14. “Mračna strana” sv. Franje

Sv. Franjo je jedan od najomiljenijih svetaca čak i među onima koji nisu katolici nego svjetovno orijentirani ljudi zbog njegove jake ljubavi prema siromaštvu i jednostavnost, ali i posebno zbog njegove ljubavi prema životinjama. Međutim, imao je on i svoju ‘mračnu stranu’. Time želimo reći da ima nekih pogleda sv. Franje koje bi mnogi najradije zaboravili. Mnogi ovi aspekti nalaze se u ‘Pismu Vjernicima’. Ne zna se točno datum nastanka ovog pisma, iako se smatra da je ono autentično. Sv. Franjo je shvatio da ne može svatko živjeti evanđelje prema idealu siromaštva, propisanog njegovoj braći. Pa ipak je želio da se svi spase i tako je napisao ovo pismo svim kršćanima te izrekao ono najpotrebnije za spasenje.

Sv. Franjo je ustrajavao: „Doista moramo ispovijediti svećeniku sve svoje grijehe i primiti od njega Tijelo i Krv našeg Gospodina Isusa Krista. Onaj koji ne jede njegovo tijelo i ne pije njegovu krv neće ući u kraljevstvo Božje. Neka međutim jede i pije dostojno, jer ako ih prima nedostojno ‘sud sebi jede i pije budući da ne razlikuje tijelo Gospodinovo’ – tj. ne razlikuje ga od druge hrane.“ Franjo je shvaćao da je dostojno primljena euharistija ključna za spasenje. To je dakako vezano za svet život. Franjo je rekao: „Hajdemo štoviše ‘donijeti plodove dostojne pokore.’ I ljubimo svoje bližnje kao same sebe, te ako ih netko ne želi ili ne može ljubiti kao samog sebe, neka im barem ne čini ništa nažao, nego neka im čini dobro.’“

U ovom pismu Franjo pokazuje povezanost svetog života i življenja u Crkvi: „Također trebamo postiti i uzdržavati se od poroka i grijeha te od neumjerenog jela i pića, i trebamo biti katolici. Također trebamo redovito ići u Crkvu i poštivati svećenike ne zbog njih samih ako su grješni, nego zbog njihove službe i darivanja Presvetog tijela i krvi našeg Gospodina Isusa Krista, kojeg prinose na oltaru kao žrtvu, dobivaju Presveto i dijele ga drugima. I znajmo da se sigurno nitko neće spasiti osim po krvi našeg Gospodina Isusa Krista i po svetim riječima Gospodina koje svećenici izgovaraju i naviještaju i dijele, a koje samo dijele oni i nitko drugi.

Zatim Franjo nastavlja i nabraja što znači živjeti sveto: „Moramo mrziti svoja tijela s (njihovim) porocima i grijesima, jer Gospodin kaže u evanđelju da svi poroci i grijesi dolaze iz srca. Moramo ljubiti svoje neprijatelje i činiti dobro onima koji nas mrze. Moramo se pridržavati zapovijedi i savjeta našeg Gospodina Isusa Krista. Moramo zanijekati sebe i staviti svoja tijela pod jaram služenja i svete poslušnosti kako je svatko od nas to obećao Gospodinu. I neka nitko ne bude vezan obvezom poslušnosti prema ikome, gdje se čini grijeh ili vrijeđa netko ili nešto.“

Sv. Franjo nastavlja upozoravati sve koji odaberu „ne slušati zapovijedi i savjete našeg Gospodina Isusa Krista.“ Tako veli: „Ali svi oni koji se ne pokaju i ne prime tijelo i krv našeg Gospodina Isusa Krista nego se odaju porocima i grijesima te slijede zlu pohotu i loše želje i koji ne drže svoja obećanja, tjelesno služe svijetu i njegovim materijalnim željama, brigama i obuzetostima ovim životom, a mentalno služe đavlu, prevareni su od njega, njegovi su sinovi i njegova djela provode; slijepi su jer ne vide pravo svjetlo – našeg Gospodina Isusa Krista. Nemaju duhovnu mudrost jer nemaju u sebi Sina Božjeg, pravu mudrost Boga Oca: o tome je rečeno: ‘bez mudrosti su’. Oni znaju, razumiju i čine zlo, te svjesno gube svoje duše. Čuvajte se, vi slijepci, koje su prevarili vaši neprijatelji – naime po svijetu, tijelu i od strane đavla – jer slatko je tijelu činiti grijeh, a gorko služiti Bogu; naime, svi poroci i grijesi izlaze iz srca čovječjeg, veli evanđelje.“

Franjo zatim nastavlja rekavši što se događa onima koji ne žive po evanđelju: „Ali znajmo svi da gdjegod i kakogod čovjek umre u zločinačkom grijehu, bez zadovoljstva – kada je mogao zadovoljiti, a nije – đavao ugrabi njegovu dušu iz tijela nasilno i uz tjeskobu, da to nitko za to ne zna osim onog koji trpi. I ostaje bez sve svoje darovitosti, moći, učenosti i mudrosti za koje je mislio da ih posjeduje. A rođaci i prijatelji razdijele među sobom njegovo bogatstvo pa kažu: „Prokleta mu duša jer je mogao steći i dati nam i više nego što je učinio, a nije.“ Crvi izjedu njegovo tijelo a on tako izgubi dušu i tijelo u ovom kratkom životu i ode u pakao, na beskrajne muke.“

Sv. Franjo je tvrdio slijedeće: da bi bio spašen svatko treba živjeti životom molitve, pokore i obraćenja unutar Crkve i njenih sakramenata. To je poruka koju mnogi radije ne žele čuti. Da barem svi uzmognemo živjeti onako kako nam je preporučio da bi oni izvan vjere ili oni otpali od vjere mogli uočiti što propuštaju.