Hodočašće iz Potravlja u Međugorje

U posjet svetištu Kraljice mira, mjestu molite i pomirenja u dva autobusa, zaputili su se župljani župe sv. Filipa i Jakova ap. iz Potravlja u subotu 23. 6. u ranim jutarnjim satima. Smjestivši se ugodno u svom novom „domu“ – autobusu, župnik nas je srdačno pozdravio i zahvalio što smo se u ovoj Godini Obitelji i na ovaj način odlučili duhovno osvježiti.


Potom smo izmolili Anđeoski pozdrav i uputili se prema odredištu. Tijekom putovanja, župnik nam je održao nekoliko duhovnih poticaja kao pripremu da što bolje uronimo u sve ono što ćemo danas proživljavati. Reče, da su Isus, Marija i Josip također išli triput godišnje na hodočašće da bi slavili Živoga Boga. Svako im je hodočašće omogućavalo da dosegnu novu razinu u svom duhovnom životu, a to je zaželio danas i nama.

Tijekom vožnje župnik nam je govorio da na umu imamo cilj našeg hodočašća i onoga što Bog preko Gospe poručuje: promijeniti naša srca i usmjeriti naš život. Držao je nagovore kako bismo se dobro ispovjedili po dolasku u svetište, jer je to najvažniji korak hodočašća, jer ispovijed čisti sve ono što nam onemogućava da budemo otvoreni prema Bogu.

Hodočašće je privilegirano vrijeme, dopustite Gospodinu da djeluje u vašoj duši. Izbjegavajte traganje za čudesima. Oni koji idu za njima idu krivim putem. Riskiraju da budu razočarani. Oni koji traže vanjske znakove riskiraju i onda odlaze prazna srca – između ostalog, riječi su našeg župnika. Na proputovanju za Međugorje svratili smo na Široki brijeg, gdje smo susretljivošću fra Vendelina mnogo toga čuli i naučili o povijesti samostana, rada i života redovnika.

Proveo nas je kroz zbirku samostana, pokazao nam kulturno blago, govorio nam o opismenjavanju naroda. Na jednoj fotografiji nam je pokazao 12-godišnjeg A. B. Šimića koji svira u crkvenom zboru.

Po dolasku u svetište, fra Stanko nam je kazao kako će se odvijati naš boravak ovdje. Najprije nas je poveo prema brdu ukazanja. Penjući se, zastajali smo kod postaja krunice, gdje bi župnik, ne na uobičajen način već iz srca, povezivao to otajstvo s konkretnim životom, a onda bi u hodu do druge postaje molili desetku krunice, završavajući svaku pjesmom.

Taj molitveni „marš“ potrajao je dva puna sata, ali nisam osjetila dužinu ni dosadu. Bože, a kako mi je ponekad teško odvojiti samo deset minuta za molitvu. Po silasku s brda svako se hvatao svog ruksaka da nahrane i tjelesnu nemoć. Neki su odmah stali u velike redove za ispovijed kako bi iz svoje „torbe“ izbacili ono što nisu trebali ni stavljati u nju.

Odslušavši večernju misu i propovijed uputismo se prema autobusima i puni lijepih doživljaja mirno se zaputili prema našem Potravlju. Čula sam doskora da mnogi i nepitani govore:

„Super je bilo, kad ćemo opet?“ Smijeh i pjesma koja je potom potekla i trajala sve do rastanka, mnogo je rekla.

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1722
Ovaj mjesecOvaj mjesec57922
UkupnoUkupno6262311

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 56 

Administrator

franodoljanin@gmail.com