Sveti Rok: Proslavljen sv. Roko |
U župi Sv. Rok u subotu, 16. kolovoza 2014., euharistijsko slavlje na blagdan sv. Roka predslavio je mons. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, uz koncelebraciju župnika fra Jakova Prcele, kancelera gopićko-senjske biskupije don Marinka Miličevića i fra Bože Mandarića, župnog vikara. Na slavlju je sudjelovalo mnoštvo vjernika od kojih veliki broj tom prigodom dolazi iz različitih krajeva u svoje rodno mjesto. Među sudionicima slavlja bili su načelnik općine Lovinac Hrvoje Račić, predsjednik općinskog vijeća Lovinac Josip Vrklja i akademski kipar Slaven Miličević. Pjevanje je predvodio zbor mladih iz župe Gračac pod vodstvom Marine Rakovac. Sakristan Marijan Šulentić uvijek je na raspolaganju za redovita i svečana slavlja.
Na početku slavlja župnik fra Jakov Prcela pozdravio je o. Biskupa, predstavnike civilne vlasti i sve vjernike čestitajući svima zaštitnika župe sv. Roka i najavio otkrivanje spomenika 'Anera' nakon završetka misnog slavlja.
Uputivši pozdrav okupljenim vjernicima i spomenuvši svoj prvi dolazak u crkvu Sv. Roka mons. Mile Bogović je zatim ukratko progovorio o liku iz romana 'Idiot' kojeg je napisao Dostojevski. Zatim je o. Biskup rekao: „Na prvi pogled pomisli čovjek da je riječ o čovjeku koji je nedorastao svome vremenu i okruženju. Ne uklapa se u sredinu u kojoj živi. Zato ga ljudi prozvaše idiotom. Međutim on mnogo bolje i dublje shvaća što se događa, osjeti bolje od drugih što treba učiniti i to zato što je uronjen u molitvu. Istina je da nije na razini svijeta koji ga okružuje, ali on je ustvari iznad njega. Njegovo razmišljanje nije iz prolaznog svijeta, nego iz svijeta vjere u vječnost“, rekao je mons. Bogović, a zatim naglasio kako je među takvima koji su se čudno vladali bio je i sv. Roko koji je kao mladić ostao bez roditelja, rasprodao sve svoje i krenuo kao hodočasnik u Rim. Na putu je susretao bolesne od kuge i brinuo se za njih. Kad se razbolio od kuge, izbacili su ga iz grada, živio je u šumi a pas mu nosio kruh. Kad se vratio kući, nitko ga nije prepoznao i dospije u zatvor. Na samrti ispriča svećeniku tko je on. Veoma rašireno štovanje. Obično se njegova crkva (oltar) gradila ondje gdje se pojavila kuga. Svojim slavljima svetaca Crkva nam poručuje: Sjećajući se njega, i vi tako činite. I to ponavlja bez prekida. Znači da je u tom činu nešto bitno od poruke koju Crkva naviješta.
Govoreći o likovima koji su značajni za taj kraj i koji su bili predani ljubavi prema Bogu i bližnjima spomenuo je fra Antu Tomićića i posebno jedan lik iz Budakova djela 'Ognjišta' koji je „više umjetnički nego stvarni, ali zaslužuje naše poštovanje, a zove se Anera“, rekao je o. Biskup, i nadodao kako je to „najsvjetliji i najsvetiji ženski lik u ličkoj književnosti. Ona je utjelovljenje ličke dobrote i ličke svetosti. Budući daje prvenstveno umjetnički lik, ne možemo ga častiti kao neku osobnu ličku veličinu, ali možemo kao oličenje dobrote i ljubavi koja je živjela na ovim našim prostorima,u našim majkama, ženama i djevojkama. Zato smo željeli postaviti spomenik tome liku. Osim toga željeli smo tim činom spasiti umjetničko stvaranje i umjetničko djelo od političke borbe i mržnje koja je – smatram, neopravdano vezana uz pisca Ognjišta. No, političku djelatnost ovdje želimo isključiti i istaknuti umjetničku i moralnu veličinu koju je Budak opisao. Anera je naša Dora Krupićeva iz Šenoinog Zlatareva Zlata, a na neki način i Danteova Beatrica, samo mnogo stvarnija od Danteova lika.
Pri završetku propovijedi mons. Bogović je rekao: „Tvoji uzori, narode, neka ne budu oni koji su jači, koji pobjeđuju pred svijetom, nego koji pobjeđuju svaku nevolju snagom svoje vjere i ljubavi. U tom smislu pripremili smo kalendar za iduću godinu u kojem je za svaki mjesec doneseno po jedno pismo hrvatskih mučenika, osuđenika na smrt koji se tada nisu osjećali u depresiji i pred zidom, nego su osjetili da su im tada otvorenija vrata života i vječnosti više nego su bila prije. Tako ćemo svaki mjesec moći uzeti jednu uspješnu tabletu za lijek protiv depresije. Ne dopustite da vam itko ukrade nadu! - rekao bi papa Franjo. Crkva želi da se neke stvari pamte, da se prenosi, da se o njima govori, da se po njima živi. Ima mnogo toga još što je korisno zapamtiti i prenositi: To je sve ono lijepo i dobro što su učinili sveci. Nisu oni bili uvijek i u svakoj stvari savršeni kao Krist, ali ima mnogo toga što je vrijedno da se pamti i da nam služi za uzor. Nije li sv. Roko onim činom kada je liječeći bolesne izlagao svoj život na životni način izrekao onu ključnu rečenicu o kojoj ovisi sav zakon i proroci: Ljubi Boga nadasve, a bližnjega svoga kao samoga sebe“, završio je mons. Bogović.
Na završteku misnog slavlja župnik fra Jakov Prcela je zahvalio mons. Bogoviću, predstavnicima općine Lovinac i akad. kiparu Miličeviću za ostavrenje ideje spomenika 'Anera'. Osim toga zahvalio je svima koji su sudjelovali i doprinijeli u slavlju zaštitnika župe sv. Roka. Na poseban način je zahvalio svim donatorima za spomenik 'Anera' i pročitao njihova imena. Ujedno je još jednom zahvalio načelniku, donačelniku i predsjedniku vijeća Lovinac jer su mnogo doprinijeli u realizaciji spomenika. Svima je zaželio ugodne trenutke u nastavku proslave sv. Roka.
Nakon euharistijkog slavlja mons. Mile Bogović je molio odriješenje za sve pokojne ispred novopostavljenog spomenika 'Anera'.
Spomenik Anera
U svom liku Anera simbolički objedinjuje mnoge vrednote; čistoću, ljepotu, tradiciju, vjeru, mudrost, čast i mučeništvo. Snažan lik hrvatske majke i vjernice. Simbolički predstavlja svoj kraj, Liku ali ujedno i cijelu Hrvatsku. Njena žrtva tako nije uzaludna jer to je jedini i pravi put do konačnog ostvarenja sna a geslo „samo je jedna Anera" koje se provlači kroz cijeli Budakov roman može se lako tumačiti kao samo je jedna Hrvatska. Anera je prikazana u dinamičnim hodom ali i s puno blagosti koja dolazi iz njezine pobožne nutrine, kako to potvrđuje i sam tekst: „Anera je radila za vječnost kao poslenik Božji u vječnom, neprekidnom djelu stvaranja, obnavljanja, oplođivanja i rađanja" (Mile Budak, Ognjište, III, 4).
Anera Babić
«Već od rane mladosti išla je (Anera) s motikom i srpom na tuđe njive skupa s ostalim nadničarima, no nije nikad osjetila da je ona obični nadničar koji je tu došao da zaradi onu znojnu i žuljavu cvanciku. Ne. Ona je tog dana bila član zajednice kojoj je radila; dolazila je na njezinu njivu sa svim svojim srcem, sa svom svojom mladošću, sa svom svojom ljubavlju, da marom svojih ruku i znojem lica svoga oplodi onu crnu zemlju s kojom je živjela i osjećala, miješajući s njome svoje ruke i noge, pa se često nije znalo što je zemljino što je Anerino, jer je i ona bila kao crna zemljica. Uvečer bi joj dali cvanciku kao i ostalim težacima, i ona bi je primila sa zadovoljstvom i smiješkom. Išla je da zaradi, ali kad je radila nije radila za cvanciku. Radila je za vječnost kao poslenik Božji u vječnom, neprekidnom djelu stvaranja, obnavljanja, oplođivanja i rađanja...Nije ni razumjela ni osjetila kad su joj šaputali: štedi se, Anera! Nije čula kad su mrzovoljno mrmljali: Anera, ti nas umori!» (Mile Budak, Ognjište, III, 4).
|
Najave
************
Vinjani: Izborni kapitul OFS-a
************
************
Obavijest o 49. vijećanju redovničkih odgojitelja
************
Zbog tehničkih problema
s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,
molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:
provincijalat.franjevaca@gmail.com
Pretraži sadržaj
Aktualno
KAPITUL UNDER TEN
FRANJEVAČKI BOGOSLOVI
**********************
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Posjetitelji
![]() | Danas | 4359 |
![]() | Ovaj mjesec | 41155 |
![]() | Ukupno | 7333018 |