Sinj: Oproštaj od fra Bože Lovrića

U utorak, 26. lipnja 2018. u 15 sati, u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Božu Lovrića koji je, okrijepljen svetim sakramentima, blago u Gospodinu preminuo u franjevačkom samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu u nedjelju, 24. lipnja 2018. u 84. godini života, 65. redovništva i 57. svećeništva.

Na oproštaju su bili provincijal fra Joško Kodžoman, gvardijan fra Jakov Begonja i 112 redovnika-svećenika.

Rodbina, bogoslovi, sjemeništarci, časne sestre, vjernici iz Hrvaca, Sinja i drugih župa, te osobni prijatelji došli su se također oprostiti od fra Bože. Pjevanje je predvodio mo fra Jure Župić.

Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju sv. Frane u Sinju prevodio je sinjski gvardijan fra Petar Klapež.


Fotografije

***********

Uvod i propovijed mons. Marina Barišića

„Sve vas pozdravljam sada u trenutku oproštaja od fra Bože. Izražavam sućut ocu Provincijalu, braći franjevcima, mještanima Hrvaca, vjernicima župa u kojima je fra Bože djelovao, rodbini i prijateljima“, rekao je mons. Marin Barišić na početku mise zadušnice te nastavio kako „ova šutnja i molitva pokazuju osjećaje prema pok. fra Boži. Želimo ga molitvom pratiti nebeskom Ocu. Zamolimo Gospodina da i fra Boži i nama oprosti kako bismo mogli slaviti ova kršćanska otajstva nade“, završio je o. Nadbiskup.

Na početku propovijedi o. Nadbiskup je, citirajući sv. Pavla, naglasio kako je Isus pokazao svoju ljubav prema dok smo bili grešnici, a koliko će tek sada biti ta ljubav i spasenje njegovim životom. To je osobna karta svakog kršćanina jer je Isus dao nadu svakome. Svatko od nas jest sudionik i dionik pomirenja Božjeg, a svećenici na osobit način jer su primatelji i djelitelji Božje ljubavi. To je sigurno i osobna karta fra Bože jer su mnogi osjetili njegovu dobrotu i ljubav. Lijepo je to bilo čuti od vjernika, osobito vjernika iz Metkovića gdje je služio punih petnaest godina. Imao je uho za čovjeka, nastojao je slušati, primiti, osjetiti čovjeka pa čak i njegovu bol i patnju. Rado je sjedio u ispovjedaonici i bio djelitelj Božjih otajstava. Osim toga, rado je bio viđen među svećenicima kojima je i drage volje pomagao u svako vrijeme. Apostoli su prepoznali Isusa u lomljenju kruha i u susretu s njim oživili. U Vjerovanju između ostalo izričemo vjeru u život budućega vijeka. Kao što su učenici Isusa prepoznali i mi ga možemo prepoznati u lomljenju kruha i imati već sada život, a ne samo budući život. Fra Božo je živio svoje redovništvo i svećeništvo u skladu i otvorenosti prema budućem životu. I nije mala stvar imati takve ljude u svom okruženju. Fra Bože, hvala ti. Sada vidimo koliko si nas obogatio. Neka ti sretan susret s Gospodinom, završio je mons. Marin Barišić.

Oproštaj provincijala fra Joška Kodžomana

Preuzvišeni o. Nadbiskupe, hvala što ste se odazvali pozivu da predvodite ovo svetu misu zadušnicu za našeg pokojnog fra Božu Lovrića. Hvala Vam na izrazima sućuti, koju ste uputili Provinciji, rodbini i svim fra Božinim poznanicima, koji iskreno za njim tuguju. Cijenjena braćo svećenici, časne sestre, dragi bogoslovi, poštovana i tužna rodbino, prijatelji i znanci pokojnog fra Bože Lovrića, kršćanska braćo i sestre!

Danas se opraštamo od još jednog dobrog i vrijednog svećenika, koji je iza sebe ostavio vidljivi trag, te na svoj način obilježio vrijeme i mjesta u kojima je živio i djelovao. Svećenici su veliko bogatstvo svome narodu. Znao je to dobro naš fra Božo, kada je prigodom nedavnog svećeničkog ređenja desetorice mladića u splitskoj konkatedrali kratko komentirao: „Bogu hvala!“ Dok bude dobrih svećenika bit će i vjere u narodu, jer oni i jesu plod vjere i molitve naroda Božjeg. Molimo neumorno za današnje svećenike, da pružaju svima pravo svjedočanstvo vjere i života, molimo za nove svećenike, koji će se znati nadovezati na svijetle primjere svojih prethodnika, među koje ću svrstati i pokojnog fra Božu.

Smrt, rastanak od dragih i bliskih osoba u našim životima ostavlja duboki trag. Odlaskom, nama bliskih i dragih ljudi, s pozornice ovoga svijeta odlazi i dio nas, koji smo ih poznavali. Ono što ostaje i što nas trajno povezuje jesu sjećanja, uspomene, neki upečatljivi zajednički životni trenutci. Makar se od naših pokojnika tjelesno rastajemo, s njima ostajemo duhovno povezani, dok i te veze vrijeme ne rastoči, dok sjećanja ne počnu blijedjeti, dok rane ne zacijele, bol ne utihne… Sve nam to govori o privremenosti naših ovozemaljskih veza i još nam jednom stavlja pred oči onaj oblik naše uzajamne trajne i neraskidive ljudske povezanosti u Bogu, koji nas već za života, s različitih strana, okuplja u svojoj Crkvi. Ispunjeni smo nadom da ćemo po Isusu pobijediti smrt kao najveću prepreku, uživati sreću i blaženstvo svetih, daleko od svake boli, tuge i svega što iskustvo umiranja nosi sa sobom. Do tog blaženog trenutka, to jedinstvo s Bogom živimo, sudjelujući u slavlju svetih sakramenata, okupljeni u molitvi oko Njega, hranimo se vjerom da iza svakog ljudskog života stoji nedokučivi Božji promisao. Kristovi vjernici imaju u sebi privilegirano iskustvo Božje blizine i božanskog života koji u njima struji i to im daje uvijek nove motive da proniknu u dublji smisao vlastitog života, u smisao svakog ljudskog nastojanja oko dobra.

Naš je fra Božo bio čovjek osobne vjere i pobožnosti, koji je ta dragocjena iskustva svoga života itekako znao pretakati u živote drugih ljudi.

Dopustite mi da vas u najkraćim crtama izvijestim o tijeku i nekim važnijim pojedinostima njegova ljudskog i svećeničkog života.

Fra Božo (Josip) Lovrić rođen je 18. ožujka 1935. u mjestu Hrvace, od oca Bože i majke Marije r. Buljac. Kršten je u rodnoj župi već drugi dan nakon rođenja, kao da je time već unaprijed nagoviješteno da želi biti Kristov i Njemu pripadati cijelim svojim bićem. Sakrament sv. potvrde primio je 1945. u ovoj našoj crkvi, gdje se danas od njega ljudski i kršćanski opraštamo. Osnovo je školovanje završio u rodnima Hrvacama u razdoblju od 1942. do 1948. Valja napomenuti da je kroz to razdoblje nastava u školi često prekidana zbog ratnih i poratnih neprilika. Srednje školovanje, koje je trajalo od 1948. do 1957., nastavio je na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju i Makarskoj. U međuvremenu je to razdoblje njegova školovanja prekinuto dvogodišnjim služenjem vojnog roka u Rumi i Beloj Crkvi. U franjevački novicijat na Visovcu stupio je 12. kolovoza 1953. Filozofsko-teološki studij , od 1957. do 1962., uspješno je pohađao i završio na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj. Svečane redovničke zavjete položio je 31. ožujka 1960. pred rođenim stricem provincijalom fra Jerkom Lovrićem. Sveti red đakonata primio je u Makarskoj 28. travnja 1961. po rukama biskupa Frane Franića, koji ga je 29. lipnja iste godine zaredio i za svećenika.

Mladu misu fra Božo je proslavio u rodnim Hrvacama 2. srpnja 1961. godine.

Za života naš je fra Božo vršio sljedeće svećeničke i redovničke službe; godine 1962. imenovan je župnikom Kozice. Tu će ostati dvije godine, kada 1964. u svojstvu župnika preuzima župu Danilo u Šibenskoj biskupiji. Godine 1966. uprava Provincije određuje fra Božu za dušobrižnika hrvatskih katoličkih vjernika u njemačkom gradu Aachen. U toj će službi ostati tri godine, nakon čega se fra Božo 1969. vraća u Domovinu, u Makarsku na službu magistra bogoslova. Uz službu magistra bogoslova, fra Božo je kroz ti godine vršio i službu tajnika Franjevačke visoke bogoslovije. Godine 1972. fra Božo biva premješten u Zagreb na službu magistra bogoslova. Godinu dana poslije 1973. fra Božo je imenovan tajnikom Provincije, te dolazi u Split. Kroz to je vrijeme bio i aktivni član Odgojno-obrazovnog vijeća Provincije. Na provincijskom Kapitulu 1979., fra Božo je izabran za definitora, odnosno, člana uprave Provincije. Iste godine preuzima i službu duhovnika sjemeništaraca u Sinju, te radi na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji kao nastavnik vjeronauka. Jedanaest godina poslije 1990. fra Božo odlazi u župu sv. Ilije u Metkoviću, gdje punih petnaest godina djeluje kao zauzeti župni vikar. Prema svjedočanstvu nekoliko župnika, bio je od velike pomoći u župi.

Godine 2005., osjećajući teret godina i zamor, fra Božo dolazi u samostan Gospe od Zdravlja u Split za ispovjednika. U nedjelju, 24. lipnja 2018., u 84. godini života, 65. redovništva i 57. svećeništva blago je u Gospodinu preminuo.

Imajući pred očima sliku fra Božina životnog puta, službe koje je vršio, dužnosti koje je obnašao, osim neposrednog pastoralnog rada s našim vjernicima, vidimo da je fra Božo značaj broj godina proveo u odgoju i pripremi mladih svećeničkih i redovničkih kandidata. To je po naravi stvari vrlo zahtjevan posao i siguran sam da je uprava Provincije, zbog njegovih ljudskih kvaliteta, zbog njegove blage i strpljive naravi, znala da će tu zadaću uspješno obaviti. Mislim da je kroz odgojne službe imao mogućnost bolje upoznati mnogu svoju braću, koja su ustrajala na redovničkom i svećeničkom putu, već od njihovih mladenačkih dana. Za osobne razgovore s tim mladim ljudima, koji su često imali svoje poteškoće, probleme, strahove, sumnje, logično je da čovjek trebao imati puno strpljenja, razboritosti, umješnosti… A fra Božo je to nedvojbeno imao. Mnogi ga se sjećamo još iz naših sjemenišnih dana. Sjećamo se njegove blagosti, njegove podrške, njegova zauzimanja kod naših gimnazijskih nastavnika, koji su nam se u onim trenutcima činili prestrogi. Fra Božo je bio naš anđeo čuvar, čovjek kojega nam je Providnost stavila na raspolaganje, kako bi sve nas ohrabrio, savjetovao i pomogao nam u našem ljudskom i duhovnom-kršćanskom odrastanju. Znao je dobro procijeniti ljude a vrijeme je pokazalo da je u mnogim tim svojim procjenama bio u pravu.

Danas kad se opraštamo od fra Bože, mi koji smo bili njegovi učenici, možemo mu reći jedno veliko hvala za sve što je za nas učinio. Upravo je zbog iznimnog doprinosa na odgojnom polju, kao i za dobar glas koji je pronosio svojim čestitim životom o svom rodnom mjestu, fra Božo 15. rujna 2017. dobio nagradu za životno djelo od strane Općine Hrvace.

Osim odgojiteljskih službi, fra Božo je vršio i neke pastoralne službe. Znao mi je reći, zbog ljudskog obzira često sam završavao tamo gdje se drugima i nije baš dalo ići. Ali on je uvijek sve dragovoljno prihvaćao. Zavjet poslušnosti, kao najveće iskušenje redovničkog života, njemu je uvijek bio na prvom mjestu. I po tome je bio poseban, samozatajan, čovjek od reda, molitve, prijateljski raspoložen prema svakome. Ako bi i osjetio da mu netko nešto zamjera, ispričao bi se i tražio oproštenje. Poznajući ga dužan sam u ovom trenutku u njegovo ime od svih koje je bilo kada i bilo gdje možda povrijedio zatražiti oproštenje. Siguran sam da je on takvima i svima nama već davno oprostio.

Dragi fra Božo u ime cijele naše Provincije, izražavam Ti iskrenu zahvalnost za Tvoje vjerno i časno svećeničko služenje za dobrobit vjernika, kojima si bio poslan, za povećanje vjerodostojnosti i ugleda Crkve u našem narodu i u svijetu.

Hvala i vama, poštovana obitelji i rodbino pokojnog fra Bože. Hvala vam na ovom vrijednom sinu, s kojim ste krvno povezani. S vama smo, cijenjena obitelji Lovrić, preko pokojnog fra Jerka i fra Bože, kao Provincija povezani čitavo jedno stoljeće. Želim i nadam se da će naša povezanost i nadalje ostati konstanta, koliko zbog ove dvojice ljudi koji su u vašoj obitelji rođeni i u njoj odgojeni, toliko i po nadi da ćete nam u budućnosti podariti novu braću. Fra Božo je o vama pronio najbolji glas- Vi ste bili njegov ponos i njegova radost a on je bio vas ponos i vaša radost.

Neka Ti, dragi fra Božo, dobri Bog bude vječna nagrada a sve koji iskreno tuguju zbog privremenog rastanka s Tobom neka ispuni svojom snagom i utjehom vjere u ponovni susret s Tobom i sa svima svetima.

Počivao u miru Božjem!

****************

Oproštaj gvardijana fra Jakova Begonje

„Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro“, citirao je svetopisamske riječi fra Jakov Begonja na početku oproštaja od fra Bože, i nastavio pitanjem 'Gvardijane, jesi li mogao nešto učiniti? Nažalost, smrt je neminovna. U nastavku je o. Gvardijan ukratko opisao zadnje trenutke fra Bože Lovrića i braću koja su bila u njegovoj blizini. Naime, večer prije smrti, u njegovoj sobi bili su o. Gvardijan i o. Provincijal. Razgovarali su s njim i predložili mu odlazak u bolnicu ali fra Božo je odgovorio da nije potrebno. Gvardijan je izvijestio kako je fra Božo na blagdan sv. Ivana Krstitelja slavio svetu misu u zajedništvu s fra Antom Grčićem i fra Berislavom Nikićem, a potom došao i na doručak. Na tom putu između kapele i blagovaonice, u samostanskom kloštru, obratio se o. Gvardijanu „Gvardijane, nisam mogao stajati za vrijeme mise nego sam samo sjedio. Gvardijane, valja putovati“. Na te riječi o. Gvardijan mu je odgovorio kako će „Gospodin odlučiti o putovanju“. Fra Bože je kasnije u svojoj sobi, neko vrijeme zajedno s fra Krunom, gledao i slušao svetu misu na televizoru. Kako nije došao na ručak, fra Stjepan Čovo je otišao u fra Božinu sobu po njega. Nažalost, fra Stjepan se vratio i rekao „Fra Božo je umro“. Fra Jakov je zatim naglasio kako su fra Božino rođenje i smrt vrlo simbolični jer se rodio uoči sv. Josipa, a umro na sv. Ivana Krstitelja. Ta dva sveca imala su veliku ulogu u Isusovu životu. Fra Božo je dijelio tajne Isusove i dao svjedočanstvo o Isusu Kristu. O. Gvardijan je zatim naglasio dvije velike fra Božine ljubavi. Prvo, ljubav prema Bogu i Crkvi, i drugo, prema Domovini i rodnom mjestu i obitelji. Po uzoru na sv. Franju Asiškog vršio je savjesno sve službe. U samostanu je vršio sve samostanske čine, ostajao je s braćom i nakon večere iako bi nekada bio umoran. Međutim, fra Božo je uvijek bio zainteresiran za događanja u Crkvi i Domovini, veselio se dobrom i lijepom. Potom je o. Gvardijan naveo kako su 1944. godine osloboditelji Sinja odveli fra Božina oca Josipa iz Hrvaca u koje se nažalost poslije toga nikada nije vratio. Nakon određenog vremena pronašli su njegovo tijelo i pokopali ga u obiteljsku grobnicu. U djetinjstvu mu je nikla ljubav za Domovinom i neizmjerno se radovao da je dočekao san o svojoj Domovini. U obitelji je naučio zajedništvo i to je želio prenijeti na članove obitelji, a osobito kroz zadnje vrijeme na svoje sinovce. Zahvaljivao je Bogu za njihovo zajedništvo i rado ih je posjećivao. Sigurno mu žele reći 'Hvala ti, striče, za ljubav, savjete, zajedništvo'. Kao gvardijan zahvaljujem svima vama, mojoj braći u samostanu, časnim sestrama i svima koji su fra Boži bili na raspolaganju i pomagali kroz ove godine. Fra Bože, ne sumnjam da će te Gospodin nagraditi vijencem slave jer si bio čovjek, redovnik, svećenik. Počivaj u miru Božjem.

*****************

Družba sestara franjevki od Bezgrješne

Šibenik, 25. lipnja 2018.

Mnogopoštovani

O. fra Joško Kodžoman, provincijal

Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Trg Gaje Bulata 3, HR - 21000 SPLIT

Mnogopoštovani oče Provincijale!

Vama i cijeloj Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, izražavamo iskrenu sućut povodom smrti poštovanog redovnika i svećenika O. fra Bože Lovrića.

Sestre naše Družbe, posebno sestre našeg samostana u Podstrani, s najvećim poštovanjem i zahvalnošću govore i nose uspomene na pokojnog fra Božu, kao dugogodišnjeg ispovjednika. U njemu su prepoznale istinskog redovnika, u njegovoj bratskoj dobrohotnosti, franjevačkoj jednostavnosti i zauzetosti za Božju slavu.

Fra Božino služenje Kristu, Provinciji i našoj Crkvi, ostavlja svijetli trag, na duhovnom, odgojnom i pastoralnom planu.

U molitvi za njegovu plemenitu dušu, s osobitim poštovanjem i zahvalnošću, u ime Družbe sestara franjevki od Bezgrješne,

s. Zdravka Gverić

vrhovna poglavarica

***************

Poštovani o. Provincijale,

U nemogućnosti osobnog sudjelovanja na sprovodu fra Bože, želim ovim putem izraziti svoje molitveno zajedništvo sa svima koji se danas opraštaju od dragog i uvijek nasmijanog fra Bože.

Vašoj redovničkoj subraći,rodbini, prijateljima i znancima izražavam iskrenu sućut,

s. Anemarie Radan sa sestrama Služavkama Malog Isusa

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

13. prosinca: Lišane: VI. formacijski susret OFS-a

**********

15. prosinca: Brist - Božićni koncert

**********

9. - 25. prosinca: "Božić u Čavoglavama"

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas717
Ovaj mjesecOvaj mjesec26078
UkupnoUkupno6440695

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 63 

Administrator

franodoljanin@gmail.com