Fra Josip Šimić održao antićevske duhovne obnove redovnicama

U subotu, 11. ožujka 2017., o. vicepostulator dr. fra Josip Šimić držao je cjelodnevnu duhovnu obnovu u samostanu časnih sestara Sv. Križa. U obnovi je sudjelovalo više od 60 sestara. Više starijih sestara poznavalo je Časnoga slugu Božjega, pa su vrlo aktivno sudjelovale u obnovi.

U srijedu, 15. ožujka o. vicepostulator dr. fra Josip Šimić držao je cjelodnevnu duhovnu obnovu u samostanu karmelićanki u Mariji Bistrici. U obnovi je sudjelovalo više od 20 sestara.

Tematski naslov duhovne obnove redovnicama bio je navod iz pisma o. Antića jednoj redovnici: »Živjeti zajedno s utjelovljenom vječnom Mudrošću Očevom. Njoj se klanjati i slijediti poništenje, sakrivenost, poslušnost i siromaštvo Vječne Riječi. Tim svetim osjećajima neka su ispunjene Vaše molitve, Vaša djela i cijeli Vaš život.« (AP II/43, 10).

Obnova je započela zavjetnom molitvom za proglašenje blaženim Časnoga sluge Božjega i za milosti po njegovu zagovoru. Obnova se sastojala od uvoda u kojem je o. Šimić ukratko opisao život Časnoga sluge Božjega, a nakon toga protumačio i tijek njegove kauze, tj. postupka za proglašenje blaženim.

Nakon uvoda slijedilo je prvo razmatranje koje je voditelj naslovio: Trpjeti i stvarati u Kristu: Spasitelj nas zove da mu pomognemo nositi teški križ. U njemu je voditelj protumačio brojne ulomke iz Antićevih pisama, koja je pisao u korizmi svećenicima, redovnicama, redovnicima i vjernicima laicima. U brojnim korizmenim pismima Časni sluga Božji naglašavao da je korizma sveto i spasonosno vrijeme, koje trebamo iskoristiti za naše posvećenje u životnom pozivu na koji nas je Bog pozvao. On tako piše dvjema osobama u svijetu: 1. »S pomoću Božjom započeli smo svetu Korizmu (...) vrijeme sveto i spasonosno. Sveta Crkva hoće da se duhovno obnovimo i spremimo kako ćemo dostojno slaviti najveća otajstva našega spasenja« (AP III/36, 56) i 2. »Promislite dobro, koliko smo u našem životu proživjeli svetih korizmi, a nismo se duhovno preobrazili, postali drugi, bolji, nova stvorenja u Isusu Kristu. Zašto je tako prošlo vrijeme? Nismo imali svete ljubavi! Bez ljubavi u duhovnom životu nema napretka« (AP III/34, 1). Jednoj redovničkoj osobi piše: »Ovo nam mora biti jasno. Isus pred nama stupa kao naš Spasitelj sa svojim križem i zove nas da ga slijedimo, da Mu pomognemo nositi Njegov teški križ (...)« (AP II/49, 7). Jednog svećenika potiče: »Zato u poniznosti i živoj vjeri prati Isusa kroz ove dane promatrajući (...) Njegovu ljubav pema tebi, Njegovu dobrotu i milosrđe u Tvom životu. To će izazvati u tebi nove i žive osjećaje zahvalnosti i ljubavi. Ti ćeš razumjeti kako je velik, dobar i neizmjerno milosrdan Gospodin, pa će te milost prosvijetliti i napuniti pripravnošću i prezirom svega što Bog nije.« (AP I/17, 52).

Voditelj duhovne obnove fra Josip nakon gornjeg uvoda meditaciju je podijelio na nekoliko dijelova: 1. Iskoristiti korizmeno vrijeme milosti; 2. Naše patnje i boli, pridružene Kristovim patnjama postaju izvor milosti i obraćenja; 3. Povezanost osobnih patnji svete Crkve i našega naroda s Kristovim patnjama i 4. Predati se Kristu i biti zauvijek Božji. U sva četiri dijela o. Šimić je duhovno promišljanje temeljio na navodima iz pisama Časnoga sluge Božjega, nekada doslovno, a nekad po smislu. Razmišljanje je završio posve poticajnim završetkom jednog pisma o. Antića jednoj osobi u svijetu: »Isus je vaš cilj i život! Njegova je ljepota nestvorena, Njegova je ljubav božanska, Njegova dobrota vječna! Temelj na kojem ste utemeljeni jest isus! On je izvor svega dobra što ovdje vidimo ili zamislimo. Da vaš duhovni život bude solidan, u svemu vas ima voditi sveta vjera! U vašim djelima ima vladati svrhunaravna, čista nakana: Sve za Boga, sve za Isusa Krista« (AP III/35, 12).

Nakon ovog razmatranja voditelj je pročitao nekoliko ulomaka iz nagovora koji je Časni sluga Božji održao klauzurnim Sestrama pohoda Marijina (Mošćenička 3, Zagreb) 4. rujna 1954. u kojima tumači i propituje svakodnevni - redoviti život redovnica u klauzuri: Kako sačuvati ideale i zanos iz novicijata?; Međusobno poštovanje, ljubav i poslušnost i Zaključak.

Popodnevno razmatranje naslovljeno navodom iz jednog Antićeva pisma jednoj osobi u svijetu: »Moramo sve uložiti (...) dok Isus ne postane, ne bude sve naše« (AP III/5). Voditelj je započeo Božjim pozivom Izraelcima: »Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog Vaš!« (Lev 19, 2). i nastavio Antićevim riječima u tekstu Bog moj i sve moje u kojem kaže da Isus kuca »na vratima moga srca, želeći da mu otvorim« (AS I/3). Voditelj je opisao kako je Časni sluga Božji shvatio da treba biti kristocentričan, a ne egocentričan i kako je to savjetovao svima koje je duhovno vodio, kao i onima koji su se kod njega ispovijedali. Svi koji su dolazili k fra Anti brzo su shvaćali da je Krist središte njegova života i da je Kristov Križ središte Antićeve svetosti, te da im on nastoji protumačiti kako će oni postati kristocentrični, jer su svi pozvani živjeti kristocentrično. Časni sluga Božji trajno je naglašavao da kristocentričnost podrazumijeva križ i da »Sve patnje ovoga svijeta nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati« (Rim 8, 18). Nakon razmatranja bila je diskusija.

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas374
Ovaj mjesecOvaj mjesec374
UkupnoUkupno4999253

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 329 

Administrator

franodoljanin@gmail.com