Svi sveti

Studeni, mjesec mrtvih. Raspoloženje idućih dana za mnoge će biti obilježeno odlaskom na groblje, sjećanjem na drage pokojnike a možda više ili manje sjetnim mislima na vlastitu prolaznost.

Ipak danas na svetkovinu Svih svetih liturgija nas u svojoj ulaznoj pjesmi poziva na radost: "Radujmo se svi u Gospodinu! Svetkujmo blagdan u čast svih svetih: njihovu se blagdanu raduju anđeli i zajedno s njima slave Sina Božjega." Stoga se ohrabrimo i vjerujmo u ovo zajedništvo. Svi sveti na nebu imaju tako reći svoju veliku obiteljsku feštu. Većina ljudi u našoj domovini nose ime jednoga sveca. To je stara tradicija. Tu su tradiciju zadržali mnogi roditelji kada svome djetetu daju ime.

Što čovjeka čini svecem? Kako se postaje svet? Jesu li sveci velika iznimka među ljudima? Jesu li oni čudaci posebne klase? Oni nisu kao gotovi sveci pali s neba. Svi su oni tijekom svoga života postali svetima. Kako su postali sveti? Može li svaki čovjek postati svet?  Postoje li pravila koja nas vode do cilja svetosti? Današnje evanđelje o osam blaženstava upravo je putokaz za svetost! Isus nije taj putokaz izmislio kao posebni put za malu elitu nego kao put koji čini sretnim i "blaženim". I sveci su "blaženi", sretni ljudi. To ne znači da je njihov put bio ugodan i bez muke.

Prva i najvažnija uputa na ovom putu do svetosti glasi: biti siromašan pred Bogom! Što si učinio u životu bilo dobro ili zlo i ako znaš da si pred Bogom prosjak praznih ruku i da se nemaš čime oholiti, ali možeš vjerovati Bogu tada si na putu svetosti. Sveci nisu bili savršeni i savršeni neće biti sveci. Zašto? Jer oni misle da ne trebaju nikakvog otkupljenja. Blaženstva su adresirana na one koji znaju da su upućeni na blagost, popustljivost. Na milosrđe i opraštanje. Ti se prije svega nećeš uzdizati nad druge nego ćeš se puno više truditi da njih učiniš velikima, da ih cijeniš i potpomažeš. Upravo za tim idu daljnja blaženstva. Kako se odnositi prema drugima. Nitko nije svet koji kruži samo oko sebe. Svetost se pokazuje u ophođenju s bližnjima. Isus naziva blaženima ožalošćene. Oni znaju kako je drugima koji su žalosni. Isus naziva blaženima one koji ne nanose nasilje drugima nego su blagi u zajedničkom životu s drugima, osobito s onima u mukama, nevoljama života. Isus naziva blaženima one koji gladuju za pravednošću jer oni ne zatvaraju svoje srce pred nevoljom drugih. Blaženima naziva one koji su čista srca, koji su pošteni u svome stavu. Kako su dragocjeni mirotvorci koji izravnavaju konflikte a ne ih potpaljuju. Posljednji osmi korak k svetosti možda je i najteži: klevetanje, progonstvo, podnositi svaku nepravdu umjesto na zlo uzvratiti zlom.

Ako trijezno promatramo onda možemo kazati da su svih osam koraka moguća za svakoga od nas, jasno, s Božjom pomoću. Svi možemo postati sveci. Malim koracima u našoj svakodnevici. Upravo su tako postali sveti i naši zaštitnici čija imena nosimo. "Vi ste blaženi" kaže on. Vi ste blaženi u vašoj nesavršenosti. Bog nas ne ljubi jer bismo bili lijepi bez grijeha-savršeni i sami sebe učinili svecima. Mi smo lijepi i dragocjeni, mi smo sveci  i bivamo blaženi, jer nas On ljubi. To je dovoljno. Blagoslovljen imendan svima.

Fra Jozo Župić

 

******

 

Eno velikoga mnoštva

Biti sretan

Sjećate li se bajke "Ivanova sreća"? Mladić je dobio od svoga učitelja veliki komad zlata kao nagradu za svoje služenje kroz sedam godina. Nakon sedam godina želio se vratiti svojoj majci. Bio je vrijedan i pouzdan. Na putu do majke puno se toga dogodilo. Protiv svakog razuma on mijenja zlato za konja, konja za kravu, kravu za svinju, svinju za gusku i gusku za brusni kamen. Kamen mu upada u bunar i više nema ništa. Nakon što je sve izmijenio osjećao se sretan i zadovoljan dok nije otkrio da izmjena ima i drugu nepovoljnu stranu. Kad je napokon došao k majci i nema više ništa, ipak se osjećao sretan.

Usprkos svoj nelogičnosti ova nam pripovijest želi približiti istinu. Što nas čini sretnim? Mladić je otkrio, da uz materijalne vrijednosti ima i drugih vrijednosti. I s drugim vrijednostima  treba se znati ophoditi, inače one ne koriste ništa. Prava sreća leži na drugoj razini. I mi se čudimo kako je taj Ivica mogao biti sretan.

Biti blažen

U evanđelju slušamo o blaženstvima. Isus hvali siromašne, žalosne, nemoćne, gladne, milosrdne, ljude čista srca, mirotvorce i progonjene i naziva ih blaženima. Riječ blažen još više je nego sretan. Ona obećaje trajnu sreću. Iza toga stoji logika protiv svakoga razuma. Isus temelji svoja blaženstva s uputom na kraljevstvo Božje, odnosno na nebeskom kraljevstvu. Tamo se broje druge vrijednosti nego što su ove koje su nam povjerene u životnom iskustvu.

Isus time ne bi htio tješiti gubitnike na ovome svijetu ili im ulijevati lažnu nadu u bolji budući svijet nakon smrti. Novi život, vječni život, već je počeo, mi smo usred kraljevstva nebeskog, kraljevstvo Božje je među nama. U ovom Božjem kraljevstvu vrijede druge mjere vrijednosti. Isus nas poziva da učimo na nov način i da  te druge vrijednosti preuzmemo i učimo cijeniti  u našem sadašnjem životu.

Mi trebamo paziti da nam poznate vrijednosti kao što su zlato, bogatstvo, blagostanje, karijera, ljepota,  održavanje kondicije itd. ne zavrte glavom i da mi od toga očekujemo trajnu sreću ili blaženstvo.

Sveci i blaženici

Sveci su ljudi, koji su već prispjeli u taj novi svijet kraljevstva Božjega. To je nebrojeno mnoštvo, kako smo čuli u čitanju knjige Otkrivenja. Za nas su sveci mnogi koji su dostojni povjerenja, koji su živjeli blaženost naviještenu od Isusa, iako nisu službeno proglašeni svetima ili blaženima.

Osvjedočeni smo da su to mnogi – svi oni ljudi koji su nam u životu prirasli k srcu. Ako i mi s njima dijelimo novi vrijednosni svijet kraljevstva Božjega, i mi ćemo se opet naći u zajedništvu svetih. Do tada su Isusova blaženstva za nas žive prije svega zahtjev. Vrijedi otkriti red vrijednosti kraljevstva Božjega, cijeniti ga i uvrstiti ga u naš život.

Fra Jozo Župić

* * * * * * * * * * * * * *

Svi Sveti

Polazeći od liturgije Crkve u središtu svetkovine Svih Svetih nije smrt nego život. Bog poziva sve ljude svih naroda i svih vremena u vječno zajedništvo svoje ljubavi. Isus Krist je otkupitelj svih ljudi, i  svi smo mi pozvani od Boga biti sveti.

Zacijelo: već je današnji dan označen po poslijepodnevnom  spomenu mrtvih i to se nastavlja sutra na Dušni dan i kroz dušni tjedan. Tako žalost za dragim ljudima s kojima smo se rastali na smrti, ispunja  naše srce. Gdje su ljudi koji su otišli od nas? Koja sudbina očekuje i nas jednom, kada umremo?

Kršćanska nam vjera daje utjehu i pouzdanje: Bog nas želi voditi k vječnom životu u svoju slavu. On bi htio da budemo dovršeni u njegovoj ljubavi, tako da čista srca gledamo Boga i da u nebu primimo puninu njegovih darova.

Ujedno znamo: Bog je sav svet! Njegovo biće ne podnosi nikakav grijeh niti nesavršenost.  Kako se siromašni, grješni čovjek treba i smije nadati da će ući u nebeski Jeruzalem, u vječni raj? Za nas je ljude nemoguće vlastitim snagama. Svi smo upućeni na Božje milosrđe, svi trebamo otkupitelja Isusa Krista.  On nas pere i čisti po  svojoj  krvi, koju je prolio na križu i čini nas svetima.

Razmislimo o nauci Crkve koja vrijedi za takozvane "posljednje stvari": U smrti se dijeli besmrtna duša od smrtnoga tijela, koje pripada truljenju. Nakon smrti slijedi posebni sud. Ovdje u svjetlu Božjem duša spoznaje svoj dosadašnji život. Čovjek prima od sveznajućeg i pravednog Boga neposrednu plaću "odgovarajuću prema svojoj vjeri i svojim djelima".

U Kompendiju katekizma katoličke Crkve kaže se izričito: "Ta se plaća sastoji u pristupu u nebesko blaženstvo neposredno nakon smrti ili pak nakon primjerena čišćenja, odnosno u vječnoj osudi na pakao." (br. 208.)

Božja volja je, da mi dođemo u nebo, i baš zbog toga trebamo se pripremati u životu. Tko doduše umire u Božjem prijateljstvu, ali je još potreban čišćenja, dolazi u purgatorij ili čistilište. (usp. br. 210.)
Upravo zbog toga molimo za "siromašne duše", da ih Bog u svojoj ljubavi očisti od svih grijeha i uvede u nebesko kraljevstvo.

Mi možemo našim dragim pokojnicima djelotvorno pomoći: "Na temelju općinstva svetih vjernici koji su još putnici na zemlji mogu pomoći dušama u čistilištu prinoseći za njih molitve, poglavito euharistijsku žrtvu, ali i milostinju, oproste i djela pokore." (br. 211.)

Tako danas molimo sa cijelom Crkvom, da Bog primi naše drage pokojnike u svoje nebesko kraljevstvo a i nam samima dade udjela u blaženstvu svetih na nebesima, u zajedništvu s presvetom Djevicom i majkom Božjom Marijom i svim anđelima i svetima.

Fra Jozo Župić

* * * * * * * * * * * * * *

Svi Sveti - tko su oni?

U jednom danu u godini Crkva misli na Sve Svete. Tko su oni? Tko je svet? Kako se postaje jedan od njih? Je li pravo da ih se štuje? Što znači štovanje svetih?

Štovanje svetih je činjenica. Pohodimo neku katedralu, ili staru crkvu i dobro se zagledajmo uokolo. Što vidimo? Slike i kipove svetaca. Na posebnom mjestu naravno lik Marije. Tisuće upaljenih svijeća. Očito je Marija od mnogih ljubljena i čašćena. Mnoge hodočasničke crkve svjedoče o tome. Što tražimo, kada štujemo nju i molimo je za pomoć? Ona nije na mjestu Boga, nego u Božjoj blizini. Stoga povjeravamo njoj naše molbe, jer vjerujemo da ima široko srce, tako široko kao srce Božje.

Sveci ne stoje između Boga i nas kao zapreka za naš odnos prema Bogu, nego kao ohrabrenje, tako kao što su oni stavljali svoje povjerenje u Boga, tako kao što oni izručuju naš život. Oni su uzori za uspio život. A tko za tim ne čezne. I budući da u našem životu puno toga ne uspijeva ili teško podnosimo, okrećemo se onima koji nam mogu pomoći. Zato mnogi mole sv. Antu za pomoć, povjeravaju se zaštiti sv. Josipa. Sedam milijuna ljudi svake godine hodočasti na grob Oca Pia u San Giovanni Rotondo na jugu Italije. On je uto najpopularniji svetac Italije.

Jesu li sveci jedna vrsta "super ljudi", koji su za "normalne smrtnike" nedostižni? To nije bio način Isusova gledanja. Tko je za njega "svet"? To su oni koje naziva "blaženima". Danas u evanđelju svetkovine Svih Svetih, Isus spominje osam putova , kako možemo biti "blaženi" a time i sveti.

Ti su putovi otvoreni za sve. Oni nisu stvar male elite "vrhunskih atleta" svetosti, nego oni traže otvoreno srce i skromnu jednostavnost. Ali to nije lako. Jer mi većinom vjerujemo, da ćemo biti blaženi i sretni, ako po mogućnosti imamo puno uspjeha, priznanja, posjeda, ako smo u očima drugih "netko".

Isus suprotno od toga pokazuje put do sreće – a time i do svetosti.  Mi nismo sretni zato jer nosimo posebnu marku odijela, ili jer smo osigurani protiv svih opasnosti. Isus nudi drugi put: Budi milosrdan! Uspostavi mir! Odbaci nasilje! Pogledaj svoje srce, da je čisto i nepomućeno od mržnje! Sve to rijetko čini bogatim, ali uvijek sretnim. Samo tada kada nosiš žalost, trpiš progonstvo i nepravdu. To zvuči kao provokacija, da Isus upravo te, koji trpe nevolju i siromaštvo, naziva blaženima. Dopušteno je i protivno pitanje: Je li nepravedno djelovanje stvarno učinilo nekoga sretnim? Je li sijanje mržnje, da druge učinim siromašnima, nepravedno postupajući  vodilo nekoga do trajne sreće?

Tko su dakle za Isusa sveti? To su oni koji su na strani osam blaženstava. A to su mnogi. Ne samo veliki, poznati sveci. Ima bezbroj bezimenih ljudi koji su tako živjeli. Sigurno smo takve i osobno poznavali. Oni nam daju misliti: ako bih i ja tako živio, moj bi život bio sretan  i vječno blažen.

Fra Jozo Župić

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas196
Ovaj mjesecOvaj mjesec61442
UkupnoUkupno5508988

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 83 

Administrator

franodoljanin@gmail.com