Split: Susret fra Joséa Rodrígueza Carballa, generalnog ministra, s odgojiteljima i bogoslovima

Fra José Rodríguez Carballo, generalni ministar Reda manje braće, u srijedu 21. rujna 2011. godine, susreo se u Franjevačkom klerikatu s odgojiteljima i bogoslovima.

Susret je započeo molitvom koju je predvodio fra Domagoj Runje, magistar bogoslova. Nakon molitve, fra Domagoj je zahvalio Generalnom ministru što se odazvao na poziv za susret s bogoslovima, a zatim je predstavio domagistra fra Stipu Nimca, duhovnika fra Marka Babića i bogoslove. Nakon uvodnih pozdrava i predstavljanja, fra José Rodríguez Carballo, generalni ministar Reda manje braće, održao je govor odgojiteljima i bogoslovima.

.

Govor fra Joséa Rodrígueza Carballa odgojiteljima i bogoslovima

. 

Generalni ministar 22 godine u formaciji

„Veoma sam sretan što mogu biti s vama ovo poslijedpodne. S velikom radošću prihvatio sam magistrov poziv da se s vama susretnem. To me podsjeća na najljepše godine moga života, tj. kad sam bio odgojitelj. Bio sam 1 godinu magistar u postulaturi, 12 godina meštar novaka i 3 godine magistar bogoslova. Moj je život bio u odgoju. U Rimu sam proveo šest godina vršeći službu tajnika za odgoj i obrazovanje.

Reći ću nekoliko kratkih poruka i poslije ćete imati mogućnost postavljati pitanja.

.

Tumačenje pojma formacija

Prije svega potrebno je pojasniti što je to formacija. Ja bih formaciju definirao riječima pape Ivana Pavla II. na temelju dokumenta „Vita consecrata“ (br. 65.). Papa kaže da je formacija postupno poistovjećenje Kristovoj misli. Odgoj je, dakle, preobražaj vlastitoga života dotle da možemo reći sa sv. Pavlom „Ne živim više ja nego živi Krist u meni“. Ponekad se formacija pogrešno poistovjećuje sa pojmovima. Autentična formacija treba dotaknuti četiri područja života:

  1. glavu, tj. jasne pojmove (razum),
  2. srce – tj. osjećaje,
  3. ruke – tj. djelovanje,
  4. noge – tj. formacija treba poći od stvarnosti života, a noge nam služe da hodamo po zemlji.

Treba paziti da se ta područja ne razdvajaju. Treba paziti da ne napunimo glavu, a zapustimo srce. Potom treba paziti da ne napunimo i glavu i srce ali ono što radimo i osjećamo ne živimo. Na koncu, treba paziti da ne napunimo i glavu i srce i da provodimo u praksu, ali u nekom nestvarnom svijetu. 

.

Intelektulna dimenzija formacije

Trenutak u kojem se vi kao studenti nalazite treba voditi računa o intelektualnoj formaciji. Intelektulna formacija ne služi da bi se stekle titule. Intelektualna formacija je danas potrebna da bismo dijalogizirali s kulturom današnjice. Bez dobre intelektualne formacije ne možemo dijalogizirati s ljudima današnjice. Ako ne možemo voditi dijalog, ne možemo ni evangelizirati. Mi koji smo pozvani na to da evangeliziramo trebamo biti dobro formirani. Evangelizacija se ne provodi parolama, nego prije svega svjedočanstvom života. I potom s promišljenom i autoritativnom riječju.

Sad se vraćam na ono što sam prije rekao. Intelektualna formacija koja je utemeljena u osobi, ne može se odvojiti od ljudske i duhovne dimenzije.

.

Ljudska dimenzija formacije

U ljudskoj dimenziji pozivam vas da pazite na ljudske vrijednosti, na poseban način na afektivnost. Mi nemamo afektivnost, mi jesmo afektivnost. Afektivnost je esecijalna, a unutar područja afektivnosti posebno pazite na seksualnost. Mi nemamo seksualnost, nego jesmo seksualnost. Prema tome, da bismo živjeli zavjet čistoće s određenom mirnoćom i ozbiljnošću, trebamo se dobro brinuti o afektivnosti i seksualnosti. Mislim da je vrlo teško govoriti o potpunoj afektivnoj zrelosti, ali je potreban barem minimum da bismo se mogli zavjetovati na čistoću i također za život u bratstvu. Mnogi problemi u bratstvu su zapravo afektivni problemi.

Ja bih istakao četiri zahtjeva normalne afektivnosti

  1. osjećati se ljubljenim – od Boga i drugih ljudi,
  2. osjećati se pozvanim ljubiti – temeljni ljudski poziv svakog čovjeka jest ljubiti druge,
  3. voljeti vlastito zvanje – ako smo fratri, onda je beskorisno razmišljati o tome što bi bilo kad bi bio oženjen, isusovac, dominikanac...,
  4. ljubiti na način svoga zvanja – ako sam fratar, onda očitovanja moje ljubavi ne mogu biti ista kao kod onoga tko nije fratar.

Ovdje vas molim da se ne poigravate s osjećajima jer afektivnost je blago koje nosimo u krhkim posudama. Na ovoj ljudskoj dimenziji formacije treba puno pažnje posvetiti afektivnosti i seksualnosti. 

 .

Duhovna dimenzija formacije

U duhovnoj dimenziji posvetite mnoge pažnje vjeri. Na generalnom kapitulu 2006. rekao sam kapitularcima: 'Ispod habita može se skrivati ateist praktikant', tj. mogu svaki dan ići na misu, mogu svaki dan moliti časoslov, mogu svaki dan moliti krunicu, ali ako nemam vjere, to ničemu ne služi. Dakle, vjera! Vjera je bitni element naše duhovnosti i ona je stup koji podupire naše zvanje. Stoga, da bismo hranili svoju vjeru, molim vas, da obavljate molitveno čitanje Sv. pisma kako je preporučio papa Benedikt XVI. u posinodalnoj pobudnici 'Verbum Domini' u brojevima 83-86. Molim vas da aktivno sudjelujete u euharistiji. Nemojte živjeti euharistiju u polusnu. Znam da slavite svetu misu rano ujutro u 6 sati. Stoga, da ne biste spavali u crkvi, idite ranije spavati u krevet.

Molim vas, također, njegujete sakrament pomirenja. Sakrament pomirenja, koji se slavi i živi, za mene je slavlje Božje ljubavi. To nije samo istresanje vreće koju ćemo onda opet napuniti.

 .

Pobožnost prema blaženoj Djevici Mariji

Molim vas, budite pobožni prema blaženoj Djevici Mariji. Kad govorim o marijanskoj pobožnosti, ne govorim o tome da jednostavno molite 'Zdravo Marijo' nego da Mariju prihvatite kao učiteljicu kršćanskog života. Marija je uzor raspoloživosti u Božjem planu s riječima 'Evo me'. Ona je uzor vjernosti. Ako pogledate u Bibliji, kad se govori o Mariji, u grčkom jeziku upotrebljava imperfet Marija 'bijaše'. Impefekt u grčkom jeziku označava nešto što je otpočelo u prošlosti, nastavlja se u sadašnjosti i otvara prema budućnosti. Marija je žena koja je stabilna. Marija je vjerna žena. Kada govorimo o Mariji, govorimo također o služenju. Mene se mnogo doima ono što piše Luka. Kad je Marija doznala da je njezina rođakinja Elizabeta ostala trudna, što čini? Ona odmah hiti u grad Judin da joj služi. U ono vrijeme ići od Galijeje do Judeje nije bilo baš lako. Bio je dug i opasan put jer je morala ići preko Samarije. Marija je, dakle, uzor služenja. Marija služi kršćanskoj zajednici i zato je na Duhove u dvorani posljednje večere zajedno s učenicima.

U duhovnoj dimenziji svoga života, posvetite pažnju, dakle, riječi Božjoj, euharistiji, sakramentu pomirenja i Mariji. U intelektualnoj dimenziji posvetite posebnu pažnju filozofsko-duhovnoj-franjevačkoj baštini. Postoji izreka 'Recite mi kako razmišljate i ja ću vam reći kako se ponašate'. Ako razmišljate u tomističkim kategorijama, sumnjam u to da ste franjevci. Razmišljajte u franjevačkoj kategoriji i bit ćete manja braća.

.

Duhovno vodstvo i povjerenje

U formaciji trebate posvetiti mnogo pažnje duhovnoj pratnji, tj. duhovnom vodstvu. Znam da to nije baš ušlo u vašu kulturu. Molim vas da se prepustite tomu da vas netko prati. Prvo, da bismo se prepustili nekome da nas prati, potrebno je povjerenje. Ispričat ću vam dvije zgode koje su mi se dogodile, a jedna je u Jeruzalemu i to upravo s Hrvatima. Na mojoj godini studija u Jeruzalemu bilo je 12 studenata a od toga 10 Hrvata (fra Luka Tomašević, fra Miljenko Odrljin, fra Marijan Vugdelija, fra Petar Milanović Trapo, i drugi ....). Kad smo izlazili vani na šetnju, fratri Hrvati okrećali su se za sobom. To su činili čak nesvjesno. Pitao sam se zašto to rade i otkrio da je to plod komunizma. Komunizam je, po mom mišljenju, minirao, povrh svega, povjerenje.

Molim vas, stoga, imajte povjerenja u to da vas netko vodi – bilo magistar, bilo odgojitelj ili bilo koji drugi fratar. Nemojte putem ići sami. Ispričat ću vam što mi se dogodilo. Hvala Bogu, nikada nisam imao krizu zvanja kao fratar, ali sam u postulaturi imao krizu zvanja. Već sam odlučio napustiti. Magistar koji je bio veoma pomnjiv, uočio je da ja imam problema. Jedan me je dan pozvao poslije povečerja i rekao mi: „Jose, ti imaš problema!“ Ja sam kao i svi licemjeri rekao: „Ne, nemam problema!“ Odgovorio mi je: „Dobro, laku noć!“ Sutradan, opet me je zvao i ja sam mu dao isti odgovor. Treći dan opet me je zvao, a ja sam već sa sobom nosio pismo u kojem sam napisao da napuštam postulaturu. Nisam mu još predao pismo, a sjećam se da mi je rekao ovo: „Ja znam da ti imaš problema! Ali, ako nemaš u mene povjerenja, govori s nekim drugim, jer možda se radi o nekoj gluposti. Ali govori!“ Moram reći da sam taj dan s njim razgovarao i eto, hvala Bogu sad sam ovdje. Nakon toga on je postao moj ispovjednik do kraja života. Umro je prošle godine, a do tada sam se i kao Generalni ministar, uvijek kad bi išao u Španjolsku kod njega ispovjedao. Među nama je vladalo potpuno povjerenje. Otvorite se! Govorite! Ne donosite odluke sami, jer zato postoji povjerenje. Molim vas da imate povjerenja u odgojitelje. 

.

Zahtjevnost odgojitelja

Od odgojitelja tražim sposobnost slušanja i razumjevanja. I sad ću još nešto reći, najprije odgojiteljima, ali pred vama. Budite zahtjevni, budite mnogo zahtjevni! Kad kažem zahtjevni, ne kažem grubi. Primjer nam je za to u Iv 8: Isusov susret s preljubnicom. Tu vidimo jedan ljudski odnos: „Ženo nitko te ne osuđuje, ni ja te ne osuđujem.“ Ali je veoma zahtjevan: „Ne griješi više!“ Dakle, budite čovječni, mnogo čovječni, što god više možete, ali zahtjevni u onome što je bitno. U sporednim stvarima neka je apsolutna sloboda, ali u bitnim stvarima radikalna, korjenita zahtjevnost. Uvijek to kažem, a i danas sam to rekao klarisama u formaciji, da franjevački život nije lagan. Ako je lagan, onda to nije franjevački život. Dosta nam je pročitati Pravilo. Ali, on je mnogo lijep i sve je ljepši što se ozbiljnije prihvati.

Ne živite neki 'light' franjevački život, franjevački život treba biti čist. Inače, ništa ne govorite društvu, a ni samima sebi. Na taj ćete način prije ili poslije otići ili će te živjeti neki osrednji život. U mojoj provinciji bio je jedan animator zvanja koji  je kad bi vidio nekog momka da provodi komodan 'light' život, rekao je: “Žao mi je, ali broj osrednjih je popunjen. Nema više mjesta za takve u našoj Provinciji…“ I ja vam kažem da je broj osrednjih u našem Redu popunjen s generalnim ministrom. Dakle, nema više u našem Redu niti jednoga mjesta za nekoga osrednjaka.

Želim da budete autentični fratri, fratri od habita ali i od srca. Tako će vaš život nešto govoriti društvu. Odgojitelji neka gaje sposobnost slušanja i bliskost ali bliskost bez konfuzije da se ne zna tko je magistar, a tko bogoslov. Za to postoji razlog. Odgojitelji trebaju objektivizirati vašu situaciju, ali to se može napraviti jedino ako postoji određena distanca. Ako vas ja gledam vašim očima ne mogu vam pomoći. Dakle, mnogo bliskosti ali ne konfuzija. Odgojitelji ne smiju u vama stvarati ovisnost, ali ni vi ne smijete sa svoje strane stvarati ovisnost. 

.

Franjevačka pedagogija

Odgojitelj treba biti slobodna osoba. Ukratko ću reći odgojiteljima pedagogiju koju trebaju slijediti. To je pedagogija koju ja nazivam provokativno interpretativna (izazovno – tumačiteljska). To je ona pedagogija koju koristi Isus sa dvojicom učenika na putu u Emaus. Ukratko vidimo što Isus čini:

  1. Isus se sâm čini prisutnim, dakle, odgojitelji trebaju biti prisutni u životu odgajanika.
  2. Isus ih izaziva: „O čemu razgovarate?“, Isus je znao što oni razgovaraju, ali je htio da mu oni to sami kažu. Dakle, odgojitelji trebaju izazivati ali i vi sami trebate reći „ne osjećam se dobro, boli me glava…“ iako to i sami odgojitelji znaju, na vas spada da to kažete. Dakle provocirati.
  3. Isus tumači: „Zar niste znali da Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi… ?“  To je glavna uloga odgojitelja jer mnogo puta vi živite u situacijama kojima ne znate dati ime. I važno je da odgojitelji sa svojim životnim iskustvom znaju vašoj situaciji dati ime.
  4. Isus se očituje u lomljenju kruha – Tu je veoma važna uloga odgojitelja da vas dovede Isusu. Odgojitelj je pontifex (latinski – mostograditelj), onaj koji pravi most između slobode odgajanika i Isusa koji zove.
  5. I što onda Isus čini na kraju? Iščezava. Dakle, odgojitelj u određenom trenutku treba iščeznuti da ne bi stvorio ovisnost. To je veoma važno. I na koncu što čine učenici? Vraćaju se u Jeruzalem… Ali nije im Isus rekao „Vratite se!“, nego su oni sami ti koji su preko toga procesa shvatili da se trebaju vratiti u Jeruzalem. To je franjevačka pedagogija! 

Nakon govora Generalni ministar je odgovarao na pitanja bogoslova.

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1117
Ovaj mjesecOvaj mjesec63845
UkupnoUkupno4980278

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 121 

Administrator

franodoljanin@gmail.com