Split: Objavljen list "Marija" za listopad

Svjetlo za put

Američki karizmatički baptistički putujući propovjednik Billy Graham preminuo je 21. veljače 2018. u 99. godini. Od polovice prošlog stoljeća diljem svijeta održao je mnoge velike skupove duhovnih obnova. Preko njega su tako brojni našli Boga. a još je brojnijima preko njegovih riječi Bog promijenio živote. Kad su ga. kao duhovnika dvanaestorice američkih predsjednika, prije nekoliko godina pitali, što bi u svom životu promijenio da može, rekao je, među ostalim, da bi 'više vremena proveo u razmatranju i molitvi", a "manje putovao i držao govore”.

Započinjemo novu radnu, vjeronaučnu i školsku godinu. Iako je vrijeme godišnjih odmora prošlo, radije bismo se i dalje odmarali, putovali" i "držali govore". Međutim, za naš život od presudne su važnosti trenutci razmatranja i molitve, i ne samo u mjesecu krunice, kako se ne bismo izgubili uslijed trke i buke u svijetu u kojem živimo. Jedino je to vrijeme prikladno za suočavanje sa samim sobom i sa svojim Bogom kao i za spoznavanje gdje smo i kamo idemo. Ako, naime, nismo svjesni odakle smo došli, gdje živimo i što radimo te koja je svrha našega života na zemlji, lako svoj život možemo jednostavno proigrati. Jer Hrvatska i cijeli europski kontinent spadaju u dio globalnog plana koji ciljano čini sve da se razori obitelj, majčinstvo i očinstvo. Svim silama i na sve moguće načine žele se ukloniti čovjekove prirodne sklonosti i nametnuti mu neke nove samoživih sebičnjaka koji žive jedino za sebe i. bez ikakva obzira, gledaju kako se dokopati što viših položaja. Promicatelji toga kulturnoga i civilizacijskog veleprevrata slave pobjedu nad postignutim demografskim slomom, koji će preživjeti jedino oni koji ustraju u vjeri u život te, s radošću i velikodušno, budu prihvaćali novorođene živote.

Evanđelja izvješćuju da je i Majka Gospodinova imala svijetlih i tmurnih trenutaka u svojem životu, u kojima joj nije išlo sve onako kako je priželjkivala. U trenutcima kad nije razumjela što Bog od nje hoće. svjetlo je tražila u molitvi i razmatranju Božjih riječi i djela koje je čuvala pohranjene u svojem srcu. Tako ostaje uzor svim naraštajima Isusovih sljedbenika kako Boga slušati i bolje ga razumjeti te kako se postaviti u zamršenim životnim situacijama, a svojim moćnim zagovorom pri pobjedi kraj Lepanta g. 1571. i nama jamči da po molitvi krunice možemo nadvladati sve neprijatelje našeg vremena.


 

Sadržaj

Svjetlo za put (Urednik)                         281

Ispunjen blagoslov (Papa Franjo)      284

Majka jakosti (I. Bodrožić)                    286

Hrvatska rapsodija (S. Jerčić)             288

Ne će ga ostaviti (P. Marin)                   291

Marija i Josip (M. Parlov)                      292

Gospin slikar (A. B. Periša)                 294

Marija i Crkva (M. Sušac)                      296

Bablje ljeto (D. De Micheli Vitturi)       298

Što je Vječna krunica i čemu služi? (P. Lubina)  300

Split i glazba u njemu (D. Zeljko Selak) 302

Tu jedino molitva pomaže (R. T.)           304

Prijateljev glas (G. Sehlin)                     306

Baš šteta! (Kristian Stipanović)             308

Usliš nas, Majko (s. M. od Presvetog Srca)        312

***************

Hrvatska rapsodija

Što je ovo, ljudi moji,

ljudi, je li to moguće?

Hrvatska na visu stoji,

proživljava uskrsnuće,

sav je svijet u našoj boji

i kliče nam promaknuće!

 

Čuj: s jadranskog plavog žala

šumi oda maestrala,

a s kopna se rera, ganga

pridružuju pjesmi vala,

cijele noći nije stala:

Hrvat kliče: Bogu hvala!

Braćo moja, nije šala,

Engleska je gorda pala,

evo nama i finala.

Il da kažem s manje takta

što učini momčad Zlatka:

Gord Albion je na guzi,

a Engleska sva u tuzi;

sad se tresu i Francuzi!

 

Oj Vatreni naši mili,

Hrvatsku ste zapalili:

k nebu šalje vatromete,

hvalospjevi s njima lete

slaveć Boga i sve svete.

Vaš vam narod skida kapu,

dok svijet cijeli gleda mapu

ištući na karti svijeta

gdje ta čudna cvate vrsta

crven-bijelo-plavog cvijeta.

 

Oj vatrena četo mala,

neka vam je vječna hvala

što ste sjajem svoga zlata

ogrnuli rod Hrvata;

pobjede mu vaše slavne

zaliječiše mnoge rane,

A sad, braćo: Gaudeamus

et Te Deum laudamus!

 

Da nam ne promakne

Naš brižni Urednik pomno pazi da se autorski žar njegovih suradnika ne ugasi i da ga u pravom trenutku rasplamsa. Posebno sada nakon uobičajena ljetnoga sna „Marijina”. Odmah po Velikoj Gospi fra Petar mi se, predmnijevam i ostalim suradnicima, javio sa sugestijama iz koje citiram dvije rečenice: „Riječ je o broju za listopad, što znači daje u središtu Gospina krunica, ali i Susret hrvatskih katoličkih obitelji i još više početak nove školske i vjeronaučne godine... A Vatreni koji su nam podignuli moral koji nas još drži jednako mogu biti nadahnuće za nove poticaje našim čitateljima. ”

U mome računalu već je bila spravljena „zafriga” za posve drugu temu koja tek što nije zakuhala, ali kad sam vidio da on spominje Vatrene i sjetio se da je njegova i naša „Marija” prespavala i ovaj „bljesak” - po mišljenju mnogih najveći poslije onog u kojem je stvorena samostalna Hrvatska - istog časa sam se odlučio: napis ću posvetiti njima, dostojno je i pravedno! A i poželjno, milo i poučno. Pogotovo što sam u svom župskom listiću tjednima vatrenim napisima pratio zvjezdane staze naših Vatrenih, a usred noći poslije pobjede nad Englezima, koju sam pratio i proslavio s prijateljima braćom dominikancima na ljetnom odmoru u Bolu, ustao sam i prionuo pisanju. Iz mene su pod unutarnjim pritiskom poput pjenušca izbili gornji stihovi klicanja. Sutradan sam ih samo malo izbrusio te podijelio sa župljanima.

Sljedećih dana, nakon što se spustio zastor na nogometno prvenstvo te se nacionalna euforija donekle slegla i dojmovi se staložili, u eteru su se počeli javljati disonantni tonovi „razumnih" analitičara: kako nam se. tobože, valja otrijezniti, kako taj bljesak Vatrenih ništa nije promijenio i ubrzo će u Hrvatskoj i u svim Hrvatima sve opet biti po starom, a to znači sumorno, tmurno i žalosno!?

 

Neuspio državni udar

Što na to reći? A što nego: Neka pati kome smeta Hrvatska doprvak svijeta! S razlogom je malo preoblikovano: u izvornom obliku naglasak je na pitanju kome smeta da je Hrvatska tako visoko uzletjela. Podrazumijevamo, pa čak i razumijemo da to smeta Argentinicima, Rusima, Dancima i naročito - baš mi ih je žao, ako ćemo lagat’ - Englezima! A ovako je naglasak na Hrvatskoj: tj. kome smeta uspješna i ponosna Hrvatska? I gle čuda: to smeta nekim - Hrvatima! To jest - „Hrvatima"! Dok istinski Hrvati po čitavom svijetu razdragano slave, dok im se u tome pridružuju i raduju mnogi drugi, dok se sav ili gotovo sav svijet divi hrvatskim nogometašima - čudesnim čudotvorcima, neki „Hrvati" to doživljavaju kao „državni udar koji nije uspio"! Koje li formulacije, opake i zloslutne. Prizivaju li se to aveti prošlosti iz tragičnih hrvatskih 41. ili 71.? Ili se možda nudi svježi turski model obračuna s akterima „neuspjela državnog udara"?!

Kako im je malo trebalo?! Kao da su „na gotovs" (a kao da nisu!) čekali da se malko snizi ton hrvatskih klicanja našim vatrenim „udarnicima državnim", kako bi oni došli do daha-zlo- duha te našim razdraganim domoljubnim pjesmama i ovacijama čudesnim čudotvorcima suprotstavili svoje čudovišne analize! I kao da ih je neki avetinjski glas iz mračnoga hrvatskog podzemlja pozvao: Proleteri svih profila, ujedinite se u „neprincipijelnu koaliciju" - protiv hrvatske radosti i radosne Hrvatske!

Među tim „profilima" ne želim analizirati sramotni bojkot „torcidaša" da ne bih u afektu napisao odveć teške riječi (scripta manent!). Ni one koji, posebno među novinarima i žilavim komentatorima po portalima, iz svakojakih različitih razloga Hrvatsku „vole" i potiho joj mole: Što gore - to bolje!

Od takvih se ništa drugo ni ne može očekivati. Ali ni oni nemaju pravo od nas očekivati da posve suspregnemo svoju zluradost (je li baš „zlu radost“?) u kojoj ćemo s gustom zapjevati: „Neka pati kome smeta - Hrvatska!“

 

Vraćeni neki pojmovi

A čini mi se da je naročito potrebno istaknuti: Izvanredno postignuće Vatrenih i vatrometi hrvatske radosti trebali bi kao zvučnu pljusku i kao živ prijekor svojim (ne)djelima prepoznati oni, na žalost mnogi, među hrvatskim vlastodršcima, u vrhovima ili po periferiji, bez obzira jesu li trenutačno na poziciji ili u oporbi. Jer: da se oni u svojim rotirajućim smjenama na vlasti zalažu i ulažu sebe barem približno koliko su se u tome iskazali naši nogometaši. Hrvatska bi nam danas cvjetala i bila po ekonomskoj uspješnosti možda ne viceprvak pa niti četvrtoplasirana na europskoj ljestvici, ali svakako u njezinu gornjem dijelu. Međutim, upitno je koliko su oni i jesu li uopće sposobni još pročitati taj pučki rukopis svoga naroda, žilavo zakopani i zabarikadirani u svoj „credo" da je dobro svima kad je dobro njima.

Na kraju istaknimo još jedno važnu i lijepu spoznaju: da su naši nogometaši na čelu s g. Dalićem reafirmirali i u hrvatski rječnik vratili neke vrsne i izvrsne pojmove, koje smo učestalo od njih slušali, kao „poniznost" i „uz Božju pomoć" i naročito „Bogu hvala!" I za to im od svega srca - hvala! Uvjeren sam da Gospa naša neće zamjeriti ako djelić Njezina hvalospjeva primijenimo na Hrvatsku nogometnu reprezentaciju: „Veliča duša moja Gospodina što pogleda na poniznost moju; odsad će me evo svi naraštaji zvati blaženom!“

Stanko Jerčić

***************

Baš šteta!

Ovog ljeta u župi smo imali milost slaviti dvije mlade mise. Iz nje, naime, potječu dva mlada svećenika koja su tim slavljima sa svojim obiteljima, rodbinom, prijateljima i župnom zajednicom zahvalili Bogu za dar svećeništva. Bila su to dva svečana i radosna dana koja će, vjerujem, svima ostati kao dragocjenost u sjećanju. No, je li tako bilo u početku, kad su se dva mlada brata franjevca odlučila izabrati svećenički put i život? Zapravo, prate li oduševljenje i radost okoline danas bilo kojeg muškarca i ženu koji se odluče krenuti u duhovno zvanje, izabrati bilo svećenički, bilo redovnički poziv?

Na nečiju želju da bude svećenik, redovnik ili redovnica, na žalost, vrlo je često danas reakcija bližnjih negativna. Roditelji, braća, sestre, prijatelji i ostali prime tu vijest s razočaranjem i žalošću, odnosno s mišljenjem da je ta osoba mogla izabrati puno "bolji” životni put. Cesto sam čuo od ljudi, pa čak i od onih koji redovito idu na svetu misu: „Baš šteta da on bude svećenik... da ona bude časna sestra. Kao da je duhovno zvanje nešto loše, kao da je to život u kojem će onaj tko ga je izabrao biti nesretan i nezadovoljan. Čini se da većina drži duhovno zvanje kao put ne za njihovu djecu, braću, sestre, prijatelje..., nego za neke druge koji, eto, nisu mogli „uspjeti u životu1'.

Ovo pišem kad svagdano novinske stupce pune vijesti o skandaloznim ponašanjima svećenika i biskupa, pa želim istaknuti i taj razlog za negativan pogled na duhovna zvanja. Zbog sablazni, naime, koje, na žalost, postoje i nanose veliku štetu Crkvi, mnogi drže svećeništvo kao takvo nečim lošim, odnosno izopačenim, nenormalnim, nemogućim za ostvarenje na način kako to Krist hoće. U lošoj navici uopćavanja stvari mnogi će reći da su, zbog vijesti o sablažnjivu životu i djelovanju nekog svećenika ili biskupa, svi svećenici i biskupi takvi i da je stoga najbolje da nitko više ne bude svećenik, odnosno da ih uopće nema. Zapravo, ako će mnogi biti iskreni, trebali bi priznati i sebi i drugima da im, zbog njihova načina življenja (ne) vjere, svećenik baš i nije potreban u životu. Takvi misle da on treba obavljati svoje dužnosti, ali ne i da je to njegovo poslanje. Neka svećenika tu za njih kad je u pitanju krštenje, vjenčanje, smrt..., ali inače ti žive kao da svećenika i Crkve uopće nema. Čini mi se da je često upravo to uzrok neprihvaćanju duhovnog poziva neke osobe od strane njezine okoline.

Svaki čovjek želi biti sretan. No, je li moguće biti sretan u duhovnom zvanju? Čini se da mnogi misle da nije, a itekako jest. Staviti svoj život Bogu na raspolaganje, dati se cijelim bićem u službu Njegova Kraljevstva - ima li veće sreće?! Ako vjerujemo u Boga, nužno slijedi da je sreća najprije i jedino u Bogu, nikad u stvarima i ljudima. Stoga je uvijek u temelju problem vjere, odnosno nevjere u Boga i Njegov poziv, u Njegovu ljubav koja jedina može ispuniti ljudsko srce.

Zašto je šteta da netko izabere svećenički poziv? Zato što taj koji tako govori ne vjeruje istinski u Boga, makar svaki dan molio i išao na svetu misu! Svećenici i redovnici nisu gubitnici ni propali slučajevi, nego ljudi koji vjeruju da ih je Gospodin pozvao takve kakvi jesu i da ih upravo takve šalje u svijet da budu Njegovi svjedoci, da naviještaju Njegovu istinu, da šire Njegov mir i radost, da budu kanal Njegove ljubavi do svakog srca. Istina, nitko od njih nije idealan ni bezgrješan, ali Gospodin zna zašto je pozvao baš njih, slabe i ograničene ljude. Promatrajući pozvane, sv. Pavao jasno im kaže da među njima ,,nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije. da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom" (1 Kor 1, 26-29).

Upravo zbog toga što su takva - slabi ljudi, nedovoljno pametni, neplemeniti - svećenici i redovnici pozvani su svagdano se truditi oko svog obraćenja, kao uostalom i svaki krštenik. Upravo zbog toga što skandali pojedinih zaređenih službenika potresaju i kaljaju Crkvu, Bog neumorno poziva nove muškarce i žene da oni budu čisto oruđe u Njegovim rukama, da oni po Njegovoj milosti doprinose svetosti Njegove Crkve. Istina je da ima pojedinih svećenika koji su svojim nedoličnim djelima nanijeli veliku štetu Crkvi, ali je istina i to da ima puno više onih koji svojim vjernim, poniznim i gorljivim služenjem doprinose njezinoj svetosti.

Za braću svećenike i ovogodišnje mladomisnike molim da svojim životom doprinose dobru Crkve Kristove, a ostale pozivam da svaki dan mole za sva duhovna zvanja kako bi nepodijeljena i spremna srca služili Bogu i svojim bližnjima. Onda neće biti šteta što su krenuli putem duhovnog zvanja, nego će, poput Marije iz Nazareta koja se do kraja predala na raspolaganje Bogu, biti blagoslov za Crkvu i sav svijet.

Kristian Stipanović

 

Pretraži sadržaj

Najave

13. prosinca: Lišane: VI. formacijski susret OFS-a

**********

15. prosinca: Brist - Božićni koncert

**********

9. - 25. prosinca: "Božić u Čavoglavama"

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1805
Ovaj mjesecOvaj mjesec27166
UkupnoUkupno6441783

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 65 

Administrator

franodoljanin@gmail.com