Zagreb: Proslavljeno 'Antićevo 2019.'

Trodnevnica

U svetištu Majke Božje Lurdske svečano je proslavljeno Antićevo. Proslavi obljetnice smrti časnoga sluge Božjega o fra Ante Antića 4. ožujka 2019. prethodila je trodnevnica 1.-3. ožujka. Kako u trodnevnici tako i na samo Antićevo 2019. u euharistijskom slavlju sudjelovao je jako veliki broj vjernika. Prva dva dana trodnevnice predvodio je euharistijsko slavlje i propovijedao dr. sc. fra Ivica Jurić, magistar franjevačkih bogoslova u franjevačkom samostanu na Trsteniku u Splitu i profesor pastoralne teologije na KBF Sveučilišta u Splitu. Prvi dan trodnevnice euharistiju su suslavili o. vicepostulator fra Josip Šimić i o. Jure Šimunović. drugi dan trodnevnice euharistiju su suslavili o. vicepostulator fra Josip Šimić i fra Ivan Maletić U trodnevnici su pjevali župski zbor, dječji zbor i zbor Frame.


Propovjednik je istaknuo kako se otac Antić predao Bogu zaboravljajući samoga sebe, a zauzimajući se za druge ljude i posvećujući život za braću klerike. On je, istaknuo je propovjednik, u svojim duhovnim nastojanjima uspio i zato je i danas uzor. On se predao Bogu riječima: »U rukama sam Božjim! Neka sa mnom radi po svojoj svetoj Volji. Htio bih da me njegova sveta Volja svega okupira, ispuni i da sam joj savršeno predan. Bože moj, sve moje, sve one naslage moje volje Ti poruši, poravnaj i sredi da s Tobom isto mislim, hoću, radim i govorim.«

Treći dan trodnevnice na uočnicu Antićeva euharistijsko slavlje predvodio je i propovijedao mnp. o. provincijal fra Joško Kodžoman. Euharistiju su suslavili o. vicepostultor fra Josip Šimić, o. gvardijan fra Mate Matić, mons. Matija Berljak i o. Mato Miloš, OCD, vicepostulator kauze sluge Božjega Gerharda Stantića, s kojim su došla i dvojica bogoslova. Iz propovijedi mnp. o. provincijala donosimo jedan doista upečatljivi ulomak u kojem on govori o predanom životnom služenju oca Antića u suradnji s Božjom milošću:

Ako ga i nismo osobno susreli znamo da je po svemu bio nekako osrednji čovjek, prosječan čovjek. Možda čak u nekim stvarima i hendikepiran. Možda čak, kako to danas ljudi znaju, zbog svojeg izgleda hendikepirani, jer se uvijek negdje, s nekim uspoređuju. Ali ne! Njemu je Gospodin dao tu milost, to neko duhovno razumijevanje, koje mu je pomoglo prebroditi sve te svoje ljudske hendikepe i što više čak učiniti ga sposobnim da je i drugim ljudima u njihovim nevoljama, u njihovim nesnalaženjima da im je pomogao nekako otkriti to svijetlo na kraju tunela, da im je nekako tim svojim jednostavnim riječima donosio život, donosio im je nadu. Postignu nešto veliko postaju važni i značajni i nitko im više ne može stati na kraj. Tko je kao oni? Polude od obijesti. Poniznost je naglašavao, molitvu i poniznost, Kaže: Molitva je način kako čovjek duhovno sazrijeva, raste. I kaže molio se sam, molio se za druge. Preporučivao se bez imalo ustručavanja u molitve drugih ljudi. Nije smatrao da su njihove molitve manje vrijedne ili važne od njegovih svećeničkih molitava. Smatrao je da kroz taj oblik tog molitvenog zajedništva, zapravo raste neko duhovno jedinstvo ljudi, prvenstveno Kristovih vjernika, ali i neki osjećaj crkvenosti.«


Predstavljanje knjige Milosrđa djelitelj

Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je predstavljanje knjige Milosrđa djelitelj s. Marije Asumpte Strukar, nekadašnje suradnice u Vicepostulaturi. Predstavljanje je otvorio o. vicepostulator fra Josip Šimić. O knjizi su govorili poznati televizijski novinar i voditelj gosp. Neno Kužina i autorica s. M. Asumpta Strukar. Predstavljanje je zaključio mnp. o. provincijal fra Joško Kodžoman.

Predstavljanje knjige – gosp. Neno Kužina

Vas strpljive, znanja željne i fra Anti Antiću duhom vjerne, srdačno pozdravljam. Teško je govoriti o osobama čije samo segmente ili dijelove života poznajemo, premda neprestance otkrivamo njihove životne tajne kroz svjedočanstva i spise. Otac Antić rođen je 16. travnja 1893. u Prvić Šepurinama na otoku Prviću u njegovoj ali i mojoj - Šibenskoj biskupiji, što me posebno potaknulo da prema spoznajama i tehničkim mogućnostima prije dva desetljeća, pripremajući dokumentarac o dobrom franjevcu, uronim u njegov sveti život. Iako nije službeno, uvjeren sam da će fra Ante skoro biti uzdignut na čast oltara, jer naša ljudska iščekivanja ne poznaju Božju volju. Jedno su naša htjenja, jer bismo u ovom užurbanom svijetu željeli sve na brzinu riješiti, a drugo su Božji planovi. Svetost i kreposti života o. Antića nitko ne može pobiti, a predani rad Vicepostulature, vjerujem, urodit će plodom.

Sjetim se riječi, dok je srca bit će i Croatie. Tome dodajem: dok je molitve, zadržavanja pokraj groba dičnoga franjevca, dok je iskrenog i dubokog razmišljanja o svemu što je fra Ante za života učinio, neupitno je njegovo proglašenje blaženim.

To je prepoznala i u to vjeruje jednostavna, skromna i nadasve vrijedna članica Družbe sestara Naše Gospe, sestra Marija Asumpta Strukar koja se proteklih desetljeća nije umorila. I nije ni nadu ni vjeru izgubila. Rođena 5. veljače 1942. u Vitezu u Bosni i Hercegovini, s nepuna je tri mjeseca ostala siroče. Ratni vihor pokosio je njezine roditelje, Stjepana i Anu. Djetinjstvo je sa svoja četiri brata i jednom sestrom koja se proteklih dana preselila Kralju kojemu sve živi, provela u Rumi, u Srijemu kod velikodušnih posvojitelja Stjepana i Anice Paj. Školovala se u Rumi i Beogradu, a pri KBF Sveučilišta u Zagrebu završava studij na Katehetskom institutu. Kao vjeroučiteljica i orguljašica aktivno slijedi karizmu Družbe - poučavanje i odgoj djece.

Iza nje su 32 godine predanog rada u Vicepostulaturi oca Ante Antića, od kojih 15 službeno, a 17 - iz ljubavi. Prije ove, MILOSRĐA DJELITELJ na 296 stranica, u kojoj su sadržani preostali ulomci iz pismene ostavštine časnoga Sluge Božjega o. Ante Antića, još su dvije knjige. Svećenik sam Kristov - Antićeva pisma svećenicima i Na svetost pozvane - Antićeva pisma redovnicama.

Sve ovo, tiskom objavljeno, niti su kojima se veze opsežna cjelina u Kauzi za proglašenje blaženim. Valja nastaviti vezati niti, posebice dok još ima živih svjedoka, a i onih koje se mole o. Antiću, koji posjećuju njegov grob, onih po čijem su se zagovoru dogodila čovjeku neobjašnjiva životna iskustva, bilo u bolesti, ozdravljenju, patnji.

Svaka nova knjiga o časnom sluzi Božjemu ocu fra Anti Antiću, pogotovo kad ju je napisala osoba koja ga je poznavala i još k tome s njime surađivala u njegovu apostolatu, jest veliki doprinos za upoznavanje njegove svetosti, napisao je u svojoj recenziji isusovac, pater Božidar Nagy. Naglašava kako nam je autorica knjige, časna sestra Marija Asumpta, koja je od početka bila angažirana i u službenom odvijanju crkvenog postupka za beatifikaciju oca Antića, uspjela veoma uvjerljivo opisati njegov lik i njegovu svetost na temelju izvornih dokumenata njegove pisane ostavštine od kojih su mnogi do sada bili nedostupni javnosti. Osim njihova prijepisa, tu su i mnogi njihovi faksimili što nam još više približava lik oca Antića kad čitamo originale tih dokumenata pisane njegovim čitkim rukopisom. Kroz sve ove tekstove oca Antića, koje nam je autorica veoma pregledno rasporedila po temama, dobivamo jasan i kompletan uvid u duhovni portret oca Antića čije karakteristike s. Asumpta na kraju knjige formulira ovim riječima: svećenik i redovnik, euharistijski pobožnik, odgojitelj, duhovni otac, vjerni sin majke milosrđa, prorok, prosvijetljeni ispovjednik, djelitelj milosrđa. Sva ta svetačka svojstva oca Antića izranjaju u svome svjetlu iz svakog njegova dokumenta. Za mene osobno ova knjiga predstavlja krunu svih dosadašnjih publikacija o ocu Antiću, jer nam uvjerljivo i dokumentirano približava i njegovu svetost i duhovnu poruku koja zrači sa svake stranice njegove pisane duhovne baštine, napisao je recenzent knjige i istodobno postulator Kauze apostola hrvatske mladeži, Ivana Merza.

U uvodu knjige Milosrđa djelitelj autorica podsjeća kako je fra Ante tijekom života bio okružen zidinama starih samostana, skriven u sjeni, tišini, jednostavnosti svakodnevice i običnosti. Ipak, mnogi ga pronađoše te u svjetlu milosnih susreta otkriše njegovu neobičnost.

Lik i djela ovoga duhovnog velikana našega vremena potvrdili su na različite načine mnogi svjedoci: Tisuće ispisanih stranica svjedočanstava i zahvala za primljene milosti, nekoliko monografskih i povijesnih izložaba, više od 40 umjetničkih ostvarenja, uključujući i dokumentarni film. U svjetlu njegova lika nadahnjivali su se pjesnici i glazbenici, a različiti pisci ostvarili više od 30 životopisa. Tri zbornika radova vrsnih znanstvenika, sa 50 predavanja održanih na tri simpozija ujedinili su svoje stavove prikazujući njegove karizme i djela, njegovu baštinu u duhovnoj obnovi Hrvatske i njegov posvećeni život. Dodamo li više od 170 objavljenih brojeva glasila Dobri otac Antić te više desetaka tisuća bibliografskih jedinica objavljenih u raznim publikacijama, evanđeoski rečeno, grad je to velik, sagrađen na gori, koji se ne može sakriti.

Poticaj za prikupljanje preostalih ulomaka za ovu knjigu Sveta je Godina Milosrđa (2015./2016.) koju je za Katoličku crkvu proglasio papa Franjo. U toj Godini u Crkvi su posebno zablistala dva lika: sv. Leopold Bogdan Mandić i sv. padre Pio, označeni kao sveci ispovjedaonice. S. Asumpta sigurno nije bila jedina koja je ovim svecima poželjela pridružiti i fra Antu Antića kome je ispovjedaonica bila sveto mjesto, gdje je odvajao dragocjeno od bezvrijedna, bio Božja usta i Milosrđa djelitelj.

Slugu Božjega fra Antu Antića upoznao je i blage uspomene kardinal Franjo Kuharić i to za svoga župnikovanja u Samoboru gdje je fra Ante dolazio u franjevački samostan na oporavak. Kardinal je svjedočio kako mu je ovaj franjevac to vrijeme bio ispovjednik koji mu je davao dragocjene i dalekovidne savjete, kao da je gledao u njegovu budućnost. U predgovoru knjige Zivka Kustića Tješitelj čudotvorni, onodobni zagrebački nadbiskup piše kako je otac Antić čovjek duboke vjere, vjernik križa i Euharistije, uvijek u Marijinu društvu. Sav darovan Bogu, ne veže se ni uz koju osobu - zato da bi mogao biti svima sve - a opet s toliko pažnje prema svakoj osobi kao da mu je ona jedina briga. U dubokoj ukorijenjenosti u Boga i u ljudsku svakodnevicu otac Ante Antić predstavnik je onih najboljih franjevaca na našim prostorima i u našoj povijesti koji su, zaljubljeni u Krista i Crkvu, založeni za čovjekovo otkupljenje, davali svjedočanstvo kako hijerarhijsko svećeništvo nije posredništvo koje otuđuje, nego služenje koje povezuje čovjeka i narod s Bogom. Sekulariziranom dobu osobito su potrebni sveci koji su uronjeni u svakodnevicu života ljudi, da bi u njoj bili pomoć braći i svjedoci da je moguće snagom Duha živjeti zahtjevnost Evanđelja. Važno je u naše doba u ovoj našoj konkretnoj Crkvi razumjeti poruku oca Antića o neizmjernoj veličini Božje časti i neizmjerivoj bliskosti Božje skrbi za svakoga čovjeka u kakvim god okolnostima živio, napisao je pastir Crkve zagrebačke, Franjo.

O. Ante je živio u župi koju je oduvijek opsluživao biskupijski svećenik, ali kao dječak vidje jednom u selu nepoznata svećenika franjevca. Majci Tadi nedugo zatim reče: ja bih htio biti kao onaj furešti pop, koji je neki dan kod nas rekao misu. Dakako, nije znao za razliku između biskupijskih i redovničkih svećenika, ali furešt ga je, što bi značilo stranac - privukao. Majka Tade nije imala nikakvu teološku naobrazbu, samo je znala da je sveti Ante došao po ono što mu je obećano u oluji na izlazu iz šibenske luke na putu iz Zatona prema otoku Prviću. Otac Toma se uplašio za ženu, ali još više za dijete u njezinoj utrobi. Pokraj kapelice svetog Ante na rtu poluotoka Martinska, reče: Sveti Ante, daj da dođemo sretno kući i da mi žena rodi sina; ako nas uslišiš, nadjenut ćemo malome ime Ante i dat ćemo ga za svećenika. Ime mu tako i nadjenuše, a što se svećeništva tiče, e - to su prepustili Bogu.

Otac je umro u 40. godini, kad je Anti bilo 6 godina. Ispod trulog drvenog poda u obiteljskoj kućici probijala je morska voda. Marko, Kata, Marija i Tomica pomriješe u prvoj godini života. Marija Eufemija doživjela je šestu, Genoveva devetnaestu, Ivan dvadesetšestu, a samo njih troje doživjet će priličnu dob. Ante, koji se zvao i Marko, sedamdestdrugu, Lovre sedamdesetpetu i Iva sedamdesetosmu.

Dijeleći s majkom skrb za obitelj, Ante je marljivo učio i svakog dana ministrirao župniku don Vici. U Zatonu je završio šesti razred, da bi u jesen 1905., kad mu je bilo 12 godina došao u Gospin Sinj, u sjemenište. Bog mu je bio otac, Provincija majka. Njoj će do smrti pripadati, u nju se ugraditi služeći onome čemu Provincija oduvijek služi: Bogu i narodu.

A mi? Bogu se molimo da napose njegovoj subraći dade snage za veći zamah u dovršenju cjelovitog postupka kojim će se fra Antu Antića i službeno ubrojiti u ljude na časti oltara. Fra Ante, znam da čuješ ovu želju, znam da prepoznaješ spisateljski i sveopći žar s. Marije Asumpte i da si moćan. Nek bude volja Božja, a naše molitve i svjedočanstva neka Te uzdignu na čast oltara.

U predvečerje 54. obljetnice fra Antine smrti, u ovoj crkvi Majke Božje Lurdske čut ćemo i autoricu knjige Milosrđa djelitelj. Hvala za pozornost.


S. M. Asumpta Strukar

Nakon svega do sada rečenog, gotovo da nije potrebno ništa više dodati. Ipak, dužnost mi je uputiti vam nekoliko misli o nastanku ove knjige MILOSRĐA DJELITELJ.

Lik fra Ante Antića, ovoga duhovnog velikana našega vremena, netom Vam je prikazao naš uvaženi novinar i urednik na HTV-u Neno Kužina.

Promicatelj vjere Kongregacije za kauze svetih kardinal Angelo Amato u završnoj relaciji kaže: Sluga Božji predstavlja jednu od najzanimljivijih osoba hrvatske Katoličke Crkve u 20 stoljeću.

Na tisuće stranica i na različite načine potvrdili su to mnogi svjedoci. Sve to otkriva nam što mnogi misle, pišu i govore o fra Anti Antiću.

Držala sam potrebnim sakupiti preostale ulomke iz pismene ostavštine časnoga sluge Božjega, (usp. Mk 6,43), po toj duhovnoj baštini objaviti što Antić govori nama, te otkriti vrijednost neprolazne hrane koju on nama nudi da bismo živjeli novim životom i postali jedno s Kristom.

Na početku ovoga zahtjevnog rada morala sam se odlučiti na koji način pristupiti stvaranju ove knjige držeći se nekih određenih norma:

  • da li je raditi strogo objektivno (da se niti jednom riječju ne spominje autor) ili
  • subjektivno (da se osjeća prisutnost i stav autora i da autor često daje svoje osobno mišljenje)?

Budući da ova knjiga nije znanstveni rad, a ni udžbenik, ja sam odabrala srednji put: nastojala sam objektivno opisati Antićeva djela, no na više mjesta dajem svoj sud o njegovu radu. Uz pet poglavlja raspoređenih po temama, Dodatak ovoj knjizi svojevrsni je Antićev životopis. Fotografije iz njegova života kronološki prikazane, uz poeziju fra Vladimira Tadića posvećenu ocu Antiću, jedinstvena je harmonija Antićeva života.

U zahtjevan rad na stvaranje ove knjige upustila sam se na poticaj mnogih Antićevih štovatelja, kojima i ovim putem zahvaljujem.

Posebno dragocjene savjete, poticaje i podršku dali su mi i ostavili kao baštinu, sada već u vječnost preseljeni: dugogodišnji vicepostulator fra Vladimir Tadić (|2016.), fra Vicko Kapitanović (f2015.) i fra Bonaventura Duda (f2017.). Za njihovu dragocjenu baštinu i nevidljivu anđeosku blizinu; za svu radost i ohrabrenje koje osjećam pred Bogom radi njih, najusrdnijom molitvom uzvraćam zahvalu Bogu (usp.1 Sol 3,9).

Hvala i ovdje prisutnima, ocu provincijalu fra Jošku Kodžomanu i vicepostulatoru fra Josipu Šimi ću na spremnosti za izdanje ove knjige.

Uvijek dobri i vjerni ohrabritelji bijahu mi prečasni Milan Osrečki, fra Zdravko Lazić, O. Božidar Nagy DI, O. Anto Gavrić OP, te mnogi stručni savjetnici, među kojima posebno: Neno Kužina, prof. Domagoj Grečl, Marijan Osman, Ljiljana Zlatić, te uvijek revno osoblje u tiskari Denona.

Podršku i poticaj iskazali su mi mnogi prijatelji, svećenici, redovnice, posebno s. Snježna Stjepandić Kćeri Božje ljubavi (Postulatorica u kauzi blaženih Drinskih mučenica), s. Dobroslava Mlakić Presvetog Srca Isusova (postulatorica u kauzi službenice Božje Marije Kruicifikse Kozulić) i s. Cecilija Pleša, uz dobrohotne članice Družbe sestara Naše Gospe kojoj pripadam, na čelu s vrhovnom poglavaricom s. Martinom Koprivnjak.

S posebnim zanimanjem, molitvom i prigodnom pomoći, pratili su ovaj rad vidljivi i nevidljivi anđeli – dragi članovi moje obitelji – posebno Marija i Darko Osrečki, Ivana i Vedran Strukar, te Valerija, Cecilija i Rudolf Mozer.

Svima spomenutima, kao i mnogim neimenovanima, izražavam svoju trajnu i srdačnu zahvalnost. uz molitvu: »Neka je hvaljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac Milosrđa i Bog svakovrsne utjehe« (2 Kor 1, 3).

Ova jednostavna knjiga, pisana srcem, samo je jedan mali korak, nakon kojeg se može smjelije zakoračiti i dublje posegnuti u škrinju Antićeve pismene ostavštine, koja je s ovim prikupljenim ulomcima tek neznatno otvorena. Ovi preostali ulomci, prikupljeni i ponuđeni na jednome mjestu, otvaraju put za smjelije korake i dublje istraživanje.

Prikupljala sam ih kroz više od 30 godina stalnog ili povremenog rada u Vicepostulaturi. Mislim da je ovo oproštaj i moj kraj na tom polju rada.

No ova knj iga, daleko j e od kraj a.

Ova knjiga je jedan novi početak. Uvod u dublje istraživanje za nova djela;

Ova knjiga prva je stranica jedne nove knjige.

Ova knjiga osvijetljeni je put novom, za sada nepoznatom autoru, koji je možda već sada ovdje među nama.

Dobrohotnom čitatelju nudim pune košare preostalih ulomaka iz Antićeve pismene ostavštine, (usp. Mt 14,20) u nadi, da će ovi krhki, suhi i stari ulomci postati svježa i poželjna duhovna hrana na iscrpljujućem putu života.

Da se ne troši novac na ono što kruh nije i što ne siti (kako kaže Izaija prorok usp. Iz 55,2), Antić u svojim spisima nudi svima obilnu duhovnu hranu i piće iz kristalno bistre rijeke života koja istječe iz Božjeg prijestolja (usp. Otk 22, 1). Željan obznanjivati i dijeliti Božje milosrđe, s anđelom iz Otkrivenja, neumorno poziva: Tko je žedan, neka dođe; tko želi, neka badava uzme vode života (Otk 22, 17).

I slika na koricama knjige (slapovi Krke) koje je Antić u svome životu toliko puta promatrao, pričaju nam o čudesnim slapovima Božjega milosrđa na kojima se Antić svakodnevno napajao, dok mu je Anđeo pokazivao rijeku života.

Crpeći snagu na izvoru Božjega milosrđa i sam je postao Milosrđa djelitelj.

Ta bistra voda života, po prikazanim Antićevim spisima, obilno se razlijeva u ovoj knjizi i ima je dovoljno za sve nas. Tko je žedan, tko želi, neka uzme, okrijepi se i osnaži, jer kako kaže papa Franjo: Vlastitim riječima i djelima Crkva [a to smo mi] mora prenositi milosrđe, kako bi dotaknula srca svih ljudi i potaknula ih da ponovno pronađu put koji vodi k Ocu.“

Fra Ante Antić je taj put pronašao,

mnoge tim putem vodio,

a po svojim spisima u ovoj knjizi pokazao, kako se postaje

MILOSRĐA DJELITELJ.

Hvala svima. Hvaljen Isus i Marija!

Antićevo 2019. - 54. OBLJETNICA SMRTI

Euharistijsko slavlje na 54. obljetnicu smrti časnoga sluge Božjega u zajedništvu s 15 svećenika prevodio je i propovijedao varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak. Suslavili su o. vicepostulator fra Josip Šimić, o. gvardijan fra Mate Matić, o. župnik fra Nikica Ajdučić, dekan prečasni Josip Golubić, mons. Zvonimir Sekelj, o. Božidar Nagy, postulator kauze bl. Ivana Merza, vlč. Marko Domiter tajnik biskupa Mrzljaka, fra Zdravko Lazić gvardijan franjevačkog samostana na Kaptolu, fra Juro Šimić gvardijan franjevačkog kapucinskog samostana sv. Leopolda Mandića u zagrebačkoj Dubravi, o. Ratko Radišić, postulator kauze sl. Božjega Alekse Benigara, dominikanac fr. Ljudevit Lujo Jeđud, fra Ante Crnčević, fra Vatroslav Frkin, vlč. Ante Rotim i jedan svećenik iz Riječke nadbiskupije. Na slavlju je bilo i jedan dominikanski bogoslov i jedan kapucinski bogoslov. Na slavlju je pjevao zbor O. Ante Antić. Na slavlju je bio i lijepi broj redovnica.

 

Propovijed biskupa Josipa Mrzljaka

Podsjetio je kako ove godine u Biblijskoj olimpijadi naši mladi i djeca za temu imaju podatke o hrvatskim svecima, blaženicima, slugama i službenicama Božjim. Svi su oni na krštenju primili klicu svetosti. Oni su shvatili da po njoj i za nju treba živjeti i onda kada to nije lako. Oni su nama blizu, posebno oni koji su naši suvremenici, jer su živjeli u našem svijetu i prolazili kroz neprilike i kušnje koje i mi prolazimo. Pitanje je kako ćemo prepoznati taj put koji nam oni pokazuju. Donosimo veći dio biskupove propovijedi:

»Tražiti neku ispriku i reći, pa oni su posebni. Ne, oni su ljudi kao i mi. Oni su ljudi kojima je na krštenju stavljena ta klica svetosti. Oni su nastojali da ta klica svetosti u njima raste. Oni su na neki način njegovali tu biljku svetosti. Oni su prepoznali te vrijednosti za koje se isplati živjeti i koje su nepromjenjive vrijednosti, koje se ne mijenjaju, za koje se može reći: ne možemo i ovako i onako. Jer moramo imati samo jedan pravac, jedan smjer. I zato kada slušamo u današnjem evanđelju pitanje mladića: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim vječni život?" Isus ga je zavolio i pozvao ga, ali ovaj je mladić imao jedan teret, koji mu nije dozvolio da ide za Isusom. I zato Isus govori o tome kako je pogubno imati neki teret u životu, koji bi nas mogao odijeliti od hoda za Isusom. Dakako taj hod za Isusom na različite se način ostvaruje u našem životu. Tako da idemo svaki onim putem koji nam je Božja providnost odredila. A mi se evo odazivamo i želimo ići tim putem. Taj put sigurno nije uvijek ni lagan. Taj put je često onaj kada se uzima križ svagdanjega života. Ali jednostavno moramo imati taj cilj prema kojem čovjek ide. Moramo znati na koji način treba osvojiti to Božje kraljevstvo, tu baštinu koja nam je namijenjena. Kako ići prema tome cilju. A sveci su upravo takvi putokazi koji nam pokazuju. I ne samo pokazuju, nego nam i pomažu. Oni su s nama. Oni nisu samo sjećanje, nisu samo uspomena, nisu samo neki biografski podatci. Oni su živa crkva i oni su s nama. I to ja ta snaga u nama ljudima, kršćanima da onda idemo tim putem, vjerujući da na tom putu nismo sami, nego crkva nebeska, proslavljena ona je s nama na poseban način ona crkva koja nam je možda bliža, koju poznajemo. Mi znamo za mnoge svece i blaženike iz povijesti Crkve. Sveti papa Ivan Pavao II. proglašavao je mnoštvo blaženika i svetaca upravo iz novijeg vremena. One ljudi koji su možemo reći naši suvremenici, koji nisu iz neke daleke prošlosti. Često puta mi govorio o svecima iz prvih stoljeća. Što o njima znamo? Naprotiv sveci naši suvremenici živjeli su u našem vremenu, tu s nama. Oni su nama blizu. Ne možemo reći da ih ne poznamo, i da su živjeli u nekom drugom svijetu. Oni su živjeli tu s nama i prolazili su kroz sve one životne poteškoće kroz koje i mi prolazimo. I sada je samo pitanje kako ćemo mi njih slijediti? Kako ćemo prepoznati taj put koji nam oni pokazuju? I zato je dobro sastajati se i slijediti ih, proučavati svaku njihovu riječ, svaku rečenicu, svaku njihovu gestu, i onda kada su govorili što su govorili i onda kada su trpjeli, kako su trpjeli. I kada su prolazili kroz svoje mučeništvo, na ovaj ili na onaj način. I ostali su tada čvrsti u vjeri, jer ih ništa nije priječilo. Nisu imali nikakav uteg, kao ovaj mladić u Evanđelju, koji je imao veliko bogatstvo, pa mu je to bilo žao ostaviti. Njima ništa nije bilo žao ostaviti, nego su hrabro išli za Isusom. Takav je sigurno bio i fra Ante Antić. I nadamo se i vjerujemo, da će nam još više biti blizu, kada ga proglasimo blaženim. Kada će nam on biti još veće svijetlo u našem životu.

Zato mi je danas bilo drago čuti kako mladi našeg hrvatskog naroda uče i sjećaju se o tim našim svecima, blaženicima i slugama Božjim. Koje smo ovdje nabrojili, ali i o mnogima drugima. Sigurno da treba proširiti taj popis i vidjeti i mnoge druge primjere. Ne moraju svi oni ni biti proglašeni blaženima i svetim, ali mogu biti uzor, mogu biti primjer, kako treba ići putem kršćanskoga život, kako treba njegovati tu biljku svetosti koju smo na krštenju primili. Koja nam je na krštenju zasađena u našu dušu. Evo tu biljku svetosti treba njegovati, treba čuvati i dakako onda treba hrabro ići za Učiteljem, koji je ovom mladiću iz Evanđelja rekao da pođe za njim. On se je na žalost kolebao, ali treba hrabrosti poći za Isusom znajući da na tom putu nismo sami, nego da je ta živa proslavljena Crkva na nebu s nama i da nam ona pomaže, da nas pred Božjim prijestoljem ona zagovara da se odazivamo i da idemo putem svetosti. Amen.«

Fotografije

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Aktivnosti za pastoral zvanja

***********

16. - 19. ožujka: Proslava sv. Josipa u Imotskom

**********

22. ožujka: Križni put mladih po Splitu

**********

29. ožujka: 29. Biblijska olimpijada "Fra Bernard Dukić"

**********

Šubićevac: Predstavljanje filma Župa sv. Ante Petrićevac

**********

Šubićevac: Korizma 2019.

***********

Šubićevac: 13 utoraka sv. Anti

***********

Muka Gospodina našega Isusa Krista" - 2019.

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas43
Ovaj mjesecOvaj mjesec50119
UkupnoUkupno6666243

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 36 

Administrator

franodoljanin@gmail.com