Velika Gospa je blagdan hodočašća, molitve i radosne pjesme vjernika

Fra Petar Klapež, upravitelj svetišta Gospe Sinjske

Objavljeno u: Katolički tjednik, kolovoz 2014.

 

O značaju svetkovine Velike Gospe, štovanju BDM-a i duhovnosti sinjskog svetišta novinari Katoličkog tjednika razgovarali su s fra Petrom Klapežom, gvardijanom franjevačkog samostana u Sinju i upraviteljem svetišta Gospe Sinjske.

Proslava Velike Gospe u Sinju od davnina je veličanstven događaj u srcu Sinjske i Cetinske krajine. Nepregledno mnoštvo hodočasnika sa svih strana uoči i na Gospojinu slijeva se u stoljećima nepresušan i snažan izvor marijanske pobožnosti želeći se uteći Gospi Sinjskoj. Budući da ona na osobit način duhovno i povijesno povezuje katolički puk Bosne, Hercegovine i Hrvatske, brojni će se vjernici i iz bh. župa s molitvom i pjesmom na usnama u Sinj zaputiti pješice obaviti svoj zavjet Majci Božjoj.

 

Poštovani fra Petre, pripremamo se dočekati još jednu svetkovinu Velike Gospe koja od davnina rijeke ljudi iz cijelog svijeta dovodi u sinjski kraj. Kako vjernicima s kojima se susrećete i katolicima općenito približiti duh i značaj tog blagdana?

Vjerojatno bi malo hodočasnika moglo točno definirati sadržaj svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo, najvećeg Gospina blagdana. Ljudi vjernici, hodočasnici jednostavno znaju da je to Velika Gospa. To je dan kad se ide Gospi hodočastiti, dan kad se čovjek može izmoliti, ispuniti svoje zavjete, preporučiti, napjevati do mile volje. To je jednostavno Gospin raspjevani blagdan. A kako vjernicima približiti duh i značaj ovog blagdana? Kaže se da je od svih ljubavi na zemlji ona majčina najvjernija slika Božje ljubavi. U svim Gospinim svetištima Bog nam po Mariji progovara majčinskom ljubavlju. Ljudima kojima se dometi njihova srca zaustavljaju na sitnim računima ponosa i umišljenih veličina nikada neće biti shvatljiva ljubav majke koja nas prihvaća, trpi i nada se te je baš zato sposobna u svim svetištima svojim zagovorom po svome sinu Isusu izvoditi čudesna djela.

Svim vjernicima koji već kroz tri stoljeća hodočaste u Gospino svetište Sinj će do kraja ostati neshvatljiva Božja ljubav koja želi majčinskom ljubavlju sve hodočasnike zahvatiti.

Da! Ljubav je jača i od smrti. Ona sve nadvisuje. Samo je Ljubav sposobna prihvatiti ludost svih vrsta križeva. Svjedočanstva tolikih majki koje dolaze u naše svetište koje su zahvaćene ljubavlju, dopuštaju da budu razapete na križ neshvaćanja bolesti, siromaštva i toliko puta odbačenosti. I svi ljudski križevi u Gospinim svetištima produbljuju tajanstvenu povezanost s njime. U tim životnim dramama majki dobronamjerno će srce u Gospinu svetištu uvijek iznova otkriti ljubav – Bog je ljubav koja nadilazi svaki um. Bog nam po Mariji neumorno progovara i otkriva svoju ljubav prema nama. Najkraći put do Boga je po Mariji. Zato hodočasnici Njoj u njezinim svetištima diljem svijeta neumorno već stoljećima hodočaste. Gospa im je uvijek blizu i svi hodočasnici u njezinu svetištu, svatko na svoj način, doživljavaju duh Njezina blagdana.

 

Papa Pio XII. je 1950. proglasio dogmu o uznesenju BDM-a na nebo. Kakav je odnos Gospe s Crkvom i kako vjernicima posvijestiti Uznesenje?

Velika Gospa je blagdan kad se s ponosom sjećamo dogme naše vjere koju je proglasio, kao što ste u pitanju naglasili, Papa Pio XII. 1950. Po toj dogmi Papa je proglasio: da je Marija dušom i tijelom po završetku svojega zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom. To je završnica ovozemnog njezina Bogu predana života. To je vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.

Kakav je odnos Gospe s Crkvom? Na to pitanje crkveno učiteljstvo je kroz cijelu povijest pokušavalo dati odgovor i ono uvijek ostaje otvoreno za nova traženja i duhovne poticaje, kako za našu generaciju, tako i za nadolazeće.

A kako vjernicima posvijestiti Uznesenje BDM-a? Na drevnom mozaiku u bazilici svete Marije Velike u Rimu, koja se nadahnjuje upravo na istočnjačkoj slici Dormitio, prikazani su apostoli kako su se, pošto su ih anđeli obavijestili o svršetku zemaljskog života Isusove Majke, okupili oko Djevičina kreveta. U sredini se nalazi Isus koji drži u naručju jednu djevojčicu: to je Marija koja je postala jedna od onih „malenih“ kojima pripada Kraljevstvo i koju Gospodin vodi na nebo. Ali više od ove slike govori nam život BDM-a koji nas vodi prema njezinu Uznesenju na Nebo. BDM je više od bilo koga drugog razmatrala Boga u Isusovu ljudskom licu. Vidjela ga je tek rođena, dok je u pelenama ležao u jaslama, vidjela ga je mrtvog, kada su ga, nakon što je skinut s križa, omotali u platno i odnijeli u grob. U nju se utisnula slika njezina izmučenog Sina. No, ta je slika kasnije preobražena svjetlom uskrsnuća. Tako je u Marijinu srcu sačuvan misterij Kristova lica, misterij smrti i slave. Od nje možemo uvijek učiti gledati Isusa pogledom ljubavi i vjere, prepoznati u tome ljudskom licu Božje lice.

 

Kako Crkva i vjernici tijekom Njoj posvećenih dana u kolovozu časte Gospu, općenito i s posebnim osvrtom na svetište Gospe Sinjske i njegove duhovne programe?

Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske ima trostoljetnu prošlost. Započinje se u prijelomnim vremenima oslobađanja od vladavine osmanskoga imperija. Iz vremena samih početaka mogu se istaknuti dva važna čimbenika za to svetište. Gospina slika koja se štuje u svetištu u Sinju donesena je iz susjedne Bosne, točnije iz Rame, iz franjevačkoga samostana na Šćitu 1687. Naime, tada su fratri i narod iz Srednje Bosne, Duvanjskoga i Livanjskoga polja naselili prethodne godine oslobođenu Sinjsku krajinu. Drugi važan događaj za štovanje Gospine slike i za Svetište u Sinju jest obrana Sinja od pokušaja osmanlijske vojske da ponovno osvoji Sinj 1715. Obrana se dogodila u čudesnim okolnostima. Mali broj branitelja (oko 700) uspio se oduprijeti nadmoćnoj osmanlijskoj vojsci (40 000 do 60 000 vojnika). Uspjeh obrane pripisali su Božjoj pomoći koju su branitelji i narod izmolili pred slikom Majke od milosti, kako se tada nazivala slika Gospe Sinjske.

Vjera u Božji zahvat po Marijinu zagovoru u tom događaju bila je nedvojbena i čvrsta. Ishod toga događaja – kojem je simbol bila i ostala Gospina slika, postao je temeljni čimbenik oblikovanja identiteta pučanstva koje, doseljeno s različitih strana, nije imalo gotovo ništa zajedničkoga osim sumnjičav odnos mletačkih vlasti.

Kako je ishod rata pod Sinjem imao veliki značaj za cijelu Dalmaciju i osnažio daljnji proces oslobađanja Bosne i Hercegovine, puk je u tim područjima prihvatio pobožnost prema Gospi Sinjskoj. Osim toga, u Gospinu sliku pohranjeno je pamćenje iz kojeg je živjela povezanost naroda u Cetinskoj krajini s narodom iz Bosne, i obratno. To su neki od čimbenika koji počivaju u samim temeljima hodočasničke tradicije Gospi Sinjskoj.

Iz novijega vremena treba istaknuti vrlo značajan događaj iz 1965. Naime, tada se obilježavala 250. obljetnica oslobođenja Sinja. Bio je to prvi veći javni skup vjernika u ondašnjoj komunističkoj državi (i prvo misno slavlje izvan crkvenoga prostora). Slavlje je predvodio kard. Franjo Šeper. Možda je presudan bio karakter tradicije hodočašća Gospi Sinjskoj da je u to vrijeme neprijateljskoga odnosa prema Crkvi taj skup uspio i ostao kao pečat svjedočanstva privrženosti naroda vjeri i Crkvi. Sudionici tog slavlja pamte riječi splitsko-makarskoga nadbiskupa dr. Frane Franića upućene kard. Šeperu: „Kardinale, vidite, narod je uz nas!“ Važnost toga događaja ilustrira i jedna zgoda iz slavlja 300. obljetnice dolaska Gospine slike i naroda iz Rame. Bilo je to 1987. Dakle, samo tri godine prije početka demokratskih promjena vlasti nisu dopustile sinjskom Autoprijevozu da iznajmi autobuse za Ramu u kojima su vjernici pratili Gospinu sliku koja je tada prvi put iznesena izvan Sinja.

 

Sinjsko svetište bilježi dugu, burnu i slavnu prošlost, a iz davnina pamtimo priču o opsadi Sinja i fratarskoj molitvi Gospi koja je okrunjena zlatnim darovima i proglašena Kraljicom Cetinske krajine i svega hrvatskog naroda, te zanimljiv put zavjetne slike Gospe Sinjske. Možete li se ukratko osvrnuti na te događaje i njihov odjek i značaj u povijesti i sadašnjosti?

Generalni providur u svojem izviješću od 16. kolovoza 1715. priznaje čudesnu činjenicu: „Bog je počeo dokazivati svoju svetu zaštitu ovoj provinciji oslobodivši prošle noći, na dan Uznesenja Djevice, veoma važnu tvrđavu Sinj, izmučenu krvavom opsadom goleme turske vojske.“

A splitski je nadbiskup Cupilli 16. kolovoza 1715. održao svetu misu zahvalnicu zbog pobjede i „održao vrlo lijep govor u zahvalu Bl. Djevici što je jučer (15. kolovoza) prisilila Turke da napuste opsadu sinjske tvrđave, poslije 16-dnevnog uzaludnog opsjedanja“ (o. I. Cetinić). O sinjskoj pobjedi uz pomoć „Majke od milosti“ izvijestili su i suvremenici fra N. Lašvanin, kroničar sutješkog samostana, M. Tamburina, general isusovačke Družbe, i fra Gašpar Vinjalić, povjesničar.

Časnici i vojnici neposredni su svjedoci toga događaja i milosti. U znak zahvalnosti Gospi prikupili su 80 zlatnih cekina i dali u Veneciji izraditi zlatnu krunu s križem da se baš ta slika „Majke od milosti“ njome okruni. Možemo slobodno ustvrditi: Na dan pobjede Gospe od Milosti – rođena je „Čudotvorna Gospa Sinjska“! Čvrsto uvjereni u Marijinu pomoć, vojnici su se htjeli odmah odužiti Onoj koja im je pomogla u teškim trenutcima. Sinjski providur Zorzi Balbi dao je načiniti, uz pripomoć časnika koji su se nalazili u Sinju za vrijeme opsade, zlatnu krunu i zlatni križ da ukrasi svetu Priliku.

Tom krunom od suhoga zlata 22. rujna 1716. splitski nadbiskup Cupilli svečano je okrunio Gospinu sliku. Na kruni je natpis: „In perpetuum coronata triumphat anno MDCCXV“ – Zauvijek okrunjena slavi slavlje 1715. Od tog dana ime „Gospe Sinjske“ pročulo se u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, pa i šire, u Rimu i Veneciji… Od tada u Sinj počeše pristizati mnogi hodočasnici. Za Njezin blagdan već se u ono doba okupljalo i do 10 000 vjernika. Tako je nastalo marijansko sinjsko svetište koje iz godine u godinu pohodi sve više hodočasnika.

 

Kakva je atmosfera u kraju koji tijekom kolovoza i uvijek živi za Gospu i uz Gospu Sinjsku?

Čudesna Gospina obrana Sinja 1715. dogodila se upravo na svetkovinu Velike Gospe. Kako se ta svetkovina intenzivno slavila i prije i poslije, njezina proslava u Sinju uvijek je bila prigodom da se osvježe povijesna pamćenja. To je davalo snažno obilježje samoj tradiciji hodočašća Gospi Sinjskoj. To je na svoj način odredilo i vremenski okvir hodočašća. Najveći broj hodočasnika dolazio je i još uvijek dolazi u Sinj upravo o svetkovini Velike Gospe. Međutim, poboljšane komunikacijske veze omogućile su da sve veći broj štovatelja izvan Cetinske krajine dolazi i tijekom cijele godine. To se prvenstveno odnosi na Split i njegovo okružje od Omiša do Trogira i cijele Dalmacije. Treba još istaknuti da velik broj hodočasnika posebno kroz devetnicu Gospi Sinjskoj doslovno hodočasti, tj. dolazi pješice.

Velika skupina hodočasnika pješaka dolazi u nedjelju prije Velike Gospe u organizaciji Splitsko-makarske nadbiskupije. To je hodočašće poznato kao tradicionalno hodočašće mladih(gotovo 30 godina). Oni se večer prije okupljaju u svetištu Gospe od Otoka u Solinu, slave sakramente ispovijedi i euharistije, a potom noću hodočaste u Sinj. Istog dana dolaze hodočasnici i s drugih strana Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Za samu svetkovinu Velike Gospe sa svih strana dolazi velik broj hodočasnika pješaka. Sve veći je broj manjih skupina ili pojedinaca koji pješice hodočaste iz Zagorja, Slavonije, Like i Istre te cijele Dalmacije te iz  Bosne i Hercegovine, kao i naši vjernici iz zapadne Europe. Veliki broj hodočasnika pješaka hodočasti desetljećima. Mnogi od njih neizostavno svake godine, počevši od samog djetinjstva.  O svetkovini Velike Gospe, što znači tijekom devetnice i tjedan dana poslije same svetkovine, prema slobodnim procjenama, u svetište dođe oko 200 000 hodočasnika.

Samim tim nameće se potreba hodočasničkih odmorišta i svratišta. Naravno, takva se mjesta prvenstveno očekuju uz crkve duž tih staza. Zato je iz našeg svetišta već nekoliko godina potekla ideja o izgradnji „hodočasničke staze Gospi Sinjskoj“ koja bi bila poveznica svetišta Sinja s hrvatskim prasvetištem Solinom – Splitom, Ramom... Projekt i izgradnja te staze ušli su sa strane Hrvatske te Bosne i Hercegovine kao važna državna investicija koja će biti izgrađena novcem iz europskih fondova.

Posljednjih dvadeset godina, zahvaljujući mogućnosti ozvučenja čitave procesijske staze kroz grad Sinj, za vrijeme procesije, koja traje sat i pol, stvorena je mogućnost aktivnoga sudjelovanja svih sudionika procesije. Naime, naizmjence se čitaju biblijski tekstovi koje prate prigodni duhovni poticaji na razmišljanje, kroz pjesme i molitve.

Sinjski franjevci imaju trajno u vidu važnost duboko ukorijenjene tradicije i vrijednosti Gospina svetišta. Stoga neumorno i trajno skrbe za veliku potrebu hodočasnika za sakramentom svete ispovijedi stavljajući na raspolaganje što veći broj svećenika za dijeljenje sakramenta pokore, posebice kroz devetnicu, Vigiliju i sami dan Velike Gospe.

Već kroz tri stoljeća franjevci svetišta Gospe Sinjske svojom zauzetošću iz godine u godinu spremni su na prihvat hodočasnika koji ih uvijek iznova vodi na hodočašće vlastitom dušom. Svako hodočašće pokreće pojedinca s „posjeda“ duhovnih vrjednota, tako i čitavu redovničku zajednicu s njezina „veleposjeda“. Pokreće s „mjesta“ trajnog boravka i uvodi u status „putnika i pridošlica“ na ovom svijetu. Čini nas suputnicima „u radosti i tjeskobi“ u „žalosti i nadi“ s našim suvremenicima na njihovu hodočasničkom traženju - suputnicima, supatnicima i zajedničarima nade.

Zato je ovo trostoljetno Gospino svetište izazov našoj redovničkoj zajednici. S jedne strane da se pojedinci i zajednica „upute“ na hodočašća prostranstvima vlastita duha i duše. S druge pak strane da i svoje poslanje žive dinamično, hodočasnički kao suputnici svojeg hodočasničkog naroda.

Već stoljećima slavi vjerni puk Boga za dar Majke od milosti, Čudotvorne Gospe Sinjske. Slave je hodočasničke noge sa svih strana Cetinske krajine i šire, iz cijele Hrvatske, i iz njezine Bosne i Hercegovine. Slave je na koljenima obilazeći njezin oltar i moleći: „Svrni svete oči blage, /Sa oltara, Majko tvog, /Iz te tvoje slike drage /koju slavom resi Bog. / /Pogledaj nas, moćna Djevo, /Usliši nam molbe glas! /Pred tobom nas smjernih evo, /O pogledaj, Majko, nas!“ Radujemo se da ćemo biti dionicima velikog trostoljetnog jubileja za koji se pripremamo i kojeg ćemo na dostojanstven način proslaviti na opće dobro Crkve i cijelog hrvatskog puka.

 

Proslavi Velike Gospe i u Sinju i drugdje prethodi devetnica. Koliko današnji ljudi u odnosu na dalju i bližu prošlost drže do te pobožnosti i koliko su svjesni duhovne koristi od moljenja krunice i drugih molitvenih sadržaja posvećenih Majci Božjoj?

U Mariji prepoznajemo vjernicu i Majku koja je hrvatskim vjernicima podizala pogled prema nebu, prema Božjemu planu i vječnosti. Mnogi su nas prisiljavali da hodamo spuštena pogleda. A tada su koraci kraći, vidokrug ne seže daleko, ruke su zgrčene, odnosi s drugima umjetni i neplodni, a duše žalosne. Stav koji sputava podizanje pogleda znak je poslušnosti čovjeku iz straha. Poslušnost Bogu ima drukčiji stav: radostan pogled prema visinama, prema nebu te spremnost da se susretne bližnje i da im se pomogne. U inozemnoj pastvi, točnije u Njemačkoj, kao dušobrižnik za Hrvate djelovao sam 21 godinu. Na svim Gospinim blagdanima na misnim slavljima crkve su bile dupkom ispunjene našim vjernicima. Sami Nijemci i njihovi svećenici i vjernici su se čudili kako mi Hrvati častimo BDM, a od svih Gospinih blagdana Uznesenje Marijino na Nebo najviše pokreće vjernike hrvatskog naroda, što iz godine u godinu potvrđuju sva marijanska svetišta, od Bistrice, Aljmaša, Kondžila, pa sve do Sinja.

 

Bezbrojne molitve izrečene su pred Gospinom slikom, zabilježena su brojna svjedočanstva i plodovi vapaja Majci Božjoj. Koliko su ovakve činjenice važne i poticajne za obraćenja i osobni rast u vjeri?

Djevica Marija kao uzor ljubavi. Na koji je način Marija za Crkvu živi primjer ljubavi? Sjetimo se njezine raspoloživosti prema rođakinji Elizabeti. Posjetivši ju, Djevica Marija nije joj donijela samo materijalnu pomoć, ali je donijela Isusa koga je već nosila u svojem krilu. Nositi Isusa u tu kuću, značilo je nositi radost, punu radost. Elizabeta i Zaharija bili su sretni zbog trudnoće koja se činila nemogućom u njihovoj dobi, ali mlada Marija im donosi punu radost, onu koja dolazi od Isusa i Duha Svetoga i izražava se u besplatnoj ljubavi, dijeljenju, uzajamnom pomaganju i međusobnom razumijevanju.

Gospa želi donijeti i svima nama veliki dar koji je Isus, a s njim nam donosi njegovu ljubav, njegov mir, njegovu radost. Tako je Crkva poput Marije: Crkva nije trgovina, nije humanitarna udruga, Crkva nije nevladina organizacija, Crkva je poslana donijeti svima Krista i njegovo evanđelje. Crkva ne donosi samu sebe – bila ona mala ili velika, slaba ili snažna – već donosi Isusa i mora biti poput Marije kada je pošla posjetiti Elizabetu. Što joj je nosila Marija? Isusa. Crkva nosi Isusa: to je središte Crkve, donositi Isusa! Ako se, hipotetski govoreći, jednom dogodi da Crkva ne nosi Isusa, to bi bila mrtva Crkva! Crkva mora nositi Isusovo milosrđe i Isusovu ljubav, u tomu nam je Marija živa pokaznica. BDM je kao nitko prije nje i kao nitko poslije nje uprisutnio Boga u svijetu. Ona je Božji putokaz izlaska iz svake krize i grijeha.

 

Gospa je Isusova majka, uvijek Djevica, posrednica čovječanstva s Isusom, bezgrješna, ona je Majka Crkve. Koja je njezina zadaća u spasenju čovjeka?

Kroz cijelu povijest Crkva gleda u Mariju kao sliku i uzor Crkve. Podsjetit ću u svezi s tim na riječi Drugog vatikanskog koncila. U konstituciji Lumen gentium se kaže: „Kako je već sv. Ambrozije naučavao, Bogorodica je pralik Crkve u redu vjere, ljubavi i savršenog jedinstva s Kristom“ (63). U kojem smislu Marija predstavlja uzor za vjeru Crkve? Pomislimo na to tko je bila Djevica Marija: židovska djevojka koja je svim srcem iščekivala otkupljenje svojeg naroda. Ali u srcu mlade Izraelove kćeri krila se tajna koju ona sama nije poznavala – u naumu Božje ljubavi bila je određena postati Otkupiteljevom majkom. Prilikom naviještanja Božji glasnik ju je oslovio s „milosti puna“ i objavljuje joj taj naum. Marija odgovara s „da“ i od tog časa Marijina vjera prima jedno novo svjetlo: usredotočuje se na Isusa, Sina Božjega koji je od nje uzeo tijelo i u kojem se ispunjavaju obećanja čitave povijesti spasenja. Marijina vjera je ispunjenje Izraelove vjere, u njoj je zgusnut čitav onaj hod, čitav onaj put toga naroda vjere, koji je iščekivao otkupljenje, i u tome smislu ona je uzor vjere Crkve, koja ima za središte Krista, utjelovljenje Božje beskrajne ljubavi.

Kroz Marijine blagdane mi vjernici puštamo da nas rasvijetli ta vjera Marije, koja je naša posebno u trenutcima teškoće, kušnje, tame. Gledamo u nju kao uzor pouzdanja u Boga koji želi uvijek i samo naše dobro. Na svetkovinu njezina Uznesenja na Nebo uvijek iznova  otkrivamo Mariju kao uzor i sliku Crkve u toj vjeri koju je ona sama imala.

Govorili smo o Mariji, o Isusu. A mi? Mi koji smo Crkva? Koja je ljubav koju nosimo drugima? Je li to ljubav Isusa koji dijeli, koji oprašta, koji prati, ili je to razvodnjena ljubav, poput vina koje se razvodni toliko da se čini kao voda?  Je li ta ljubav snažna ili je tako slaba da se vodi simpatijama, traži uzvraćanje, sebična ljubav? Drugo pitanje: sviđa li se Isusu sebična ljubav ili ne? Ne, ne sviđa mu se jer ljubav mora biti besplatna, poput njegove. Kakvi su odnosi u našim župama, u našim zajednicama? Ophodimo li se jedni prema drugima kao braća i sestre? Ili se uzajamno osuđujemo, govorimo loše jedni o drugima, svaki od nas njeguje vlastiti „mali vrt“ ili se brinemo jedni za druge? To su pitanja ljubavi!

I još samo kratko o posljednjem aspektu: Marija uzor jedinstva s Kristom. Život Djevice Marije je bio tipičan život žene naroda kojem je pripadala: molila je, radila, išla u sinagogu… No, svaki je čin uvijek činila u potpunom jedinstvu s Isusom. To jedinstvo dostiže svoj vrhunac na Kalvariji: tu se Marija sjedinjuje sa Sinom u mučeništvu srca i u prinošenju života Ocu za spasenje ljudi. Gospa je prigrlila Sinovu bol i prihvatila s njim Očevu volju u onoj poslušnosti koja donosi ploda, koja daje pravu pobjedu nad zlom i smrću.

Vrlo je lijepa ta stvarnost kojoj nas uči Marija: biti uvijek ujedinjeni s Isusom. Možemo se zapitati: sjetimo li se Isusa samo kada nešto ne ide i kada nešto trebamo, ili je naš odnos stalan, duboko prijateljstvo, i kada ga treba slijediti na križnom putu?

Molimo Gospodina da nam dadne svoju milost, svoju snagu da se u našem životu i u životu svake crkvene zajednice odražava uzor Marije, Majke Crkve. Tako neka bude!

 

Možete li za kraj našim čitateljima iz duge povijesti utjecanja Gospi izdvojiti neko upečatljivo i nadahnjujuće vjerničko svjedočanstvo?

Imao sam takvu mogućnost da sam uglavnom s toliko hodočasničkih skupina hodočastio uglavnom u sva velika marijanska svetišta diljem svijeta. Svako ima svojih posebnosti. Ono što mene osobno veže za ovo naše svetište je zapravo cijeli moj život – od rođenja, djetinjstva preko školovanja i studiranja, redovničkog i svećeničkog poslanja Gospa Sinjska me prati svojim moćnim zagovorom na čemu sam joj posebno zahvalan. Zapravo, nitko tko dođe na blagdan Velike Gospe u Sinj ne može ostati ravnodušan. Tu se osjeća spoj Neba i Zemlje, Boga i čovjeka, na svakom koraku osjeća se njezina Majčinska ljubav. Odgovor na tu majčinsku ljubav su posebno njezini hodočasnici koji satima od svojeg rodnog mjesta bosi svake godine za njezin blagdan hodočaste danju i noću, i koji bi već tako iscrpljeni klečeći na golim koljenima obilazili oko njezina oltara i upirali svoj pogled prema njezinu blagom pogledu i nježnom licu.

Uz to je ono što samo mi svećenici kroz pokornički čin svete ispovijedi doživljavamo ispovijesti i sudbine ljudskih života koji uvijek iznova po Gospinu zagovoru dobivaj novu snagu za svoj život.

 

Slika Čudotvorne Gospe Sinjske

„Slika Čudotvorne Gospe Sinjske može se ubrojiti među ljepše slike što ih je stvorila kršćanska umjetnost. Naslikana na platnu, duga je 58 cm, a široka 44 cm. Slika ne prikazuje cijeli lik Majke Božje, nego samo poprsje koje izlazi iz tamne pozadine slike. Dobro je sačuvana, iako je na nekoliko mjesta prelomljena. Ti su prijelomi vjerojatno nastali dok su fratri nosili sliku u torbi za bježanja iz Rame. Ta se slika može ubrojiti među naše 'Gospe selice' koje je narod nosio sa sobom sjedinjujući s Marijom svoju, često gorku, sudbinu“, prenosi nam fra Petar podsjećajući kako se odvajkada njezinu blagom liku dive mnogi, među njima i veliki književnici. „Danas se od Gospine slike vidi samo lice i maleni rub koprene. Sve je drugo prekriveno zlatom i biserjem. Upravo je po nakitu i zavjetnim darovima slika Gospe Sinjske dobila svoje vanjsko obilježje. Od svih se darova najviše ističe zlatna kruna koju su Gospi u znak zahvalnosti darovali branitelji Sinja. Tom je krunom Gospu svečano okrunio 22. rujna 1716. splitski nadbiskup Cupilli. Kruna je ukrašena viticama i anđeoskim glavicama. Ona je bila prvi dar vjerničkog srca. Na njezinu je dnu upisano: „IN PERPETUUM CORONATA TRIUMPHAT – ANNO MDCCXV” (Zauvijek okrunjena slavi slavlje – 1715.). Slika je postavljena u srebreni okvir koji je izrađen od zavjetnih darova. Četvrtasti osnovni dio izrađen je 1748. u Mlecima, a četiri srebrena ukrasa vezana za taj četvrtasti dio okvira rađena su 1766., također u Mlecima. Na podnožju gornjega srebrenog nakita stoji natpis: „SANTA M. G. SUBURBII SING 1766.” (Svetoj Mariji od Milosti varoši Sinja 1766.)“, opisuje upravitelj svetišta predivnu sliku nepoznata autora.

 

Neraskidiva veza Sinja i Rame

„Početkom 17. stoljeća franjevci su u obnovljeni samostan sv. Petra u Rami donijeli sliku Majke Božje. Još je bilo živo sjećanje na strašni pokolj iz 1557. kada su Turci zapalili samostan i ubili pet fratara. 'U tom zaklonjenom dijelu Bosne nije prodirala vojska, nego skupine zulumćara, pljačkaša, sijući zlobu i mržnju, pljačkajući mirno pučanstvo. Stoga su redovnici smjestili sliku otužne Marije u crkvu do Gospinih vratiju i pred njom zaufano molili', ostade zapisano. Godine 1686. zavladala je glad, a pojavila se i kuga. Ramski fratri koji su samostan zapaljen 1682. brzo obnovili, nisu mogli podmiriti učestale turske globe kod pregleda novogradnje. Bojeći se neprijateljskih zuluma, fratri su odlučili s narodom pobjeći u cetinski kraj, njima poznat jer su ga i prije pastorizirali“, podsjeća fra Klapež na burnu povijest.

U višestoljetnom kretanju iz Bosne prema moru franjevci su, podsjeća on, donosili sa sobom slike Bogorodice kao ponajdraže životvorne svetinje, amanete djelovanja među pukom, bliže njihovim osjećajima, zalog sigurnosti u nesigurnosti lutalačke sudbine. Te „Gospe selice“, kako ih znamo zvati, podsjećale su fratre i narod na stari kraj, stvarale atmosferu starine često potrebne za razvoj pobožnosti, otajne jer se ne znaju slikari koji su ih ostavili potomstvu na štovanje.

 

Sin sinjskog kraja

Fra Petar Klapež rodio se u Sinju 16. kolovoza 1959., od oca Mate i majke Marije, r. Šipić. Od 12 braće i sestara treće je dijete. Sakramente krštenja, prve svete pričesti i krizme primio je u rodnoj župi sv. Mihovila u Trilju. Osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu Košute i Trilju, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju. U franjevački novicijat na Visovcu stupio je 15. srpnja 1979. Na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj studira od 1981. do 1985. Na Teološkom fakultetu u Zagrebu nastavlja studij teologije gdje 1986. i diplomira. Svečane zavjete položio je 1985. na Laverni. Po rukama mons. Frane Franića primio je 29. lipnja 1987. svećenički red. Od 1987. do 1991. u službi je župskog vikara u Otoku kraj Sinja. Od 1991.  do 2006. je dušobrižnik za Hrvate u Stuttgartu, a od 2006. do 2012.  na istoj službi u Frankfurtu. Od 2012. je gvardijan franjevačkog samostana u Sinju i upravitelj svetišta Gospe Sinjske.

Razgovarala: Lidija Pavlović-Grgić


 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Život u Bratstvu OFS-a, mjesečna tema za travanj 2020.

************

Odgođeni su susreti trajne formacije (regionalni susreti)

************

Dan otvorenih vrata Klerikata

************

Adresa e-pošte:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Muka po Ivanu (provincijski napjev /zapisao fra Stipica Grgat)

Muka po Ivanu (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

Muka po Marku (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

Muka po Mateju (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

Muka po Luki (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas42
Ovaj mjesecOvaj mjesec4752
UkupnoUkupno7619630

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 71