REPORTAŽA IZ SVETIŠTA GOSPE SINJSKE

Vlado Čutura

Objavljeno u: Glas Koncila 33-34 (1677-1678) | 13.8.2006.

 


Gospina ispovjedaonica hrvatskoga juga

»Svetište počiva na konkretnom povijesnom događaju i toliko je snažno da smatramo tu tradiciju napretkom prošlosti. Ona je još dan-danas toliko snažna da duhovno drži i pokreće mnoge ljude i istodobno generira napredak budućnosti. Sve je to zalog nečega što će buduće generacije nazvati napretkom prošlosti. To je posebnost ovoga svetišta u koje dolaze hodočasnici od Zadra do Dubrovnika, zatim Bosne i Hercegovine i cijele Cetinske krajine«, kaže sinjski gvardijan o. Bože Vuleta.

»Budućnost mladih u Sinju nije sjajna. Najveći je problem što nema posla, nema radnih mjesta, a mladi žele i hoće raditi. Rade uglavnom državne institucije i trgovine, a velikih tvrtka u Sinju nema. Kad je u pitanju pošast, bilo alkohola ili droge, toga ima kao i u drugim mjestima. I ono što se znade, o tome se šuti«, kaže student matematike Pero Mihaljević.

U središnjem dijelu Dalmatinske zagore, na raskrižju klima i prometnica koje iz priobalja vode u unutrašnjost Lijepe Naše smješten je Sinj. Nedaleko od autoceste u Dugopolju, uz zapadni rub prostranoga sinjskog polja, uz srednji tok rijeke Cetine uzdiže se grad Sinj. Smješten je na obroncima stjenovita brijega na kojemu su razvaline srednjovjekovnog grada. Kako stoji u njegovoj povijesti, urbanistički temelji današnjeg Sinja udareni su na kraju 17. stoljeća. S osnovnim i srednjim školama, s vrijednim muzejima i franjevačkim samostanom, te poznatim svetištem Gospe Sinjske, glavno je duhovno, obrazovno i kulturno središte Cetinske krajine.


Svetište počiva na povijesnom događaju

U kolijevci franjevaštva, u Sinju, živi i djeluje 28 fratara. Osam ih je izravno u pastoralu, osam umirovljenika od kojih većina još pomaže u ispovijedanju, slavljenju misa. Tu je i deset profesora franjevačke gimnazije, zatim tri redovnice, desetak osoba u pomoćnom osoblju, sjemeništarci. Odnedavno na čelu poznatoga sinjskog samostana nalazi se gvardijan o. Božo Vuleta. O. Vuleta kaže da je za razliku od drugih svetišta sinjsko svetište vezano uz konkretni povijesni događaj iz g. 1715. koji se dogodio uoči same svetkovine Velike Gospe. »Na jedan način ovo svetište i Velika Gospa u Sinju može se gledati kao hrvatska pasha. Na iščitavanja biblijske vjerničke tradicije dolazimo na onu biblijsku povijest u kojoj se Bog objavljuje kao onaj koji oslobađa ljude iz ropstva. Upravo tu imamo primjer kako u konkretnoj hrvatskoj povijesti Bog intervenira, izbavlja narod od ropstva posredovanjem Blažene Djevice Marije. Najsnažniji argument je taj da se oko sedamsto vojnika borilo protiv šezdesetak tisuća turskih vojnika. Znali su, kad je Vrlika pala ne prijevaru, da ni njima ništa ne ostaje nego pogubljenje. Iako su bili isti higijenski uvjeti, Turci su otišli zbog srdobolje, a od branitelja nitko nije obolio. Kad je sve završilo, nisu im dodjeljivani ordeni, nego su oni sami među sobom skupili zlatnike i dali napraviti krunu Gospi kojoj su se zavjetovali i kojoj su molili. To se dogodilo upravo uoči blagdana Velike Gospe. Vijest se pročula po drugim mjestima pa je te iste godine makarski biskup dao sagraditi crkvu Gospi i naziva je Gospa od slavodobića. Sagrađena je crkva u zahvalu Gospi za tu pobjedu«, kaže gvardijan o. Vuleta.


Hodočasnici dolaze od Dubrovnika do Travnika

On ističe da danas rijeke hodočasnika najbolje pokazuju kako vjernici doživljavaju posebnu milost. »Ovo svetište počiva na konkretnom povijesnom događaju i toliko je snažno da smatramo tu tradiciju napretkom prošlosti. Ona je još dan-danas toliko snažna da duhovno drži i pokreće mnoge ljude i istodobno generira napredak budućnosti. Sve je to zalog nečega što će buduće generacije nazvati napretkom prošlosti. To je posebnost ovoga svetišta u koje dolaze hodočasnici od Zadra, Dubrovnika, Bosne i Hercegovine, posebno iz Rame s kojom je svetište povezano. Rama dolazi u Sinj za Veliku Gospu a Sinjani idu u Ramu za Malu Gospu. I danas mnogi iz Bosne hodočaste pješice. Tako iz Travnika jedan hodočasnik dolazi u Sinj i pješači osam dana.«


Oko 150.000 pričesti za Veliku Gospu

»Oko svetkovine Velike Gospe, uključujući devetnicu, u svetištu se podijeli oko 150.000 pričesti. Na samu svetkovinu pričesti se od 30 do 50 tisuća hodočasnika. Ispovijeda oko šezdeset ispovjednika, a rijeke naroda se slijevaju na ispovijed. Najviše hodočasnika bilo je 1965. o 250. obljetnici bitke pod Sinjem kad je kardinal Franjo Šeper služio misu. To je za ono vrijeme značilo puno. Tu se počeo događati stanoviti duhovni preokret odnosno obnova u našem hrvatskom narodu. Poslije toga dogodio se Nin, Solin. Sinjsko svetište živi i preko godine i puno znači za narod cijele Cetinske krajine. Mnogi dolaze redovito, obiteljski. Kako stranci - najviše Poljaci, Slovenci, Talijani - pretežno idu u Međugorje, redovito pravilu navraćaju u Sinj«, ističe gvardijan o. Vuleta.

I Sinjska alka, koja je nerazdvojiva od Gospe Sinjske. »Ako bismo iščašili taj spoj, Alka bi izgubila svoju vjerodostojnost i zapravo time bismo krivotvorili povijest. Vrijeme komunizma napravilo je stanoviti prekid koji je obnovljen odmah čim se uspostavila država Hrvatska. Na sam dan Alke službeno se uruči gvardijanu poziv, dolazi se po nj kočijom i on je među uzvanicima. Alka je sretan spoj religioznog i kulturnog, iako svatko ima svoju autonomiju. Ona je institucija za sebe i Crkva nema ni ingerencije ni ambicije nad njom.«


Filijale organizirane poput župe

Predstavljajući župu Sinj, među najmlađim župnicima u njezinoj povijesti fra Nikica Ajdučić kaže da grad Sinj ima 12 do 13 tisuća, a župa ima oko 23 tisuće stanovnika. »Uz Sinj imamo šest filijalnih crkava: Brnaze, Karakašica i Lučani, Glavice, Čitluk, Radošić i Suhač. Svako mjesto ima svoju crkvu, osim Radošića. Nedjeljom imamo sedam misa u Sinju, i u okolnim filijalama služi se šest misa. Narod je jako vezan za crkvu i većina dolazi na mise. U sinjskoj župi godišnje je od 250 do 280 krštenja. Isto toliko je prvopričesnika. Sakramentu krizme pristupi oko 300 kandidata. Ovisno o godini, matice bilježe od 150 do 170 sprovoda. U prošloj godini bilo je više od 150 vjenčanja.«

Župnik o. Ajdučić ističe da je župa vrlo prostrana te obuhvaća više sela. Svaka filijala djeluje samostalno, ima svoga župnog vikara, svoje ministrante, svoje zborove. Djeluju vrlo samostalno i uz vodstvo svećenika, koji je pastorizira, ima svoje pobožnosti i druge duhovne aktivnosti. Kako u samom gradu Sinju tako i u filijalama redovito se drži župna kateheza, a osobit naglasak stavlja se na pripravu za prvu pričest i krizmu. U Sinju mladi su organizirani u Frami, a veći broj mladih uključen je u različite aktivnosti. Najviše ih je u župnim zborovima te se obvezno sastaju jednom tjedno na probama. Tako u samom gradu dječji zbor ima oko 120 članova. Uključeni su u brojne predstave, osobito o Uskrsu, Božiću, Majčinu danu, Danima kruha i slično. S njima se posebno radi zahvaljujući s. Jeleni Mijić i zborovođi fra Juri Župiću. Kako s djecom, tako rade sa zborom mladih koji ima dvadesetak članova te mješovitim zborom odraslih koji okuplja šezdesetak stalnih članova.

Pored župnih susreta ministranta, zatim Frame, u župi djeluje više neokatekumenskih te molitvena zajednica. »Svetište je ispovjedaonica Sinja i Cetinske krajine. Uz Veliku Gospu, Božić, posebno je svečano za Velika srijedu kada rijeke mladih organizirano dolaze iz čitave krajine i tu se ispovijedaju«, kaže o. Ajdučić.


Duhovno bogati, materijalno oskudni

Govoreći o socijalnoj slici, župnik ističe da su ljudi materijalno oskudni. Ondje je teško živjeti jer je velik broj nezaposlenih. Mnogi ne primaju redovito plaće. Velika poduzeća, koja su bila, prolazila su i prolaze kroz teškoće. Sve je više inicijative privatnih poduzetnika ali treba vremena da sve stane na svoje noge. »Tražimo način kako ljudima pomoći. Svaki dan netko dolazi i traži pomoć. Tu je bila 'Dalmatinka' koja je prolazila i još uvijek prolazi kroz velike teškoće, isto tako u Trilju je 'Cetinka' radila. Unatoč svim teškoćama ljudi su još uspravni i duhovno bogati. Životne i ljudske patnje, kao što je nezaposlenost, nesnošljivost i napetost su nekako neizbježne te se puno toga amortizira upravo u ovom svetištu. Dovoljno je pogledati uperene poglede na Gospinu sliku vidjeti te suze, vapaje ili zahvale. To je živa vjera koju ovaj narod svjedoči. Ohrabrujuće je što su mladi još privrženi Crkvi te svetište ne živi samo od nedjelje do nedjelje nego svaki dan. Privrženost Gospi često potvrđuju i vjenčanja, kako mladenaca iz Cetinske krajine tako i šire, jer se mnogi žele vjenčati pred Gospinom slikom«, kaže župnik Ajdučić.

U župi aktivno djeluje Caritas u kojem su aktivne tajnica Mirjana Baković i Ana Vukas. One ističu da se Caritas brine za 150 obitelji lošijega imovinskog stanja. Pokreću brojne akcije kako bi kršćanska solidarnost što više bila na djelu.


»Sto obitelji za sto obitelji«

Pored onih koji nemaju, puno je zaposlenih koji ne dobivaju plaću pa su potrebe za pomoć Caritasa sve veće i veće. »Iako su svakome vrata Caritasa otvorena, mnogi ne mogu sebi dopustiti doći na Caritas kad vide one koji nemaju ništa«, kaže tajnica Baković. Pedagoginja Vukas ističe da je teško prikupiti novčana sredstva. Tako su pokrenuli akciju »Sto obitelji za sto obitelji«. Nakana je bila da sto obitelji onih koji imaju dadnu sto kuna za onu obitelj kojoj je potreba. Caritasom su obuhvaćene i obitelji s više djece, a poseban naglasak je na nemoćima i starijima. Pored materijalne pomoći, Caritasovi volonteri pomažu i duhovno, svojim savjetima, molitvom. U akcije su uključeni vjeroučitelji te na poseban način mladi iz Frame. Svojim akcijama postali su sinonim za prikupljanje pomoći potrebnima. To čine i prigodnom izradom i prodajom čestitaka i drugim akcijama u kojima prikupljaju sredstva za Caritas.


Mladi hoće, znaju i žele raditi

Voditelj sinjske Frame Pero Mihaljević ističe da se tjedno redovito okuplja 20-ak redovitih framaša. U zajednici ih je 38. Najviše ima mladih iz srednje škole, jer u Sinju ne postoji studij pa oni koji putuju ili dolaze za vikende, navrate povremeno. Izvan crkve, kao i u drugim mjestima, mladi se druže najviše po kafićima. Dio mladih, pretežno niže dobi, pohađa glazbenu školu, zatim su uključeni u kulturna društva, u sportske klubove. Voditelj Frame Mihaljević ističe da je puno djece uključeno u sport, ali samo vrhunski mogu uspjeti od sporta živjeti. Navodi: kad se nešto organizira, odaziv mladih je izvrstan, samo ih treba što više uključivati.

»Budućnost mladih u Sinju nije sjajna. Najveći je problem što nema posla, nema radnih mjesta, a mladi žele i hoće raditi. Rade uglavnom državne institucije i trgovine, a velikih tvrtka u Sinju nema. Mladi koji završe strukovne škole u Sinju teško dolaze do posla. Oni koji odu izvan Sinja na školovanje rijetko se vraćaju u rodno mjesto. Kad je u pitanju pošast, bilo alkohola ili droge, toga ima kao i u drugim mjestima. I ono što se znade, o tome se šuti«, kaže student matematike Mihaljević koji vodi zbor sa šezdesetak članova u filijali Brnaze.

U župi je aktivna liturgijska skupina koju vodi Zvonimir Vugdelija. Aktivan je i Franjevački svjetovni red u kojem je dr. Tanja Kodžoman-Križanac. Ističe da su franjevci duša Cetinske krajine. »Od samostana samo dolaze pozitivne zrake. One nas često pokreću i daju nam snagu za budućnost. Duhovno nas pomlađuju i uljepšavaju nam svagdanji život«, kaže dr. Kodžoman-Križanac.

Župa Sinj ima oko 23.000 stanovnika i 6 filijala: Brnaze, Karakašica i Lučani, Glavice, Čitluk, Radošić i Suhač. Svaka ima svoju crkvu osim Radošića. Nedjeljom se slavi sedam misa u Sinju, a u okolnim filijalama služi se šest misa. U sinjskoj župi godišnje je od 250 do 280 krštenja. Isto toliko je prvopričesnika. Sakramentu krizme pristupi oko 300 kandidata. Matice bilježe od 150 do 170 sprovoda godišnje. U prošloj godini bilo je više od 150 vjenčanja.


U znak pobjede dali skovati krunu Gospi

Ponos i dika i najljepši ures Sinja i Cetinske krajine je čudotvorna slika Blažene Djevice Marije od milosti. Ta se slika ubraja među ljepše slike što ih je stvorila kršćanska umjetnost. Naslika je na platnu. Dužina joj je 58, a širina 44 cm. Djelo je nepoznatog mletačkog slikara iz 16. stoljeća. Prema nekim izvorima, najprije se nalazila u Sinju. Kad je Sinj pao u Turske ruke 1536, franjevci su je ponijeli sa sobom u Ramu gdje je ostala sve do 1687. Te godine fratri s narodom ponovno su protjerani pred Turcima prema Cetinskoj krajini i moru. Sa sobom su ponijeli najdragocjenije blago - čudotvornu sliku Majke Božje. Kratko vrijeme boravili su u Dugopolju, Klisu i Splitu. Kradomice su je 1691. prenijeli u Sinj pa se tako ta slika nakon drugoga i mukotrpnoga višegodišnjeg puta konačno nastanila u Sinju, gdje je ostala. Poslije slavne pobjede nad Turcima 1715. vojnički su časnici, uvjereni da su to učinili uz zagovor Blažene Djevice Marije, skupili oko 80 cekina i dali skovati zlatni krunu s križem kojom će okiti Marijinu sliku. Tom krunom svečano je okrunjena 22. rujna 1716. a g. 1721. prenesena je u novu crkvu u kojoj se i danas nalazi.


Vrijedna zbirka franjevačkoga blaga

Marijina se crkva u Sinju često uređivala i obnavljala. Tako je 1769. potres pogodio Sinj i okolicu. Tada je Gospina crkva nastradala pa je temeljito obnavljana. U 19. i 20. stoljeću crkva je više puta obnavljana, popravljana i uređivana, ali stil gradnje je ostao isti. Nastradala je za vrijeme II. svjetskog rata. Hram Božji djelomično je bio srušen, ali je slika Gospina u potpunosti sačuvana. Temeljito je obnovljena 1953, a posljednja značajna i cjelovita obnova učinjena je 1975. i 1976.

Sa svetištem Gospe tijesno je povezan samostan franjevaca, čuvara svetišta. U njemu se od starine odgaja podmladak za franjevački red. U Sinju je 1838. osnovana Franjevačka gimnazija provincije Presvetoga Otkupitelja. To je bila prva gimnazija s hrvatskim nastavnim jezikom u južnoj Hrvatskoj. Početkom prošloga stoljeća sagrađeno je sjemenište koje je oduzeto nakon II. svjetskog rata. Poslije pada komunizma vraćena je zgrada i obnovljena gimnazija. Samostan ima vrlo bogatu knjižnicu, arheološku, etnografsku, paleontološku i numizmatičku zbirku. U Sinju je 1972. sagrađena posebna zgrada i u nju su smještene zbirke pod nazivom Zbirke franjevačkoga samostana.


Alkara obvezuje moralnost i čestitost

Prema riječima predsjednika Alkarskoga viteškog društva Stipe Jukića, alkari moraju u prvom redu zadovoljavati određene moralne karakteristike. »Naša današnja demokracija počinje malo rastezati pojam moralnosti. Kod starije generacije bilo je striktno naznačeno, čak nije moralo biti napismeno navedeno ali se znalo što se podrazumijeva pod moralne karakteristike. Sada imamo problema kod ljudi koji su rastavljeni. Teško je suditi i reći tko je kriv pa uskratiti nekome sudjelovanje u Alci. Takva striktna primjena statuta nekako nije u skladu s nekakvim moralnim sudbinama«, kaže predsjednik Jukić.

Alka se trči svake godine u spomen na slavnu bitku protiv osmanlijske vojske g. 1715. Tada su hrvatski i katolički vojnici Sinja i Cetinske krajine potaknuti junaštvom svojih vitezova uz pomoć i zagovor Gospe Sinjske porazili osmanlijskog neprijatelja. Zato se alka trči u zahvalnost Gospi Sinjskoj. Jukić ističe da ona simbolizira sve pobjede i očuvanje hrvatske domovine. Poraz Osmanlija može se tumačiti i kao obranu u Domovinskom ratu kroz koji je prošlo desetak tisuća ljudi iz Cetinske krajine. To se može povezati s hrabrošću, domoljubljem junaštvom i pouzdanjem u Božju providnost.

»Alka je manifestacija koja je u Hrvatskoj jedinstvena. Sve politike žele imati na neki način sponzorstvo nad alkom. U današnje vrijeme politika treba biti, ali samo u smislu određenih institucionalnih odnosa, kako s predsjednicima države Hrvatske, s predsjednicima Hrvatskoga sabora tako i s predsjednicima Hrvatske vlade. Nije dobro ako određene političke stranke ili pojedinci žele imati monopol. Alka je odraz i domoljublja i viteštva i tradicije. Ima svoju vjersku dimenziju.

Ujutro na Starome gradu je rana misa u kojoj sudjeluju alkari, a onda kreće ceremonijal«, ističe predsjednik Alkarskoga viteškog društva Stipe Jukić.


 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Život u Bratstvu OFS-a, mjesečna tema za travanj 2020.

************

Odgođeni su susreti trajne formacije (regionalni susreti)

************

Dan otvorenih vrata Klerikata

************

Adresa e-pošte:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Muka po Ivanu (provincijski napjev /zapisao fra Stipica Grgat)

Muka po Ivanu (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

Muka po Marku (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

Muka po Mateju (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

Muka po Luki (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas43
Ovaj mjesecOvaj mjesec4753
UkupnoUkupno7619631

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 59