Main-Taunus/Hochtaunus: Duhovna obnova

Emocija srama prigoda za rast

Središnjim župnim misnom slavljem, u nedjelju 27. studenoga, u crkvi sv. Dionizija u Kelkheimu završila je trodnevna duhovna obnova, koju je od petka 25. do nedjelje 27. studenoga predvodio dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu dr. fra Ante Vučković. U suslavlju je bio župnik fra Marinko Vukman. Misno slavlje uveličao je župni mješoviti zbor pod vodstvom s. Magdalene Višić uz orguljsku pratnju Hrvoja Barnjaka. Na kraju je fra Marinko zahvalio voditelju obnove kao i vjernicima koji su sudjelovali u obnovi.

Obnova je počela u petak 25. studenoga u crkvi sv. Katarine u Bad Soden am Taunus krunicom, misom i molitvom hvale. Drugoga dana obnove, u subotu 26. studenoga, o. Vučković je u Bad Soden am Taunus u crkvi sv. Katarine održao prigodno predavanje, predvodio je misno slavlje, a priređeno je i klanjanje i molitva hvale pred Presvetim. Zadnjega dana obnove, u nedjelju 27. studenoga o. Vučković je predvodio misna slavlja u crkvi sv. Križa u Bad Homburgu, u crkvi sv. Dionizija u Kelkheimu te u crkvi sv. Katarine Bad Soden am Taunus.

Tijekom obnove bilo je riječi o tome na koji se način mogu otkriti emocije. Kako pritom stvari stoje sa mnom, s drugima i s Bogom. U poslanici Rimljanima stoji kratka Pavlova rečenica: „Radujte se s radosnima i plačite sa zaplakanima.“ Ona pokazuje dimenziju zajedništva kroz emocije. Slika emocija, kao subjektivnog stanja relativno je netočna. Emocije su velikim dijelom vezane uz druge ljude i ljudske odnose. Emocije su također i izvor spoznaje svijeta i kako se ja osjećam u svijetu. Stoga je voditelj obnove kroz emociju stida pokušao vidjeti što se može dogoditi kad se izložimo toj emociji. Izabrao je Lukin tekst o zgrbljenoj ženi u kojem sv. Luka pri kraju kaže da su se postidjeli svi Isusovi protivnici. Tu se imenuje stid kao emocija. To je također filozofska emocija jer je ona najbliža fenomenu koji je važan na putu samospoznaje. Pokušalo se promatrati što se događa s osobom pogođenom tom emocijom, koje su reacije u tijelu, a koje u psihi, prožimanju cijelog čovjeka i njegovih odnosa tom emocijom. Dalje se gledalo što se u tom stanju događa, pojavi li se ona naglo i naglo nestane, ili se pretvori u nešto drugo – u bijes. Dakle, emocija stida se na duge staze može pretvoditi u snažni poriv bijesa prema onom tko je izazvao emociju stida. Emocija stida se može definirati da se netko stidi pred nekim zbog nečega. Taj netko mogu biti ja sa svojim normama koji nisam odgovorio svojim normama, pa se toga stidim. Taj netko drugi može biti netko drugi značajan ili društvo koje ima sliku o meni koju ja svojim postipcima razbijam. Taj treći može biti Bog koji je Netko pred kojim nisam dorastao jer nisam odgovorio njegovim očekivanjima. Na duge relacije emocija srama može poslužiti najbolja prigoda za rast. Ona, kao ni jedna druga emocija, pokazuje gdje ja nisam ono što mislim da jesam, gdje sam manje od onoga što mislim da jesam, gdje je slika o meni slomljena. To je velika prigoda da se čovjek integrira u cjelinu. Jedna dobra slika je i pitanje ispovijedi i što se događa na pragu prije ulaska u ispovijedaonicu. Tu se može pojaviti stid i neka vrsta računanja sa stidom. Ići ili ne ići u ispovjedaonicu. Ako uđem, morat ću se izložiti stidu. Pa onda pitanje, hoću li ići na ispovijed nekome tko me pozna ili nekome tko me ne pozna. To je drugi trenutak stida. Onda, ako već idem, nešto reći ili ne reći ili na koji način reći. Postoji računanje da nešto kažem ili da to ipak ne kažem, ili da kažem na drukčiji način kako bih spasio neku sliku o sebi. Postoji i drukčija računica na način, da sebi objasnim, ako se nešto dogodilo čega se ja stidim, to zna Bog, pa ne moraju znati drugi ljudi. Dakle, postoje pritom različite kalkulacije. U svako slučaju stid se pojavljuje kao jedna dobra prigoda da se čovjek integrira i da sve ono što tvori njegov život, loše ili dobro, čega se stidim ili što stvara određeni ponos, uđe u cjelinu. Tako se pojavljuje da jedna emocija može biti jedan važan prag kojeg mogu prijeći kako bi život bio ispunjeniji, cjelovitiji i drukčiji. Emocija stida bilježi elemente koji su negativni, ali mogu služiti dobru, kazao je o. Vučković zaključivši kako se tijekom te duhovne obnove na kraju crkvene godine pokušalo vidjeti kako jedna emocija može dovesti do Boga, do mene samoga na putu u cjelovitiji život. 

Fotografije 

Tekst i snimka: Adolf Polegubić 

 

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas129
Ovaj mjesecOvaj mjesec61375
UkupnoUkupno5508921

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 66 

Administrator

franodoljanin@gmail.com