Domovina na nebesima Fil 3,17-4,11 Danas smo slušali isječak iz poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima. U toj poslanici važno je spomenuti jednu rečenicu, spomena vrijednu: “Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista” (Fil 3,20). Da bismo ovu rečenicu približili čini se da je dobro razmisliti o tome što uistinu za nas znači domovina. Ako mislite na domovinu, možda najprije mislite na krajeve, mjesta, zgrade itd. Mjesto u kojem sam rođen. Kuća u kojoj sam odrastao. Škola u kojoj sam učio čitati i pisati. Crkva u kojoj sam bio kršten i išao na Prvu svetu pričest. Disko u kojem sam upoznao prvu prijateljicu. Sportsko igralište…

Poziv na obraćenje Lk 13,1-9 Bacimo pogled na prvi dio našega današnjeg evanđelja. Tu je govor o dva nesretna slučaja. Najprije grozna smrt vjernika u jeruzalemskom Hramu a onda smrt osamnaestorice ljudi na koje se srušila kula u Siloamu. Isus je te događaje iskoristio za svoj poziv na obraćenje: “Ako se ne obratite svi ćete tako propasti!” Isus se pri tom oslanja na mišljenje koje je na daleko prošireno, da će grešnici biti kažnjeni, ili u svome zemaljskom životu, ili najkasnije kod posljednjega suda. To je uistinu prijeteća poruka koju Isus izgovara. On povezuje svoj poziv za obraćenjem s prijetnjom o sudu. Ako ispravno pogledamo te njegove riječi, također prepoznajemo…

Očeve otvorene ruke Lk 15,1-3.11-32 Pripovijest četvrte korizmene nedjelje upućena je svima nama. Brzo se može dogoditi da nam se više ne sviđa, jer ako bismo na nju gledali mjerilima ovoga svijeta tada bi ona izgledala drukčije. Na satu vjeronauka zamoljeni su učenici da na svoj način napišu o ovoj prispodobi, a ne kako ju je Isus ispričao. Jedan dječak je napisao: “Otac je vidio kako mu sin dolazi iz daleka. Odmah je zatvorio vrata i prozore svoje kuće. Kad je sin pokucao na vrata, otac je odgovorio: ´Tolike godine nisam ništa čuo o tebi i čekao sam na tebe. Ti si jednostavno uzeo svoju baštinu, otišao si i sve…

Činim nešto novo Iz 43,16-21; Iv 8, 1-11 “Sve prolazi. To više nema smisla. Uzalud!” Mnogi poznaju situacije u kojima se šire klonulost i rezignacija i u kojima umire životna hrabrost. Taj osjećaj poznaje i Božji narod: Babilonci su osvojili Jeruzalem 586. godine prije Krista. Hram je razrušen, kralj prognan, samostalnost je izgubljena. Za mnoge narode bila je to okolnost i razlog, da se odreknu svojih božanstava, svoje kulture i svojega identiteta. O takvoj jednoj situaciji govori nam knjiga proroka Izaije u kojoj autor upućuje riječi utjehe koje smo čuli: “Ne spominjite se onog što je bilo, nit mislite na ono što je prošlo. Evo činim nešto novo.” Mi smo…