UREDNIKOVE NAPOMENE UZ FRA ANTINA PISMA SVEĆENICIMA

Pismo je potreba ljudske duše, ali i svakodnevnoga života. Pišu roditelji djeci i djeca roditeljima, pišu rodbina i prijatelji, znanci i suradnici, poslovni ljudi, književnici i umjetnici.

Davno je Kvint Horacije Flak (| 8. pr. Kr.) za Publija Vergilija Marona (f 19. pr. Kr.) ustvrdio daje "dimidium animae meae - pola moje duše", tj. polovica njega samoga, a to znači pravi i iskreni prija­telj. Slično se je još prije izrazio i Marko Tulije Ciceron (f 43. pr. Kr.): "Amicus est tamquam alter idem - Prijatelj je kao drugo ja." Nije daleko od istine ni Erazmo Roterdamski (f 1536.) kad je ustvr­dio daje prijatelj čovjeku potrebniji nego i voda i vatra. Stoga su se ljudi davno složili: "Amicus optima vitae possessio - Prijatelj je u životu najbolja imovina." Zbog toga su prijatelji uvijek jedan drugo­ga poštivali, ljubili, razumjeli, pomagali i vrlo se rado susretali i raz­govarali. Kada se ne bi mogli susresti i porazgovoriti, svoje su misli i osjećaje napisali i pismo poslali svomu prijatelju.

Značajno je daje Ciceron napisao gotovo 900 pisama. Glasovita su i pisma Gaja Plinija Mlađega (f 113.), koja je pisao ne samo određenom naslovniku, nego i široj javnosti. I naš sv. Jeronim, Dal­matinac (f 420.), ostavio je veliku zbirku pisama, od kojih je fra Ivan Marković prije stotinu godina izabrao dio i objavio prijevod u dva sveska. Poznata su pisma sv. Augustina i drugih crkvenih otaca.

U ovoj godini velikoga franjevačkog jubileja - osamstote obljet­nice osnutka Franjevačkoga reda (1209. - 2009.) - uputno seje sjeti­ti i nekih pisama našega sv. oca Franje Asiškoga, npr. poznatoga pi­sma koje je uputio sv. Anti Padovanskom, kad gaje imenovao prvim profesorom bogoslovlja u Redu, ili pisma koje je uputio svim vjernicima, pa i glasovite "Oporuke" koja je njegovo posljednje pismo braći.

To su samo neki podatci kako su ljudi u staro doba pisali, jer su imali što reći onima koje su voljeli.

U ovoj knjizi Vicepostulatura sluge Božjega fra Ante Antića nudi čitateljima izbor iz pisama, koje je taj divni svećenik i sveti redovnik pisao svojoj braći svećenicima. Neki su od njih bili njegovi učenici i odgajanici, drugi su bili duše koje je on vodio k vrhuncima kršćanske savršenosti, a neki su obavljali i visoke crkvene službe (biskupsku i kardinalsku).

Iako je svako od ovdje donesenih pisama pisano za određenu oso­bu, ipak je ona bitna duhovna poruka svakoga pisma važna ne samo za onoga komu je pismo pisano i poslano, nego su to opće kršćanske vrijednosti pa i za ovo naše vrijeme, posebno u ovoj "Svećeničkoj godini", kojom nas je obdario sveti otac papa Benedikt XVI.

Vicepostulatura je od svoga osnutka skupljala i čuvala pisma Slu­ge Božjega. Kako je već navedeno, od 792 (1.438 stranica) ovdje je objavljeno 186 pisama svećenicima.

Evo samo nekoliko potrebnih napomena, da bi tekstovi bili ja­sniji. Originalna se pisma čuvaju u Vicepostulaturi i tekstovi su vjer­no prepisani. Pisma su poredana kronološki. Nisu navedeni uvodni i završni pozdravi s potpisom, da se ne bi ponavljale iste ili slične formulacije. U nekim su pismima manji dijelovi izostavljeni i to je označeno točkicama u uglatim zagradama [...]. Označena su mjesta u kojima su pisma pisana i nadnevci. Uza svako pismo je oznaka koja upućuje na Arhiv Vicepostulature, koja čuva pisma.

Fra Ante je pisao jezikom kojim je govorio i kako ga je u školi učio. Nije mu bilo previše stalo do književnoga izražavanja i strogih pravopisnih pravila. Stoga su ispravljene samo očite pogrješke, ali su ostavljeni npr. neki arhaizmi i provincijalizmi (vas, naglašujem, uvađa i si.). Neke je riječi pisao velikim slovima, npr. On, Njega, Njoj, kad se odnose na Gospodina Boga ili Bogorodicu Mariju.

Kratki latinski izrazi nisu prevedeni, npr. "Ave Maria" "alter Chritus" i slični, ali su latinske rečenice ili citati prevedeni, jer je u njegovo doba adresatima to bilo poznato, a mnogim današnjim čitateljima nije.

Iako glavni dio ove knjige donosi pisma Sluge Božjega, bilo je potrebno donijeti kratki životopis fra Ante Antića, jer će knjiga doći u ruke nekima koji ga ne poznaju. Priložen je i opširniji uvod u pi­sma. Doneseni su osnovni podatci o pojedinim adresatima, da bi čitatelji na neki način mogli upoznati osobe kojima su pisma pisana. Sažetci na stranim jezicima i nekoliko kazala pomoći će čitatelju da lakše nađe što bude tražio.

Uredništvo najljepše zahvaljuje uzoritom gospodinu kardinalu Josipu Bozaniću, nadbiskupu zagrebačkom, na uvodnom tekstu.

Neka ova pisma s jedne strane budu svjedoci dobrote i svetosti Sluge Božjega fra Ante Antića, a s druge neka sve koji ih budu čitali potaknu na dublji i intenzivniji duhovni život i molitvu da dobri Bog daruje našemu hrvatskom narodu što više dobrih i svetih svećenika.

Quod Deus faxit!

Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, urednik