Split: Simpozij „Teologija, lijepo i umjetnost“

I. dio 

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu organizira XVII. međunarodni teološki simpozij koji će se održati 20. i 21. listopada u velikoj dvorani Fakulteta (Zrinsko-Frankopanska 19) na temu„Teologija, lijepo i umjetnost“. Na simpoziju će sudjelovati dvanaest uglednih predavača s hrvatskih i europskih sveučilišta. Skup je u četvrtak 20. listopada otvorio prodekan za znanost prof. dr. sc. Dušan Moro. Pozdravivši predavače, studente i studentice te sve nazočne, dr. Moro je istaknuo važnost i aktualnost teme. Skup je zamišljen kao govor i produbljivanje spoznaja i znanja o teologiji, lijepom i umjetnosti, te njihovim međusobnim vezama i prožimanjem. Nadovezuje se na manje poznati dokument Papinskog vijeća za kulturu iz 2006. god. s naslovom: „Via pulchritudinis. Privilegirani put evangelizacije i dijaloga“. „Teologija se definira kao govor o Bogu, s jedne strane, te kao govor i prihvaćanje onoga što nam je sam Bog objavio i što je priopćio po svome sinu Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Upravo od tog događaja – događaja utjelovljenja Sina Božjega, u taj govor o Bogu i božanskoj Objavi, ulazi i dimenzija lijepoga, dimenzija umjetničkog, kreativnog i ljudskog izražavanja, dimenzija umjetnosti“, naglasio je dr. Moro te nastavio: „Skolastička filozofija i teologija sažela je taj ljudski, spoznajni i intelektualni napor kao traženje, promišljanje i definiranje onog što je 'Unum' (Jedno), 'Verum' (Istinito) i 'Bonum' (Dobro). Neki će kao npr. sv. Toma Akvinski, sv. Bonaventura i drugi, dopuniti to i četvrtim pojmom 'Pulchrum' (Lijepo). Tako će se razviti i novi pravac u teologiji: 'theologia pulchritudinis' (teologija ljepote).“ „Kršćanska teologija koja se temelji na povijesnoj objavi da je Bog Stvoritelj svega, i da se Njegov Sin utjelovio i postao čovjekom, drži i uči kako su spoznanje istine, ljubav prema dobroti i uživanje u ljepoti sviju stvari mogući upravo zato što sam Stvoritelj prvi spoznaje sva stvorenja, ljubi ih i naslađuje se u njima. Stvoritelj, sama Sreća i vječno blaženstvo, spoznaje istinu, ljubi dobrotu i želi i čovjeka učiniti dionikom te sreće i ljepote. Ljepota otkriva i ižarava istinu i dobrotu stvaranja i sviju stvari, te stoga uključuje uzajamno priopćavanje (communication), stvara zajedništvo (communio) i samu zajednicu (community). Snagom te povezanosti s Isusom Kristom, 'slikom Očevom' razvijaju se razni oblici teološkoga, liturgijskog, kreativnog, sakralnog i svakog mogućeg umjetničkog izražavanja. To ide čak i do same kontemplacije koja je motrenje Raspetoga s ljubavlju, i u kojoj pojedinci uviđaju da je Bog ljubav, odnosno sama ljepota, prepoznavajući njezinu spasiteljsku snagu koja priopćava puninu života“, kazao je dr. Moro zaželjevši svima dobar i plodonosan rad. Nazočnima se obratio i prodekan na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu doc. dr. Hrvoje Relja. Naglasio je da se i u filozofiji govori o lijepome ne samo u estetici nego i u metafizici govoreći da je stvarnost po sebi lijepa, dobra i istinita. „Mi čvrsto vjerujemo da je i sam Bog objavitelj takav i zato je i naša vjera uistinu lijepa. Ljepotu još u metafizici definiramo kao ono što promatrajući izaziva radost i divljenje. I stoga je potrebno da se u teologiji govori o ljepoti, ali još više da se upozna ljepota naše vjere, njezin sadržaj koji je lijep“, kazao je dr. Relja. 

 

Nakon riječi pozdrava organizatora u prigodi otvaranja simpozija, izlaganje na temu „Kako bi suvremena umjetnost mogla nadahnuti teologiju? Suvremeno razmišljanje o slikama kao mogućem izvoru teološkoga mišljenja održao je prof. dr. Johannesa Rauchenbergera (Graz, Wien). Teško je izvidjeti „nalazišta“ umjetnosti u kategorijama kontroverzne teologije. Ima previše toga što priječi put, ne samo zbiljska povijest Crkve, teologije i umjetnosti, gubitak sposobnosti teološkog jezika da prizna umjetnost, nego štoviše zbiljska nužnost koju zadaje konkretna današnjica. Međutim, taj proces separacije teologije i umjetnosti, „koji ima već dvostoljetnu povijest, ispravlja se i mijenja iz dana u dan: inicijativama približavanja, konkretnim izložbama, djelima konkretnih umjetnika koji uopće ne poznaju tu raspravu otuđenja i samo od sebe obrađuju teme za koje bi se religije trebale osjećati odgovorne: stvaranje smisla, suočenje s granicama, svjesno zapažanje iskustava sreće i boli, širenje svakodnevnoga iskustva na druge, instance i svjetovi koji utemeljuju smisao, postupanje s krivnjom, govor i pjevanje kao slavljenje i hvaljenje božanstva“, naglasio je dr. Rauchenberger. U svom je predavanju želio svrnuti pogled uglavnom na posljednje instance koje ispravljaju. Pokušao je povezati četvero umjetnika (Adrian Paci, Zlatko Kopljar, Maja Bajević i Danica Dakić), koji su svoje umjetničko nadahnuće razvili u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Albaniji, s pitanjem nadahnuća za teologiju. Bila to pobožnost ljudi u Shkoderu prema slikama, bio to čovjek boli s kućnim krovom na leđima, mesijanski svjetlosni lik ili čovjek u odijelu što kleči na svom rupcu, bila to feministička umjetnica koja ispovijeda grijehe muškaraca ili blagost ruku nad svetim knjigama. Svi ovi primjeri, naglasio je dr. Rauchenberger, vrše svoje uloge pred ranama sadašnjice, što je zadatak i teologije i umjetnosti. U tom je svjetlu potaknuo nazočne teologe da poneki aspekt preuzmu u svom teološkom radu. Svoje je dojmljivo predavanje završio izrekom francuskoga pjesnika Phillipe-a Jaccottet-a: „Jer zapravo, protivno onomu što danas mnogi naviještaju, djela prošlosti, koja čine našu kulturu, samo u onoj mjeri postoje i samo su toliko moćni, ukoliko prosvjetljuju a ne zasjenjuju, daju polet a nisu teret.“ To je istodobno i poveznica s Johannesovim učiteljem teologom Alexom Stockom, koji je i trebao održati ovo predavanje ali je zbog prometne nesreće bio spriječen. Dr. Rauchenberger je nazočnima prenio Stockove pozdrave te je svoj govor zaključio mišlju da „mnogi od nas nisu više svjesni što to 'čini našu kulturu', i ne samo djela prošlosti, nego i djela sadašnjosti mnogima su na teret. No, moguće je i to da nam pruže polet i prosvjetljenje. To Vam svima želim“. Program prvoga dana simpozija završen je predstavljanjem zbornika radova s prošlogodišnjega simpozija pod naslovom "Fenomen savjesti". O zborniku, koji je objavila Crkva u svijetu, govorili su prof. dr. Mladen Parlov i dr. Mirko Klarić.

Fotografije 

. 

II. dio

U prijepodnevnom dijelu drugoga dana XVII. međunarodnoga teološkog simpozija koji na temu "Teologija, lijepo i umjetnost" organizira Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, u petak 21. listopada održana su četiri predavanja. Prof. dr. Heinrich Pfeiffer (Rim) održao je izlaganje na temu „Temeljni pojmovi za određenje odnosa teologije i umjetnosti: ljepota, kreativnost, sveto, život i istina ilustrirani primjerima iz figurativne umjetnosti svih vremena". Ljepota se u prirodi sastoji od tri temeljna elementa: pojavljivanje transcendencije, svjetlo i harmonija među dijelovima, a ljepota u umjetnosti sastoji se u prividu života, kazao je dr. Pfeiffer na samom početku svoga izlaganja koje je bilo obogaćeno brojnim primjerima fotografija i slika lijepoga u prirodi i lijepoga u arhitektonskoj umjetnosti (kao što je predromanička crkva Svete Kristine de Lene u Španjolskoj, u provinciji Asturiji ili pak katedrala u Cefalu na Siciliji čija arhitektura kao da je u dijalogu s pejzažom). Nakon ljepote, drugi temeljni pojam je kreativnost. "Bog je stvoritelj. Međutim nije teolog taj koji živi duboko tu Božju prerogativu, već samo umjetnik. Samo umjetnik zna što znači stvarati neku stvar, i to zna iz vlastitog iskustva. On doživljava kreativnost u nadahnuću. Ovo važi za sve tipove umjetnika, za pjesnike, skladatelje glazbe, arhitekte, kipare i slikare. Stvarati nešto potpuno novo, nešto čega prije nije bilo, je želja svakog umjetnika. Umjetnikov se umjetnički temperament spontano iskazuje", istaknuo je predavač potkrijepivši to kroz primjer Rembrandtove slike koja se nalazi u berlinskoj Zbirci gravura (Kupferstichkabinett) i Jan van Eyck-ova "Navještenja" koje se danas čuva u National Gallery u Washingtonu. Treći pojam je "sveto" koje ima iste karakteristike u bilo kojoj religiji kada se vizualno izražava u arhitekturi i umjetničkim djelima. "Utjelovljenje Božje je najsavršenija forma svega svetog. Svaki formalni, sakralni element u bilo kojoj umjetnosti, u svakoj religiji, naviješta ništa doli Božje utjelovljenje u krilu Djevice Marije", naglasio je dr. Pfeiffer. Sljedeći važan pojam je "život" koji u teologiji znači odnos između Boga i njegovih stvorenja, odnosno, između Boga i duše (tako je promatrana „Pjesma nad pjesmama"). „Za cijelu vječnost ostaje samo ono što su ljudi znali transformirati, od univerzalnog u Božjoj riječi, u svoj osobni život. Potrebno je biti izričaj Božje riječi. Osobni život postaje sakralno kazalište, ali samo kad to kazalište postane važnije od ovozemaljskih radnji, tad život vrijedi. Umjetnost je uvijek prividni život, ali velika umjetnost pokazuje kako se pojedinačni život nadilazi u riječ koja ostaje. To je njezina istina, zato jer je istina samo ono što ostaje zauvijek.", istaknuo je dr. Pfeiffer zaključivši: "Usporedba pojmova temeljnih za shvaćanje odnosa između teologije i odabranih djela, pokazala je kako se dvije discipline, povijest umjetnosti i teologija, mogu međusobno obogatiti. To je dijalog, očekivan već dugo vremena, stoga su inicijative poput ovog simpozija u Splitu više nego poželjne za novu interpretaciju teoloških činjenica u interdisciplinarnom odnosu."

Doc. dr. Ivica Žižić (Split) govorio je o vjeri i estetici u suvremenom kontekstu od postmodernog stanja do liturgijske obnove, a prof. dr. Ivo Šimat Banov (Split) izlagao je o temi "Distinkcija sakralnog i religioznog u likovnoj umjetnosti". Predavanja, koja su bila pokrijepljena konkretnim primjerima iz suvremenoga života, izazvala su brojna pitanja nazočnih, kao primjerice: Zašto je došlo do toga da su umjetnici postali osjetljiviji za religiozno, a Crkva i liturgija je istodobno postala zatvorena i nezainteresirana za umjetničko? Predavači su ustvrdili da je danas, nažalost, malo pravih umjetničkih djela te da na to utječu kulturna gibanja. Pao je opći ukus pa i samo teološko, filozofsko, kulturno razumijevanje umjetničkog, a nadasve se izgubio osjećaj za obred. Umjetnost kao da je u sustavnom povlačenju kao i religija, naglasio je dr. Žižić. Naglašeno je, također, da sakralna arhitektura mora imati teološke parametre jer ona priča, govori i ima mistagoške komponente, a sami arhitekti vrlo često malo znaju o liturgiji. Na pitanje postoje li parametri po kojima se nešto može smatrati skladnim, dr. Žižić je odgovorio da se sklad može prevesti i kategorijom „iskrenosti forme", a to je problem suvremene arhitekture. Spomenuta je i poteškoća stavljanja u crkve različitih slika koje mogu izazvati religiozni osjećaj, ali im nije mjesto u bogoslužnom prostoru. Treba razlikovati slike za liturgiju i slike za pobožnost.

Prijepodnevni dio programa završio je predavanjem dr. Domagoja Runje (Split) o temi "Ljepota kao temeljna tema u Petoknjižju". U samome početku Petoknjižja sedam se puta ponavlja rečenica „wayaar elohim ki tov" – i vidje Bog da je "tov". Ta riječ "tov" poznatija nam je u svom značenju dobar. No, znalci biblijskog hebrejskog jezika (kao npr. B. Levine) tvrde kako pridjev tov prvenstveno označuje estetsku kvalitetu određene stvarnosti, (grč. kalon), a tek u proširenom značenju ima moralnu i normativnu vrijednost, naglasio je predavač. U svom je izlaganju prelistao pet knjiga Tore želeći prikazati kako se u njoj govori o ljepoti. Naravno, kako to već vrijedi za biblijske teme ne može se o tomu očekivati nikakav traktat jer Biblija izbjegava apstraktni pojmovni govor i radije se izražava u događajima i slikama. Tako je dr. Runje prikazao kako se ideja ljepote skriva ili otkriva u događajima koji tvore glavnu strukturalnu nit Petoknjižja koje započinje stvaranjem svijeta, pa preko izlaska iz Egipta i puta kroz pustinju završava Mojsijevom smrću. Tako Knjiga Postanka govori o ljepoti stvaranja, Knjiga izlaska o ljepoti šatora Božjega, Knjiga Levitskog Zakonika o ljepoti svetosti i čistoće, Knjiga Brojeva o ljepoti uređene zajednice, a Knjiga Ponovljenog Zakona o ljepoti gledanoj izdaleka. Mojsije je gledao obećanu zemlju izdaleka, divio se njezinoj ljepoti, ali je to divljenje moralo biti pomiješano s patnjom. U zemlju koju je gledao nije mogao ući prije svoje smrti. Govoreći o ljepoti u tom događaju dr. Runje zaključuje: "Budući da knjiga Ponovljenog zakona, a time i čitavo Petoknjižje, ima otvoreni završetak, jer narod još nije ušao u obećanu zemlju, onda se i njezina ljepota još uvijek nema kao posjed nego kao obećanje. Iz perspektive posljednje knjige Petoknjižja, to jest 'danas', a to je ključna riječ knjige Ponovljenog zakona, ljepota se može vidjeti samo izdaleka. Ali se ipak može vidjeti – bilo pogledom kroz zavjesu Prebivališta i okolo poredane Jakovljeve šatore, bilo sa brda Nebo".

Fotografije 

.  

III. dio

Poslijepodnevni dio programa drugoga dana XVII. međunarodnoga teološkog simpozija koji na temu „Teologija, lijepo i umjetnost" organizira Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, u petak 21. listopada, započeo je predavanjem prof. dr. Thee Filipović (Zagreb) na temu „Otkrivati i naviještati ljepotu Evanđelja – Estetska dimenzija kateheze“. Katehetski navještaj i komunikacija religioznih iskustava, koja su objektivizirana i posvjedočena u Starome i Novome zavjetu te dokumentima i stvarnostima crkvene predaje, imaju estetsku dimenziju i u formi i u sadržaju. „Naspram jednostranog sužavanja kateheze na racionalno-kognitivno posredovanje 'istina katoličke vjere', posvjedočenog u protureformacijski i doktrinalno obojenim katekizmima Katoličke obnove novoga vijeka, a na osobit način u mnogim katekizmima neoskolastičkog razdoblja, slijedom obnove kateheze na tragu Katehetskog pokreta i usmjerenja II. vatikanskog sabora, kateheza nanovo vrednuje estetsku dimenziju objave, vjere i naviještanja, koju susrećemo u samom Bibliji“, istaknula je dr. Filipović. Govoreći o estetici u Bibliji i estetici biblijskoga teksta predavačica je naglasila da Biblija s jedne strane tematizira ljepotu, osjetilnu spoznaju i igrivo-umjetničko stvaranje, čineći ih sadržajima objave, a s druge strane, kao Riječ Božja priopćena ljudskim riječima, i sama je estetski proizvod brižljivo uobličen u književno-umjetničke oblike svoga vremena. Estetska je egzegeza nadopuna povijesno-kritičkom pristupu biblijskim tekstovima, a različiti i komplementarni pristupi biblijskom tekstu vode nas do otkrivanja bogatstva istine i ljepote poruke Božje ljudima nekada i danas, naglasila je dr. Filipović dodavši da se estetska struktura Biblije i estetsko iskustvo koje želi potaknuti, mora odražavati i u katehetskoj komunikaciji i posredovanju objavljene vjere. U nastavku svoga izlaganja razložila je tri dimenzije estetskog iskustva koje u novijem diskursu o estetskom učenju u katehezi i vjeronauku razlikuje George Hilger, a kojima su u osnovi tri kategorije antičke estetike: aisthesis, poiesis i katharsis. 

Svoje izlaganje „Estetska kirurgija i etikadoc. dr. Šimun Bilokapić (Split) započeo je opće prihvaćenom činjenicom da vanjska ljepota predstavlja istinsku vrijednost koja je kadra utjecati na ljudske odnose, snažno uvjetovati život i ponašanje osoba koje se ne smatraju dionicima estetski obdarenih, ugroziti njihovo individualno i relacijsko blagostanje uzrokujući tako stvarne psihičke poteškoće. „Nove biomedicinske znanosti omogućile su nam promjenu i prilagodbu različitih oblika života. U taj okvir novih mogućnosti spada svakako estetska kirurgija koja može poboljšati ljudski izgled ili ga u potpunosti mijenjati. Radi se o disciplini, danas bitno usmjerenoj na pomlađivanje i uljepšavanje, ali i svakodnevnoj praksi u punoj ekspanziji bilo kao zahtjev, bilo kao tehnička mogućnost, bilo kao etički problem“, naglasio je predavač te nastavio: „Etičko promišljanje estetske kirurgije ne priziva u pamet samo poznati konflikt naravnog i artificijelnog, u ovom slučaju konflikt između naravnog izgleda i artificijelnih mogućnosti prilagođavanja vlastite tjelesnosti i pojavnosti nekom osobnom ili društvenom idealu ljepote, nego otvara – i u slučaju prihvaćanja artificijelnoga u ljudskom životu – niz drugih antropoloških i etičkih pitanja. Koja je vrijednost ljepote, zdravlja, tijela, fizičkog izgleda? Do koje mjere je dopušteno tražiti estetsko poboljšanje vlastitoga tijela estetskom kirurgijom? Postoje li granice i pregrade onkraj kojih je estetski zahvat moguće i potrebno smatrati nemoralnim? Jesu li takvi zahvati uopće nužni? Je li estetska kirurgija, vještim manipuliranjem, samo medikalizacija potrošačeva nutarnjeg nezadovoljstva, trgovanje nadom, iluzornim i nerealnim očekivanjima ili ima i pozitivne učinke?“ Svojim izlaganjem dr. Bilokapić nije imao pretenziju odgovoriti na sva postavljena pitanja nego naznačiti već postojeće ali i one moguće etičke konflikte u okviru estetske kirurgije. Stoga je, u prvom dijelu svoga izlaganja pristupio određenju temeljnih pojmova vezanih uz plastičnu kirurgiju općenito i estetsku kirurgiju posebno, dok je u drugom dijelu analizirao govor pape Pia XII. upućen plastičnim kirurzima te promišljanje nekolicine moralnih teologa o dozvoljenosti pojedinih zahvata iz estetske kirurgije, a sve s ciljem utvrđivanja temeljnih kriterija u rješavanju konkretnih slučajeva. Iz te analize rezultira vidljivom činjenica da se moralnom prosudbom pojedinih zahvata iz estetske kirurgije vraćamo zapravo klasičnoj kazuistici i njezinom operativnom instrumentariju. Temeljem uvjerenja da ozbiljni antropološki i moralni problem estetske kirurgije nisu nipošto pojedinačni zahvati, nego sama disciplina estetske kirurgije, odnosno njezina pretjerana egzaltacija i nekada razvidna manipulacija, može ugroziti, redefinirati, dislocirati određene vrjednote kao što su primjerice ljepota, zdravlje, tjelesnost, terapija te odnos liječnik pacijent. 

Nakon kratke rasprave i stanke, profesorica Nada Babić i prof. dr. Zrinka Jelaska su, uzevši nekoliko hrvatskih pjesnika, progovorile o ljepoti hrvatskoga jezika ali i o približavanju Bogu razotkrivanjem jezika pjesme. Razotkrivanjem okolnosti pjesme, otkrivamo sebe, a time se i približavamo Bogu. Njihove recitacije kao i tumačenje pjesama nazočni su više puta nagradili pljeskom. Simpozij je imao i međureligijski karakter.

Glumac i književnik Enes Kišević (Zagreb) govorio je, na svoj karakterističan način, o metafori svjetla u islamskom i kršćanskom pjesništvu. U tom je svjetlu izveo niz pjesama kršćanskih (I. Andrić, N. Šop, A. B. Šimić…) i islamskih pjesnika (Nanak, Kabir, Rumi). „Sve što radim je moje uzdarje Stvoritelju i u svemu tražim Njegovu poruku meni upućenu“, kazao je Kišević dodavši da je više naučio od vode nego od mnogih filozofa.

Nakon završne rasprave dekan KBF-a u Splitu prof. dr. Ante Vučković zahvalio je predavačima i sudionicima simpozija na iscrpnim i inspirativnim predavanjima koja su odražavala zanesenost lijepim i kod samih predavača ali i kod slušatelja. Međutim, naglasio je kako su predavanja rasvijetlila i da naši studijski programi premalo pozornosti posvećuju umjetnosti, estetici i lijepome. Samo se na dva mjesta pojavljuje govor o crkvenoj umjetnosti i na jednom o susretu teologije i umjetnosti. Nedostaje estetika, sustavno praćenje kretanja u kulturi i posebno u umjetnosti, a onda izostaje i susret s umjetnošću iz teološke perspektive. To se može poboljšati, istaknuo je dr. Vučković, „a ovaj nam simpozij pruža dobru prigodu da poradimo na tome. Primjećujemo da nam nedostaje susret s onima koji odlučuju o mjestu i važnosti umjetnosti u našim odnosima i u našim prostorima. Nedostaje i bliži dodir sa sveučilišnim institucijama kojima je umjetnost podjednako važna, ako ne i važnija negoli teologiji. Ipak, unatoč ovim nedostacima čudo je koliko čovjek može uživati u govoru o umjetnosti i teologiji“, kazao je proglasivši simpozij zatvorenim.

Fotografije 

Tekst i fotografije: Silvana Burilović

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas754
Ovaj mjesecOvaj mjesec70930
UkupnoUkupno5069809

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 107 

Administrator

franodoljanin@gmail.com