Ognjištari u Imotskome

Na prvi pogled malo čudno zvuči naziv ognjištari. No, u tome ne bi smjelo biti ništa čudno jer prema Raosovoj napisanoj i Vrdoljakovoj ekraniziranoj seriji Prosijaci i sinovi i mi smo te večeri pomalo izgledali kao prosijaci u Imotskoj krajini. Kao zalutali glumci u sredini koja nema osjećaja prema velikim djelima proskribiranih i od komunista prezrenih hrvatskih pisaca. Nažalost, ljudi koji su desetljećima odgajani u duhu koje je svako izrazito nacionalno uokvireno ozračje proglašavalo nenarodnim i tobože „ustaškim“, teško da se moglo drugačije postaviti i prisutnošću pokazati. Čovjek je imao osjećaj da je došao u neko mjesto u dubokome Balkanu, nesklono svemu što ima obilježje hrvatskoga i narodnoga. Neuobičajeno mali broj posjetitelja nije mogao doli stvoriti mučan dojam kojekakvih upitai nedorečenih odgovora kao npr.: Gdje je ta ponosna imotska inteligencija? Gdje su ti vrsni profesori hrvatskoga jezika? Gdje su gradske strukture koje se busaju u prsa kao predstavnici naroda? Monumentalno djelo Mile Budaka Ognjište koje su uz mnogo muke i truda spremili i uprizorili učenici i profesori Franjevačke klasične gimnazije u Sinju s pravom javnosti, doživjelo je u imotskom Gradskom kinu svu bijedu i mizeriju odnosa prema čuvanju vlastitoga ognjišta i tradicije koju je Budak ovjekovječio u svome djelu.


Imotska krajina koja vjekovima doživljava tragediju raseljavanja i gašenja vlastitih ognjišta imala je jedinstvenu prigodu te večeri 27. travnja 2018. nadahnuti se na žrtvi hrvatske heroine Anere u obrani vlastitog ognjišta. No, nažalost ono što napisah za moje Metkovce tjedan dana prije (20. travnja) to se s puno gorčine, ali i životne realnosti može i za Imoćane kazati, a to je da radije ostadoše u rupi svoji obzira, špekulacija i kalkulacija. Ako stariji svojim primjerom nisu kadri ukazati na  potrebu iskazivanja pijeteta prema sistematski zatiranim djelima hrvatskim pisaca, onda se ne treba čuditi što narodnjački koncerti postaju obilježe hrvatske mladosti, jer ih stariji i obrazovaniji u tome prešutno podržavaju. Dakako, jedan od pasivnih oblika takovog podržavanja je i totalna nezainteresiranost za gore navedeno i uprizoreno djelo, a i za cijeli niz sličnih djela.

Onaj tko je te večeri našao u Gradskom kinu imao je osjećaj da je došao u Imotsku krajinu koja je netom oslobođena od Turaka i u kojoj kao da nema više od par desetaka stanovnika. No, unatoč takovom odnosu izvođači su bili ponosni i radosni što mogu onima koji su bili dijelom Ognjišta te večeri donijeti tračak ličkoga života, koji je manje-više bio nazočan i u drugim dijelovima Hrvatske u prvim desetljećima 20. stoljeća.

Bez obzira na razočaranost malom, gotovo bijednom posjetom, treba iskazati svaku pohvalu gospodinu Grgi Nikoliću, gospodinu Ivanu Bekavcu, kao i gospođi Ankici Jukić koji su svojim angažmanom u uređenju pozornice, kao i primjerenom zakuskom ublažili gorčinu nezainteresiranosti Imoćana prema Budakovu Ognjištu. Svakako i velika zahvala obitelji Domazet koja nam je ustupila potrebna sredstva ozvučenja kako bi uprizorenje Ognjišta bilo primjereno izvedeno. (fBT)

Fotografije

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas160
Ovaj mjesecOvaj mjesec49669
UkupnoUkupno5974859

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 29 

Administrator

franodoljanin@gmail.com