Proložac - povijest župe

Župa Proložac prostire se u istoimenoj općini Splitsko-dalmatinske županije na zapadnom dijelu Imotskog polja i brdovitim visoravnima sa sjeverne i sjeverozapadne strane. Dobio je ime po prologu, kanjonu, koji je stvorila bujica Suvaja, koja ujedno i dijeli Proložac od Postranja. Prvi put ime Prološca spominje se 1444. god. u povelji Stjepana Vukčića Kosače. Međutim, zbog odličnih prirodnih uvjeta, povoljne klime, prostranih obradivih površina i golemih rezervi pitke vode, to područje oduvijek je bilo dobro nastanjeno o čemu svjedoče materijalni ostaci prošlosti. Kraj je bio naseljen već u pretpovijesnom razdoblju, o čemu svjedoče brojne ilirske gomile i gradine. Nakon pokoravanja Ilira ovo područje postaje dio rimske provincije Dalmacije. Da bi ovaj kraj što bolje politički i gospodarski vezali uz ostala područja izgradili su mnoge puteve i ceste od kojih je većina i do danas u upotrebi (most Šarampov). O rimskoj prisutnosti na tom području  svjedoče brojni arheološki nalazi, grobovi i nadgrobni natpisi: kameni reljef s likom Diane, božice lova iz II. st., kameni zapisi posvećeni Cereri i Trivijama, kipić Fortune – Izide, novci, nakit, oruđe i oružje. Kršćanstvo se na tim prostorima rano proširilo o čemu svjedoče ostaci ranokršćanske trobrodne bazilike iz V. st., otkriveni na groblju 1997. godine. Na njezinim je temeljima kasnije podignuta jednobrodna predromanička starohrvatska crkva od koje su se sačuvali ostaci pletera, sarkofag te starohrvatski grobovi, što svjedoči da su Hrvati rano naselili taj prostor. Na istom lokalitetu) podignuta je vjerojatno u 16. st, a stradala je u vrijeme velikog potresa 1827. Više puta je popravljana, ali je stalno prijetila opsanost od rušenja.) u XVII. st.  izgrađena je  i stara župna crkva sv. Mihovila koja je g. 1753. obnovljena i proširena. Srušena je prije gradnje nove crkve 1897. godine. U razvijenom Srednjem vijeku glavni duhovni pastiri su bili benediktinci, po čijem je samostanu na izvoru rijeke Vrljike i mjesto dobilo ime Opačac. U XIV. st. njih su naslijedili franjevci u njihovom napuštenom samostanu na Opačcu, odakle su oko 1600. god., radi veće sigurnosti, prešli na otočić u Prološkom blatu na kojem su podigli samostan, koji će, zbog Turske prijetnje, definitivno napustiti 1715. godine. Oslobođenjem od Turaka 1717. god. Proložac postaje središte prostrane župe u čijem su sastavu bili Ričice (župa od 1734.) i Lokvičići (župa od 1759.).

Župu danas čine sela Proložac Gornji, Proložac Donji, Postranje i Šumet. 

Najstarija matica umrlih i krštenih nalazi se u župnom arhivu. Ostale stare matice od 1783. g. su u PAZ ( R. k. 920-923, VM. k 924, V. k. 925-926, M. k. 927-938). Knjiga rođenih od 1853. do 1862. nalazi se u HAS (MK. 228), a ostale  matice do 1949. g. su u matičnom uredu u Imotskom.

Župna crkva sv. Mihovila izgrađena je (1897.-1901.) od klesanog kamena u neoromaničkom stilu s tri lađe, za župnika fra Mate Gnječa,  po nacrtu arh. Ćire Ivekovića. Na pročelju je portal, a iznad njega veliki polukružni prozor. Na pročelju zabata srednje lađe kip je sv. Mihovila, a na krajevima pobočnih lađa po jedan anđeo. Uz crkvu sa sjeverne strane je zvonik s četiri zvona,  visok 31 metar,  koji završava sa zadarskom tamburom iznad koje je kupola. Zvonik je temeljito obnovljen 1999. godine. Glavni mramorni oltar izrađen je  1904. godine u splitskoj radionici Marina i Pietra Betizze. God. 1978. pomaknut je uza zid apside, a ispred njega je postavljen mramorni oltar prema puku. Iznad tabernakula je srebreni križ, a sa strane kipovi sv. braće Ćirla i Metoda. U sjevernoj lađi je drveni Gospin oltar iz stare župne crkve, a u južnoj su bila dva drvena oltara sv. Mihovila i sv. Ante koji su zamijenjeni kamenim krajem 20. stoljeća. Crkva je više puta obnavljana (1964., 1978.), a najveći zahvati učinjeni su od 1982. do 1998. godine. Tada je promijenjen krov na sve tri lađe, izliven novi strop u pobočnim lađama, uvedeno podno grijanje i postavljen novi kameni pod, novi kameni oltar (menza), novi kameni ambon, crkva je obojana i nabavljene su dvije zatvorene ispovjedaonice. Uređeno je i crkveno dvorište, ozidano klesanim kamenom (1904.),  i u njemu podignuta bista fra Mate Gnječa.

S južne strane crkvenog dvorišta je groblje i u njemu grobljanska kapelica iz 1912. god., sada uređena kao izložbeni prostor.

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije na Durmiševcu izgrađena je 1873. god. za župnika fra Karla Grančića na mjestu nešto starije kapele (1867.)  To je jednobrodno kameno zdanje sa zvonikom  na preslicu s tri zvona na pročelju. U apsidi bačvastog svoda je stari drveni oltar s Gospinom slikom iz Rakine radionice.  Slika je vjerna kopija Gospe Sinjske, samo manjih dimenzija. Crkva je više puta obnavljana (1886., 1910., 1965., 1986.), a posljednja i temeljita obnova bila je od 1995. do 1999. godine. Između nove crkve i ruševina stare, uz samu rijeku Vrljiku  velika je livada – zelena katedrala -  sa stoljetnim stablima zvana Lučica. Prostor je ograđen zidom i u njemu podignut oltar na kojem se slavi sveta misa na svetkovinu Velike Gospe, kada se  okupi veliki broj vjernika iz cijele Imotske krajine i susjedstva. God. 1995. na tom je prostoru, prema nacrtu ing. arh. Ede Šegvića, s novim oltarom uređena otvorena bazilika.

Crkvica Sv. Marije, na arheološkom lokalitetu Opačac, u narodu poznata kao Gospina crkva, u neposrednoj blizini rijeke Vrljike, podignuta je 1719. god. na temeljima ranije nešto veće crkve iz  XIV. stoljeća. To je jednobrodna građevina u obliku izduženog pravokutnika. Pročelni ulaz je srušen, ali je poznato da je imala rozetu iznad ulaza i zvonik na preslicu. U južnom zidu ima manja bočna vrata, načinjena od monolitnih kamenih pragova. Nadvratnik čini kameni prag s uklesanim gotičkim križem, čiji krakovi završavaju u obliku trolista – vjerojatno stećak. U istom zidu vidljivi su otvori za puškarnice postavljeni između dvaju niskih pravokutnih prozora. istočni i sjeverni zid su znatno oštećeni.  Uz te ostatke  otkriveni su temelji crkve iz XIV. st., te masivni temelji jedne druge građevine s njene sjeverne strane koji upućuju na postojanje samostana uz crkvu. U neposrednoj blizini crkve kao i u njezinoj unutrašnjosti pronađen je veliki broj grobova koji ukazuju kako je najveći intezitet ukapanja na tom prostoru bio najveći kroz XVI. i XVII. st., tj. u vrijeme kada taj sakralni kompleks vjerojatno nije više bio u svojoj prvotnoj funkciji. Crkvica je još uvijek omiljeno hodočasničko mjesto, osobito na blagdan Velike Gospe, kada se već u 4 sata ujutro okupi i po nekoliko tisuća bosonogih hodočasnika.

Crkvica Gospe od Zdravlja u Postranju podignuta je 1810. god. na mjestu stare župske kuće. U njoj se do 1995. god. nalazila 200 godina stara kopija slike Gospe od Zdravlja s Dobroga, koja je g. 1995. zamijenjena novom slikom, rad Slavka Alača. Tu se svečano slavi blagdan Gospe od Zdravlja.

Crkva sv. Josipa Radnika Prološcu Gornjem kod Maršića izgrađena je 1985. god. za župnika fra Vinka Prlića, po nacrtu ing. arh. Vinka Grabovca. Budući da je bila premalena, produžena je 1987. godine. Glavna svetkovina je 1. svibnja.

Crkva Kraljice Mira u Šumetu izgrađena je (1987. - 1992.) za župnika fra Vinka Prlića, a po nacrtu ing. arh. Vinka Grabovca. To je moderna betonska građevina s dvoranom u suterenu te ostalim prostorijama za pastoralni život. Još su izvan potpune funkcije. Glavna svetkovina je 9. srpnja.

Crkvica Srca Marijina u Bušanjama u Prološcu Gornjem izgrađena je i blagoslovljena 1995. god., prema nacrtu ing. arh. Vinka Grabovca. Zvonik je na preslicu s jednim zvonom.

Na području župe se nalazi više kapela: sv. Mihovila i kip Krista Kralja iz 1901. godine na mostu Šarampov, sv. Nikole, putnika na mjestu Počivala (1983.),uz cestu koja vodi iz Prološca prema Studencima, sv. Ivana Krstitelja kod Stojića kuća (1998.), sv. Ante u Lugu (1999.), sv. Franje Asiškog u Knezovićma (2000.).  God. 1995. na Kokića glavici podignut je veliki kameni zavjetni križ.

Za vrijeme turske vladavine župnici su stanovali u samostanu na Prološkom blatu, a nakon oslobođenja u Postranju. God. 1904. izrađena je današnja župna kuća za župnika fra Mate Gnječa. Kuća je više puta popravljana, temeljito je obnovljena i nadograđena 2003. godine za župnika fra Zorana Kutleše. Zapadno od župne kuće podignuta je 2002. god. nova višenamjenska dvorana.

Literatura: Fra Bruno Pezo, Župa svetog Mihovila Proližac, Proložac, 1998.

  • Proložac je zborište i taborište imotskih voda. Na manjem prostoru nigdje više jezera i jezerina, ponora i provalija…
  • Pri polju Donji, pri brdu Gornji Proložac, Bušanje, Podi. Lug u polju, po strani Postranje. Ispod Postranja Blato.
  • Imao tri grada: ilirski na Kokića glavici, rimski na izvorištu Vrljike, srednjovjekovni hrvatski i turski na badnjavičkim klisurama.
  • Na dan Velike Gospe, 15. kolovoza, na Vrljiku padne sva Imota. Pokaže svoje kršćanstvo i poganstvo. Pomiješaju se misa i ganga. Dim tamjana s dimom pečenih janjaca. (162)

 

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Primorski Dolac: Pastirski pohod

************

Šibenik /Šubićevac

************

III. sjednica područnoga Vijeća Splitsko-dubrovačkoga OFS-a

************

Baćina

************

Otok: Proslava sv. Luke

************

Obiteljski susret

************


Dani crkvene glazbe 2019.

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas673
Ovaj mjesecOvaj mjesec48883
UkupnoUkupno7184535

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 58