo što je ovdje ispred jednih vrata, ja bih bio zadovoljan“. Na kraju mise pozdravio nas je župnik fra Emanuel i predstavio i pozdravio braću franjevce iz Hrvatske, a posebno fra Božu i fra Antu koji su prvi djelovali u toj župi.

 


 

Svetu misu u 8.00 sati predvodio je fra Božo, a fra Ante je propovijedao. Za vrijeme svete mise krstili smo 30 djece, i još dvoje poslije mise jer su zakasnili. Svima smo darovali po krunicu. Poslije misnog slavlja bio je veliki „ples“ jezika i ruku. Taj „ples“ je izraz radosti što smo ih došli pozdraviti i biti s njima iako vrlo kratko. Od velikog pozdravljanja skoro su nas ruke zaboljele. Svatko se želio pozdraviti i rukovati. Dok smo se pozdravljali, neke smo prepoznali kao i oni nas. To je bila uistinu velika radost zbog ponovnog susreta.

.

Posjet nadbiskupu Franji Maroy-i

Posjetili smo i nadbiskupa mons. Franju Maroy-a kojega smo dobro poznavali dok smo bili na služi u Nyantende-u kao i što je on nas poznavao. Primio nas je u svojoj rezidenciji. Zaželio nam je srdačnu dobrodošlicu, a još bi bio sretniji, rekao je, kad bismo ostali i nastavili dalje djelovati u njegovoj nadbiskupiji. Zajednički smo se fotografirali za uspomenu.

 

.

Proslava Presvetog Otkupitelja u Ihasi na mashi jeziku

Svečano smo proslavili zaštitnika naše Provincije Presvetog Otkupitelja u kapelaniji Ihasi. Crkva u toj kapelaniji je posvećena Presvetom Otkupitelju a sagradio ju je fra Bođo (tako ga ovdje zovu) kad je bio župnik. Misu je predvodio fra Ante, a propovjedao fra Bođo. Na proslavi Presvetog Otkupitelja okupilo se mnoštvo vjernika. Slavlje je bilo prožeto radošću i plesom uz udarce bubnjeva, pjevanjem i „ljuljanjem“. Mnogi su vjernici bili iznenađeni i čudili su se da još možemo govoriti na njihovu mashi jeziku. Veselju i radosti nikad kraja. Nakon mise pozdravili smo se s vjernicima i dijelili smo im  bombone i krunice. Na ručku smo bili zajedno s voditeljima te kapelanije.

Nakon ručka posjetili smo i sestre franjevke Splitske provincije u gradu Bukavu. Njih je oko trideset, a od toga osam je Hrvatica dok su ostale domaće sestre.

.

Odlazak u Kazibu i Burhinyi te sjećanje vjernika na fra Dragu

Odlazimo u brda i na mjesta gdje smo također djelovali - Kazibu i Burhinyi. U Kazibi je fra Božo, dok je bio u misiji Luhwinja, vodio radove izgradnje crkve i kuće. Tu je sada najmlađa župa koju također drže trojica domaćih fratara. Župnik je fra Gervazije Biringanine - prvi franjevac iz pelemena Bashi, kojega smo mi primili i školovali. Liturgijsko slavlje je prošlu o ozračju radosti i plesa, blagoslovu vode i djece. Djeca su redovito oko oltara a bilo ih je ovom prilikom stotinjak. Lijepo su nas dočekali i pozdravili.

Bilo nam je drago čuti i radovali smo se da se vjernici sjećaju fra Drage koji je ovdje bio prvi župnik. rekli su nam da otkako je otišao fra Drago - sve je stalo. Pitaju kad će ponovno doći. I nas pozivaju da se vratimo. Rastajemo se s njima i idemo u Burhinyi, preko Luhwinje. Ona je bila središte misije i za Kazibu i za Burhinyi u naše vrijeme djelovanja. Sada su sve tri postale zasebne župe.

U Burhny-ju djeluju trojica domaćih fratara. Župa ima oko osam tisuća vjernika naravno u tendenciji rasta. Crkvu sv. Franje sagradili smo mi franjevci. Tu je uz crkvu i grob našeg bogoslova fra Deograstiasa Bisimwe koji je umro 1983. godine. On je bio bogoslov naše Provincije. Pomolili smo se na njegovu grovu. Tu smo također posjetili samostan sestara franjevki iz Poljske. One su tu došle za vrijeme nereda u Rwandi a primio ih je tadašnji župnik fra Ante. Bilo im je neizmjerno drago što smo ih posjetili. Misno slavlje bilo je prožeto plesom i gromoglasnim pjevanjem.

Nakon mise posebno nas je pozdravio naš nekadašnji glavni suradnik stari Cihimbi Jure koji ima preko osamdeset godina a još uvijek je direktor osnovne škole. On je sa suprugom imao 14 djece, ali ih je dvoje umrlo. Došao je obučen u bijelo odjelo i kravatu. Poslije mise svi traže i očekuju dar, od najmlađih do najstarijih.

 

.

Misija Luhwinja

Za kraj je ostala misija Luhwinja koja je 1974. godine postala samostalnom župom. Nju su od osnutka vodili fratri naše Provincije. Tu smo 1986. sagradili veliku i lijepu crkvu u prigodi 800-te obljetnice Franjevačkog reda. Tu smo isto slavili sv. misu i lijepo pozdravljeni i počašćeni od naših fratara, sestrara franjevki Splitske provincije kao i cijeloga naroda Božjeg.

.

Fra Ante krstio kralja

Posebno je bio doživljaj posjeta kraljevoj obitelji. Kralja je krstio fra Ante kad je bio malo djete. Tih dana je došao iz Belgije jer mu se starija sestra udaje pa je trebalo dogovoriti dotu i to proslaviti. Na misi je bio ali materinski mu jezik nije ....

.

Kratki posjet Rwandi i povratak

Sreća nas je poslužila pa smo posjetili i Rwandu. Tu je ujak fra Ivica Perić. On nastavlja djelo mučenika fra Vjeke Ćurića s domaćim fratrima. Također smo posjetili i salezijance Sebastijana Markovića i Danka Litrića. Gospino svetište Kibeho. Možda smo bili prvi fratri naše Provincije koji su posjetili to od Crkve priznato Marijino ukazanje.

Vrijeme je za povratak. Spremili smo stvari i suvenire. Ponijeli smo banabe i banana za kardinala. On će na Visovcu za Gospu od Anđela predvoditi slavlje pa smo ga željeli počastiti...

.

Osjećaj radosti i žalosti

Što smo vidjeli i doživjeli? Mješali su se razni osjećaji i doživljaji. Bila je radost ponovno susreti franjevce i vjernike u misijama u kojima smo živjeli i radili. Bila je radost vidjeti da naši nasljednici nastavljaju naše započeto djelo. Najveću smo radost doživjeli kad smo uvidjeli da raste broj fratara. Naime, u naše vrijeme na području cijelog Kivu-a bilo nas je šestorica, a sada, uključujući i fra Iliju, imah ih u toj pokrajini 20. Cijela Viceprovincija sv. Benedikta Afričkog ima 149 svečano zavjetovanih fratara, 44 bogoslova, 13 novaka i 16 postulanata. Od toga iz županije Kivu ima 49 fratara. Recimo i to da nadbiskupija Bukavu ima 160 svećenika, a neki su i iz fratarskih župa.

Prvi fratri u Kivu bili su naši koji su tu doši 1970. godine zahvaljujući tadašnjem provincijalu fra Petru Čapkunu. Mali kvasac je ipak narastao u dobar kolač i raste i dalje. Bože, blagoslovi!

Nažalost, moramo također priznati kako nam je u srcu ostala i žalost kada smo vidjeli u kakvoj materijalnoj bijedi žive. Osim toga, doživjeli smo također da se osjećaju ostavljenima od Provincije i rado bi primili onoga tko bi k njima došao živjeti i djelovati u tim misijama. Međutim, treba napomenuti da, iako je materijalna bijeda prisutna, oni imaju ono što nitko ne može platiti – smijeh, radost i djecu, a tko ima djecu, ima budućnost.

.

Zahvala

Zahvaljujemo svima koji su nam finacijski pomogli ostvariti ovaj naš pohod misijama u Africi. Nismo išli praznih ruku jer su svećenici šibenskog dekanata i njihovi vjernici skupljali novac za misije. Hvala vam. Mi smo bili svjedoci kako su darovi koje smo donijeli  i dijelili u misijama stvarali veliku radost i osmjeh na licima ljudi. Hvala također i misijskoj cnetrali u Zagrebu.

Fra BASI

Fotografije

 

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas765
Ovaj mjesecOvaj mjesec76629
UkupnoUkupno4993062

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 92 

Administrator

franodoljanin@gmail.com