2. Zašto postiti?

Kao što je poznato, post je bio velik dio života sv. Franje. Održavao je nekoliko posebnih ‘korizmi’ uz redovnu Korizmu. Korizma se odnosila na razdoblje od 40 dana posta nakon Bogojavljenja, prije svetkovine sv. Petra i Pavla (29. lipnja), od te svetkovine pa do uznesenja, te od uznesenja do svetkovine sv. Mihaela (29. rujna). Kasnije u životu je shvatio da je njegov post možda bio pomalo pretjeran, ali to ne znači da je bio pogrešan. Naličje posta je slavljenje, a sv. Franjo je dobro znao kako treba slaviti.

Zašto je sv. Franjo postio i zašto Crkva i dan danas traži povremen post? Jedan pokazatelj je vjerojatno tekst iz Ivanova evanđelja Iv 12, 24-25, ‘Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.’ Gospodin nam zapovijeda da ‘umremo’ i da ‘mrzimo’ svoj život na ovome svijetu. Sveto pismo nam ne nalaže samoubojstvo, niti da mrzimo sami sebe, ali ove riječi imaju određeno praktično značenje i nisu samo teoretske. Post nam može poslužiti kao sredstvo koje će nam pomoći da ‘umremo’ i da ‘mrzimo’ svoj život. Znamo da nam treba hrana i druge potrepštine za održavanje života na ovom svijetu. Ipak, ove stvari nam ne donose ‘vječni život’. One samo odgađaju neumitnu fizičku smrt do koje će prije ili kasnije sigurno doći. Zapravo, umjeren i racionalni post može nam pomoći produljiti naš fizički život, ali ne postimo iz tog razloga. Ne, post je priznavanje da su dobre stvari na ovom svijetu izraz Božje ljubavi, ali one nisu Bog. Mi odabiremo Boga, a ne ove stvari. To je činio sv. Franjo cijeloga života nakon svog obraćenja.

Sveti Franjo je znao i slaviti. Kada postimo, ‘umiremo’ ovome svijetu u Isusu Kristu. Kada slavimo – Crkva nalaže i proslave – imamo predokus njegova Uskrsnuća neodvojiv od križa. To je ostvarivo samo ako post i gozbu u životu shvaćamo kao pomoćnike ‘pokazatelje’ k nezamislivoj radosti vječne Božje prisutnosti. Pokušamo li međutim promijeniti ‘pokazatelja’ u ono što nam on pokazuje, sve ćemo pokvariti, jer time pokušavamo preobraziti ovaj život u nešto što on nije.

Sveti Franjo je gajio jednak stav kao i psalamist iz psalma 17, 14-15, gdje nam veli: ‘…od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima, kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne. A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.’ Uočavamo razliku u stavu između onih koji poste i onih koji ne poste. Neki traže materijalnu radost i imovinu (želudac puniš dobrima), i kao psalmist ne bismo im to trebali predbacivati, jer mi tražimo nešto drugo. Tražimo lice Božje. Ulazeći ovog mjeseca u Korizmu neka nas nadahne ista ona radost koju je sv. Franjo crpio iz Korizme.