Zagreb: Spomen-slavlje 70. obljetnice smrti braće franjevaca zagrebačkog samostana, žrtvi komunističkoga progona

Samostanska i župna zajednica Majke Božje Lurdske u Zagrebu obilježila je 70. obljetnicu smrti braće franjevaca, žrtvi komunističkoga progona, u nedjelju 3. rujna 2017. Spomenuli su se: fra Mateja Vodanovića, župnika i fra Serafina Rajića, kapelana, strijeljanih na Mirogoju, kao i fra Leonarda Bajića i ostale progonjene braće, žrtvi izmišljene komunističke optužbe.

U istini koja donosi mir, čuvajući spomen na svoju utamničenu i ubijenu braću, večernje misno slavlje predvodio je o. provincijal fra Joško Kodžoman, uz gvardijana i župnika te još petoricu braće svećenika. U propovijedi se provincijal osvrnuo na Kristovu poruku upućenu učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom" (Mt 16,24) te je povezao s našom progonjenom i ubijenom braćom koja su mučenički stradala, nasljedujući Krista, u vjernosti Crkvi i svom narodu. "Večeras smo ovdje, nadahnuti Božjom čudesnošću, zahvalni za živote naše braće koja su svojim trpljenjem i postojanošću pokazali neustrašivost vjere i snagu evanđeoskoga služenja. Današnji dan prije sedamdeset godina bio je za naš franjevački samostan i za ovu vjerničku zajednicu dan velike kušnje. Ubojstvo dvojice braće, župnika i kapelana u našoj župi, te osuda još četvorice braće na ukupno četrdeset i osam godina zatvora s prisilnim radom, trebali su strahom ispuniti preostalu braću u samostanu, a u vjernicima stvoriti nepovjerenje prema Crkvi i braći franjevcima. No, ništa od toga nije se ostvarilo. Snagom kršćanske nade vjerujemo da ih je Bog i u najtežim kušnjama sačuvao u svome imenu i primio ih u zagrljaj svoje vječnosti", poručio je o. provincijal župljanima i vjernicima koji su do posljednjeg mjesta ispunili crkvu i svetište Majke Božje Lurdske.


Poslije misnoga slavlja uslijedila je prezentacija knjige fra Stjepana Čove "Franjevci samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu žrtve komunističkoga progona". U brizi za čuvanje spomena na njih htjeli smo da povijesni događaji budu predstavljeni u knjizi koja će nastojati prodrijeti iza laži kojom je komunistička vlast htjela baciti ljagu na Katoličku Crkvu, na ovaj samostan i tako stvoriti jaz nepovjerenja između naroda i Crkve. Voditelj programa predstavljanja knjige bio je fra Ante Crnčević, ujedno i urednik pri njezinu izdavanju. Prvi predstavljač fra Ante Akrap, prof. KBF-a Sveučilišta u Splitu, iznio je u kratkim crtama sadržaj knjige, s posebnim osvrtom na kontekst stradavanja naše braće. Poslije njega nazočnima se obratio provincijal fra Joško Kodžoman. "Stradanje braće iz ovoga samostana samo je dio velikoga progona franjevaca naše Provincije", ustvrdio je provincijal. U razdoblju od 1942. do 1948. ubijena su četrdeset i četiri člana naše Provincije, tek nekoliko njih nisu bili žrtve partizanske vojske ili poslijeratne komunističke vlasti. Nakon rata gotovo dvadesetorica braće, da bi spasili život, morali su napustiti domovinu. Isto toliko braće bilo je u tamnicama. Unatoč tomu, možemo reći: Divan je Bog u svojim djelima. Bog je rasvijetlio put novoga djelovanja, i okrijepi snagu preostalih za novo služenje njegovu narodu. I danas je Provincija na nogama. Živa. Prisutna na raznim područjima djelovanja: u pastoralu, u odgoju, znanosti, kulturi i mnogim oblicima djelovanja u Crkvi i društvu.

Knjiga koju predstavljamo nastala je marom čovjeka koji ni osmo desetljeće svoga života ne prestaje istraživati, stvarati pisati.


 

Zahvala autora fra Stjepana Čove

Drago slušateljstvo! Radostan sam što vas kao autor predstavljene knjige: FRANJEVCI samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu žrtve komunističkoga progona mogu pozdraviti i zaželjeti vam dobrodošlicu u ovoj večeri molitve u crkvi Majke Božje Lurdske. Najprije zahvaljujem Svemogućemu Bogu što mi je dao snage na napišem ovu knjigu i pokušam donijeti istinu o našim nepravedno osuđenim i dvojicom pogubljenih fratara, a potom zahvaljujem svima koji su doprinijeli da ova knjiga bude napisana i danas javnosti predstavljena. U prvom redu moram istaknuti da je idejni začetnik ove knjige fra Mate Matić, gvardijan ovoga samostana a potom se oko knjige najviše pozabavio vrijedni i zauzeti dr. fra Ante Crnčević, koji je uložio mnogo truda, volje, znanja a najviše ljubavi, da ova knjiga bude tiskana upravo u ovo vrijeme kada se nalazimo u predvečerje žalosnog dana kada su komunisti nemilosrdno strijeljali fra Mateja Vodanovića, župnika i fra Serafina Rajića, kapelana ove župe Majke Božje Lurdske,našu dvojicu braće pred 70 godina 4. rujna 1947. na predjelu groblja Mirogoj na prostoru današnjega Krematorija. Ni danas im se ne zna za grob.

Kroz proteklo vrijeme našu je Braću Komunistička vlast stavila na stup srama i pripisivala im nečasne radnje koje nisu počinili i na temelju izmišljenih i nedokazanih radnja bili osuđeni. Ta ista Partija služila se debelim naslagama laži o njihovoj krivnji i djelima neprijateljske djelatnosti i terorističkih pohvata u kojima nisu nikako sudjelovali.

Istina se ipak ne može sakriti uza sva nastojanja prošlog komunističkog sustava. Ta nam je vlast određivala da moramo pamtiti tuđe zločine, a svojih se vlastitih zločina nisu željeli sjećati, jer su ih sustavno krili, potiskivali te tajili ne samo u ovom slučaju nego i na mnogim drugim masovnim slučajevima. Mi smo nastojali tražiti istinu i ne dozvoliti da komunistički zločini i danas ostanu nepoznati. Ova knjiga otkriva komunistički program destabilizacije i uništenja Katoličke Crkve već tijekom rata a sistematski se nastavio optužbom i osudom dr. Alojzija Stepinca, nadbiskupa i metropolita a potom franjevaca provincije Presvetog Otkupitelja koji su živjeli i aktivno djelovali u ovome samostanu. Svi su ovi franjevci bili istaknuti članovi svoje zajednice i neumorni navjestitelji evanđelja, odani sinovi Crkvi, papi i hrvatskom narodu u onim sumornim poratnim zagrebačkim godinama. Komunistička ih je vlast smatrala „opasnim neprijateljima“ koje treba „likvidirati“ a kako nije imala dokaza za njihovu verbalnu krivnju izmislila im je terorističke radnje na kojima ih je optužila i na koncu osudila izmislivši dolaske fra Joze Mikulića i pripisavši mu ulogu glavnog aktera nečasnih radnja. On nikad nije došao u Zagreb kad ga je u svibnju 1945. napustio. Protiv njega nikad nije pokrenut nikakav sudski postupak ili mu imputirana neka krivnja. To su potvrdili i sami komunisti da nikad nije dolazio u Zagreb i da je potpuno nevin. Umro je u 102. godini u Americi.

Tvrdnje o nevinosti naših fratara počivaju na čvrstim temeljima arhivskih i drugih dokaza da su bili neporočni, vrijedni i ustrajni redovnici, branitelji siromašnih i ugroženih ljudi. Iako su bili takvi, nepravedno su okrivljeni i bez svjedoka i dokaza osuđeni. Krivnja im je bila što nisu vjerovali u komunizam i njegova lažljiva obećanja. Trebalo je zato kazati istinu te iznijeti na vidjelo progonjene pravednike da poslije 70 godina napada i šutnje zasvijetli istina o njihovu progonu i umorstvu, da ne ostanu „zaboravljeni“ fratri nego fratri koji i danas govore i svjedoče kako treba živjeti i ustrajati do kraja, biti spreman svoj život položiti za svoje ideale i do prolijevanja krvi kao što su to učinili fra Matej i fra Serafin a u zatvoru fra Leonard. Našu strijeljanu braću s pravom možemo nazivati mučenicima jer su ubijeni (in odium fidei) mržnjom protiv vjere. Oni su svjedoci mračnog i užasnog nasilja komunizma kao mračne ideologije 20. stoljeća koja je izvršila tolike gnusne zločine a u ovom slučaju ubila svećenike-pravednike.

Istražni zatvor bio je mučilište fratara gdje su ih komunistički istražitelji mučili i cijedili na razne načine da ih slome i psihički onesposobe za obranu. Nad njima je izvršeno moralno i fizičko ubojstvo. Fizičko ubojstvo ne možemo otkloniti, ono se nažalost zbilo, kao posljedica nepravednih komunističkih progona i teških nehumanih postupaka, ali moralno ubojstvo moramo otkloniti jer ono nema nikakva uporišta u njihovom radu i djelovanju. Iako knjiga govori o zloći i počinjenom zločinu sa strane komunističke vlasti, moram naglasiti da ona nema nikakvih pretenzija ni želje da nekomu sudi ili da ga osudi, želja joj je da zasja istina nad tragedijom nevinih fratara kao svjetlo koje razgoni laži i tamu nametnutu komunističkom zloćom. Bili bismo spokojniji kada bismo znali gdje počivaju zemni ostaci fra Mateja i fra Serafina. Do njih, nažalost, ni danas ne možemo doći.

Zahvaljujem dr. fra Anti Akrapu, profesoru filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu sveučilišta u Splitu, koji nam je predstavio sadržaj knjige i naglasio glavne sastavnice na kojima ona počiva. Dužnu zahvalnost dugujem dr. fra Anti Crnčeviću koji je knjigu uredio, spremio za tisak da je ona danas ovdje pred nama u dičnom formatu.Ujedno mu zahvaljujem kao voditelju ovog Programa koji nas je svojstvenim mirom i jasnoćom upućivao u pojedine točke programa. Posebnu zahvalnost dugujem o. fra Jošku Kodžomanu, provincijalu naše franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja koji se spremno odazvao da predvodi večerašnje euharistijsko slavlje a ujedno što je napisao uvodnu riječ za ovu knjigu. Zahvaljujem ljubavi i velikodušnosti fratara ovoga samostana na čelu s fra Matom Matićem, gvardijanom koji je zamislio ovu knjigu, podržavao njezino ostvarenje i stalno se zanimao dokle je došla njezina realizacija. Dužnu zahvalnost iskazujem lektorici knjige cijenjenoj gosp. Viktoriji Lijović kao i grafičkom uredniku knjige gospodinu Tomislavu Košćaku na njihovu radu. Veliku zahvalnost izražavam mons. Ivanu Šaško, pomoćnom zagrebačkom biskupu, čija je homilija koju je održao 19. travnja 2015. u prigodi postavljanja spomen-ploče na samostanskojzgradi za progonjenu i ubijenu braću franjevce, uvrštena u ovu knjigu. Zahvaljujem svima onima koji su mi na bilo koji način pomogli pri pisanju ove knjige. Ipak ističem fra Franu Doljanina, tajnika Provincije, koji mi je uvijek bio od velikog poticaja ipomoći. Svoju zahvalnost upućujem i svima vama, dragi vjernici, sa župnikom fra Nikicom i pjevačkim zborom, koji ste najprije u euharistijskom slavlju uputili Gospodinu svoje molitve za pokoj duša naših osuđenih i umorenih fratara, a sada što ste pozorno pratili ovo predstavljanje.

Na koncu, kao krunu svih zahvala, HVALA Svemogućemu Bogu na njegovu daru i ovome danu što je došao ovaj čas istine o nevinosti naše osuđene i umorene braće. Vama, draga braćo i sestre, još jednom velika HVALA na pozornosti i strpljivosti,neka vas ljubav i zanimanje za našu osuđenu i umorenu braću hrabri na životnoj stazi raznih vlastitih iskušenja!

Fotografije

Predstavljanje je završeno molitvom:

"Bože, darivatelju i obnovitelju života,
ti si u svome čovjekoljublju, utjelovljenjem svoga Sina, 
htio s nama i za nas biti ono što mi jesmo
te si nam u njegovu uskrsnuću
darovao život koji nadživljuje smrt.
Njegov križ naše je oslobođenje,
njegove rane naše ozdravljenje,
njegova smrt nama vrata u život koji ne prestaje.
U snazi vjere, rasvijetljene Kristovim uskrsnućem,
spominjemo se naše braće
fra Mateja, fra Serafina, fra Petra,
fra Leonarda, fra Josipa i fra Alberta
koji su tjelesnim i duhovnim trpljenjima  i smrću,
orošenom krvlju svjedočanstva vjere,
pridruženi Kristovoj otkupiteljskoj patnji.

Smjerno te molimo:
pogledaj u svojoj blagosti na nesebičnost njihova predanja
i nagradi ih radošću mira u tvojoj vječnosti.
Daj da sjeme njihove svjedočanske smrti 
i primjer pouzdanja u tebe 
urode u nama novom vjernošću tvomu imenu,
zdušnošću predanja poslanju Crkve
i zauzetom ljubavlju prema hrvatskoj nam domovini,
ugrađujući mudrost evanđelja u život svijeta
i čuvajući u srcu ljepotu Kristova lica
koju si jednoć, po otajstvu krsnoga preporođenja, 
utisnuo u naše živote.

Okrijepi sve svećenike i redovnike u svetosti života,
u revnosti služenja, u proročkoj hrabrosti naviještanja evanđelja
i nesebičnoj brizi za sve potrebite.

Čuvaj čistoću našega spomena da, u Kristu oslobođeni, 
uvijek imamo mudrosti i hrabrosti othrvati se svakomu zlu
te biti nositelji Istine u kojoj svima daruješ mir.
U svome milosrđu pohodi one koje je zaslijepila mržnja 
i njihove ruke okovala u djela zla;
rasvijetli srca onih koji još uvijek 
lažju ili šutnjom zatamnjuju istinu
i tako priječe put pravednosti i miru u hrvatskome društvu.

Izvore svjetla, pred kojim se topi svaka tama i svako zlo,
upravi hod naše domovine prema žuđenim danima 
punoga zajedništva i slobode,
a sve nas okrijepi svojim Duhom da,
istinujući u ljubavi,
budemo ustrajni graditelji tvoga kraljevstva
te budemo dostojni dara vječne domovine,
u kojoj nam je mjesto pripravio tvoj Sin, Uskrsli Gospodin,
koji s tobom i Duhom Svetim
živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen".


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas126
Ovaj mjesecOvaj mjesec61373
UkupnoUkupno5508918

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 53 

Administrator

franodoljanin@gmail.com