Sinj: Oproštaj od fra Joze Zrnčića

U ponedjeljak, 5. lipnja 2017. u 16 sati, u crkvi Gospe Sinjske u Sinju mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Jozu Zrnčića koji je, nakon teške bolesti, okrijepljen svetim sakramentima blago u Gospodinu preminuo u franjevačkom samostanu u Sinju u petak, 2. lipnja 2017. u 79. godini života, 63. redovništva i 54. svećeništva. Na oproštaju su bili provincijal fra Joško Kodžoman, gvardijan fra Petar Klapež i 104 redovnika-svećenika.


Rodbina, bogoslovi, sjemeništarci, časne sestre, vjernici iz Udovičića i Otoka, Hrvaca, Sinja i drugih župa, te osobni prijatelji došli su se također oprostiti od fra Joze. Pjevanje su predvodili bogoslovi i članovi mješovitog zbora pod vodstvom mo fra Jure Župića.

Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju sv. Frane u Sinju prevodio je fra gvardijan fra Petar Klapež.

Fotografije

********

Mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, uvodeći u misu rekao je: „Poštovani oče Provincijalu Joško, braćo franjevci provincije Presvetog Otkupitelja, draga rodbino pokojnog fra Joze Zrnčića, braćo i sestre u vjeri Kristovoj!

Okupljeni smo danas po tužnoj vijesti da nas je napustio revni svećenik i franjevac, fra Jozo Zrnčić. Njegovi zemaljski dani došli su kraju. Ispunio je mjeru dana koju mu je Gospodin namijenio. Zaprimio je od Uskrsloga svoj posljednji dekret za put do Očeve kuće na nebesima, u vječnosti.

Opraštamo se od njega svetom misom - euharistijom - zahvalnicom Bogu, što nam ga je dao, ovoj franjevačkoj provinciji, Crkvi kojoj je služio u više biskupija u Domovini i po svijetu. Nesebičnim služenjem pratio je vjernike u njihovim duhovnim potrebama putovima iseljeništva.

Riječ je o čovjeku koji potječe iz dobre katoličke obitelji i koji je značajne godine svog svećeničkog rada proveo u Njemačkoj. Gdje god je bio ljudi su ga voljeli i cijenili. Bio je čovjek s naglašenom sposobnošću razumijevanja društvene i crkvene stvarnosti, uvijek svoj, dostojanstven, nenametljiv...

Od fra Joze opraštamo se danas na blagdan Marije Majke Crkve u Gospinu svetištu. Kao da i to pokazuje da je fra Jozo ispunio svoj „NEKA MI BUDE PO TVOJOJ RIJEČI" poput Blažene Djevice Marije kroz svoje 63 godine redovništva i 54 godine svećeničkog služenja.

Gubitak dragih nam osoba ne možemo promijeniti. Ostaje nam molitva Bogu za snagu prihvatiti ne-promjenjivo. Samo vjera u Kristovu blizinu i njegovo uskrsnuće može nam dati tu snagu. U ovoj svetoj misnoj žrtvi i mi učvrstimo svoju vjeru u uskrsnuće, u vječnu Domovinu kamo nam je stići, ugledajmo se u primjere svetih, ugledajmo se u one koji su među nama prednjačili u dobroti. To je put na koji nas Isus zove.

Zaista, zaista kažem vam: 'Tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me posla Ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život'. U toj vjeri uzdignimo sada svoje molitve i zahvale Bogu za pokojnog fra Jozu, skrušena srca priznajmo svoje grijehe, slabosti i propuste, da bi naša molitva bila dostojno Bogu uzdignuta, da bi i sami svoje životne korake odlučnije upravili putem služenja Bogu na spas duša.“

*******

Fra Joško Kodžoman, provincijal

Preuzvišeni o. Biskupe, najiskrenije Vam zahvaljujem što ste se odazvali pozivu da predvodite ovo svetu misu zadušnicu za našeg pokojnog fra Jozu Zrnčića. Hvala Vam na izrazima sućuti, koju ste uputili Provinciji, rodbini i svim fra Jozinim poznanicima, koji iskreno za njim tuguju.  S nama ste u ovom Svetištu zadnji put bili, u jubilarnoj 2016. godini, u prigodi tradicionalnog godišnjeg susreta svećenika, redovnika i redovnica koji su rođeni ili žive i djeluju na području Cetinske krajine, kada ste kao novozaređeni šibenski biskup predvodili misno slavlje. Veselimo se svakom novom susretu s Vama, o. biskupe, i želimo Vam dobro zdravlje, te puno uspjeha i Božjeg blagoslova u zahtjevnoj ulozi pastira drage nam šibenske crkve, s kojom smo osobito po angažmanu brojnih članova naše Provincije neraskidivo povezani.

Poštovani dekane Cetinskog dekanata, cijenjena braćo svećenici, časne sestre, dragi sjemeništarci i bogoslovi, poštovana i tužna rodbino, prijatelji i znanci pokojnog fra Joze Luke Zrnčića, kršćanska braćo i sestre! Nedavno smo se u ovoj našoj crkvi oprostili od pokojnog fra Luke Radmana Livaje, dobrog i vrijednog svećenika, danas se opraštamo od još jednog svećenika, koji je također ostavio iza sebe dubok i vidljiv trag, te na svoj način obilježio vrijeme i mjesta u kojima je živio i djelovao. Svećenici su veliko bogatstvo svome narodu. Molimo neumorno za današnje svećenike, da pružaju svima pravo svjedočanstvo vjere i života, molimo za nove svećenike, koji će se znati nadovezati na svijetle primjere svojih prethodnika, među koje ću svrstati i pokojnog fra Jozu.

Uostalom, u ovom trenutku, svojom brojnošću upravo vi, poštovani vjernici, najbolje o tome svjedočite, tko je bio za vas  fra Jozo Zrnčić, te što o njemu i o njegovom svećeničkom životu i radu doista mislite.

Ništa nas ne može tako protresti i uzdrmati kao smrt, rastanak, od dragih i bliskih osoba. Njihovim odlaskom s pozornice svijeta odlazi i dio nas, koji smo ih poznavali, na svoj način doživljavali i voljeli. Ono što ostaje jesu sjećanja, uspomene, neki upečatljivi zajednički životni trenutci. Iako se od naših pokojnika tjelesno rastajemo, s njima ostajemo duhovno povezani, dok i te veze vrijeme ne rastoči, dok sjećanja ne počnu blijedjeti, dok rane ne zacijele, bol ne utihne…  Sve nam to govori o privremenosti naših ovozemaljskih veza i još nam jednom stavlja pred oči onaj oblik naše uzajamne trajne i neraskidive ljudske povezanosti u Bogu i s Bogom, koji nas već za života, s različitih strana, okuplja u svojoj Crkvi. Za nas koji smo ispunjeni nadom i vjerom u Isusa Krista uskrslog od mrtvih,  doista ne postoji ni jedno drugo nadanje, nikakva druga sigurnost osim one koju nam je Bog zajamčio u svome Sinu Isusu Kristu. Ispunjeni smo nadom da ćemo po Isusu pobijediti smrt kao najveću prepreku, uživati sreću i blaženstvo svetih, daleko od svake boli, tuge i svega što iskustvo umiranja nosi sa sobom. Do tog blaženog trenutka, to jedinstvo s Bogom živimo, sudjelujući u slavlju svetih sakramenata, okupljeni u molitvi oko Njega, hranimo se vjerom da iza svakog ljudskog života stoji nedokučivi Božji promisao. Kristovi vjernici imaju u sebi privilegirano iskustvo Božje blizine i božanskog života koji u njima struji i to im daje uvijek nove motive da proniknu u dublji smisao vlastitog života, u smisao svakog ljudskog nastojanja oko dobra.

Naš je fra Jozo bio čovjek osobne vjere i pobožnosti, koji je ta dragocjena iskustva svoga života znao pretakati u živote drugih ljudi.

Dopustite mi da vas u najkraćim crtama izvijestim o tijeku i nekim važnijim pojedinostima njegova ljudskog i svećeničkog života.

Fra Jozo Luka Zrnčić, rođen je 3. travnja 1939. godine u mjestu Udovičići, filijalnom dijelu župe Otok od oca Nikole i majke Mande r. Vrdoljak. Osnovno je školovanje završio u rodnim Udovičićima i Otoku u razdoblju od 1945. do 1953. godine. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju od 1953. do 1955., kada je prema ondašnjem običaju stupio u franjevački novicijat na Visovcu. Nakon novicijata, Gimnazija se zbog zabrane rada u međuvremenu preselila u Makarsku, gdje je fra Jozo nastavio svoje srednje obrazovno školovanje, položivši veliku maturu 1957. godine. Uslijedio je filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj u razdoblju od 1957. do 1959. Studij je fra Jozo nakratko prekinuo ili zamrznuo zbog dvogodišnje obveze služenja vojnog roka, te s uspjehom i nastavio, diplomiravši 1964. godine. Svečane zavjete fra Jozo je položio 8. prosinca 1962. Sv. red đakonata podijelio mu je u Makarskoj biskup Frane Franić, 15. prosinca 1963. koji ga je 30. ožujka 1964. također u Makarskoj zaredio i za svećenika. Mladu je misu fra Jozo proslavio u rodnim Udovičićima 5. travnja 1964. godine.

Za života je fra Jozo vršio sljedeće pastoralne, svećeničke i redovničke službe:

kao mladomisnik uprava Provincije je fra Jozu  imenovala drugim pomoćnikom odgojitelja u franjevačkom sjemeništu u Sinju. Godine 1965. vršio je nepunu godinu dana službu upravitelja župe Stankovci u Ravnim kotarima. Iste godine određen je za studij crkvene glazbe na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu, s perspektivom da nakon završetka studija preuzme službu voditelja crkvenog pjevanja i sviranja u nekom od većih provincijskih pastoralnih središta.  Nakon tri uspješno završene godine tog studija, fra Jozo je godine 1968., na vlastitu molbu, poslan u Rim da na tamošnjem Papinskom institutu za crkvenu glazbu nastavi svoj studij, proširi svoje glazbene horizonte i stekle dodatne glazbene kompetencije.

To mu je razdoblje života bilo vrlo naporno, toliko da je u konačnici 1970. godine definitivno prekinuo studij crkvene glazbe, te se, pomalo slomljen i razočaran, vratio u Domovinu u službu župnog vikara u župu MBL u Zagrebu. Nakon Zagreba, 1973. započinje  posve nova ali i vrlo uspješna epizoda fra Jozina svećeničkog života među našim iseljenicima u Njemačkoj. Od 1973. do 1979., fra Jozo je bio voditelj Hrvatske katoličke misije Frankfurt na Majni, a od 1979. do 1983. vodio je misiju Sindelfingen. Kroz to je razdoblje obnašao i druge važne provincijske službe; od 1982. do 1985. bio je definitor Provincije, član nauže provincijske Uprave, član Provincijskog duhovnog vijeća i provincijalov delegat za Njemačku.

Konačno, kao potvrda njegova uspješnog rada među hrvatskim iseljenicima u Njemačkoj, uslijedilo je i fra Jozino imenovanje voditeljem HKM München godine 1983. godine. U toj je službi ostao do 1988. godine kada se vraća u Hrvatsku u osvit demokratskih promjena  i stvaranja slobodne i neovisne države Hrvatske, ali i njezina teškog i krvavog razdoblja. Fra Jozo je do 1991. obnašao službu gvardijana i župnika u Sinju, potom do 1994. službu župnika u župi MBL u Zagrebu i samostanskog vikara. Nakon te zagrebačke epizode, fra Jozo je, kao župnik  godine 1997. preuzeo župu Hrvace, a od 2003. promijenio je više mjesta kao župni vikar u Zagrebu, Baškoj Vodi, te ponovno u Sinju, pastoralno skrbeći  za vjernike Lučana, Karakašice i Donjeg Suhača.

Godine 2013. fra Jozo je uoči pedesete obljetnice svećeništva umirovljen i od tada je živio u sinjskom samostanu te djelovao kao ispovjednik. U petak, 2. lipnja 2017. u 79. godini života, 63. redovništva i 54. svećeništva, iscrpljen teškom bolešću, okrijepljen svetim sakramentima, fra Jozo je blago u Gospodinu preminuo u ovom našem samostanu. Ovom prigodom najiskrenije zahvaljujem svima, preko liječnika, časnih sestara, članova rodbine, samostanskog osoblja, na pomoći i znakovima pažnje prema fra Jozi, posebno u zadnjim mjesecima njegova života, dok se borio s teškom bolešću.

Kako je vidljivo iz njegova kratkog životopisa, fra Jozin je životni put lako mogao krenuti u smjeru glazbenog stručnjaka, za što je očito imao potrebne predispozicije. No on je ipak otišao u drugom smjeru. Velik je to bio i sudbonosni zaokret, na početku njegova svećeništva, za njega osobno ali i za sve ljude koje je kasnije u životu upoznao, koje je kao svećenik duhovno vodio.  Da nije tog preokreta, danas bismo pred očima imali sasvim drugi životni lik i djelo. U desetljećima neposrednog rada s vjernicima u različitim mjestima, ispletena je jedna lijepa mreža prijateljskih kontakata, povjerenja, nezaboravnih doživljaja, čak i graditeljskih pothvata, koji ostaju iza fra Jozina života. Motivirati narod za nešto, dogovoriti se oko nečega, povesti akciju s ciljem da se negdje pomogne ili da se nešto nova sagradi ili postojeće popravi, to je fra Jozi predstavljalo izazov, to mu je polazilo za rukom, tu je i sam nalazio veliki motiv i satisfakciju.  Kako bilo fra Jozo je ostavljao dojam zadovoljnog i ispunjenog čovjeka. Tu svoju pozitivnu životnu energiju znao je vrlo umješno prenositi na druge ljude. U narodu kažemo da ni Krist nije uspio zadovoljiti svačije želje i očekivanja, pa ne sumnjam da je tako i kod fra Joze. Ali ono temeljno što želim naglasiti jest činjenica da nikada nisam od vjernika čuo nešto negativno protiv fra Joze, uvijek samo pohvalno i pozitivno. Imao je tu jednu važnu crtu suzdržanosti, nenemetljivosti… Kod njega ni u trenucima najvećeg uspjeha nije bilo mjesta za euforiju. Kao u nogometu, gotovo je kad je gotovo, dok utakmica traje sve je moguće. U ničemu se nije zalijetao, nikada se nije predavao u susretu s poteškoćama i teškim situacijama, uvijek bi uzeo dovoljno vremena kako bi razmislio i odvagnuo svoje odluke. Puno je razmišljao o ljudima, o crkvenim i društvenim događanjima i procesima.

Dok se, po pitanju životnih stavova i vrijednosnih sudova, danas većina ljudi priklanja vodećem mišljenju ili struji, te je podložna sugestiji i manipulaciji, fra Jozo je bio drugačiji čovjek. Nije primao stvari zdravo za gotovo, znao je stvari i događaje analizirati i sagledavati u širem kontekstu.

Fra Jozo je volio svoju redovničku Zajednicu, volio je Crkvu, volio je svoj Narod. Nije nimalo bilo lako i bezopasno biti voditelj  katoličke misije u Münchenu pred kraj bivše države, nije bilo lako ni biti gvardijan u Sinju u vrijeme stvaranja hrvatske države, niti je bilo lako biti župnik u Zagrebu prepunom potrebitih ljudi prognanika i izbjeglica sa svih strana Hrvatske, Bosne i Hercegovine… Trebalo je biti snalažljiv, razborit, trebalo je biti, plemenit, hrabar, pobijediti strah, druge ohrabrivati, pobijediti neizvjesnost, trebalo je znati čitati znakove vremena, znati druge voditi ali i dopustiti da nekada i spremniji preuzmu vodstvo…

Dragi fra Jozo, u ime cijele naše Provincije, izražavam Ti iskrenu zahvalnost za Tvoje vjerno i predano svećeničko služenje za dobrobit vjernika, kojima si bio poslan, za povećanje vjerodostojnosti i ugleda Crkve u našem narodu i u svijetu.

Hvala i vama, poštovana obitelji i rodbino pokojnog fra Joze.

Hvala vam na ovom vrijednom sinu, s kojim ste krvno povezani.

On je pronio najbolji glas o vama, o svom plemenu, s kojim se ponosio, obitelji, roditeljima i rodnoj grudi koju je iznimno volio. Kao takav, fra Jozo će ostati u najljepšim uspomenama prisutan u svijesti svih nas a i mnogih ljudi, kolega, posebno njegovih dragih župljana. Zbog njega ćemo, kao Zajednica i prijatelji s vama i nadalje ostati trajno povezani.

Neka Ti, dragi fra Jozo, dobri Bog bude vječna nagrada a sve koji iskreno tuguju zbog privremenog rastanka s Tobom neka ispuni svojom snagom i utjehom vjere u ponovni susret s Tobom i sa svima svetima.

Počivao u miru Božjem!

***********

Don Stipe Ljubas, dekan

Don Stipe Ljubas, dekan Cetinskog dekanata, pročitao je sućut mons. Marina Barišića, nadbiskupa metropolita splitsko-makarskog:

Mons. Marin Barišić

nadbiskup metropolit splitsko-makarski

Split, 5. lipnja 2017.

Br. 160/2017

Poštovani oče Provincijale!

Povodom smrti pokojnog fra Joze Zrnčića izražavam svoju ljudsku i kršćansku sućut Vama, braći franjevcima, rodbini, i svima koji su duhovno i pastoralno bili povezani s našim ocem Jozom.

Pred kratko vrijeme posjetio sam ga u njegovoj samostanskoj sobi. Bilo mu je drago, a vidjelo se da je njegov prijelaz u Očev dom blizu. Zahvaljujem dobrom Jozi, za njegovo predano i vjerno pastoralno djelovanje, osobito u sredinama naše Splitsko-makarske nadbiskupije. Neka ga nebeski Otac primi u svoj dom gdje ima mnogo stanova, u radosno zajedništvo s ocem Franjom, u čijoj je karizmi posvetio svoj život na slavu Boga i na spasenje braće i sestara.

Dragi fra Jozo, hvala ti za tvoje ljudsko i redovničko svjedočenje, i za radost i nadu koju si unosio u naše zajedništvo.

Počivao u miru Božjem!

Marin Barišić

Nadbiskup splitsko-makarski

**********

Fra Stjepan Čovo, u ime kolega

Oče biskupe Tomislave, provincijalu Joško,

braćo svećenici, draga rodbino i prijatelji!

Opraštam se kao kolega od dragoga fra Joze Zrnčića u svoje ime i u ime njegovihkolega. Mi smo se kolege tijekom života često sastajali, slavili pojedine godišnjice i zajednički Bogu zahvaljivali za sve milosti koje smo od njega primali. Fra Jozo je te sastanke poticao i njih posebno doživljavao i neizostavno na njima sudjelovao. Današnji se sastanak razlikuje od svih dosadašnjih, jer je ovo, istina, sastanak i susret ali i zemaljski rastanak od njega, ali nosi pečat vjerei nadeu budući i vječni susret. Danas ga predajemo majci zemlji od koje je i uzet s preporukom Gospodinu: „Hvala Ti, Gospodine, za jedan svećenički život i djela koja si preko njega učinio!“. Kada smo 24. travnja 2014. slavili Zlatnu misu na Visovcu mnogi su nam čestitali i izražavali želje da još dugoživimo i da se nagovorimo svetih misa. Poštovali smo izraze njihove ljubavi i želja, ali smo bili svjesni da su to dobre želje daleko od životne stvarnosti, jer su fra Jozine i naše godine izbrojene i da je naš život u ruci Božjoj. Svi smo u osamdesetim godinama života. Poslije Zlatne mise napustio nas je kolega fra Srećko Vekić, a prije je usnuo u Gospodinu kolega fra Ignacije Vugdelija i fra Albert Marić. Nitko se tada nije nadao da će brzo Gospodin pokucati i k sebi pozvati dragogafra Jozu.

Početne godine sjemeništa i gimnazije od 1949. do 1957. bile su brojne duhovnim zvanjima, ali su se svake godine još popunjavale novim kandidatima. Velika rijeka mladih sjemeništaraca stvarala je snažnu maticu u koju su pridolazili mnogi mladići među koje se pridružio i naš fra Jozo poslije ondašnje male mature. On je ustrajno i ponosno ušao u sjemeništarsko-gimnazijsku maticu velike rijeke koja ga je velikodušno primila.Došao je u sjemenište iz društva njegovih školskih kolega i igrača-nogometaša iz ondašnjega prašnjavogfratarskog obora.

Novicijat ga je uputio u redovništvo a studij teologije u Makarskoj, iako ga je morao prekidati radi odsluženja obveznog vojnog roka, nije ga nimalo pokolebao u zamisli da bude franjevac-svećenik. Svećeničko ređenje primio je 30. ožujka 1964. preko ruku mons. dr. Frane Franića poslije kojega je radosno služio Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu ušavši u 54. godinu svećeništva. Lijepo je to služenje koje je obavljao srcem predanosti i ljubavi, srcem punim pregaranja i tim načinom učinio mnogo dobra za Kristovo kraljevstvo. To je nešto uzvišeno, zapravo veličanstveno. Nedjeljom i blagdanima sijao je sjeme riječi Božje među našim iseljenim vjernicima Frankfurta, Münchena, Sindelfingena, u Domovini u Zagrebu a posebno ovdje u Sinju i u Cetinskoj krajini i Makarskom primorju, spuštao se do malenih duša koje su živjele od sjemena Božje poruke koju je obilato dijelio u vrijeme i u nevrijeme. Posvuda su ga vjernici rado imali, ali ipak moram posebno naglasiti da će ga vjernici Karakašice i Donjega Suhača, koji pripadaju crkvi sv. Leopolda u Karakašici, pamtiti kao svećenika koji ih je ljubio i duhovno vodio, dotjerivao i uljepšavao njihov crkveni prostor te podigao zvonik koji svakoga upućuje da usmjeri svoje srce gore, k Bogu, prema nebeskim visinama. Poput sv. Franje popravljao je i gradio materijalnu i duhovnu Crkvu. Karakašica je bila njegova posljednja pastoralna postaja i kad je postao svjestan da više ne može, povukao se u sigurnu luku, ili bolje rečeno, zadnju postaju svoga zemaljskoga života, u samostansku bratsku redovničku zajednicu u Sinju.

Fra Jozo je imao svojih životnih iskušenja, ali ga je i tada snažila snaga molitve, a kao vrhunac bilo je slavlje euharistije, koju je on zanosno slavio svojim istančanim sluhom i milozvučnim glasom. Značenje crvenog liturgijskog pjevanja ponio je iz godina studija teologije kad je pod vrsnim i poznatim maestrom crkvene glazbe fra Anđelkom Milanovićem nastupao u zboru bogoslova Schola cantorum i nastavio kasnije usavršavati u Zagrebu i Rimu.

Pri koncu svoga života fra Jozo je bio ispunjen utjehom što jeustrajno i dostojanstveno ostao vjeran svom poslanju, a često i hrabro boreći se protiv izazova života.Zadnje četiri godine nosio je tešku bolest koja ga je ustrajno i podmuklo cijedila i trošila, a on ju je tajio i skrivao da druge ne opterećuje. Više puta sam ga u bolesti pohodio, kako u Splitu u bolnici, a tako i ovdje u samostanu u Sinju. Zadnji put bilo je to u nedjelju, 28. svibnja, i rekao mu: „Fra Jozo,znaš li tko te je pohodio?“ Kimnuo je glavom, a riječju to nije mogao potvrditi. Rekao sam mu: „Molim Gospodina da Ti dade snage da nosiš svoj križ i budeš hrabar kao što si to do sada pokazivao, ali znaj, dragi brate, da iza križa dolazi pobjeda i slava uskrsnuća. Molim Gospodina da ti preseljenje iz ove suzne doline bude slavlje u krilu Oca nebeskoga!“Ovoga časa molim oprost od Gospodina za sve fra Jozine nedostatke i propuste znajući da je i on meni i svima nama sve oprostio. Dragi fra Jozo,siguran sam da si semirno i dostojanstveno pojavio pred licem Božjim, jer si mu vjerno služio i da te je Bog „bogat milosrđem“ (Ef 2,49) nagradio svojom vječnom slavom i da si čuo riječi:„Uđi u veselje gospodara svoga!“ (Mt 25 219).

Poštovana braćo i sestre, naš se fra Jozo pridružuje na zemaljskom počivalištu drugoj braći čekajući uskrsnuće. Njegovu bratu Filipu, obiteljima sestara pok. Ane, živuće Marije i Miljenke te cijeloj rodbini izražavam duboku ljudsku i kršćanku sućut. Budite ponosništo je iz vašega roda iznikao tako vrijedni svećenik. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! I svjetlost vječna svijetlila njemu. Amen.

************

Fra Petar Klapež, gvardijan

Draga braćo i sestre, smrt je nezaobilazan i važan zadnji čin ljudskoga života na ovoj zemlji. Smrt svećenika, redovnika, koji je ovdje na zemlji znakoviti predstavnik duhovne i vječne dimenzije čovjekova života, otkriva još u većoj punini otajstvo Crkve hodočasnice koju u kušnjama i patnjama zemaljskog putovanja jača milost Božja, dok po križu ne dođe do svjetlosti koja ne poznaje zalaza.

Za nas vjernike po Isusovoj smrti i uskrsnuću naša je nada ispunjena sigurnošću da nas Bog prati i čeka. Bog nam je darovao život i On nas ne želi prepustiti tami smrti.

Danas smo ovdje sabrani s našim fra Jozom Zrnčićem. Zajedno s njim stojimo pred otajstvom smrti. On je prešao taj prag, dok mi stojimo s ove strane. Sve ono što smo čuli iz bogate riznice njegova ovozemnog života samo je potvrda naše prisutnosti u ovom njegovom privremenom oproštaju od svih nas.

Posebno kroz zadnja dva mjeseca njegove bolesti  suočavao se sa smrću, koju je u mukama bolesti čekao i s interesom svoje naravne radoznalosti iščekivao.

Dok je primao sakramente za prijelaz, zastao je te rekao: „Gvardijane, zar je tako ozbiljno“, i nastavio, „sada na mnoge stvari gledam drugačije i ponešto što mi je izgledalo silno važnim vidim da to nije tako“.

Braćo i sestre, sada smo ovdje, jer je svatko od nas u nekom dijelu svoga života povezan s fra Jozom i ova nam sprovodna molitva pomaže da u ovom molitvenom zajedništvu zahvalimo Bogu za dar kojeg nam je dao u njegovu životu i što ga je podario našoj redovničkoj zajednici.

Sigurno bi nam bilo drago da je ostao još s nama, a i njemu je izgledalo da mora prerano otputovati jer je imao još planova u ovozemnom životu.

Ali Bog nas poziva da ne gledamo unatrag, nego da se otvaramo budućnosti u kojoj naša nastojanja imaju smisao, da živimo život koji nosi plodove koji ne propadaju.

Stoga se sada pred Isusom Kristom u Duhu Svetome mirno i s pouzdanjem spominjemo Njegova sluge svećenika i redovnika fra Joze, koji nam je bio blizak i drag.

U ovom trenutku u ime naše samostanske obitelji ovdje u Sinju zahvaljujem Vama preuzvišeni oče biskupe što ste došli ispratiti našeg fra Jozu i što ste nas sve utješili i osnažili na putu vjere u našoj svakidašnjici do konačnog cilja u Bogu.

Zahvaljujem i našem kućnom liječniku dr. Anti Proliću kao i dr. Buloviću, koji su u svako doba dana i noći spremno pritjecali u pomoć fra Jozi u njegovoj životnoj agoniji.

Zahvaljujem i medicinskom osoblju Kliničkog bolničkog centra Križine i Firule koji su nastojali sve učinit da mu produže njegov ovozemni život, ali Bog je očito imao svoje planove.

Posebno hvala časnim sestrama milosrdnicama s. Valentini i s. Lucilijani kao i noćnom dežurstvu  medicinskoj sestri Zdenki i Tonki. One četiri su  svu svoju sestrinsku žrtvu ugradile da fra Jozi olakšaju patnje koje se bile doista teške od Cvjetnice pa sve do prošlog petka kada je blago u Gospodinu preminuo. Hvala Vam i neka vam dragi Bog nagradi svaku vašu žrtvu i ljubav koju ste iskazale olakšavajući fra Jozinu patnju.  Zahvaljujem vama drage i ožalošćene obitelji našega fra Joze.  Lijepo Vas je bilo vidjeti kako ga  posjećujete na njegovoj bolesničkoj postelji. Svakom Vašem pozivu i dolasku posebno se radovao. Možete biti ponosni na svog fra Jozu koji je prošao svoj ovozemni vijek časno i ustrajno, svjedočeći svoje svećeništvo i redovništvo sačuvavši dobar odnos prema svim ljudima kojima je Krista naviještao i s kojima se svaki dan susretao".

Njegova dobrota i ljubav  koju je gajio prema vama i vas prema njemu neka ostaje naša trajna poveznica sa svima Vama.

Fra Jozo je svima nama bio Božji dar, Božji putokaz, katkada i Božja opomena, ali uvijek Božja podrška i sigurnost da smo na pravom putu ako smo slični onome kako nam je on sam svjedočio. U njegovom svjedočenju mogli smo često naći živo mjerilo, živi kriterij što treba, a što ne treba, što je pravo, a što samo prividno u svakidašnjem životu.

Dragi fra Jozo, prerano si prešao sve postaje životnog križnog puta te iz korizme i velikog Petka prešao si u vječnost. Ovaj oproštaj s tobom usmjerava našu pažnju, molitvu i nadu prema Licu milosrđa Božjega i Kristu spasitelju, raspetom i uskrslom. On, koji nas uvodi u puninu svoga života, čini relativnom dužinu dâna našega zemaljskog življenja.

Dok zahvaljujemo Gospodinu na daru tvoga života za tvoje redovničko i svećeničko služenje u našoj redovničkoj zajednici, Majci Crkvi, našem hrvatskom narodu u tuzenstvu i inozemstvu, u tom predanju posebno si bio nošen ljubavlju prema našoj Nebeskoj Majci Čudotvornoj Gospi Sinjskoj. Mi sada molimo Njezin moćni zagovor da te  milosrdni Otac primi u svoj nebeski dom i pridruži svetima i blaženima. Počivao u miru Božjem!

Odmah poslije završnog euharistijskog blagoslova uputit ćemo se prema groblju svetog Frane kako bi se u sprovodnoj molitvi oprostili od našega fra Joze.

Poslije sprovoda svu fra Jozinu rodbinu i braću svećenike pozivam na zajedničku okrepu u naš Samostan.

 

*********

SUĆUTI

Fra Andrija Bilokapić

provincijal Franjevačke provincije

Sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri

Zadar, 5. lipnja 2017.

Dragi provincijale fra Joško,

braćo franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja,

draga rodbino preminulog fra Joze,

Gospodin vam dao mir.

Opet nas je pohodila sestra smrt. Čujem da je preminuo naš dragi fra Jozo. Nije mi moguće doći na sprovod; što ne znači da nisam s vama.

Ovih dana čitasmo - molismo riječ umirućeg Sina Božjeg:  „Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao“ (Iv 17, 1-2). Neobične li riječi Sina vječnoga Oca! U času gdje mi smrtnici vidimo gubitak, On vidi proslavu. Čas smrti postaje očitovanje slave Svemogućega koji svoju svemogućnost pokazuje nadasve na Križu i u Uskrsu. Slava Božja jest prigibanje Oca djeci i omogućavanje djeci da mogu biti-kod-Oca. Tako neizbježan čas smrti postaje časom proslave. I smrt, uz Sina Čovječjega, dobiva svoj smisao.

Naš dragi i dobri franjevac fra Jozo ušao je u čas smrti, ali ne sam. S njim je Uskrsli Gospodin kojega je želio slijediti. Vjera Evanđelju sjala je na licu fra Joze. Od svoje mlade Mise i mene je obasjavao svojom vedrinom, a vjerujem i mnoge druge.

Dragi fra Jozo, hvala ti za svu dobrotu i vedrinu koju si nam posredovao. Dobro koje si živio neka urodi vječnom slavom. Neka se sveti Otac proslavi u tebi, a ti u njemu.  Nadam se da ćeš i ti biti na dočeku kada dođe čas našega prijelaza u Zavičaj ljudske duše. Tvoja smrt neka bude tvoje novo zajedništvo s onim kojemu si vjerovao i novo zajedništvo s nama.

Počivaj u onome koji jest sami Mir i Dobro.

Svi vi koji ste ožalošćeni primite sućut nas, braće franjevaca Provincije sv. Jeronima.

U pashalnoj nadi!

fra Andrija Bilokapić

provincijal Franjevačke provincije

Sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri

*****************

+! Saznavši vijest o preminuću fra Joze Zrnčića, upućujem Provincijalu i svoj braći izraze iskrenog suosjećanja. Uvijek ću se sjećati naših susreta i suradnje u našoj župi Majke Božje Lurdske. Spomenuti ću ga se u sv. Misi. Neka mu Gospodin bude blagi sudac, podao mu pokoj vječni. Počivao u miru!

Darko Portada

*****************

Štovana družbo !

Povodom smrti fra Joze Zrnčića, šaljem iskrenu sućut.

Bog je vodio fra Jozu njegov čitavi ovozemaljski život. Pozvao ga je da bude vjerni pastir Božjega stada. Sad je Bog uvidio da je fra Jozo ispunio što je od njega tražio, te kao zahvalu pozvao ga sebi. Fra Jozo! Hrvatice i Hrvati koje si upućivao pravim putom su ti zahvalni. Počivaj u miru Božjem. Neka Ti Hrvatska gruda grije hladno tijelo, a odozgo pogledaj na svoje ovčice na zemlji i budi blagi zagovornik.

Počivaj u miru!

Ivo  Aleksić


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2349
Ovaj mjesecOvaj mjesec57191
UkupnoUkupno5428661

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 136 

Administrator

franodoljanin@gmail.com