43. Slijediti Očevu volju do samoga kraja

Svima su nam poznate pripovijesti iz evanđelja o Gospodinovu preobraženju. U ovim izvješćima Isus je poveo Petra, Jakova i Ivana u goru “da se pomole”. (Lk 9, 28) Tada se preobrazio pred njihovim očima; lice mu zasja “kao sunce” a haljine mu postadoše “bijele kao svjetlost” (Mt 17, 2). Zatim su se ukazali Mojsije i Ilija i razgovarali su s Isusom o njegovoj nadolazećoj Muci (Lk 9, 31). Nakon što je Petar predložio da načine tri sjenice, glas iz oblaka govoraše: “Ovo je Sin moj…..”. U sinoptičkim evanđeljima, ovo se događa nekoliko dana nakon ispovijedanja Petrove vjere u Gospodina. Također je povezano s nadolazećom Mukom Gospodina. Gospodin je to jasno rekao u silasku s gore. Stoga uviđamo da je božanstvo i slavljenje Gospodina usko vezano uz Križ.

Pogledajmo na koji se način ovo odnosi na sve nas promatrajući život sv. Franje. Kasno u ljeto 1224. god., Franjo je otišao na goru La Verna da bi se molio. Uoči svetkovine Uzvišenja sv. Križa, 14. rujna, Franjo je dobio Gospodinove stigme (rane sv. Franje). Dobio je Kristove rane na svojim rukama, nogama i na boku. Vidimo na sv. Franji kako slava i uzvišenje idu ruku pod ruku s agonijom križa baš kako je to bilo i s Gospodinom. Gospodin je imao svoje Preobraženje a sv. Franjo se preobrazio na gori La Verna. Naravno da se njegovo preobraženje razlikovalo od Gospodinova preobraženja. Kada je Kristovo lice bilo poput “sunca” a odjeća “bijela kao svjetlost” to je bilo očitovanje njegova Božanstva koje je posjedovao u Sebi. Kristove rane na tijelu sv. Franje bile su međutim odraz Gospodinove Slave i Božanstva. Bilo je to vrijeme u Franjinu životu kada je bio čašćen kao živi svetac. Stigme su bile vidljiva potvrda evanđeoskog života sv. Franje.

Kao i s Gospodinom, i kod sv. Franje križ je došao zajedno sa slavom i uzvišenjem. Franjo je dobio stigme 2 godine prije svoje smrti. Zadnje dvije godine svog života, Franjo je duboko patio zbog mnogih fizičkih tegoba. Također je veoma patio vidjevši kako su mnogi fratri odbili njegovo viđenje Reda, primjerice ideje siromaštva i poniznosti. Sada je također živio u ovisnosti i poslušnosti drugima. Kao što se preko čavala na rukama i na stopalima našeg Gospodina njegov život polako gasio, tako su i stigme bile vidljivo očitovanje kako se Franjin život lagano gasi. Franjo je samo slijedio svog Gospodina. Gospodin je slušao Očevu Volju do samoga kraja. Franjo je činio isto.

Život sv. Franje nam pomaže razumjeti Isusa Krista kao i naše vlastite živote. Križ i božanstvo idu ruku pod ruku. Čak i oni među nama koji ne doživljavaju svjetovnu čast i slavu doživjet će ju s Kristom i u Kristu, poput sv. Franje. Ne važi to samo za idući život već i za ovaj. Sv. Franjo je zasigurno osjećao velike patnje zadnjih godina svog života. Gospodin mu je podario i mnoge utjehe. Franjo nam pokazuje da moramo slijediti Gospodina slušanjem Očeve volje, bez obzira na to kamo nas ona odvede. To međutim ne znači da svi moramo otići na goru La Verna da dobijemo stigme. Samo se trebamo sjediniti s Očevom voljom. Zašto je Gospodin otišao na brdo Preobraženja? Da se pomoli. Zašto je sv. Franjo otišao na goru La Verna? Da se moli. Svi to moramo činiti da bismo nasljedovali Gospodina.