Dugobabe (Brštanovo): Proslava sv. Ivana Trogirskog

U župi Brštanovo (Dugobabe) u nedjelju, 20. studenoga 2011. godine, proslavljen je sv. Ivan Trogirski u istoimenoj crkvi. Procesiju i euharistijsko slavlje predvodio je dr. fra Luka Tomašević, pročelnik katedre za moralnu teologiju KBF-a u Splitu, a u koncelebraciji su bili fra Damjan Čovo, župnik, i dr. fra Ante Akrap, profesor na KBF-u u Splitu.

Na početku propovijedi fra Luka je rekao kako se "rado odazvao pozivu svoga subrata u redovništvu i svećeništvu da predvodi ovo euharistijsko slavlje". Uspoređujući vrijeme sv. Ivana koji je živio u zahtjevno vrijeme za Crkvu i državu, vrijeme višestrukih previranja, fra Luka je zatim rekao: "Liberalna država. Demokracija. 21. stoljeće. Zemlja znanja. Kako to samo gordo zvuči? To je svuda je oko nas. Liberalizam je ostvario trijumf u povijesti. Nastupio je „kraj povijesti“ (Fukuyama). No, nitko se ne pita što to znači, što to sa sobom nosi? Nitko ne shvaća da se stvorio etički relativizam, da već u Nizozemskoj postoje pedofilne stranke, da su ozakonjeni homoseksualni brakovi, političari rata besramno govore o miru, a kad zatreba onda i sile zla postaju dobre i poželjni partneri. O miru govore i ljudi koji su stalno u sukobu i koji veličaju borbu za novcem i moći. Zar se to ne događa i kod nas u Hrvatskoj, ponajviše u govoru o pravdi i socijalnoj državi, a otima se sve što se može, lažiraju se čak i glasovi. A pogledajmo sebe i svoje okruženje, svoju svakodnevnicu: psovke - govor pakla, nedolično odijevanje, mržnja, zavist, pohlepa... Sve se svodi na pohlepu. Za novcem i moći. Tko ima više vrijedi više. I treba izričito reći: najveće zlo se rodilo iz onog najmanjeg, iz odbacivanja svake vrijednosti, iz odbacivanja samoga morala, iz odbacivanja Boga i religije. Ne znamo misliti, ne znamo govoriti, ne znamo se ponašati, ne znamo se zabavljati, odijevati.

Ako do sada Zemlja nije bila neka vrsta čistilišta, sada to sigurno jest. Nikada prije nije zlo bilo toliko snažno, toliko sveprisutno. Nikada čovjek do sada nije tako globalno pristajao na ama baš sve. Vrijeme je da se opredijelimo. Gdje i kome pripadamo? Tko smo i otkuda dolazimo? I najvažnije u ovom trenutku - kuda idemo?

Upravo danas, danas kada Crkva predstavlja svoga Zaručnika svijetu kao Kralja svega stvorenoga. On je onaj čije kraljevstvo dolazi, ne kao masovni pokret za bolje sutra, ne kao društveni boom bilo koje vrste, već kao tihi povjetarac u svaku poru društva, Crkve, svijeta. 1 dok se mi često nadamo Gospodinu koji dolazi na oblaku, praćen munjama i silnim vjetrom, sudac koji moćnom rukom raspršuje moćnike svijeta, često ga zaobiđemo u onom gladnomu koga s prezirom zaobiđemo na ulici, u onom strancu s kojim nemamo strpljenja, u bolesnomu koji nam je teret... A upravo je to kriterij po kojem trebamo ući u Kraljevstvo koje dolazi. Pitamo se čemu sve to, jer znamo da svojim djelima Božjoj moći i slavi ne možemo ništa ni dodati, niti oduzeti, čemu onda takav način rangiranja za Kraljevstvo!? Razlog bi mogao biti i sljedeći: Bog se objavio u konkretnoj ljudskoj povijesti, govorio je ljudskim jezikom kako nam Evanđelja svjedoče, imao samilosti prema potrebnima, ali i odvažnosti otvoreno i javno govoriti o svim nedostacima ljudskog društva. To bi mogao i trebao biti način konkretizacije dolazećeg Kraljevstva u životima nas, Kristovih vjernika, koji smo mu krštenjem i ostalim sakramentima pritjelovljeni. Krist je Kralj i slika Boga nevidljivoga, Prvorodenac, prije svakog stvorenja, sve je po njemu i za njega stvoreno,..., i sve stoji u njemu... (Kol 1, 15-17). Gospodnje kraljevstvo je tu, ono je stvarnost, ali ujedno i ideal, za kojim ne smijemo prestati težiti, a još manje u nj sumnjati, jer bi nam se moglo dogoditi, prema onoj S. S. Kranjčevića da umremo počevši sumnjati u vlastite ideale. Samo Kraljevstvo treba biti razlog više da poradimo na posvećenju svijeta i društva kojem smo dani na posvećenje, te nas onda dolazak Kralja ne zatekne nespremne, već da nam Kralj rekne: Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta...(Mt 25, 34). Koje li sreća za nas, ako začujemo ovaj glas! Ili nesreće ako Čujemo: idite prokleti!, završio je propovijed fra Luka.

Na završetku euharistijskog slavlja fra Damjan Čovo, župnik, rekao je kako "danas u ovu crkvu nismo došli kao posjetitelji ili promarači nego kao vjernici koji su zahvalili Bogu na mnogim darovima i molili zagovor svetoga Ivana Trogirskog da brani i štiti ovu župu i župljane". Na kraju je zahvalio predvoditelju slavlja fra Luki Tomaševiću kao i fra Anti Akrapu koji pomaže u župi po potrebi.

 

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas193
Ovaj mjesecOvaj mjesec65179
UkupnoUkupno4981612

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 23 

Administrator

franodoljanin@gmail.com