18. Provjera Crkve

U knjizi ‘Provjerite sve – dobro čuvajte sve što je dobro’, veliki teolog 20. st., Hans Urs von Bathasar napisao je: „Prije svetog Franje, nitko nije tako duboko promišljao Kristovo siromaštvo. Ovo siromaštvo nije neko sekundarno razmatranje nego nov pristup k središtu.“

Gornja izjava osvjetljava osobu Isusa Krista. Da je on bio samo čovjek, čak i neki veliki čovjek, mogao bi se proučavati njegov život i naposljetku iscrpiti sve što valja znati o njemu. Ali to s Kristom nije moguće. U Poslanici Hebrejima piše: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima, konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega. Njega po kome sazda svjetove! (Heb 1, 1-3). Božanstvo Isusa Krista znači da nikako ne možemo znati sve što o njemu treba znati.

Bilo je naravno mnogih velikih i svetih kršćana i prije svetog Franje. Međutim, nijedan nije molio i razmatrao Kristovo siromaštvo na način svetog Franje. Nije to nikakav negativan sud o tim ljudima, nego samo prepoznavanje neiscrpnog bogatstva Božanske Objave općenito i posebice u Isusu Kristu. Bog je najprije govorio izraelskom narodu, a zatim i svima nama preko Isusa Krista. Pa slušamo li Ga? Slušanje ne znači teologiju i doktrinu, nego ono što Gospodin govori baš meni osobno. Što želi da JA učinim? Franjo je slušao, pa je činio velike stvari. Da, ono što je Gospodin želio od Franje otkrivao mu je postupno zbog njegovih ograničenja kao ljudskog bića i zato jer se ono što je Gospodin htio od Franje mijenjalo sukladno okolnostima, a Franjo ga je nastavio slušati. Naravno da su evanđelja uvijek spominjala Kristovo siromaštvo, ali nitko drugi nije čuo te riječi onako kao Franjo. Gospodin se obratio Franji kao jednom ‘udu’ Kristova Tijela, ali i kao pojedincu, jedinstvenoj osobi. Često je ono što nam Bog govori, ako ga slušamo, značajno samo nama, ali ponekad Bog koristi neku osobu da to prenese mnogim drugima ili čak svakome. To je bio slučaj s Franjom.

Ima još nešto čemu nas Franjo može poučiti. Možemo povjerovati da nas Bog poučava nečemu novom i da to moramo prenijeti drugima. Franjo je to zasigurno osjećao, ali kako je znao da ideja siromaštva koju je prigrlio nije neko krivovjerje, iskrivljavanje evanđelja ili đavolska smicalica? Bilo je i drugih koji su nalazili ‘novih’ načina da žive evanđelje, a ipak njihovi napori nisu urodili plodom. Zato je Krist osnovao Crkvu. Franjo je znao da bi njegov način življenja mogao biti iskrivljenje evanđelja. Stoga je otišao k Crkvi. Najprije je otišao asiškom biskupu, a zatim k Papi u Rim. Srednjevjekovna Crkva imala je brojnih problema, a ipak se činilo da djeluje onako kako je to Gospodin želio. Morala se čuvati od krivovjerja i zaštititi Božansku Objavu, ali nije smjela okoštati i onemogućiti djelovanje Duha Svetog.

Kada je Franjo predložio Crkvi svoj način korijenitog siromaštva, Crkva je mogla zanijekati da se radi o evanđelju. Trebalo je naravno brižljivo ispitati njegova Pravila Reda i način njihova življenja. Iako se nekima u crkvenom učiteljstvu nije svidjelo ono što Franjo čini, mnogi su uvidjeli vrijednost toga. Druga rečenica iz gornjeg navoda ističe: „Ovo siromaštvo nije neko sekundarno razmatranje, nego nov pristup k središtu.“ U doba kada je Crkva bila na vrhuncu svoje moći, Franjo je otvorio Crkvi već gotovo zaboravljen aspekt evanđelja. Franjo je omogućio mnogima naći Krista, u doba kada se činilo da su ljudi opsjednuti svjetovnom vlasti i ambicijama.

Crkva naučava: budući da je ‘Riječ Tijelom postala’ u Isusu Kristu, nema neke nove Božanske Objave. Pa ipak, Božanska Objava je neiscrpna. Sveti Franjo je pokazao istinitost toga svojim življenjem evanđelja. Osamsto godina kasnije to još uvijek vrijedi. Čak iako nas Gospodin ne pozove na preobrazbu Crkve kako je pozvao svetog Franju, i mi poput svetog Franje trebamo slušati Gospodina u molitvi.