Prvi naslov
Opće odredbe o evangelizaciji

Čl. 46
§ 1. Sukladno čl. 84 Generalnih konstitucija, neka se braća posvete zadaći evangelizacije gdje god se nalazili i koji god posao vršili, tako da jednostavnom franjevačkom nazočnošću, svjedočenjem života, riječima i djelima navješćuju dolazak kraljevstva Božjega.
§ 2. Spada na kapitule kako generalne tako i provincijske da ispituju i prosuđuju evangelizacijsku službu braće, te da donose naputke i predlažu prikladne putove i sredstva za promicanje franjevačke evangelizacije.7

Čl. 47  
§ 1. Na generalnog ministra s njegovim definitorijem spada da animira evangelizaciju Reda, o njoj da se brine i prosuđuje, da ravna misionarsku evangelizaciju i da je nadzire.8
§ 2. Generalni ministar se u vršenju te zadaće služi Generalnim tajništvom za misije i evangelizaciju.  
§ 3. Na službu generalnog tajnika za misije i evangelizaciju spada da generalnom ministru pomaže savjetom i djelom u svemu što se tiče evangelizacije.

Čl. 48
Dužnost je Generalnog tajništva za misije i evangelizaciju, u ovisnosti o generalnom ministru:
1. podržavati svjedočenje franjevačke nazočnosti i promicati djela evangelizacije;
2. voditi brigu i prikladnim sredstvima i pothvatima promicati evangelizaciju u Redu;
3. usklađivati i pratiti misijska djela Reda i provincija;
4. sve pothvate evangelizacije promatrati u svjetlu franjevačke karizme i zahtjeva aktualnog vremena;
5. promicati suradnju među provincijama i među konferencijama provincijalnih ministara.   

Čl. 49
§ 1. Generalno tajništvo za misije i evangelizaciju sastoji se iz dva odjela: jedan za evangelizaciju i drugi za misijsku evangelizaciju.
§ 2. Generalno tajništvo za misije i evangelizaciju ravna se posebnim statutima, odobrenim od generalnog ministra uz pristanak njegova definitorija.

Čl. 50
§ 1. Generalnom tajništvu za misije i evangelizaciju pruža pomoć Međunarodno vijeće za misije i evangelizaciju, sastavljeno od delegata svih konferencija provincijalnih ministara i od druge braće, prema odredbama posebnih statuta.
§ 2. Svaka konferencija provincijalnih ministara izabire delegata prema odredbama vlastite konferencije i Posebnih statuta Međunarodnog vijeća za misije i evangelizaciju.

Čl. 51
§ 1. Spada na provincijalnog ministra s njegovim definitorijem da u provinciji ravna djelatnost evangelizacije, prema odredbama prava Reda, držeći se odluka i naputaka generalnog kapitula i provincijskog kapitula
§ 2. Svaka provincija neka ima svoje Tajništvo za misije i evangelizaciju kojem predsjeda odgovarajući tajnik. Tajništvo se sastoji od promicatelja misijske evangelizacije, promicatelja evangelizacije i druge braće, prema odredbama partikularnih i posebnih statuta.

Čl. 52  
§ 1. Dužnost provincijskog tajnika za misije i evangelizaciju je da promiče i usklađuje, u ovisnosti od provincijalnog ministra, cjelokupnu evangelizaciju u provinciji. Njegova zadaća neka se pobliže odredi u partikularnim i posebnim statutima.
§ 2. Dužnost promicatelja misijske evangelizacije, osim onoga što se propisuje u partikularnim i posebnim statutima, jest: poticati i unapređivati duh i pothvate misijskog djelovanja unutar granica provincije, podržavati vezu provincije s braćom u misijama i skupljati milodare koji se, u ovisnosti od provincijalnog ministra, imaju uporabljivati za dobro misijskih djela.
§ 3. Na promicatelja evangelizacije spada da, prema odredbi partikularnih i posebnih statuta, usklađuje cjelokupnu aktivnost koja se tiče različitih oblika evangelizacije.
§ 4. Provincijski tajnik za misije i evangelizaciju izabire se na kapitulskom kongresu; a izvan kapitula izabire ga definitorij provincije. Ako bi bilo nužno, provincijski tajnik za misije i evangelizaciju može u isto vrijeme preuzeti također dužnost promicatelja misijske evangelizacije, ili dužnost koordinatora za evangelizaciju.
§ 5. Promicatelj misijske evangelizacije i promicatelj evangelizacije izabiru se na kapitulskom kongresu, a izvan kapitula izabire ih definitorij provincije.

Čl. 53
§ 1. Neka se za pojedine konferencije provincijalnih ministara ustanovi, ako je moguće, međuprovincijsko tajništvo za misije i evangelizaciju. Osobita zadaća toga tajništva je da potiče i podupire suradnju, formaciju i uzajamnu izmjenu iskustava na području evangelizacije, te da uspostavlja veze između različitih provincijskih tajništava, te između njih i Generalnog tajništva za misije i evangelizaciju.
 § 2. Neka se u pojedinim konferencijama provincijalnih ministara ustanovi, ako se pokaže prikladnim, također međuprovincijsko vijeće za misijsku evangelizaciju, sastavljeno od delegata za evangelizaciju i promicatelja  misijske evangelizacije, s ciljem promicanja misijskog duha i djelatnosti unutar granica konferencije provincijalnih ministara te sudjelovanja u misijskim pothvatima Reda, poticanja međuprovincijske suradnje na području misijske evangelizacije i, prema odredbama posebnih statuta Generalnog tajništva za misije i evangelizaciju, uspostavljanja veza s Generalnim tajništvom za misije i evangelizaciju.
§ 3. Međuprovincijsko tajništvo za misije i evangelizaciju i međuprovincijsko vijeće za misijsku evangelizaciju ravnaju se vlastitim statutima, prema odredbama statuta dotične konferencije provincijalnih ministara i posebnih statuta Generalnog tajništva za misije i evangelizaciju.

Drugi naslov
Uređivanje službe evangelizacije

Čl. 54
§ 1. Prema odredbi čl. 112, § l Generalnih konstitucija, i vodeći računa o odlukama generalnog kapitula, ili generalnog ministra s njegovim definitorijem, o sklonosti svakoga pojedinog brata, provincijski je kapitul vlastan do­nositi odluke o djelima evangelizacije u župnoj pastoralnoj službi, u vršenju propovijedanja, u školama, u socijalnom pomaganju, u profe­sionalnom radu i u drugim djelatnostima koje su ili prihvaćene predajom, ili koje odgovaraju također novim zahtjevima.
§ 2. U odlučivanju, o kojem se govori u § l, treba se obazirati na ona djela koja bi provincija mogla bolje obavljati u suradnji s partikularnom Crkvom i s drugim provincijama, te koja više služe koristi cijeloga Reda.

Čl. 55
§ 1. Neka provincije, a također i konferencije provincijalnih ministara, do­nesu prikladne odredbe za upravljanje evangelizacijske djelatnosti. Po­trebno je da spomenute odredbe budu usklađene sa smjernicama Reda i odlukama koje donesu biskupske konferencije.
§ 2. Provincijalni ministri, imajući pred očima potrebe također svo­jih konferencija i cijelog Reda, neka razmotre i utvrde zadaće i službe za koje se traži formacija stručnjaka, i neka se najvećma brinu da se osigura fomracija tih stručnjaka.

Čl. 56
Za preuzimanje župa ili nekih drugih djela što ih dijecezanski bis­kup povjerava provinciji9 nadležan je provincijalni ministar uz prista­nak svoga definitorija. Provincijalni ministar mora s biskupom o toj stvari načiniti pismeni ugovor prema odredbi kan. 681, § 2.

Čl. 57
§ 1. U preuzimanju župa, o čemu treba obavijestiti generalnoga mi­nistra, neka provincijalni ministar daje prednost onima u kojima bi bolje do izražaja došlo svjedočanstvo naše malenosti i bratstva.
§ 2. Ako se župa podiže u crkvi Reda, neka se ugovorom točno odrede odnosi između bratstva i župe, naročito s obzirom na uporabu crkve.10
§ 3 Takvi ugovori neka se sklope također za župe već ranije povjerene nekoj provinciji ili kustodiji i neka se dorade u suglasnosti s mjesnim ordinarijem.

Čl. 58  
§ 1. Dužnost je provincijalnoga ministra da braću, čija je prikladnost dostatno utvrđena, pusti ili predloži biskupu za izvršavanje pastoralne službe.11
§ 2. Braća koja su prema ugovoru obvezana vršiti neke službe, kao redovnici su podložni vizitaciji i popravljanju od strane provincijalnoga ministra, kao i nadzoru gvardijanovu; u onim međutim stvarima koje se odnose na samu službu podliježu vlasti onih u čijoj su službi.12
§ 3. Oni koji u biskupijama vrše bilo koju pastoralnu službu, podliježu jurisdikciji mjesnih Ordinarija, prema odredbi prava, u onim stvarima koje se odnose na vjerno izvršavanje pastoralne službe i na valjano ure­đivanje dušobrižništva.13

Čl. 59
§ 1. Neka se ministri, gvardijani i braća koja se posvećuju pastoral­noj službi trse da na prikladan način surađuju s dijecezanskim i pokrajin­skim ustanovama u onome što se odnosi na postupak i način evangelizacije.
§ 2. Bratstva iste biskupije ili pokrajine neka unapređuju uzajamne veze i tješnju povezanost između sebe, kao i s drugim pripadnicima us­tanova posvećena života koji borave i rade na istom području.

Čl. 60
Apostolat odgoja mladeži, također i u školama, valja promicati na prikladan način tako da bi se i laici ispravno formirali za služenje Crkve i ljud­skoga društva, a  isto tako njegovala crkvena i redovnička zvanja.

Čl. 61
Sukladno čl. 97 Generalnih konstitucija, ministar i braća u svakoj provinciji neka iskazuju posebnu brigu prema odbačenima našeg vremena.

Čl. 62
Da mogu objavljivati knjige koje obrađuju pitanja vjere i ćudoređa, braći je potrebno dopuštenje provincijalnog ministra koji će ga dati nakon što dobije povoljno mišljenje ocjenitelja (usp. kan. 832). Takvo dopuštenje je potrebno i za svaki prijevod (usp. kan. 829, GGKK 109, §2).

Treći naslov
Uređivanje misijske evangelizacije

Čl. 63
§ 1. Generalni ministar može, uz pristanak svoga definitorija, pojedi­nim provincijama ili skupovima provincija dodijeliti misijske pothvate pošto se posavjetuje s ministrima i provincijskim definitorijima kojih se tiče. Isti ministar može u ime cijeloga Reda preuzimati te pothvate i ras­porediti ih skupinama braće koja potječu iz različitih provincija, nakon što sasluša provincijalne ministre dotičnih provincija.
§ 2. Misijska evangelizacija cijeloga Reda treba se uređivati posebnim statutima koje odobri generalni ministar, uz pristanak definitorija.

Čl. 64
§ 1. Spada na provincijski kapitul i, ako slučaj traži, izvan kapitula, na provincijski definitorij, da od generalnog ministra za­traži i da preuzme neki misijski pothvat u krajevima gdje još nema osnovane provincije Reda, ili da ga, pošto iznese važne razloge, napusti; a za to napuštanje potrebno je odobrenje generalnoga ministra.
§ 2. Provincijalni ministar je vlastan, uz prethodnu suglasnost svoga definitorija, preuzeti neku posebnu djelatnost u kraju gdje provincija vrši misijsko djelo.
§ 3. Provincija je dužna misijske pothvate koji su joj povjereni op­skrbljivati dostatnom i prikladnom braćom i potrebnim pomagalima.

Čl. 65
§ 1. Provincije koje u svrhu misijske evangelizacije imaju braću in­korporiranu u tuđoj provinciji, neka se brinu kako bi se dobro one pro­vincije neprestano promicalo.
§ 2. Ustanove misijske evangelizacije, koje još ne mogu same sebe prikladno uzdržavati, treba da na sve načine pomaže Generalno tajništvo za misije i evangelizaciju, a po nalogu generalnog ministra s definitorijem i prema odredbama posebnih statuta.

Čl. 66
Potrebno je poticati misijski duh u cijeloj provinciji i u svim bratstvi­ma, a naročito u kućama formacije, a isto tako i među članovima cijele franjevačke obitelji kao i među ostalim kršćanima.

Čl. 67
§ 1. Neka se u svakoj provinciji pomoću Misijske franjevačke unije njeguje duh misijske suradnje, sudioništva i zajedništva.
§ 2. Provincijski promicatelj misijske evangelizacije također je promicatelj Misijske franjevačke unije, osim ako je u partikularnim statutima drukčije predviđeno.
 
Čl. 68
§ 1. Ministri mogu, uz pristanak definitorija i prema odredbi prava, primati i slati u misije kršćane laike koji se rado predaju djelu misijske evangelizacije.14
§ 2. Prava i obveze kršćana laika, koji se pripuštaju u djelo misijske evangelizacije, treba urediti ugovorom koji bi, ako je moguće, vrijedio i na građanskom području.

Čl. 69
Provincijalni ministar, uz prethodno mišljenje svoga definitorija, ne­ka rado iziđe u susret molbi brata koji je prikladan15 i izrazi želju da ra­di u nekom djelu misijske evangelizacije Reda.

Čl. 70
§ 1. Ako provincija nema svoga vlastitog misijskoga pothvata, neka se provincijalni ministar pobrine uz pomoć Generalnoga tajništva za mi­sije i evangelizaciju da se braći pruži mogućnost uključivanja u misij­ske pothvate Reda ili tuđe provincije.
§ 2. U tom je slučaju provincijalni ministar nadležan sklopiti ugovor u kojemu će biti naznačeno: vrijeme djelovanja, prava i obveze brata o kojemu je rdječ.

Čl. 71
Provincijalni ministri neka preko Generalnog tajništva za misije i evangelizaciju zatraže od generalnoga ministra pismo poslušnosti za svoju braću koja bi htjela poći u misije izvan svoje provincije, i neka is­to Tajništvo obavijeste o njihovu konačnom povratku u provinciju.

 Čl. 72
§ 1. Milodari skupljeni za dobro misijskih djela unutar granica provincije ili konferencije provincijalnih ministara neka se uporabe za misijske pothvate u ovisnosti o istim provincijalnim ministrima, prema partikularnim i posebnim statutima.
§2. Generalno tajništvo za misije i evangelizaciju trebaju ekonomski podržavati sve jedinice Reda. Generalni kapitul neka odredi način toga pomaganja te svotu koju treba dostavljati.

Četvrti naslov
Kustodija i komisarijat Svete Zemlje

Čl. 73
Neka svaka pojedina provincija nastoji uvijek u Kustodiji Svete Zemlje imati pokojega prikladnog brata, da ondje služi barem četiri go­dine, ne dirajući u pravo generalnoga ministra da onamo pošalje braću bilo koje provincije, pošto ipak sasluša provincijalnoga ministra i kustoda Svete Zemlje.

Čl. 74
§ 1. Generalni ministar, posavjetovavši se sa svojim definitorijem i čuvši mišljenje kustoda Svete Zemlje i zainteresiranih provincijal­nih ministara, neka se pobrine da se u svakoj provinciji, ili barem u sva­kom pojedinom području ili narodu, pazeći na posebne prilike, osnuje Komisarijat Svete Zemlje, kojemu će na čelu stajati komisar.
§ 2. Zadaća je komisara Svete Zemlje da na svojim područjima pro­miču upoznavanje svetih mjesta, zanimanje za njih i pobožnost, te da onamo upućuju hodočašća. Na njih također spada da na svojim podru­čjima, prema odredbama partikularnog prava, potiču skupljanje potpore za promicanje apostolske djelatnosti i djela Svete Zemlje.
§ 3. Zaduženje komisara Svete Zemlje i upravljanje komisarijata ureduje se po odredbi Generalnih konstitucija i Statuta.

Čl. 75
Komisarijati Svete Zemlje su dvovrsni, već prema tome kako su osnovani:
1. u kući koja je izravno ovisna o kustodiji Svete Zemlje ili ju je ona podigla na području neke provincije;
2. u dijelu kuće neke provincije; u ovom slučaju komisarijati podliježu vizitaciji provincijalnoga ministra u čijoj kući imaju sjedište, i dužni su provincijskom kapitulu podastrijeti trogodišnje izvješće.

Čl. 76
Komisari Svete Zemlje, a također i vicekomisari, ako na to potiče korist, biraju se na tri godine na kapitulskom kongresu kustodije, ako se radi o komisarijatima prve vrsti, a na kapitulskom kongresu provincije ako je riječ o komisarijatu druge vrste.

Čl. 77
Komisari i braća dodijeljena komisarijatu neka svoju djelatnost ne razvijaju izvan granica doznačenog im područja, osim uz dopuštenje na­dležnih ministara, prema odredbi statuta.

_______
7     Usp. GGKK 112, § 1.
8     Usp. GGKK 119, § 1.
9     Usp. ZKP 520 § 1.
10   Usp. ZKP 520 § 2.
11   Usp. ZKP 682 § 1.
12   Usp. ZKP 678 § 2.
13   Usp. ZKP 678 § 1.
14   Usp. ZKP 784  i 785.
15   Usp. PPr  12,2