Knin: Polaganje temeljnog kamena za novu crkvu

U nedjelju, 25. rujna 2011. u Kninu je blagoslovljeno gradilište i položen temljni kamen za novu crkvu Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Misu zahvalnicu u 11.00 sati u privremenoj Gospinoj crkvi slavio je provincijal dr. fra Željko Tolić. U koncelebraciji su bili kninski gvardijan i župnik fra Petar Klarić; visovački gvardijan fra Mate Gverić; fra Marko Mrše, provincijski ekonom, fra Frano Samodol iz Drniša; fra Ivan Lukač, župni vikar u Kninu, a đakonirao je fra Božo Mandarić. Na misnom slavlju nazočili su: župan šibensko-kninski Goran Pauk, dožupan Željko Šimunac, saborski zastupnici Nedjeljka Klarić i Ante Kulušić, kninska gradonačelnica Josipa Rimac i zamjenik gradonačelnice Tomislav Vrdoljak, predsjednik gradskog vijeća Nikola Blažević, članovi gradskog vijeća i poglavarstva, predstavnici vojske, policije, vatrogasaca, kulturnog i javnog života grada Knina i oko 2500 vjernika.

Na početku misnog slavlja o. Klarić je pozdravio o. Provincijala koji je predvodio euharistijsko slavlje i procesiju od privremene Gospine crkve do gradilišta (Ul. IV. gardijske brigade br. 11). Na početku procesije nošeni su vatra, Višeslavov križ, papinska i hrvatska zastava. Iza ministranata i svećenika bile su djevojke iz KUD-a „Napredak“ iz Knina koje su nosile kamen temeljac koji je blagoslovio i darovao blaženi papa Ivan Pavao II. na svetkovinu sv. Petra 19. ožujka 1997. godine, te mnogobrojni puk Božji. Za vrijeme procesije župni zbor je predvodio pjevanje pod ravnanjem s. Ivane Oltran, a narod je, uz zbor, radosno pjevao marijanske pjesme. Na blagoslovu i polaganju kamena temeljca sudjelovali su definitor i gvardijan samostana na Šubićevcu fra Ivan Nimac (bivši kninski župnik) i fra Stjepan Matić, župnik iz Siverića.

Na prigodno uređenoj bini na gradilištu slavlje je započelo hrvatskom himnom, nastavljeno minutnom šutnje za poginule hrvatske branitelje i prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana koji su zajedno s hrvatskim narodom, kako je istaknuo o. Klarić, izvojevali slobodu i omogućili nam da možemo u miru i slobodi graditi Gospinu crkvu. Poslije minutne šutnje nazočnima se obratio o. Klarić. Zatim je pozvao predsjednicu Vlade RH Jadranku Kosor, koja je došla u pratnji trojice ministara Davora Božinovića, Branka Bačića i Jasena Mesića i ostalih državnih tajnika i dužnosnika, da se obrati narodu Božjem. Prigodne riječi uputio je i o. Provincijal koji je potom blagoslovio gradilište. Za vrijeme blagoslova liturgijske tekstove čitali su fra Božo Mandarić i fra Ivan Lukač, a psalam je pjevao župni zbor. Nakon što je zamjenik gradonačelnice T. Vrdoljak pročitao Povelju, provincijal, predsjednica Vlade i gvardijan potpisali su je i položili kao i temeljni kamen u buduće temelje Gospine crkve. Poslije Provincijalove blagoslovne molitve pjevala se Gospina pjesma „Zdravo Djevo“.

Narod se razišao radostan za ovaj veliki duhovni događaj iščekujući da se što prije sagradi i posveti Gospina crkva. Neka nam Bog u tome pomogne.

Nakon blagoslova gvardijan je ugostio uzvanike u samostanu sv. Ante. Tom prigodom o. Provincijal i gvardijan zahvalili su predsjednici Vlade na pomoći. Gradonačelnica grada Knina i predsjednik gradskog vijeća u samostanu su predsjednici uručili Povelju kojom ju je gradsko Vijeće proglasilo počasnom građankom grada Knina.

P.K.

.

Pozdravi, propovijed, govori

Pozdravna riječ gvardijana i župnika fra Petra Klarića

Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre, jedan od naših najboljih hrvatskih novinara Bogdan Radica napisao je dvije knjige pod tužnim naslovom „Živjeti, ne doživjeti“. U njima je opisao čežnju svoje generacije za slobodnom Hrvatskom. Mnoge su generacije Hrvata živjele, ali nisu doživjele ono što smo mi doživjeli – slobodnu Domovinu. I ovoga trenutka, braćo i sestre, mogu kazati da su mnoge generacije naših didova i pradidova živjele, ali da nisu doživjele ono što mi danas doživljavamo. Mi danas doživljavamo gotovo nakon tisuću godina veliki duhovni i nacionalni događaj, a taj je da će provincijal dr. fra Željko Tolić blagosloviti gradilište i položiti temeljni kamen zajedno s predsjednicom Vlade RH Jadrankom Kosor. Temeljni kamen je uzet s groba sv. Petra u Rimu, a blagoslovio ga je i darovao blaženi papa Ivan Pavao II. na svetkovinu sv. Josipa 1997. godine, te će njegovim polaganjem konačno započeti dugoočekivana gradnja crkve Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu.  

Kakvi smo mi sretnici u Kninu da je svetac za našu crkvu Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta blagoslovio i darovao temeljni kamen! Kao što je izraelski narod išao kroz pustinju i nosio sa sobom šator i u njemu držao zavjetni kovčeg s deset Božjih zapovjedi sve dok nije sagradio hram u Jeruzalemu, tako je i naš hrvatski narod u Kninu išao poput izabranog naroda „od šatora do šatora“, iz jednoga skladišta u drugo skladište, tj. u tvorničku halu – privremenu crkvu Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta i u njima čuvao Svetohranište, tj. kovčeg zavjetni. Danas zahvaljujemo dragom Bogu, Gospi i sv. Anti što ćemo konačno dobiti trajnu crkvu Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Hvala i svima onima koji su svojim molitvama, žrtvama, te na bilo koji način doprinijeli da doživimo ovaj današnji dan – blagoslov gradilišta i polaganja temeljnog kamena i gradnje Gospine crkve.

Pozdravljam gradonačelnicu Josipu Rimac, zamjenika gradonačelnice Tomislava Vrdoljaka, župana Gorana Pauka, dožupana Željka Šimunca, saborske zastupnike Nedjeljku Klarić i Antu Kulušića; gradonačelnicu Vodica Branku Juričev Martinčev i ostale načelnike i gradonačelnike. Pozdravljam sve vas, braćo i sestre, i Vas mnogopoštovani oče Provincijale. Radostan sam što danas s nama ovdje u Kninu slavite ovo sveto misno slavlje i što ćete blagosloviti gradilište i postaviti temeljni kamen. Pozdravljam visovačkog gvardijana fra Matu Gverića, fra Franu Samodola iz Drniša, fra Marka Mršu, provincijskog ekonoma, koji je uvelike zaslužan za ovaj današnji dan, fra Ivana Lukača i ostale svećenike, te đakona fra Božu Mandarića, časne sestre i nazočni puk Božji. Mnogopoštovani oče Provincijale, molim Vas da započnete ovo sveto misno slavlje. 

.

Propovijed na misi provincijala dr. fra Željka Tolića

Naš hrvatski pjesnik hercegovačkog krša Antun Branko Šimić, čovjek koji je u svom relativno kratkom životu kao malo tko odlazio od kuće i kući se vraćao, koji je doživljavao uspone i padove, trenutke oduševljenja i razočaranja, nosio je sa sobom nešto što nikada nije mogao zaboraviti; nosio je, naime, lik svoje majke. Znao je da je to sigurno utočište i spasonosna luka u koju se nakon svih svojih životnih brodoloma može uvijek sigurno povratiti. I nakon jednog od svojih brojnih povrataka kući spjevao je pjesmu posvećenu majci „O majko, došao sam k tebi iz tuđih, dalekih strana - tvoje je ovo dijete i tvojeg srca rana. Odavno ne vidjeh tebe, nit kušah cjelove lake; na prsi privij me sada, boli me shrvaše svake.“ Antun Branko Šimić pjevao je svojoj rođenoj, svojoj tjelesnoj majci, ali braćo i sestre, zar u našoj majci nije utjelovljeno nešto od one uzvišene nebeske ljepote koju je Bog stavio u Majku svoga ljubljenoga sina Isusa Krista. I nije li u tom slučaju svaka pjesma iskreno spjevana svojoj majci ujedno i pjesma nebeskoj majci Mariji?

Dragi narode Božji, narode vjernički, narode hrvatski, dok gledam danas u ovoj privremenoj crkvi Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta vaša lica, lica toliko među sobom različita, a opet na tisuće puta i tisuće načina prepoznatljiva i slična po zajedničkoj nam vjeri, nadi i ljubavi, čini mi se da mogu u svakom licu iščitati da je svako lice, i staračko, i muževno, i mladenačko, i djevojačko, i da smo svi mi pjesnik Antun Branko Šimić, i da svatko od nas na ovaj ili onaj način može potpisati onaj njegov stih „Boli nas shrvaše svake“. Da, „Boli nas shrvaše svake“ i zato smo danas na ovu nedjelju 25. rujna 2011., na povijesni datum u ovoj crkvi Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, i namjeravamo blagosloviti gradilište i početak gradnje Gospine crkve.

Kud će suza nego na oko, kamo će dobro odgojeno dijete ako neće svojoj majci, a svi smo mi, braćo i sestre, djeca Marijina, poklonjena, darovana i predana Njoj na kalvariji pod križem. Uprisutnimo na trenutak onu zgodu iz Evanđelja na Veliki petak kada Isus visi na križu, kada je sunce „pomrčalo“, kada je sve dovršeno i sve ispunjeno. Nema On više ništa svoga, čak ga i učenici ostaviše. Ima još jedino Majku i nju nam ostavlja. I prije nego ispusti duh, zabilježi sv. Ivan, okrenu se Majci i reče: „Evo ti sina!“, a Ivanu reče: „Evo ti majke!“. To je vrhunac ljubavi, to je vrhunac Evanđelja, to je ono zadnje i posljednje što nam je raspeti Bogočovjek mogao dati i ostaviti. Braćo i sestre, Isusove riječi „Evo ti majke“ imaju samo jedan smisao i poruku, a to je: „Djeco otkupljena i Božjom krvlju opravdana, djeco ljubljena, djeco spašena, djeco Hrvatska, djeco svakom kušnjom kušana, evo vam majke!“. Kada mislite da ste sami i slomljeni, kada ste napušteni, kada mislite da nitko do vas ne drži niti vas itko uvažava, niti vas itko voli, evo vam majke. Evo vam majke, kada užasi i mnoge prijetnje rastu, kada protiv vas ustanu razni neprijatelji raznih boja i dezena u namjeri i želji da vas obezvrijede i omalovaže, narode hrvatski, evo ti majke.

Znam braćo i sestre, da smo ovaj posljednji Isusov testament davno usvojili i s mlijekom materinim prihvatili, jer od sedmog stoljeća kada se narod Hrvata počeo pokrštavati, kada je prignuo svoje koljeno i svoje glave na sveto krštenje i prihvatio vjeru u jednoga i jedinoga pravoga istinitoga Boga, Boga Oca, Boga Sina i njihova Duha Svetoga prihvatio je i Mariju, zavolio Mariju, zaljubio se u Mariju, imao je povjerenja u Mariju i ta stoljetna ljubav i to povjerenje u Mariju evo potaknulo je i nas da danas počnemo graditi Marijin hram u ovom kraljevskom gradu Kninu. Gradnja Gospine crkve u Kninu potiče nas da na temelju Svetoga pisma neprevarljivog učiteljstva Crkve uprisutnimo na tren ono što znamo o Mariji. Znamo da ona nije ni Bog ni anđeo, nego ljudsko stvorenje koje ima majku i oca Anu i Joakima, ali stvorenje koje se razlikuje i nadvisuje svakoga od nas, jer je prema Božjem promislu sačuvana od istočnoga grijeha, bez te krivnje, ali kada je nadošla punina vremena, poslao je Bog anđela Gabrijela s ponudom da bude Majka njegova ljubljenoga sina Isusa Krista. Marija nije znala što je sve svesilni svemoćni Bog smislio i predvidio. Nije ni mogla znati, jer kako rekoh, nije ona Bog, ali budući da je uz Božju volju uvijek pristajala, u Njega se pouzdavala revno prihvaćajući Božji naum i ponudu, spasonosno odgovara: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi, kako Ti hoćeš, kako si Ti smislio, predvidio i zaželio“. Svi znamo da je Marija u tom trenutku po Duhu Svetom začela Božjeg sina Isusa Krista. Ako mislimo braćo i sestre, da je Marija zbog toga što je izabrana za Božju majku uživala ovozemne privilegije i da ju je Bog zbog toga vodio širokim putem, onda smo u teškoj zabludi. Bez obzira što je uzdignuta na sva stvorenja koje stvoriše i oblikovaše svemoćne stvaralačke Božje ruke, bez obzira što je najblagoslovljenija, najčistija, najsvetija, „najbožanskija“, njezin se čitavi kasniji život od Isusova rođenja u Betlehemu do smaknuća u Jeruzalemu odvijao u znaku žrtve.

Sjetimo se, jer u životu se uvijek važno sjećati. Tek što je rodila Isusa morala je s njim bježati u Egipat, u zemlju faraona, koja je toliko suza stajala njezine pretke, jer je i demon i krvolok kralj Herod, koji je ropski plazio pred Rimom i majmunski oponašao Grke pokrenuo vojsku da joj ubije dijete. Nije teško domisliti što je sve Marijino majčinsko srce osjećalo kada se dječak Isus izgubio u hramu, kada je počeo naučavati i kada je uzgibao strasti ondašnjih vjerskih i političkih vođa sinagoga koji procijeniše da je „buntovnika“ bolje smaknuti, nego li stolicu izgubiti i karijeru ugroziti, a onda vrhunac izvan jeruzalemskih zidina na Kalvariji, gdje je, kako svjedoči Pismo, pod križem Isusovim stajala i Njegova Majka. I dok se svjetina izruguje i nabacuje, dok Isus drhtavim glasom izgovara zadnje riječi, dok se kida hramski zastor, dok zemlja podrhtava i litice se slijegaju, Marija koja sve to vidi i proživljava stoji nepomično i uspravno, ali uprtim očima u krv koja ispire grijehe svijeta.

Da, braćo i sestre, na Kalvariji se dovršio Božji nacrt spasenja i otkupljenja svekolikog ljudskog roda, u kojemu Marija kao suotkupiteljica ima svoje nezaobilazno mjesto. Ono što je u početku prikazivao zemaljski raj ostvarilo se sada na Kalvariji. Usred zemaljskog raja bilo je stablo, a na vrh Kalvarije podiže se križ. Drvetom se poslužio đavao da nas upropasti, drvetom se služi Bog da nas spasi i otkupi. Pod stablom je bila Eva, pod križem je bila Marija. Ruku je pružila Eva da dohvati zabranjeno voće, ruku pruža Marija da Bogu Ocu prikaže žrtvu za otkup čovječanstva. Eva je pomogla Adamu da upropasti ljudski rod, Marija pomaže novom Adamu, svome sinu Isusu Kristu da ga spasi i otkupi. Evo braćo i sestre, evo zašto je Marija bezgrešna, zašto je velika, zašto je na nebo uznesena i za Kraljicu neba i zemlje okrunjena, zašto je volimo i zašto joj se molimo, zašto joj crkve gradimo, zašto joj pjesme pjevamo i svoje najintimnije želje i nade u nju sabiremo i njoj poklanjamo.

Gvardijan spomenu velikog papu, tog dragog papu blaženog Ivana Pavla II., koji je toliko puta blagoslovio hrvatski narod i doviknuo mu da ga voli. On nije toliko gradio koliko su gradili njegovi prethodnici na papinskoj stolici, on je radije pisao i putovao svijetom i učvršćivao u vjeri, nadi i ljubavi povjereno mu kršćansko stado. Ipak, kada se dođe u Rim, kada se dođe pred baziliku sv. Petra i baci pogled na tu grandioznu baziliku, vidi se s desne strane Marijin lik u mozaiku i zlatnim slovima urezano Totus tuus, što znači sav sam tvoj, cijeli sam tvoj, potpuno tvoj, o Marijo. Bilo je to djelo blagopokojnog i blaženog pape Ivana Pavla II., bilo je to njegovo geslo, izraz njegove slavenske duše, ali i njegova povjerenja u Mariju. Ništa manje povjerenje, ništa manju nadu u Mariju nije imao ni naš nezaboravni blaženik, a jednoga dana i sveti kardinal Alojzije Stepinac. U svom razgovoru s jednim redovnikom u poslijeratno vrijeme nakon 1945. godine, u vrijeme odmazde i straha, vrijeme srama i zatvora, vrijeme kada se nije znalo kada omrkneš hoćeš li osvanuti, nadbiskup Stepinac kazao je svome sugovorniku: „Strašni su naši neprijatelji!“ Zna se na koga je mislio, mislio je na Tita i njegov zločinački komunistički režim koji je mnoge hrvatske obitelji zavio u crno. „Ali“, nastavio je dalje Stepinac, „računaju na nas naša dva najveća saveznika.“ „Koja dva?“, upita ga sugovornik. „Bog i majka Marija“, odgovorio je Stepinac.

Dragi narode Božji, narode vjernički, narode hrvatski, od onoga dana kada je hrvatski narod izgubio svoje vladare hrvatske krvi, hrvatskih običaja, jezika i zakona, tj. od kraja 11. stoljeća, pa sve do naših dana do doktora Franje Tuđmana, povijest i sudbina hrvatskog naroda uglavnom se rješavala i odigravala u tuđoj kući, u tuđem dvorištu i na tuđem igralištu. Kao svećenik, a još više kao povijesničar, vidim je kao igru vjere, ljubavi i nade ili kako pjesma jednostavno, ali istinito i sažeto kaže, kao permanentnu stoljetnu borbu za krst časni i slobodu zlatnu. Stari hrvatski spomenici što ih je Božji promisao sačuvao u najtežim i najburnijim dobima ljudske bijede jasno svjedoče kako se nijedan kralj, nijedan narod, nijedna država ne mogu pohvaliti da su Hrvatsku ikada osvojili ili da su prekinuli onu zlatnu nit jednom započetom hrvatskom državnom životu. Mogli su je razmrcvariti, mogli su je prevariti, mogli su je komad po komad kidati, mogli su je u četristogodišnjem ratu pustošiti, paliti, ubijati, pa svoje pse hrvatskom djecom hraniti, mogli su narod na sve strane tjerati i rastjerati i umjesto toga zemlju skitnicama naseljavati. Sve su to činili i nisu žalili, ali nikada ni jednog trenutka Hrvatsku državu i kraljevstvo nisu mogli prekinuti u klici i matici njegovoj, ni arpad mađarski, ni car bizantski, ni dužd mletački, ni batukan tatarski, ni sulejman turski, ni orao germanski, a u novije vrijeme ni hegemonist i cincar srpski. I znajući sve to čovjek se spontano pita, dobri Bože, mili Bože, kako je sve to moguće, kako smo sve to proživjeli, kako je moguće da smo uopće opstali.

Braćo i sestre, Bog i majka Marija! Rado ću ponoviti velikog i svetog Stepinca i kazati Bog i majka Marija, ali i nadometnuti, i vjera, i nada, i ljubav djece Marijine u srcima naših kršćanskih predaka i otaca. Da, Bog i Marija u prošlosti, ali Bog i Marija i u nedavnoj sadašnjosti. Osvrnimo se samo na Domovinski rat. Sjećanja su još živa i bolna. Svatko ga je na svoj način osjetio i doživio, ali ovdje u Kninu ponajviše. Pa ipak, koliko god je taj rat bio užasan, surov, bolan i tragičan, svakog divljenja i poklona bila je ona nada, bilo je ono povjerenje koje je u tim ratnim godinama hrvatski narod polagao u Boga i Mariju, Isusovu Majku. Totus tuus, sav sam tvoj, potpuno tvoj, cijeli sam tvoj, o Marijo, prihvatio je papa, svi smo tvoji, potpuno tvoji, beskrajno tvoji, prihvatila je i molila u tim godinama strahote i užasa cijela Hrvatska. Krunica o vratu hrvatskog vojnika, krunica u ruci pobožnog puka bila je znak potpunog povjerenja u majčinsko srce, te ga je uvijek, zaista uvijek lako pridobiti. Bila je ona znak predanja u Djevicu koja ne može ne čuti, koja ne može izgubiti, a može i hoće i pomoći, i spasiti. A bila je čisti, bistri i ničim natrnjeni izvor na koji smo najčešće navraćali, na kojem smo snagu prikupljali i krila dobivali. O da, svi smo u to vrijeme bili ono jedno srce, jedna duša, svi smo bili jedna velika i sveta molitva za spas Domovine i spas djedovine. Istina, brojili smo svoje rane i pokapali svoje mrtve, ali i kucali na nebeska vrata kada je bio mrak na našim vratima i danas vidimo da naše molitve nisu bile uzaludne.

Dragi vjernici, dragi prijatelji, dragi Hrvati, upamtite i nikada ne zaboravite, sklopljene ruke na molitvu su moćne, sklopljene ruke na molitvu nikada ne ostanu bez svoga ploda i učinka, sklopljene ruke na molitvu nikada ne ostaju prazne i uzaludne, zašto, jer je u Evanđelju zajamčeno i zapisano: „Tražite i dat će vam se, kucajte i otvorit će vam se.“ Drugim riječima kazano, molite, molite i ne boj te se. Želio bih, dragi kninjani, dragi vjernici, dragi Hrvati, da nam naša prošlost, kako ona davna tako i ova nedavna, posluži da shvatimo i da upamtimo, i dok smo god živi da nikada ne zaboravimo, neka smo mali, ali s Bogom i Marijom nikada prokleti i odbačeni, jer su oni uvijek na našoj strani i obrani. S Bogom i Marijom nikada ostavljeni, jer s nama je Bog tješitelj, pomoćnik i prijatelj, jer s nama je Marija Djevica, koja nas je primila za svoju djecu onda kada još ništa nismo bili, koja nas vodi, voli i prihvaća kada nam se čini da još ništa nismo postali, a postali smo mnogo. S Bogom i Marijom nikada nesretni, jer s nama je Bog koji život daje i usrećuje, koji prašta i posvećuje, jer s nama je Marija, koja kao u galilejskoj Kani vidi, posreduje i po svome Sinu čuda čini. S Bogom i Marijom nikada nismo poniženi, jer s nama je Bog tako velik i slavan, s nama je Bog nad vojskama, jer s nama je Djevica Gospa Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta na zvijezdama. I danas kada počinjemo graditi službeno ovu crkvu Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, dragi vjernici, dragi Hrvati, Bog Vam bio u pomoći. Amen. 

.

Govori na gradilištu

Pozdravni govor gvardijana i župnka

Drage sestre i braćo u Isusu Kristu, cijenjene dame i gospodo!

Čast mi je što danas mogu pozdraviti sve vas okupljene, na ovome, od danas svetome mjestu, kada se blagoslivlja gradilište i polaže temeljni kamen za crkvu Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, koji je uzet s groba sv. Petra, a kojeg je blagoslovio i darovao bl. papa Ivan Pavao II. Bogu hvala i Gospi Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta!

Pozdravljam predsjednicu Vlade RH gospođu Jadranku Kosor, nazočne ministre: dr. Davora Božinovića, ministra obrane, Branka Bačića, ministra zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, mr. Jasena Mesića, ministra kulture, državne tajnike Vlade RH, župana šibensko-kninskog Gorana Pauka,  saborske zastupnike Antu Kulušića i Nedjeljku Klarić, kninsku gradonačelnicu Josipu Rimac sa suradnicima i predsjednika gradskog vijeća Nikolu Blaževića.

Pozdravljam predstavnike vojske, policije, hrvatske branitelje i udruge proizišle iz Domovinskog rata i invalide. Pozdravljam predstavnike medija, sve  uzvanike i drage nam goste.

Pozdravljam arhitekta Jerka Rošina iz Splita, izvođača radova Dragana Radića iz građevinske tvrtke Graditelj svratišta iz Zagreba i gosp. Zdravka Bubala i gđu. Mirjanu Čagalj iz tvrtke Bumes iz Splita.

Na poseban način pozdravljam provincijala Provincije Presvetog Otkupitelja mnogopoštovanog dr. fra Željka Tolića, dr. fra Marka Mršu, provincijskog ekonoma. Pozdravljam braću svećenike, časne sestre i tebe, vjerni puče Božji. Dobro došli na ovaj dugoočekivani povijesni, duhovni i nacionalni događaj, koji smo čekali gotovo tisuću godina kako bi i dalje u nadolazećim tisućljećima zemlja naša sačuvala uspomene naše, a Gospa naša lozu našu kako zapisa naš veliki hrvatski kipar Ivan Meštrović.

.

Riječ predsjednice Vlade RH Jadranke Kosor

Poštovani oče Provincijale, poštovani oče Gvardijane, dame i gospodo, drage Kninjanke i dragi Kninjani, poštovani i dragi hrvatski branitelji, hrvatski ratni i vojni invalidi, poštovane obitelji poginulih, zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, čast mi je i velika radost što danas mogu zajedno s Vama podijeliti veselje vezano uz početak izgradnje crkve, koja će nas, sigurna sam, u godinama koje dolaze okupljati ponovno svake godine u Kninu. Jer, dame i gospodo, Knin je mjesto gdje slavimo pobjedu. Knin je mjesto gdje se sjećamo svih onih, ne samo u kolovozu svake godine nego želim da to bude svakoga dana, svih onih koji su najzaslužniji za hrvatsku slobodu. Knin je simbol hrvatske pobjede, i zato Knin zaslužuje da svatko od nas svojim radom, svatko od nas na svome poslu pridonese razvoju ovoga grada. Knin je mjesto gdje ćemo, u godinama koje su pred nama dolaziti kako bismo slavili sve naše pobjede i pobjedu u Domovinskom ratu, ali i pobjede izlaska iz krize, pobjedu ulaska u Europsku uniju, jer dolazak u Knin uvijek na isti način vraća emocije vezane za 1995. godinu, na podizanje hrvatskog barjaka na kninskoj tvrđavi. I kao što sam ovoga kolovoza, na Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i na Dan hrvatskih branitelja rekla da nam se u sjećanje iznova vraćaju oni nezaboravni povijesni trenuci kada se na tvrđavi diže hrvatska zastava i kada prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman ljubi tu zastavu i diže ruke u zrak s uzvikom pobjeda, zato je pravi trenutak da to kažem da iz sjećanja i iz memorije hrvatskoga naroda ti trenutci pobjede, kada smo izvojevali pobjedu nakon teških i krvavih dana i godina nitko nikada neće izbrisati. Dakle, iz povijesti hrvatskoga naroda nitko neće izbrisati, niti ćemo to dozvoliti, rekoh jučer u Vukovaru, i pravi je trenutak da to kažem i u Kninu. Nikome nećemo dozvoliti da revidira našu povijest. Nikome nećemo dozvoliti da umanjuje naše pobjede, jer smo upravo pobjedom u Domovinskom ratu, pobjedom u Oluji mi skršili zube velikosrpskoj ideji Slobodana Miloševića. Zato u Knin valja dolaziti svakodnevno i predložit ću da tijekom školovanja sva hrvatska djeca barem jednom dođu u Vukovar, simbol otpora, simbol hrabrosti, simbol junaštva, simbol nesalomljivosti hrvatskoga duha, i da dođu u Knin koji je simbol pobjede i simbol domoljublja. Da treba dolaziti u Knin, ne samo početkom kolovoza svake godine, nego svakodnevno, i govoriti o tome što je domoljublje. Simbol domoljublja, dame i gospodo, mora biti u svemu što radimo, domoljublje nije potrošeno, ali domoljublje, ljubav prema Hrvatskoj trebamo svakodnevno dokazivati. Svaki od nas ili svaka od nas na svom svakodnevnom poslu. Zato izgradnju crkve Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta jednako tako doživljavam kao simbol domoljublja i polaganje temeljnog kamena danas doživljavam kao simbol domoljublja. Ponosna sam što je ova Vlada pronašla načina da pomogne da započne gradnja ove crkve koja će sigurno biti novo mjesto okupljanja, gdje ćemo se moliti, ali i gdje će svatko od nas preispitivati zaista, od nas vjernika dakako, živi li u skladu sa vjerom. I na to pozivam, u ovom svečanom i prelijepom trenutku, koji nas je okupio oko zajedničkoga projekta. Želim zahvaliti svakako na upornosti prije svega ocu gvardijanu gosp. Klariću, dakako ocu provincijalu gosp. Toliću, svima Vama koji ste davali podstreha, ali posebno njima dvojici koji nisu posustajali i koji su bili jednako iz dana u dan uporni u želji da se ovaj projekt realizira. Želim da se, dame i gospodo, u temeljni kamen ugrade sve naše najbolje želje, sva naša htjenja za budućnost Hrvatske, ne samo Knina, nego za budućnost cijele naše Hrvatske, i da nas polaganje ovog temeljnog kamena okupi u zajedništvu da budemo i bolji, i hrabriji, i odlučniji, i da se iz dana u dan borimo za dobrobit naše prelijepe Hrvatske. Hvala Vam lijepa i želim da se što prije nađemo ponovno na ovom istom mjestu i da se okupimo u miru i ljubavi u međusobnom poštovanju u trenutku kada će ova velebna crkva biti završena i kada ćemo se u njoj sasvim sigurno ponovno svi zajedno, ponavljam ne znam po koji put, jer mislim da nam je to u ovom trenutku osobito važno i u zajedništvu i u međusobnom poštovanju i u ljubavi. Mislim da je ovo također pravi trenutak i pravo mjesto da kažem neka nam živi jedina naša i vječna Hrvatska. Hvala Vam lijepa. 

.

Uvodna riječ Provincijala prilikom blagoslova

Poštovana braćo i sestre, djelo što ga danas započinjemo mora razbuditi našu vjeru i očitovati osjećaje zahvalnosti. Dobro su nam poznate riječi Psalma: „Ne bude li Gospodin gradio kuće, uzalud se trude koji ga grade“. U neku smo ruku Božji pomagači kad god svojim djelima izlazimo u susret potrebama svoje braće ili kad služimo zajednici. Zato, braćo, ovim slavljem zamolimo Božju pomoć da ovu gradnju sretno privedemo željenom cilju i da štiti graditelje, da štiti ovaj grad i da štiti cijelu nam i ljubljenu Hrvatsku.

.

Provincijalov pozdrav

Poštovana predsjednice Vlade Republike Hrvatske gđo. Jadranka Kosor, poštovani ministri Vlade RH, saborski zastupnici, načelnici, gradonačelnici, poštovana gradonačelnice grada Knina, dragi vjernici, dragi narode Božji, ovo je dan što ga učini Gospodin. Sabrali smo se danas u Kninu, i nisu samo kninjani koji su došli u Knin, nego nas ima sa sva četiri vjetra ove lijepe naše Domovine kojima nešto ovaj blagoslov gradilišta danas znači. Proslavili smo svetu misu, a danas smo ovdje na gradilištu, gdje ćemo započeti gradnju buduće crkve Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta.

Kada je jedne prigode jedan novinar upitao majku Terezu: „Što bi trebalo promijeniti u Crkvi?“, odgovorila mu je: „Trebamo se promjeniti gospodine, i Vi, i ja.“ Drugim riječima, svaki čovjek, a osobito vjernik kršćanin iz dana u dan mora postajati bolji, pošteniji, moralniji i odgovorniji. Ako Boga razumijemo, onda ćemo razumjeti, dragi vjernici i prijatelji, dragi Hrvati, da nam Bog dolazi u svojoj Riječi, u sakramentima, da nam On dolazi bez oružja, jer nas ne želi izvana osvojiti nego nas po svojoj Riječi i svojim sakramentima iznutra obnoviti i preporoditi. Ako Boga razumijemo, razumjet ćemo da se onda ne može sjediti na dvije stolice, da se ne može uspijevati i živjeti na način, danas ću Bože još malo živjeti kao poganin, a od sutra ću početi živjeti malo kao kršćanin. Razumjet ćemo onda da se ne mogu temeljni kršćanski principi kao čarape mijenjati. Ako Boga želite iskreno i dobro razumjeti, razumjet ćete onda da se ne može biti kršćanin i kršćanskom vjerom ponositi; istodobno kada dođe za to vrijeme, a u životu je puno takvih prigoda, onda se ne smiju podržavaju nekršćanske ideje, stavovi i svjetonazori. Ako Boga razumijemo, razumjet ćemo onda da se svoju vjeru nikada ni u jednom trenutku ne može prilagođavati sebi, svojim ciljevima, svojim interesima, nego se gospodine, Vi i ja, moramo promijeniti i po toj svojoj vjeri uvijek živjeti. To je naša dogma i Biblija, i ona Božićna, i Uskrsna, i jutarnja, i večernja, i svakodnevna.

Gospođo predsjednice, našoj Provinciji, ovom vjerničkom hrvatskom narodu u Kninu i cijeloj Hrvatskoj priuštili ste danas jedno veliko zadovoljstvo zahvaljujući Vašoj potpori, potpori Vlade Republike Hrvatske, kojom ste omogućili da se ovdje u ovom kraljevskom Kninu danas povjesnog 25. rujna 2011. počne graditi crkva Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta. U ime svoje cijele Provincije, u ime braće fratara ovdje u Kninu, u ime cijelog vjerničkog puka, Vama i cijeloj Vladi želim zaista puno uspjeha, što god zaželjeli, što god zamislili i čega se god dohvatili. Mi Vam osiguravamo, mi Vam jamčimo i podršku, i pomoć, i moralnu i molitvenu, a uvjeren sam da svaki od nas ovdje danas tako diše i tako želi. Hvala svima. 

.

Riječ gvardijana i župnika

Hvala mnogopoštovanom ocu Provincijalu na svemu što je rekao iz srca i duše. Vjerujem da sve što je Provincijal rekao dijelimo i svi mi zajedno s njim: iste misli, molitve, ufanja, iste želje i Bogu zahvalnost (...)

Sada će mnogopoštovani Provincijal blagosloviti ovo gradilište. Ovo je zaista jedan veliki trenutak kojega smo, braćo i sestre, možemo slobodno reći, čekali tisuću godina i dočekali da konačno započne gradnja crkve Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Kada otac Provincijal izmoli molitve i blagoslovi ovo gradilište, biti će čitanje i potpisivanje Povelje.

Poslije blagoslova gvardijan je kazao: Od ovoga trenutka ovo je sveto mjesto blagoslovljeno za crkvu Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta u kojoj ćemo mi i nadolazeći naraštaji slaviti Boga i častiti Gospu.

Molim sada svjedoke neka dođu za ovaj stol kako bi svečano potpisali Povelju, koju će potom staviti u svitak, a tada će djevojke u narodnim nošnjama ovaj svitak i temeljni kamen položiti u blagoslovljeno gradilište.

Zahvaljujemo Bogu što smo doživjeli ovaj milosni trenutak, što je naša predsjednica Vlade RH javno ovdje potpisala Povelju, posvjedočila svoju katoličku vjeru i obvezala se da će i dalje pomagati ovu izgradnju, kao i naš mnogopoštovani Provincijal i moja malenkost. Sada će članovi iz KUD-a „Napredak“ iz Knina ponijeti ovaj temeljni kamen, dar blaženika Ivana Pavla II. i zajedno ga položiti s Poveljom koju smo sada potpisali.

.

Riječ Provincijala nakon blagoslova

Mislim da ćemo poći svome domu, svojim kućama i u život ovoga dana duhovno jači, krepkiji, snažniji i mnogo ponosniji. Nećemo zaboraviti tko smo, što smo i što smo danas u Kninu učinili i što želimo graditi s Božjom pomoći. Ali također potporom prijatelja iz Vlade RH na čelu s premijerkom Jadrankom Kosor. Neka Gospodin blagoslovi naše želje i naše namjere da se u Kninu svake godine, kao što je rekla premijerka, nađemo uvijek sretni u svojoj Domovini i na svojoj djedovini.

.

Riječ o. Klarića nakon blagoslova

Molim Provincijala da blagoslovnom molitvom završi obred blagoslova gradilišta i polaganja temeljnog kamena.

Hvala predsjednici Vlade RH što je dala inicijalna sredstva, oko 10-ak milijuna kuna, za prvu fazu gradnje, tj. za crkvu. Nedostaje nam nešto više od toga. Zahvaljujem se Provincijalu što je predvodio sveto misno slavlje i blagoslovio gradilište i što smo zajedno s premijerkom položili temeljni kamen. Nadam se da ćemo skupa, i Vlada, i mi, i okupljeni narod Božji, kao i Hrvati i Gospini štovatelji u Domovini i svijetu pomoći svojim zavjetnim darovima da se što prije ovdje sagradi crkva. Ovo je poziv i svima Vama, braćo i sestre, da pomognete gradnju Gospine crkve, kao što kaže Sveto Pismo, neka Vam ne zna ljevica što čini desnica. Hvala lijepa.

.

Duhovna obnova uoči polaganja temeljnog kamena

Duhovna obnova uoči slavlja u nedjelju 25. rujna započela je u petak, 23. rujna u 18.30 molitvom krunice i euharistijskim slavljem u 19.00 sati. Prvog dana duhovnu obnovu je predvodio p. Perica Majić.

Drugog dana bila je ispovijed za školsku djecu, srednjoškolce i studente od 17.00 do 19.00 sati. Duhovnu onovu predvodio je fra Božo Mandarić, đakon, a euharistijsko slavlje fra Petar Klarić, gvardijan i župnik u Kninu.

Fotografije 

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1241
Ovaj mjesecOvaj mjesec70892
UkupnoUkupno4987325

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 85 

Administrator

franodoljanin@gmail.com