Split: Predstavljena provincijska monografija „Gospodin vam dao mir“

U Pinakoteci Franjevačkog samostana Gospe od Zdravlja u Splitu u ponedjeljak, 18. prosinca 2017., predstavljena je provincijska monografija „Gospodin vam dao mir“. Monografiju su predstavili prof. dr. sc. fra Luka Tomašević, glavni urednik monografije, prof. dr. sc. Marko Trogrlić, prof. dr. sc. Branko Matulić i prof. dr. sc. don Ante Mateljan.


Na predstavljanju su bili nazočni mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, dogradonačelnica grada Splita Jelena Hrgović, dekan KBF-a prof. dr. sc. fra Anđelko Domazet, ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Sinju s pravom javnosti fra Blaž Toplak, provincijalna predstojnica Školskih sestara franjevaka Splitske provincije s. Andrea Nazlić, predsjednik VAD-a Stipe Jukić i još oko stotinjak sudionika.

Kroz program je vodio mr. sc. fra Domagoj Volarević, a glazbeni dio animirao je Zbor franjevačkih bogoslova s Trstenika pod ravnanjem fra Frane Bosnića.

Na kraju predstavljanja mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, čestitao je provincijalu fra Jošku i braći franjevcima na izdanju monografije i zaželio da nastave neisrcpnu karizmu sv. oca Franje živeći i svjedočeći suodnos evanđelja i kulture. Monografija pokazuje da je mnogo učinjeno, a isto tako da će i ova generacija nastaviti to djelovanje u skladu s karizmom sv. oca Franje. Na kraju je o. Nadbiskup čestitao Božić, susret Boga i čovjeka, koji se očituje u slavlju rođenja Isusa Krista.



 


Pozdravna riječ provincijala fra Joška Kodžomana

Cijenjeni uzvanici, dragi naši prijatelji i poštovatelji umjetnosti i kulture!

Imajući u vidu činjenicu da su prošla više od tri desetljeća otkako se Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, posljednji put predstavila svekolikoj javnosti u cjelokupnosti svoga višestoljetnog postojanja, stvaranja i značenja, moram reći, da mi večerašnje predstavljanje nove monografije kao provincijalu predstavlja iznimnu čast i zadovoljstvo.

Ambiciozni i višegodišnji projekt, kako smo ga od početka zamislili, podrazumijevao je dokumentiranje svih vrijednosnih, duhovnih i materijalnih odrednica naše redovničke Zajednice. Cilj nam je pritom bio stručna evaluacija doprinosa Provincije u okvirima Katoličke crkve u Domovini i svijetu, na duhovnom, pastoralnom, kulturnom, znanstvenom, humanitarno-karitativnom polju.

Franjevačka je provincija Presvetog Otkupitelja prisutna u čak šest hrvatskih nad/biskupija. Gledano zemljopisno od sjevera prema jugu, članovi Provincije djeluju na području grada Zagreba, te na prostoru zadarskog zaleđa, oko samostana u Karinu. Veliki dio grada Šibenika s čitavim zaleđem, također je polje rada za naše fratre. Prostrano okružje samostana Visovac, počevši od ravnokotarskih župa do grada Drniša i okolice, već je stoljećima prostor na kojem naši fratri djeluju na duhovnom i svekolikom kulturnom polju.  Pored toga Grad Knin, s tisućama novo pridošlih  katoličkih vjernika iz različitih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine, posljednjih godina  predstavlja živo i perspektivno pastoralno polje rada. Pastoralni je rad Provincije od 1990-tih godina proširen i obogaćen posluživanjem župe Gračac i nekoliko obližnjih župa u Ličko-senjskoj biskupiji. Uza sve to naši su fratri kao duhovni  pastiri stoljećima prisutni u gradovima  Sinju, Imotskom, Vrgorcu, Omišu, Metkoviću, Makarskoj, te u brojnim okolnim župama. Prisutni smo i na otoku Braču, u pitoresknom mjestu Sumartin, gdje se smjestio naš drevni samostan, te u obližnjim župama Hvarsko-bračko-viške biskupije.

Kao poseban doprinos Provincije Katoličkoj Crkvi u Hrvata, istaknuo bih naš rad u misijama od Kanade i sjeverne Amerike do Njemačke, zahvaljujući kojem je sačuvana duhovna i kulturna veza iseljenje i domovinske Crkve.

Opseg rada članova Provincije je vrlo širok, te obuhvaća evangelizacijsko-pastoralnu, znanstveno-prosvjetnu, kulturnu i humanitarnu djelatnost. Uz naglašenu misionarsku djelatnost, većina braće ipak rade u neposrednom župnom pastoralu u Domovini, koji kao takav uz liturgijsko-sakramentalna slavlja nudi i brojne mogućnosti za sva druga raznovrsna duhovna i materijalna postignuća. Brojni članovi Provincije angažirani su i na odgojno-obrazovnom polju, kao osnovnoškolski, srednjoškolski ili sveučilišni nastavnici/profesori. Naravno, neprestano se pitamo postoje li i neka druga područja pastoralnog djelovanja, na kojima bismo, kao franjevci, mogli i trebali djelovati. Želja nam je, da se u budućnosti više i predanije posvetimo radu sa siromašnima, rubnima, mladima, starijima i bolesnima, iako su sve te kategorije ljudi do neke mjere već uključene u naš redoviti pastoralni rad i naša sveukupna redovnička nastojanja.

S ciljem, dakle, da se što uspješnije predstavimo zainteresiranoj javnosti u bogato ilustriranom monografskom izdanju, okupili smo tim probranih stručnjaka i suradnika s područja znanosti i kulture, za koje smo smatrali da bi mogli doprinijeti uspješnom ostvarenju naših zamisli. Svima onima, koji su svojim tekstualnim prilozima obogatili i upotpunili Monografiju Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja,  u ime Provincije najsrdačnije zahvaljujem na suradnji i svakovrsnoj pomoći.

Posebnu zahvalnost izražavam Uredničkom vijeću Monografije, na čelu s predsjednikom prof. dr.sc. fra Lukom Tomaševićem i dr. fra Antom Akrapom, tajnikom Uredničkog vijeća. Moja zahvala ide i grafičkom uredniku gospodinu Jakovu Borkoviću. Zahvaljujem i svima ostalima, koji su nam na bilo koji način pomogli kako bismo se predstavili u punom opsegu naših povijesnih i recentnih duhovnih i materijalnih postignuća.

U prigodi večerašnjeg predstavljanja, veliku zahvalu upućujem uvaženim predstavljačima, fra Luki Tomaševiću, glavnom uredniku, profesorima  Marku Trogrliću, Branku Matuliću i don Anti Mateljanu. Hvala im na odazivu i trudu! Hvala voditelju večerašnjeg kulturnog programa fra Domagoju Volareviću te našim bogoslovima, koji će glazbeno animirati ovo predstavljanje, pod vodstvo đakona fra Frane Bosnića! Hvala i osoblju samostana Gospe od Zdravlja na čelu s o. gvardijanom fra Jakovom Begonjom, na pomoći i prigodnom domjenku.

Još jednom sve vas pozdravljam, svima zahvaljujem i želim ugodnu večer u toplini našeg doma – samostana Gospe od Zdravlja!


Dobro nam došli!


********************

Prof. dr. sc. fra Luka Tomašević

Preuzvišeni o. Nadbiskupe, mnogopoštovani oče Provincijale, cijenjeni dekane KBF-a, ravnatelju Gimnazije, dogradonačelnice i svi vi prijatelji!

Evo je, konačno, došao trenutak da pred vas stavimo novu monografiju Provincije pod naslovom: „GOSPODIN VAM DAO MIR. FRANJEVAČKA PROVINCIJA PRESVETOGA OTKUPITELHJA“ koju je zatražio Definitorij Provincije i osnovao Inicijativni odbor za njezinu izradu. Svoj 1. sastanak odbor je održao u samostanu o. Ante Antića na Trsteniku, 4. studenog 2013. Poslije rasprave o monografiji i o njezinoj koncepciji, izabrani su bili Predsjednik i Tajnik Odbora: fra Luka Tomašević, predsjednik, fra Ante Akrap. Predsjedniku je povjereno da saziva sjednice Odbora i da im predsjeda

Na svojoj 1. sjednici od 11. studenog 2013. godine, bila je utvrđena svrha Monografije a to je:

-         na vidjelo iznijeti franjevačku prošlost koja se temelji na radu za Boga i narod,

-         omogućiti da čitanje prošlosti bude svima zalog sadašnjosti i priprema puta za budućnost.

Rad je trajao nešto više od tri godine i Monografija je ugledala svjetlo dana u petak, 23. lipnja 201 7.

Uz urednika, na njoj je radilo 40 autora, dva lektora i dva korektora, uz grafičko osoblje i fotografe.

Na prvome mjestu valja zahvaliti dragome Bogu, a potom svim suradnicima i autorima na trudu i radu, a posebice o. Provincijalu koji je rad zdušno pratio, a potom članovima Odbora od kojih su čak dvojica umrli: fra Vicko Kapitanović i dr. fra Bruno Pezo, i nadasve tajniku fra Anti Akrapu. Posebnu zahvalu zaslužuje grafički urednik dr. sc. Jakov Borković i njegovi suradnici fotografi Ljudevit Blagec i Zoran Alajbeg. Valja zahvaliti i gotovo svim ondašnjim gvardijanima na ugodnim i kulturnim primanjima prigodom pohađanja radi fotografiranja i razgledanja arhiva i knjižnica.

Posebna zahvala ide i našemu nadbiskupu mons. Marinu Barišiću koji s ponosom ističe da su upravo franjevci ostavili duboki duhovni, pastoralni i kulturni trag na području splitske nadbiskupije, kao i u hrvatskom narodu, ne samo u zemlji već i kao misionari po svijetu.

Nadasve zahvaljujem provincijalu fra Joško Kodžomanu koji je i osobno dao doprinos da se kroz ovo djelo naša Provincija predstavi svekolikoj javnosti u kompleksnosti svoga višestoljetnog postojanja, aktualnog značenja i rada te planiranja za budućnost. Fra Joško posebice naglašava želju da se u budućnosti njegovi franjevci više i predanije posvete radu sa siromašnima, rubnima, mladima, starijima i bolesnima.

Smatram vrijednim istaknuti nekoliko činjenica koje proizlaze iz Monografije:

-       prvo, franjevci naše Provincije živjeli su skromno svjesni svoga dostojanstva i hrvatskog identiteta skrbeći o svojim župljanima kao o svom narodu i svojoj baštini, ali i o svojoj bolesnoj braći i studentima, to jest svome podmlatku u samostanima. To ih nikako nije ometalo da se bore protiv svakog čina koji je protivan istinskoj kršćanskoj vjeri i dobrobiti naroda ili, kako su oni znali govoriti, "sve za Boga i narod".

-       drugo, načini pastoralnog rada su se kroz vrijeme mijenjali, ali su fratri uvijek nastojali na narod utjecati propovijedima koje su bile autentična tumačenja evanđelja te istinskim svjedočenjima životnog trenutka. U tom segmentu događaju se vidne promjene poslije Drugog vatikanskog koncila kada se prenošenje i tumačenje evanđelja dovodi u sklad s vremenom i prostorom aktualnog života. To je vrijeme otvaranja Crkve.

-       treće vrijedno je naglasiti doprinos fratara u Domovinskom ratu kada su pratili svoj narod u progonstvo, ali i obilazili prve crte bojišnice duhovno skrbeći za hrvatske branitelje i organizirali karitativnu pripomoć za izbjeglice i prognanike. I tako stižemo do današnjice koja nam svima postaje izazov jer se način života i mentalitet brzo mijenjaju, a utjecaj zapadnog materijalizma i profita je postao veoma izazovan kako za narod, tako i za franjevce. U svemu nas posebno zabrinjava demografska slika koja nikada kroz našu povijest nije bila lošija.

Eto, o tome svjedoči ova knjiga: GOSPODIN VAM DAO MIR. MNOGRAFIJA PROVINCIJE PRESVETOGA OTKUPITELJA. Stoga Vam svima želim ugodno čitanje kako bi svi shvatili značenje franjevačkog gesla „Za Boga i narod"! Hvala!


********************

Prof. dr. sc. Marko Trogrlić

 

Po mojem sudu kao povjesničara tri su temeljna bloka u povijesnom hodu Franjevačke Provincije  Presvetog Otkupitelja, te časne Ustanove Katoličke Crkve, Franjevačkog reda i Hrvatskog naroda. Svima njime ona, naime, na svoj specifičan način pripada. Ovdje ćemo nastojati ukratko ih prikazati.

Prvi povijesni blok bio bi onaj od njezina utemeljenja, tj. osamostaljenja,  južnog dijela nekadašnje majke provincije Bosne Argentinae, pa do sloma Mletačke Republike konce 18 stoljeća . Naime, dekretom "Inter gravissimas" općeg komesara Reda  fra Josipa Marije od Ebore određeno je 1735. da se od jedne provincije stvore tri: Provincija Bosne Srebrne pod turskom vlašću, Provincija sv. Ivana Kapistrana u Hrvatsko-ugarskoj državi i Provincija sv. Kaja pape i mučenika na području Mletačke Republike. Tako je rođena Provincija sv. Kaja a koja je promijenila 1743. god. ime u Presvetog Otkupitelja. U dekretu od 1735. god. naglašeno je kako će joj pripasti Hercegovina i dijelovi zapadne Bosne do rijeke Rame kad se ti krajevi oslobode od turske vlasti - ali do toga nije došlo. U vrijeme diobe Provincija Presv. otkupitelja imala je tada devet samostana: sjedište joj je bilo u Šibeniku, u samostanu sv. Lovre. Njezin rast zaustavljen je krizne 1768. god. kad je Mletačka Republika zabranila primanje novih novaka u Red. To će nešto kasnije  biti ublaženo i dopustit će se primanje kandidata u novicijat, a ukinuće ove zabrane deset godina kasnije, omogućit će provinciji nastavak života.

Drugi povijesni blok bio bi onaj nakon nestanka Venecije 1797. pa do konca habsburške vladavine našim krajevima 1918. godine. Vrijeme je to koje obuhvaća period i kratkotrajne prve austrijske vladavine (1797.-1806.). tada su osobiti žive aktivnosti franjevaca u pokretu za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, na čemu je osobito radio fra Andrija Dorotić (+ 1837.). Sljedeća francuska okupacije (1806.-1813.) donijet će sobom ugrozu i neizvjesnosti. Više franjevaca bit će osuđeno na smr, god 1807. biti će Provinciji oduzet je samostan Živogošće, druge će pak zauzeti vojska. Burna je i teška bila francuska bezbožna okupacija. Nakon odlaska Francuza, pod novo austrijskom upravom (1814.-1918.) Provincija se prilagođava novom sustavu u kojem država, u duhu jozefinističke tradicije, želi u potpunosti kontrolirati Crkvu i njezine Ustanove. God. 1888. provincijalat je prešao iz Šibenika u Split. Devedesetih godina XIX. st. počeo je iz Rima pokret za obnovu zajedničkog života  u Redu (vita communis) što je  dovelo do unutrašnjih borbi, ali je obnova unutar Reda pa onda i Provincije prihvaćena. Bečki Državni vjerozakonski fond pomaže i obnovu i podizanje novih župnih kuća i crkava.  Osobito spomena vrijedan je osnutak prve javne gimnazije na hrvatskom jeziku u Sinju 1854. pod nazivom Javno više he'rvatsko gimnazije u Sinju pod upravom oo. franjevaca Prisv. Odkupitelja koja će steći slavu upravo kao prva gimnazija na nastavnom hrvatskom jeziku u Dalmaciji. Spomena je vrijedan onda i  rad brojnih znamenitih franjevaca u hrvatskom narodnom preporodu u Dalmaciji, osobito onih iz ove Gimnazije, poput fra Ante Konstantina Matasa, fra Šimuna Milinovića, fra Špira Tomića, fra Josipa Grupkovića,  itd., itd. Hrvatska svijest i hrvatski jezik u njih i oko njih odlikovali su ove naše velikane duha i misli pa im naš hrvatski jug ostaje trajno zahvalnim jer su sebe i svoje sile ugradili u izgradnju moderne hrvatske nacije.

Treći blok povijesnog hoda otpočinje slomom Haburške Monahije te početkom života u novoj državi SHS (Jugoslaviji), nastaloj 1918, a nastavlja se u drugoj, komunističkoj Jugoslaviji,  i traje još i danas u samostalnoj hrvatskoj državi Republici Hrvatskoj. Tako u prvoj karađorđevićevskoj Jugoslaviji dolazi do krize zbog tzv. žutog pokreta, koji je bio usmjeren protiv celibata. Zbog toga je nekoliko članova apostatiralo, no najveća većina je odoljela tom zavodničkom pokretu, iniciranom od Beograda pod tobožnjim geslom pokretanja tzv. „narodne Crkve“ i „narodnog klera“.  U Zagrebu je osnovan 1932. godine novi samostan Majke Božje Lurdske . No, općenito uzevši, Provincija je dijelila mučne udarce nanesene hrvatskom narodu od jugoslavenskog karađorđevićevskog režima. I s radošću je dočekala njegov slom te proglašenje Hrvatske Države dijeleći one osjećaje koje je izrazio i blaženi kardinal Stepinac kad je rekao da bi bio ništarija a da nije osjećao i suosjećao sa svojim narodom, i njegovim bilom… u njegovim osjećajima radosti zbog ostvarenja viševjekovna sna, unatoč bolnim razočarenjima i promašenim potezima kojemu je svjedočio, pa tako i njezinu slomu u nevoljama, tegobama i vihoru Drugoga svjetskog rata i njegova završetka. Taj je rat ostavio duboke rane u ovoj zajednici: 44 njezina člana su ubijena, a 48 ih je  završilo u logorima i zatvorima, više ih je izbjeglo u tuđinu… Mnoge župne su crkve i kuće uništene, samostani devastirani, imanja oduzeta, školama ukinuto pravo javnosti. Nakon Drugoga svjetskog rata, u novim i Crkvi nesklonim društveno-političkim prilikama, franjevci su prihvatili nemilu stvarnost, dijeleći s pukom i Crkvom Božjom i zlo i dobro. Nakon prvih demokratskih izbora, osamostaljenja Hrvatske i njezina međunarodnoga priznanja,  otpočela je velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku i Domovinski rat: okupirana je gotovo trećina Provincije, oštećene ili do temelja srušene brojne crkve i župske kuće. Franjevci  dijel sudbinu hrvatskog puka, prognana i raseljena, da bi se s njime, nakon oslobođenja 1995. god. vratili  na svoja ognjišta. U hrvatskoj slobodi i neovisnosti, krvavo stečenima, ovaj je zajednica tako doživjela konac XX. i početak XXI stoljeća. I danas je tu, poput riječi one naše pjesme: Mi smo tu odavno...

Da,  ona je tu odavno, u njoj žive i djeluju redovnici – svećenici, naši fratri. Monografije koju večeras imamo pred sobom i koju predstavljamo njezina je rekao bih osobna karta, njezin Matični list, dubinski portret njezina bića i žića. To je zajednica – da istaknemo samo one najvažnije iz starijih razdoblja, jednog  fra Lovre Šitovića, fra Filipa Grabovca, fra Andrije Kačića Miošića, fra Tome Babića itd.

To je zajednica i onih koji su ugradili sebe u borbu za prava hrvatskog naroda, njegova jezika i položaja, u borbu protiv i autonomaša i velikosrba, a za sjedinjenje s Hrvatskom, uvijek naglašavajući svoje vjersko opredjeljenje. U tome su prednjačili sinjski nastavnici fra A. K. Matasfra Jakov Grupković (+ 1911.). Prema nekima, upravo u  sobi fra Š. Tomića u samostanu na Dobrome u Splitu, rodila se misao o pokretanju Narodnog lista. To je zajednica fra Stjepana Zlatović (+ 1891.), i fra Luje Maruna (+ 1939.) uvjerenih da naša zemlja čuva nepisanu hrvatsku povijest. To je majka provincija u kojoj je djelovao fra Josip Olujić (+) i fra Ante Jadrijević (+ 1974.), i fra Jure Radića (+ 1990.), koji je osnovao i institut “Planina i more”. Zajednica kojoj je pripadao i jedan fra Ivan Marković (+ 1910.), i  fra Roko Rogošić (+ 1963.),  i fra Ante Crnica (+ 1969.),  i fra Karlo Kosor (+1982.), i fra Stanko Petrov, i fra Jozo Soldo (+2005.), i fra Vicko Kapitanović (+2014.).  Svakako valja istaknuti i pisce -teologe oko NOVE REVIJE kakvi su bili fra Petar Grabić (+ 1963.), fra Karlo Eterović (+ 1935.) i fra Božo Vuco (+ 1984.). Veličina kakvu se u teološkim i znanstvenim crkvenim krugovima rijetko viđa bio je i fra Karlo Balić – marljivi službenik Crkve i Reda,  najprije u makarskoj, a zatim u Rimu kao profesor, kao predsjednik Komisije za kritičko izdanje djela bl. Ivana Duns Skota u kojoj je radila "rimska Balićeva kolonija" s više članova upravo ove Provincije. On je utemeljio i Papinsku međunarodnu Marijansku akademiju u Rimu koju je osobito obilježilo djelovanje neumornog  fra Pavla Melade, vjernog Balićeva suradnika i pomoćnika.

Godine 1828. utemeljeno je provincijsko  jedinstveno bogoslovno učilište s prve dvije godine studija u Šibeniku i druge dvije u Makarskoj. Da bi se god. 1907. cijela bogoslovija sjedinila u Makarskoj, djelujući tamo sve do g. 1999.: do tada  kao područni studij Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a zatim, udružena s Teologijom u Splitu, postala jednim od utemeljitelja Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Ova je Provincija 1927. godine osnovala tiskaru "Kačić" u šibenskom samostanu sv. Lovre, osnovala časopis Službu Božju (od 1961. god.), a 1967. pokrenula znanstveni godišnjak Kačić , uz koji je 1978. pokrenut niz “Knjižnica zbornika KAČIĆ” u kojem je do danas izišlo 45 svezaka. U ovoj je provinciji živio i radio i sveti redovnik fra Josip Glunčević (+ 1839.), propovjednik, dostojan Bossueta - kako se izrazio maršal Marmont - koji je 1806. god. Neki su od njezinih članova postali i biskupi: fra Alojzije Skakoč (+ 1842.), fra Ivan Topić (+ 1868.), fra Paškal Vujčić (+ 1888.), fra Šimun Milinović (+ 1910.). Neki su od njih podnijeli na pravdi Boga teše zatvorske torture komunističkog režima poput učenog fra Petra Grabića ili mojeg nekadašnjeg studenačkog župnika fra Julijana Ramljaka.  Konačno, sin ove Provincije je i časni Sluga Božji naš veliki o fra Ante Antić, dobri otac Antić!

Sve je to našlo mjesta na stranicama ove impresivne knjige, bogate riječju i slikom. Njome je simbolički zatvoreno jedno razdoblje kojemu je simbolički ugaoni kamen bila 300. obljetnica čudotvorne pobjede izmoljene od Majke od Milosti, Čudotvorne Gospe Sinjske (1715.-2015.). Taj je prag Provincija prekoračila i ulazi u nove izazove dvadeset i prvog stoljeća. Ova knjiga je svjedokom njezina povijesnog hoda, ovdje kratko naznačena, a u ovoj knjizi obilato i opisanog i oslikanog. O drugim sadržajima kojima je ona obogatila naš narod i Crkvu, će više kazati ostale moje kolege za ovim stolom. Tko se time bude bavio morat će posegnuti za ovom knjigom. Mnogima će iona biti pratiljom. Ona je spomenik povijesnog, sjedinjen s onim duhovnim, specifično – onim katoličkim i franjevačkim.

U tom duhu i s naglascima, ništa nam drugo ne preostaje nego  zaželjeti ovoj knjizi da bude korištena što više i što češće. A ovoj Provinciji i svim njezinim članovima, i svim njezinim domovima i ustanovama, njezinim poslovima, i svim njezinim planovima i željama, za vremena koja su prošla neka bude jedno veliko HVALA, a za vremena koja nadolaze, za našu Crkvi u za naš narod, i za Franjevački red: neka Gospodin udijeli svoj blagoslov, neka Gospodin dade svoj mir. Doista, Gospodin Vam dao mir! Jer, On je mir naš!

Hvala Vam lijepa na pozornosti


**************************


Prof. dr. sc. Branko Matulić

Poglavlje Kulturno blago Provincije proteže se od 313 stranice do 468 stranice i podijeljeno je u 9 zasebnih članaka:

1. Provincija u književnom zrcalu - autora dr. sc. Ivana Boškovića

- pisana riječ je bila jamac ne samo očuvanja reda, provincije već čitavog povjerenog naroda.

- izdvojeni su najistaknutiji autori koji su dali svoj književni doprinos u rasponu od fra Matije Divkovića, preko fra Filipa Grabovca i napokon fra Andrije Kačića Miošića čiji je Razgovor ugodni  naroda slovinskoga postao referentna kulturna točka u intelektualnom razvoju svakog žitelja Dalmacije gotovo sve do drugog svjetskog rata.  Poduži niz književnih stvaralaca nastavlja se pri čemu ćemo spomenuti samo neke, fra Stanka Petrova, Andriju Dorotića, Ivana Markovića i brojne druge franjevce kojima je izgovorena i pisana riječ glavno sredstvo promicanja teološke, ali i književne misli do današnjih dana.

2. Arhitektura u Provinciji Presvetog Otkupitelja- autorice dr. sc. Darke Bilić

U ovom poglavlju koncizno su pobrojana sva arhitektonska ostvarenja, crkve i naročito samostani koji su izgrađeni pod krilom Provincije Presvetog Otkupitelja u rasponu od Karina preko Knina i Šibenika, do Splita, Sinja, Omiša, Imotskoga, Makarske, Živogošća i Zaostroga i napokon dva otočka onog riječnog na Visovcu i morskog u Sumartinu na Braču. U graditeljsko povijesno-umjetničku stilsku analizu uključen je i samostan u Zagrebu. Kako sama autorica kaže „Premda ih karakterizira  načelo racionalizacije  graditeljskih i dekorativnih formi, oni su duboko vezani uz lokalnu arhitektonsku tradiciju. Ti arhitektonski  spomenici izraz su neumorne snage  da se obnovi porušeno, zapaljeno i opljačkano, ali i da se, poštujući franjevačka obilježja skromnosti i čistoće, poda ukras zavičaju.

3. Arheologija u Provinciji - napisao je akademik Nenad Cambi

Ovaj članak presjek je arheoloških aktivnosti na području cetinske krajine gdje su franjevci ove Provincije dali nemjerljiv doprinos. Od početnih amaterskih nastojanja fra Stjepana Zlatovića do značajnog doprinosa fra Luje Maruna utemeljitelja Hrvatskog starinarskog društva kao i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, sve je to rezultiralo vrlo značajnom Arheološkom zbirkom u franjevačkom samostanu u Sinju u kojemu je prikupljeno i prezentirano iznimno važno arheološko blago vezano uz antički Osinij, današnji Sinj i susjedni Aequum, današnji Čitluk. Istraživanjem, prikupljanjem te ne manje važno i edukacijom, franjevci su, a tu svakako među braćom valja spomenuti doprinos fra Josipa Ante Solde, spašavali arheološku i povijesnu građu koja bi bez njih sigurno propala.

4. Rukopisne liturgijsko-glazbene knjige (od 17. do19. st.) - autorice prof. dr. sc. Hane Breko Kustura

Uz sve druge oblike kulturno-umjetničkog djelovanja Provincije, glazba zauzima posebno važno mjesto. Ona je logos s dodanom vrijednošću, oplemenjeni milozvuk koji dvostruko moli. Stoga su brojni artefakti liturgijsko-glazbenih rukopisa,ravnomjerno raspoređeni po čitavoj Provinciji, koji dokazuju koliko je glazbeni izričaj franjevačkom redu bio važan i da je išao uvijek u skladu s vremenom. Gregorijansko a capela pjevanje vrlo brzo nadopunjuje instrumentalna orguljska pratnja o čijoj važnosti svjedoči i graditelj orgulja jedno vrijeme i sam frata, Petar Nakić. Brojna glazbeno školovana braća po povratku iz poglavito Italije i drugih zemalja, unaprjeđivala su liturgijsko pjevanje, naravno nikada ne zanemarujući i pjevanje na hrvatskom jeziku. Tomu svjedoči i Misa na Harvatski jazik, najstarija pjevana misa na hrvatskom jeziku.

5. Glazbena baština u 20. stoljeću koju potpisuje fra Stipica Grgat

U ovom članku podrobno se opisuju sve glazbene aktivnosti Provincije kroz dvadeseto stoljeće u okviru kojega se pregledno prezentira doista dojmljiva liturgijska, ali i svaka druga glazbena aktivnost.  Posebno se osvrće i na novi pristup u liturgijskoj glazbi nakon  Drugog vatikanskog koncila kada i duhovna šansona dobija svoje mjesto u misnim slavljima s velikim utjecajem na ulogu pučkog pjevanja. Unatoč tomu brojni glazbeni stvaraoci daju svoj klasično-suvremeni umjetnički doprinos glazbenom izričaju Provincije, a spomenuti je Papandopulo-Knežević-Bujatovu Kantatu Gospi od Zdravlja, Klobučarovu Smrt sv. Franje, Sunko-Soldinu Zlato Gospine milosti, Marović-Mateljanovu  Zdravo Majko milosti. Nije zanemariv ni glazbeni doprinos autora ovog članka. Bilo nepravedno ne spomenuti i fra Stipicu Grgata koji je stvorio referentnu točku u ovom samostanu.

6. Likovna umjetnost u Provinciji – autor akademik Radoslav Tomić

Minuciozna raščlamba bogate likovne, slikarske i kiparske baštine na području Provincije koja nas kronološki vodi od slikarstva kasne gotike Nikole Valdanova preko renesanse Jurja Čulinovića do baroknih pala Baldasarea D-ane i brojnih drugih među kojima se opusom posebno ističe Filippo Naldi.  Likovnost nije tek puka vještina baratanja likovnim tehnikama. Ona je sve to, ali još i više sredstvo komunikacije prema transcendentnom, čudesan svijet simbola koji na sebi svojstven način naviještaju evanđelje. Stoga je likovna baština bogata i brojna unatoč političkom i ekonomskom trenutku koja dugo vremena nije bila naklonjena većem dijelu teritorija Provincije. U skladu s mogućnostima, oplemenjivanje enterijera crkava i samostana nikada nije prestalo pa su tako kiparska djela brojna, osobito oltari, drveni i mramorni koji su resili franjevačke bogomolje. Među altaristima tu je neizostavna botega obitelji DallAKVA, ali i brojni drugi među kojima valja svakako spomenuti i Meštrovićev doprinos u Biskupijskoj crkvi Naše Gospe. Ovaj samostan je poseban jer je po svojim gvardijanima uspio angažirati Ivu Dulčića za fresku Krista Kralja.

7. Crkveno ruho – potpisuje Ivana Svedružić Šeparović

Vrlo često zanemaren, ali ne manje važan izričaj primijenjene likovne umjetnosti jesu primjerci liturgijskog ruha koja svojom bogato vezenom dekorativnošću tek površnom poznavatelju odskaču od jednostavnosti franjevačkog habita. Jer ono što je najbolje i najvrjednije daje se na prinos Bogu Stvoritelju.  U tome se krije simbolika vrijednosti i važnosti ruha koje je u izravnom doticaju sa liturgijskim činom s kojim čini jedinstveno suglasje u materijalima, bojama i oblicima. Dotičući tek ponajbolje primjerke, autorica s pravom ističe da tek predstoji prava valorizacija ovog fragilnog, ali neizostavnog dijela baštine.

8. Liturgijsko posuđe u crkvama i samostanima Provincije – autorice dr. sc. Zoraide Staničić

Na istim postavkama stoji i razvoj liturgijskog posuđa, votivnih artefakata i procesionalne oprema. Plemenita oprema je i stvarno i simbolički najvrjedniji dio liturgijskih prostora, a još više liturgijskih čina. Tu dolazi do transupstancije, misterija pretvorbe i otajstva vjere koja zaslužuje najdragocjenije što čovjek može iz utrobe zemlje iznjedriti, zlato, srebro, drago i poludrago kamenje, a sve kako bi se istaljena, u vatri pročišćena i oplemenjena misao usmjerila prema Kristu Otkupitelju. Često su ti artefakti skriveni i pohranjeni, a autorica nam ih iznosi na vidjelo ukazujući na bogatstvo stilova, oblika i likovnih minijaturnih figuralnih i dekorativnih prikaza ukazujući na njihovo podrijetlo, autore, radionice i naručitelje te apostofirajući muzejske zbirke diljem Provincije koje se skrbe za ovo baštinsko blago.

9. Listovi i časopisi u Provinciji – zajednički uradak mr. sc. Dubravke Dujmović i fra Duja Jukića.

Prema onoj ...što nije zapisano nije ni izrečeno... kao da se rukovodila Provincija svih ovih godina od svoga utemeljenja 1735. godine. Provincija nije samo akribično prikupljala pisano blago u svojim samostanskim knjižnicama, već je počela i s vlastitim izdavaštvom koje je tijekom vremena postalo iznimno značajno kako brojnošću tako i sadržajem. Dovoljno je samo nabrojiti izdanja poput Nove revije, Gospe sinjske, Službe Božje, Marije, Kačića, da se shvati koju je ulogu Provincija odigrala na prosvjetiteljskom, teološkom, književnom, pastoralno-katehetskom, informativno-polemičkom planu i općenito kulturnom kulturološkom planu. Ako se tome pridodaju brojna druga povremena i stalna izdanja vezana uz pojedine župe i samostane, onda je jasno da se radi o iznimno opsežnoj pisanoj građi koja je danas i sama predmet istraživanja, evaluacije i valorizacije.

Zaključno - OFM

ORDO - Rad Provincije resi vrlo jasno definirani ustroj i velika disciplina kako bi se općenito ostvarila ovakva dostignuća, uključujući i ovu monografiju.

FRATRUM - Danas je u totalno individualiziranom svijetu koji toliko inzistira na vlastitoj posebnosti do te mjere da smo u tome postali svi slični bolje rečeno bezlični prava je dragocjenost živjeti u zajednici, podnositi jedni druge, svjesno se odreći dijela vlastite slobode poput Krista koji se obukao smrću da bi mi živjeli. To je snaga braće u redu.

MINORUM - Po djelima, po postignućima, po trajanju, po doprinosu zajednici, narodu, Crkvi kad se za red kaže mali, misli se na veliki, veći, najveći.


***********************

Prof. dr. sc. don Ante Mateljan

Pozdrav ocu provincijalu, braći franjevcima i svima nazočnima, no prije svega čestitka autorima i urednicima ove zaista monumentalne knjige koja će, siguran sam, ostati trajan spomenik života i djelovanja Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.

Počašćen sam što sam zamoljen progovoriti nekoliko riječi o IV. dijelu ove monografije, koji obuhvaća sedamdesetak stranica, od 467. do 525. stranice, nosi zajednički naslov Znanstveno-prosvjetna djelatnost, te sadrži više poglavlja. To su (1) Školsko-odgojni zavodi FPPO (dr. fra Jure Brkan); (2) Studij filozofije u provinciji (dr. fra Ante Akrap i dr. fra Ante Vučković), (3) Studij teologije (dr. fra Dušan Moro), (4) Prosvjetiteljska djelatnost (dr. fra Josip Grbavac), (5) Fra Karlo Balić i njegov rimski krug (dr. Dinko Aračić), te (6) Franjevci i očuvanje stvorenoga (dr. Ana Jeličić).

Odmah treba naglasiti da je ovaj dio, mada vrlo važan, doista sažet, te prikazuje spomenute teme samo u kratkim crtama, odnosno na malo stranica. Ipak, ono što nalazimo napisano, te ilustrirano fotografijama dokumenata i osoba, dovoljno je da nas uputi u mnogostruku i za naše krajeve značajnu znanstvenu i prosvjetnu djelatnost franjevaca ove Provincije.

Tome odmah valja nadodati dvije napomene: Prva se odnosi na činjenicu da je u monografiji znanstveno-prosvjetna djelatnost obrađivana ne samo u ovom dijelu nego i u ostalima. To se pogotovo odnosi na II. dio naslovljen Evangelizatorsko pastoralna djelatnost gdje je prikazan život i djelovanje pojedinih samostanskih zajednica, u kojima se je kroz povijest odvijala, ili se danas odvija također i znanstveno-prosvjetna aktivnost, pogotovo tamo gdje su postojala visoka učilišta, odnosno škole. Uz to treba istaknuti i III. poglavlje, Kulturno blago Provincije, budući da je kulturna baština, bila ona književna, glazbena, likovna, liturgijska ili arhitektonska, usko vezana uz znanstvenu i prosvjetnu djelatnost. U stvari, upravo ta baština svjedoči o trajnim naporima brojnih franjevaca oko uzdizanja duha, znanja te kršćanskih i ljudskih vrednota u narodu u kojemu su djelovali i djeluju. U tom dijelu ističem dva poglavlja, onaj o književnom djelovanju ("Provincija u književnom zrcalu", str. 317-331) te "Listovi i časopisi u Provinciji" (str. 449-463), koji pisanom riječju i ilustracijama prikazuju bogatstvo književne baštine ali i aktualnoga truda oko uzdizanja vjernika u poznavanju vjere i podizanja svijesti o svojoj kršćanskoj, katoličkoj i hrvatskoj pripadnosti.

Druga napomena se odnosi na opširnu Literaturu, devet stranica u dva stupca, u kojoj su među ostalima navedeni radovi posvećeni istraživanju znanstvene i prosvjetne djelatnosti franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja. Već na prvi pogled se vidi kako u tome posebno mjesto zauzimaju fra Josipo Soldo i fra Vicko Kapitanović, ali i fra Jure Brkan, fra Gabrijel Jurišić i fra Jeronim Šetka, uz brojne druge autore radova o pojedinim temama, događajima i osobama, razasutim po zbornicima i znanstvenim časopisima objavljenim u domovini i po svijetu.

U ovom posve sažetom prikazu IV. dijela monografije, iz obilja materijala za ovu prigodu moguće mi je navesti samo nekoliko općih uvida, te se osvrnuti na neke pojedinosti. U (1) poglavlju Školsko-odgojni zavodi prikazan je razvoj školstva u Provinciji, i to pod dva vida, s jedne strane samostanskih škola iz kojih su se kasnije razvile i vrlo značajne institucije, poput Klasične gimnazije u Sinju, a s druge strane odgojnih institucija, poput sjemeništa, novicijata i klerikata. U bitnom, naglasak je na pripravi za redovnički život kroz niže i srednje škole, pripravi na redovničke zavjete, te pripravi na pastoralno djelovanje u učilištima gdje se je poučavalo praktično bogoslovlje, pogotovo kazuistika, zatim moralno i spekulativno bogoslovlje.

Ovo poglavlje se zapravo preklapa sa sljedeća dva, koja govore o nastanku i razvitku (2) studija filozofije (3) i studija teologije u Provinciji, od 1699. do 1999. godine, odnosno od početaka do osnutka Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Ne samo istraživačima nego i svima koje zanima naša domaća crkvena, nacionalna i kulturna povijest, ovi prikazi će otvoriti vrata za upoznavanje truda oko održavanja i unaprijeđenja studija u povijesnim mijenama, uputit će ih barem u kratkim crtama u razvoj sustava studija filozofije i teologije u Provinciji, te iznijeti na vidjelo brojne franjevce, profesore filozofije i teologije koji su već od 18. stoljeća za te službe bili školovani u Italiji, Mađarskoj i kasnije u Austriji, a koji su ujedno bili navjestitelji vjere i kulturni djelatnici. Tu je pružen i sažet pregled značajnijih radova koji tvore dio naše crkvene, kulturne, filozofske i teološke baštine.

Tom izlaganju slobodno možemo pridružiti i (5) poglavlje o jednom od najznamenitijih članova ove Provincije, fra Karlu Baliću i njegovom "rimskom krugu", koje je napisano zanimljivo, pregledno i dojmljivo, osobito za onoga tko se bavi teološkom misli. Fra Karlo Balić je, što je vjerujem svima poznato, najprije zaslužan za promicanje autentične misli bl. Ivana Dunsa Škota, a uz to i za razvoj suvremene mariologije. Dovoljno je pogledati izlaganja i rasprave oko marijanskih dogmi u Mariološkoj akademiji, te pripravljanje puta proglašenju dogme o Marijinom uznesenju na nebo. U konačnici, priznanje Balićevu radu odao je i bl. papa Pavao VI. a sv. Ivan Pavao II. Ivana Duns Škota proglasio je blaženikom.

U (4) poglavlju Prosvjetiteljski rad prikazana je osobita vrsta franjevačkog "terenskog rada", te poučne i duhovne pisane riječi upravljene "težacima i čobanima", s nakanom da se u vjeri pouči i osvijesti narod, te da se potakne privredni i društveni napredak. Zanimljiva su i vjerojatno slabo poznata franjevačka nastojanja oko poboljšanja poljoprivrede i stočarstva na dalmatinskom kršu, ljekarničko djelovanje kroz sastavljanje ljekaruša, te vođenje seoskih zadruga. Do 19. stoljeća franjevci vode preko 50 pučkih škola, koje su bile mjesto i način buđenja i jačanja kršćanskoga duha i nacionalne svijesti.

Zaključno poglavlje četvrtog dijela (6) Franjevci i očuvanje stvorenoga, kroz uvid u nastanak i djelovanje dviju suvremenih franjevačkih institucija okreće pogled iz prošlosti kroz sadašnjost u budućnost. Prva je Planina i more, životno djelo dr. fra Jure Radića koji je kroz "Malakološku zbirku" u Makarskoj i "Botanički vrt" u Kotišini, podcrtao izvorni franjevački duh odnosa prema prirodi kao tragu i otisku Stvoriteljevu. Druga je institucija "Franjevački institut za kulturu mira" koji, na donekle drugačiji ali itekako potreban, socijalno zauzet način promiče ne samo franjevačke, nego opće humane vrednote mira, pravednosti, društvene solidarnosti i poštivanja stvorenoga, što se vidi u temema koje obrađuje na znanstvenim skupovima te aktivnostima koje poduzima zajedno s crkvenim i društvenim institucijama, slobodno možemo reći upravo na tragu onoga za što se zalaže i sadašnji papa, Franjo.

I na kraju, ne mogu a da se ne osvrnem na naslov: Gospodin vam dao mir! To je blagoslovni zaziv sv. Franje Asiškog, nadahnut Isusovim riječima: Mir vama! Poštovana braćo franjevci, draga braćo i sestre, i ja se pridružujem toj blagoslovnoj molitvi: Neka vam Gospodin udijeli svoj mir - osobito ovih svetih dana slavlja Porođenja Gospodinova, kada zajedno s anđelima nebeskim kličemo i prosimo: Slava Bogu na visini a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim! Neka i ovo djelo doprinese njegovoj slavi i miru u nama i među nama. Tako budi.

Fotografije



 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas95
Ovaj mjesecOvaj mjesec37376
UkupnoUkupno5663004

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 130 

Administrator

franodoljanin@gmail.com