Gospa Lurdska

Kronologija ukazanja u Lurdu maloj vidjelici Bernadette Soubirous

Prvo ukazanje – četvrtak 11. veljače 1858.

Bernadette Soubirous (14), njena sestra Tionette (12) i njihov mali prijatelj Jeanne Abadie (13) otišli su u šumu, po drva. Hodali su do Massabielle i ugledali su špilju pred kojom je tekla rijeka. Bernadette Soubirous je počela skidati cipele i čarape s ciljem da uđe bosonoga u vodu. Tek što ih je skinula začula je neki zvuk poput naleta vjetra. Ponovno je čula isti zvuk i kada je pogledala prema špilji, ugledala je u krajnjem gornjem uglu neku prekrasnu gospođu odjevenu u bijelu opravu s plavim pojasom i sa žutom ružom na stopalima. Gospođa je prstom pozvala Bernadette da se približi. Bernadette se gotovo ukočila od straha. Spontano je zgrabila svoju krunicu, i pokušala se prekrižiti. Ali to nije mogla učiniti sve dok se i gospođa nije prekrižila; gospođa je i sama imala krunicu ali s velikim sjajnim križem. Dok je Bernadette molila krunicu vidjela je i gospođu kako prebire po zrncima krunice, ali ne miče ustima. Ovo je viđenje trajalo jedno 15 minuta. Druga djevojčica nije vidjela ništa, ali Bernadette je djeci ispričala o viđenju i vijesti su prenijeli majci Soubirous.

Drugo ukazanje – nedjelja, 14. veljače 1858.

Karnevalska je nedjelja i Bernadette Soubirous osjeća poticaj da ode do špilje iako joj je majka zabranila da to čini. Nakon duljeg nagovaranja, Bernadettina majka se složila da ju pusti otići do špilje s druge dvije djevojčice. Ponijele su bočicu sa svetom vodom da poškrope vodom gospođu iz špilje, u slučaju da ju opet vide. Bernadette je nagovorila djevojčice da kleknu i da zajedno mole krunicu. Bernadette Soubirous ponovno ugleda gospođu s krunicom na ruci. Škropila je svetom vodom prema gospođi i rekla: ‘ako si od Boga, ostani. Ako nisi, otiđi.’ Što je Bernadette više škropila vodom to se gospođa sve više smiješila. Kada je ispraznila bočica Bernadette je nastavila moliti krunicu a viđenje tj. gospođa je nestala.

Treća ukazanja – četvrtak, 18. veljače 1858.

Veoma rano ujutro Bernadette Soubirous je ponovno klečala u špilji. Nekoliko odraslih iz sela došlo je zajedno s njom i dali su joj olovku i papir. Bernadette odlazi u špilju i upita gospođu: ‘možete li molim vas napisati svoje ime’. Seljani su joj naime rekli da to učini.
Bernadette Soubirous začu odgovor: ‘To nije potrebno’. Zatim ju gospođa upita: ‘hoćeš li biti tako dobra i dolaziti do spilje daljnjih petnaest dana?’ Bernadete odgovori: ‘Da, obećajem to’. Gospođa je zauzvrat njoj obećala slijedeće:
Obećajem da ću te usrećiti, ali ne u ovome svijetu nego u idućem.
Zatim je rekla: ‘Željela bih ovdje vidjeti mnogo ljudi.’ Sada je Bernadette Soubirous prvi puta čula njen blagi, veoma jasan glas. Ovo ukazanje trajalo je manje od pola sata.

Četvrto ukazanje – petak, 19. veljače 1858.

Bernadette Soubirous se više ne boji i osjeća dublji nutarnji poriv da ode do špilje Massabielle. Prati ju šest ili sedam žena zajedno s Bernadettinom tetkom. Nakon svega 3 Zdravomarije, Bernadette ponovno ima viđenje i ono traje oko 30 minuta. Toga je dana Bernadette ponijela sa sobom blagoslovljenu svijeću, a to će i dalje činiti svakoga dana do 14. viđenja: 3. svibnja 1858.

Peto ukazanje – subota, 20. veljače 1858.

Toga dana skupina s Bernadette Soubirous narasla je na oko 30 ljudi. Ponovno ima isto viđenje i kad ono završi Bernadette se odmah vratila u svoje smireno, uobičajeno stanje. Govorila je veoma malo o tome, samo je jasno rekla, kako je ponovno vidjela ‘aquero’, ‘prekrasnu gospođu’, koja joj se smiješila iz špilje.

Šesto ukazanje – nedjelja, 21. veljače 1858.

Ove nedjelje ujutro, oko stotinjak ljudi odlazi s njom do špilje, svjesni njene duboke potresenosti cijelim događajem. Ukazala joj se naša Gospa kako sjajnim očima promatra cijeli svijet i veli: ‘molite za grješnike’. Popodne Bernadette mora izdržati dugačak razgovor s policijskim komesarom Jacometom. Bernadette ostaje mirna; otac Soubirous ju prisiljava da mu obeća kako neće više odlaziti do špilje.

Sedmo ukazanje – utorak, 23. veljače 1858.

Na ispovijedi, kapelan, otac Pomian govori Bernadette Soubirous da joj nitko nema pravo braniti odlazak do spilje. Na to, njen otac, Soubirous, ukida svoju zabranu da posjećuje špilju. Toga dana ponovno je nazočno barem stotinjak svjedoka. Među njima su i liječnik Dozous i mnoge druge značajne ličnosti gradića. Naša Blažena Djevica Marija poučava Bernadette Soubirous riječ po riječ, posebnu molitvicu, koju Bernadette čuva kao tajnu. Moli ovu molitvu svakodnevno, do kraja svog života. Marija joj također daje upute. ‘Idi svećenicima i prenesi im kako želim da ovdje izgrade kapelicu’.

Osmo ukazanje – srijeda, 24. veljače 1858.

Dvjesto do tristo ljudi okupilo se oko špilje. Promatraju ožalošćeno lice Bernadette Soubirous koja po tlu puzi na koljenima, nekoliko se puta zaustavlja da promuca; pokora… pokora… pokora. Rekla je da ju je Gospa zamolila činiti tako kao pokoru za grješnike.
Zdravo Marijo… moli za nas grešnike!

Deveto ukazanje – četvrtak, 25. veljače 1858.

Ponovno je špilja puna ljudi. Tijekom ovog ukazanja Bernadette Soubirous izgleda izvanjski veoma čudno, jer Marija joj govori: ‘Kćeri moja, želim ti povjeriti, samo tebi i o tebi zadnju tajnu, koju nikada nikome ne smiješ reći. Idi sada i pij sa izvora i operi se na izvoru te žvači travu koja raste u blizini. Marija pokazuje prstom prema špilji. Zatim Bernadette ugleda prljavu, blatnjavu vodu i ne može ju piti. Pokušava tri puta kopati dublje i dublje. Četvrti puta ju može piti i pere se njome. Zatim žvače travu. Neki od nazočnih govore: ‘luda je’. Međutim, nakon što je Bernadette uporno dalje kopala oko izvora, on je iznenada obilno potekao. Pretvorio se u izvor koji daje 100 000 litara vode dnevno. Mnogi ga nazivaju ‘čudotvornom vodom’. Kasnije toga dana, Bernadette se morala podvrći ispitivanju. Ispitivao ju je carski povjerenik M. Dutour. Međutim, istražitelj nije mnogo saznao iz tog ispitivanja.

Deseto ukazanje – subota, 27. veljače 1858.

Deseto ukazanje odvijalo se u nazočnosti osamstotinjak ljudi. Ponovno je Bernadette Soubirous pila vodu s izvora koji je sada izbijao u mjehurićima i žvakala je okolnu travu.

Jedanaesto ukazanje – nedjelja, 28. veljače 1858.

Još je više ljudi (1150) nego li dan ranije pratilo Bernadette Soubirous do špilje. Šef žandarmerije iz Tarba nazočio je događaju zajedno s tajnikom. Cijelo je zbivanje ostavilo snažan dojam na njega i rekao je da je viđenje trajalo razmjerno dugo. Popodne je Bernadette morala na drugo ispitivanje k carskom povjereniku i šefu policije. Ravnatelj mjesne više škole došao ju je ispitivati u četiri oka. Prije ispitivanja, mislio je da pati od katalepsije, ali se kasnije uvjerio da doista ima viđenja.

Dvanaesto ukazanje – ponedjeljak, 1. ožujka 1858.

Prema podacima policije bilo je prisutno 1500 ljudi. Bernadette Soubirous je vidjela malu djevojčicu koja joj je rekla da ne nosi svoju krunicu nego onu od njene bolesne prijateljice. Bernadette ponovno pije s izvora i pere se na njemu. Tada je prvi puta i svećenik bio prisutan. Novo zaređeni svećenik, opat Dezirat, iz Omexa, gradića u blizini špilje Massabielle. Promatrao je Bernadette pažljivo i iz blizine. Kasnije je izjavio: ‘Kakav savršen mir! Kakav savršen spokoj! Kakva savršena svetost! Djetetu je nemoguće izmisliti tako nešto; tako čisto, tako prekrasno ljupko. Osjećao sam se kao na pragu raja.’

Trinaesto ukazanje – utorak, 2. ožujka 1858.

Ovaj puta bilo je prisutno 1650 promatrača. Bernadette Soubirous čula je slijedeći zahtjev; ‘Idi i moli svećenike da sagrade kapelicu. Želim da ljudi dolaze ovamo u procesijama.’ Otac Peyramale tako se ružno odnosio prema njoj kada ga je ugledala; stoga se sjetila samo pitati za procesije i zaboravila je sve o crkvi. Veoma potresena vraća se navečer k svećeniku pa prenosi njemu i trojici kapelana preostali dio poruke. Župni svećenik joj nalaže da najprije pita Gospu za ime.

Četrnaesto ukazanje – srijeda, 3. ožujka 1858.

Rano ujutro 3000 – 4000 ljudi je nazočno kod špilje, ali ništa se ne događa. Popodne Bernadette Soubirous se vraća do špilje i u prisustvu stotinjak ljudi ima viđenje. Kao što je tražio župni svećenik priupitala je Gospu za ime. Gospa se samo nasmiješila, ali nije odgovorila. Bernadette se vratila k župnom svećeniku, a on joj je rekao da je luda i prevarena. Međutim, ponovio je svoj zahtjev da Bernadette upita Gospu za ime.

Petnaesto ukazanje – četvrtak, 4. ožujka 1858.

Tržni je dan u Lurdu i zadnji od 15 dana koje je Gospa spomenula pri Trećem ukazanju. Veliko mnoštvo ljudi, njih dvadesetak tisuća pješači prema spilji. Mjesna policija potpomognuta policijom iz okolnih sela ima pune ruke posla. Bernadette Soubirous ostaje u špilji tri četvrt sata, sva u ekstazi. Zatim odlazi iz špilje, posjećuje župnog svećenika i kaže mu da Gospa nije rekla svoje ime nego se samo nasmiješila, ali i dalje želi da se ondje sagradi crkva. Peyermale ustrajava na zahtjevu da Bernadette pita Gospu za ime.
Slijedi izvjesna stanka u ukazanjima koja traje dvadesetak dana. U tom razdoblju Bernadette ne odlazi do špilje. Niti osjeća neki jači poriv da tamo ode. Njoj je to dobrodošao predah u kojemu ona ponovno zadobiva svoj mir. Ide u školu i sprema se za Prvu svetu Pričest.

Šesnaesto ukazanje – četvrtak, 25. ožujka 1858.

Na svetkovinu Blagovijesti, Bernadette Soubirous nije odlazila do špilje već tri tjedna. Tek tijekom noći od 24. na 25. ožujka ona odjednom osjeti velik poriv da ode do špilje Massabielle. U pet sati ujutro kreće prema špilji, u pratnji nekih svojih rođaka. Premad je veoma rano, nekoliko ljudi, uključujući šefa policije, nalazi se kod spilje. Čim je Bernadette stigla ugledala je Gospu. Ostala je oko sat vremena u ekstazi, gledajući u Gospu. Tri puta je upitala Gospu za ime. Gospa joj se samo nasmiješila; zatim se Bernadette ohrabrila i četvrti puta ju upita za ime! Dobila je ODGOVOR: Ja sam bezgrešno začeće.
Ova Gospina izjava potvrđuje nauk pape Pija IX. Ona je ‘Gospođa odjevena u sunce’, prečista djevica. Naša Gospa je navijestila svoje bezgrešno Začeće sestri Katarini Labouré tijekom ukazanja u Rue du Bac, 1830. god. Također je naučila sestru Katarinu Labouré slijedeću molitvu.
O Marijo začeta bez grijeha, moli za nas koji ti se utječemo.
Čudotvorna medaljica najprije je nazvana: ‘medaljica Marije od Bezgrešnog Začeća’. Bernadette Soubirous nije to razumjela, čak ni nakon svoje posjete župnom svećeniku. Tek popodne, nakon svog razgovora s veoma učenim gospodinom Estradeom, počela je uviđati da je ta Gospa Blažena Djevica Marija.
Zatim je ponovno uslijedio predah u viđenjima.

Sedamnaesto ukazanje – 7. travnja 1858.

Bernadette Soubirous se nekoliko dana ranije ispovijedila i ljudi su očekivali da ode do špilje. To je i učinila. Nosila je kao obično upaljenu svijeću u svojoj lijevoj ruci, a desnom je rukom štitila plamen svijeće od vjetra. U ekstazi koja je uslijedila i trajala 15 minuta, plamen svijeće joj je zahvatio prste. Dr. Dozous nije međutim vidio nikakve opekline i vjeruje da Bernadette doista vidi ono što opisuje.
Zatim je uslijedio najdulji predah između ukazanja.

Osamnaesto ukazanje – petak, 16. srpnja 1858.

Na svetkovinu naše Gospe od Karmela, Bernadette Soubirous osjeća veoma jak unutarnji poriv da ode do špilje. Odlazi tamo oko 8 sati uvečer. Još od prethodnog ukazanja vlasti su ogradile spilju sukladno dekretu od 10. lipnja 1858. i zatvorile prilaz spilji. Bernadette je kleknula na drugoj obali rijeke Gave, zajedno sa svojom tetkom Lucille. Bila je jedno kraće vrijeme u dubokoj ekstazi, baš kao i ranije, prije nekoliko mjeseci. Kada su ju kasnije pitali što joj je Gospa rekla, odgovorila je: ‘ništa’, ali je dodala da Gospa nikada ranije nije bila tako lijepa kao sada.
Nakon ovog ukazanja, Bernadette Soubirous se ponovno vratila svom uobičajenom životu u vjeri, što za nju znači njegovati potpunu vjernost Bogu, svakoga dana.
Prvo od ovih 18 ukazanja naše Gospe u Lurdu dogodilo se 11. veljače 1858. Tijekom ukazanja i nakon njih, Bernadette Soubirous je postala osoba kojoj su se divili, smatrali su ju važnom, ali su ju i odbacivali! Njenim je roditeljima sve to veoma teško palo. Kako su se ovi jadni ljudi mogli braniti od prijetećih pritisaka javnosti! Međutim, Bernadette je ostala posve normalna. Jednostavna, poštena i odana djevojčica. Ostala je mirna i veoma otvorena duha obzirom na istraživačke postupke crkve i svjetovnih vlasti, odlučno se opirala njihovu bezobzirnom ustrajavanju, dok im je stalno morala ponavljati o ukazanjima ono što je već rekla. U Bernadette se razvijala odluka da ode u opatice. Konačno je odlučila ući u samostan u Neversu, budući da njeno zdravlje nije bilo dovoljno jako da slijedi pravila nekih veoma strogih redova. Tako se ona s ljubavlju brinula za bolesnike i ‘nitko ju nije prisilio da tamo ode’.

Bernadette Soubirous u Neversu

U srpnju 1866. godine, želi ostvariti svoju želju i živjeti posvećena vjeri. Pridružuje se sestrama Božje ljubavi u Neversu, u Saint-Gildardu, sjedištu kongregacije. Prije nego li je napustila svoj voljeni Lurd i svoju obitelj, Bernadette Soubirous je otišla do špilje 14. srpnja 1866. Bernadette je zatim živjela s opaticama u Neversu po imenom kojeg je dobila na svom krštenju, sestra Marie-Bernarde. Na početku njena novicijata sestra Marie-Bernarde je ispričala cijeloj kongregaciji opatica sve o ukazanjima, nakon čega joj nikada više nisu dozvolili da ih spominje. Neke od njenih poglavarica dali su joj da radi ponizne i proste zadatke, da ostane krotka i blaga. Veoma je patila zbog takvih poniženja ali je prihvatila situaciju i ostala veoma vedra. Na dan polaganja svojih vječnih zavjeta biskup joj je rekao da je njen zadatak moliti. Davali su joj poslove u bolničkim sobama samostana. Bila je dobra i djelotvorna medicinska sestra. Ona sama patila je od astme, dobila je tuberkulozu, osteoporozu a rane joj nisu zacjeljivale. Zbog svega toga mnogo je fizički patila, ali i mentalno, i to svakodnevno, međutim činila je ono što je naša Gospa tražila u Lurdu: ‘čini pokoru i moli za grešnike’.
‘Obećajem da ću te usrećiti, ali ne na ovome svijetu nego na idućem’.
Umrla je u srijedu, 16. travnja 1879. god., sa svega 35 godina. Na smrtnoj postelji, ponovno je potvrdila na zahtjev pape Pia IX. i lurdskog biskupa, pod prisegom, sve svoje izjave o događajima u špilji Massabielle. Nakon dugotrajnog i strogog procesa, sukladno crkvenom zakonodavstvu, sestra Marie-Bernarde proglašena je svetom. Papa Pio XI. učinio je to 8. prosinca 1933. god. Njeno je tijelo ostalo netaknuto, u staklenom lijesu, u kapelici samostana u Neversu.
‘Ova ukazanja u Lurdu u cijelosti je odobrila Sveta stolica 18. siječnja 1862.’

U prigodi 150. obljetnice lurdskih ukazanja

Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić

Uvod
U godini 2008. cijeli kršćanski svijet, uz druge velike obljetnice, npr. «Godina sv. Pavla» (Tarz, 8.-2008.), slavi i 150. obljetnicu da se je Majka Božja Marija ukazala u špilji Massabielle, u Lurdu, djevojci Bernardici Soubirous (1858.-2008.). Svake godine Lurdsko svetište pohodi oko 5 milijuna hodočasnika, a u jubilejskoj godini (2008.) bilo ih je preko 9 milijuna. Dakle, to je kao da cijela jedna država, konkretno naša domovina Hrvatska, u istoj godini dva puta hodočasti u Lurd.
Osim hodočašća koja su organizirana iz svih krajeva svijeta, dolaze i tzv. specijalna hodočašća pojedinih skupina, npr. bolesnika, vojnika i policajaca, svećenika i redovnika, medicinskoga osoblja (liječnika i bolničara) i drugih pojedinačnih skupina. Dolaze znanstvenici, u prvom redu teolozi i filozofi, povjesničari umjetnosti, muzikolozi i glazbenici, istraživači folklora, a posebno liječnici svih svjetonazora, vjernici i ateisti, i predstavnici svih vjera.

I. VOJNIČKO HODOČAŠĆE
Među specijalna hodočašća spadaju i hodočašća vojnika, policajaca, redarstvenika i njihovih obitelji. Da, naime, na hodočašća idu svećenici, redovnici i redovnice, pobožne žene, muškarci koji su u nekoj nevolji, crkveni pjevački zborovi, ministranti, djeca okupljena oko svojih župnika i vjeroučitelja – to prosječni kršćanin shvaća, ali se čudi kad čuje da i vojnici idu na hodočašće Gospi Lurdskoj. Takvi kršćani zbunjeno pitaju: «Zašto vojnici hodočaste?»
Prošle godine (2008.) već 50. put vojnici iz raznih država hodočaste u Lurd, a hrvatskim vojnicima i policajcima ovo je 16. put. Kako je počelo? Evo nekih konkretnih podataka: zašto, kada i kako je to počelo.
Poznato je da je u II. svjetskom ratu njemačka vojska osvojila i okupirala veći dio Francuske. U svakom ratu se događa puno zla i puno zločina. Poslije rata ostaje mržnja i želja za osvetom.
Jedan francuski vojnički kapelan i jedan njemački razgovarali su što bi se moglo učiniti da se Francuzi i Nijemci prestanu mrziti i željeti se jedni drugima osvetiti. Ali što mogu učiniti dva mlada svećenika!? Netko bi rekao: «Ništa!»
No, oni su se dvojica dogovorila da pođu zajedno na hodočašće u Lurd i da mole Boga i Bl. Djevicu Mariju neka udijele mir i pomirenje dvama narodima koji proživljavaju teške posljedice II. svjetskoga rata. Bilo je to 1948. godine. Zatim su počeli dolaziti i drugi svećenici, neki vojnici i časnici. Svake im se godine pridruživalo sve više vojnika i časnika.Tako je nakon 10 godina (1958.) organizirano «Prvo međunarodno vojničko hodočašće». Neprestano je dolazilo sve više vojnika, i to iz raznih država. Pisac ovih redaka bio je izvanredno iznenađen kad je u Lurdu 1973. godine vidio vojnike i časnike kao pobožne hodočasnike, a u to doba u bivšoj državi komunističke vlasti nisu dale vojniku ni blizu crkve!
Dakle, veliko jubilejsko hodočašće vojnika, policajaca i njihovih obitelji održano je 25. svibnja 2008. godine, jer se je navršilo ravnih 50 godina, tj. pola stoljeća, da je prvi put službeno organizirano hodočašće vojnika iz raznih europskih zemalja (1958.-2008.).
Evo nekoliko statističkih podataka.To svibanjsko hodočašće vojnika i policajaca kao jubilejsko okupilo je preko 25.000 tisuća hodočasnika iz 40 zemalja. Bilo je: Francuza – 6.200; Talijanaca – 5.160; Hrvata – 2.300; Nijemaca – 1.400; Iraca – 1.360; Austrijanaca – 1.100. To su samo najbrojnije skupine. Bili su čak i predstavnici Južne Koreje.
Mlada Republika Hrvatska još u doba Domovinskoga rata (1993.) službeno se je pridružila tim međunarodnim vojničkim hodočašćima. Idu vojnici i časnici, policajci i redarstvenici i članovi njihovih obitelji. Ove je godine bio i dr. Ivo Sanader, predsjednik Vlade Republike Hrvatske, nekoliko ministara, generala i, kako je već rečeno, 2.300 hrvatskih vojnika i policajaca. Bio je predsjednik Republike Irske Mary Mac Aleese, nekoliko ministara iz Francuske, Belgije, Njemačke, Slovenije i drugih zemalja. Hodočašće je imalo svoju lozinku, svoje geslo: «Vojska u službi mira i očuvanja prirode!»
Hrvatski je vojni biskup msgr. Juraj Jezerinac rekao da su hrvatski vojnici, a to moraju biti svi vojnici svih država svijeta, – «branitelji mira i čuvari pravnoga poretka u svim državama».
Svečana zajednička sv. Misa slavljena je na velikoj livadi uz baziliku sv. Bernardice, a predvodio ju je kardinal Christoph Schönbron, dominikanac, bečki nadbiskup. Uz 25 tisuća vojnika i policajaca sudjelovalo je i veliko mnoštvo drugih hodočasnika. Molilo se je i pjevalo na raznim jezicima, pa i na hrvatskom jeziku. Na prikazanju su vojnici iz 40 država donijeli svoje državne zastave i darovali ih Svetištu. One će u Lurdu svjedočiti da su vojnici vjernici, da sinovski štuju Bl. Dj. Mariju i da žele mir i blagoslov ne samo svojim državama i narodima, nego i svima ljudima na cijelomu svijetu. Hrvatska zastava u Lurdu svjedoči da Republika Hrvatska želi biti kršćanska država koja se bori za mir i pravdu među svim narodima svijeta.

II. ČINJENICA LURDA
Nakon tih informacija, treba postaviti pitanje: Zašto brojni vjernici idu u Lurd? Poznato je da mnogi vjernici hodočaste u razna svetišta širom svijeta: Betlehem, Nazaret i Jeruzalem (Palestina), Rim, Padova i Asiz (Italija), Zaragoza (Španjolska), Fatima (Portugal), Kevelaer (Njemačka), Mariazell (Austrija), Čenstohova (Poljska) kao i u mnoga druga svetišta na kugli zemaljskoj.
U domovini Hrvatskoj postoje poznata svetišta: Marija Bistrica, Trsat, Sinj, Gospa od Otoka u Solinu, Visovačka Gospa, nedaleko Skradina, Aljmaš, Voćin i brojna druga. Posebno je poznato Svetište Kraljice mira u Međugorju, u Hercegovini, u koje svake godine hodočasti nekoliko milijuna vjernika. Svako od tih svetišta ima svoj početak, npr. Betlehem špilja Isusova rođenja, Jeruzalem grad Isusove muke, smrti i uskrsnuća, itd.
Prirodne znanosti u XIX. stoljeću naglo su se počele razvijati, pa su neki ljudi najprije sami sebe a onda i druge stali uvjeravati da postoji samo vidljivi svijet, samo materija, koju su nazivali «prirodom». Pod tim utjecajem našli su se i neki filozofi, koji su smatrali da ljudski um sve može shvatiti i da nevidljivoga i duhovnog svijeta i nema. Takvi tzv. «znanstveni« stavovi u javnom životu pomogli su da su bezbožni racionalizam i materijalizam u XIX. stoljeću toliko utjecali na javno mijenje u europskim državama, da se je činilo kako vjera više nije potrebna. Stoga su i šire narodne mase počele prihvaćati uvjerenje kako je «znanost riješila sve», da nadnaravnoga svijeta nema, duše nema, pa ni Boga nema! U to doba nije bilo lako biti vjernik.
Stotinjak godina kasnije, polovicom XX. stoljeća, kad su komunisti došli na vlast u Hrvatskoj i brojnim drugim europskim državama, počeli su širiti i u hrvatskom narodu te tzv. «napredne ideje», koje je moderni čovjek bacio u ropotarnicu povijesti. No, nažalost još i danas u Hrvatskoj neki «mudraci» pokušavaju čeprkati po toj ropotarnici i zanositi se ateizmom.
Stara je istina da dobri Bog svoje štovatelje nikada ne ostavlja. Tako je i u XIX. stoljeću razvikanoga ateizma i materijalizma samo Nebo interveniralo. U blizini maloga francuskog gradića Lourdes (Lurd), na podnožju Pirinejskoga gorja, uz malu rijeku Gavu, dana 11. veljače 1858. godine, išlo je nekoliko djevojaka skupljati drva za ogrjev. Kad su druge prešle preko rijeke, Bernardica Soubirous (1844.-1879.) u špilji Massabielle ugledala je «Bijelu Gospođu», obučenu u bijelu haljinu s plavim pojasom i s krunicom u ruci. Bernardica je više puta vidjela tu Gospođu, koja joj je rekla da svećenici na tome mjestu sagrade kapelicu, da vjernici tu dolaze i mole krunicu. Msgr. Dominik Peyramale (1834.-1877.), župnik Lurda, nije vjerovao u Bernardičinu priču, ali joj je ipak rekao neka pita tu nepoznatu Gospođu kako joj je ime.
Osim toga prvog ukazanja (11. II. 1858.) Bernardica je imala još 17 ukazanja:
• drugo – 14. veljače;
• treće – 18. veljače;
• četvrto – 19. veljače;
• peto – 20. veljače;
• šesto – 21. veljače;
• sedmo – 23. veljače;
• osmo – 24. veljače;
• deveto – 25. veljače;
• deseto – 27. veljače;
• jedanaesto – 28. veljače;
• dvanaesto – 1. ožujka;
• trinaesto – 2. ožujka;
• četrnaesto – 3. ožujka;
• petnaesto – 4. ožujka;
• šesnaesto – 25. ožujka;
• sedamnaesto – 7. travnja i
• osamnaesto – 16. srpnja.
Na blagdan Blagovijesti (25. ožujka) «Bijela se Gospođa» opet ukazala Bernardici, a ona ju je upitala za ime. Gospođa je odgovorila: »Ja sam Bezgrješno Začeće.» Djevojka je brzo pošla župniku i kazala mu što je rekla Gospođa. Kad je župnik zapitao Bernardicu, kakvo je to ime i što to znači, ona mu je odgovorila da ne zna što to znači, ali je ponovno potvrdila da je Bijela Gospođa tako rekla. Župnik se je zamislio: kako to da seoska djevojka zna točno izgovoriti izraz «Bezgrješno Začeće», a ne zna što to znači. Odakle Bernardici taj izraz? Župnik je, naime, dobro znao da je baš samo četiri godine prije, na blagdan Bezgrješnoga Začeća Bl. Dj. Marije (8. prosinca 1854.) papa Pio IX. proglasio dogmom katoličke vjere istinu da je Blažena Djevica Marija začeta bez istočnoga grijeha…
Vijest o ukazanju «Bijele Gospođe» brzo se je širila ne samo Lurdom, nego i po svoj okolici pa su se vjernici počeli okupljati ispred te špilje. Predstavnici građanske i crkvene vlasti zabranjivali su da se vjernici okupljaju na mjestu «ukazanja», ali je narod sve više dolazio i s vremenom je Lurd postao veliko Gospino svetište.
Gospa je samom svojom pojavom, u ono materijalističko doba, potvrdila opstojnost nadnaravnoga, duhovnog svijeta, a svojom izjavom: «Ja sam Bezgrješno Začeće» upozorila je na veliku istinu da postoji milost i grijeh, da je papa kao vrhovni učitelj vjere i morala nezabludiv, tj. da ne može cijelu Crkvu krivo učiti. Osim toga, Gospina poruka o pokori snažno je upozorenje na potrebu promjene – metanoje – mišljenja, vladanja i života. Dakle, potrebno je sebe preispitati, osmisliti život, vratiti se na izvore kršćanstva, tj. na Kristovo evanđelje.

III. VELIKO SVJETSKO HODOČAŠĆE
Nakon dugoga ispitivanja Crkva je priznala vjerodostojnost lurdskih ukazanja i uvela blagdan «Blažene Djevice Marije Lurdske» koji se slavi 11. veljače.
U međuvremenu je u Lurdu sagrađeno nekoliko velikih crkava (Bazilika Bezgrješnoga Začeća, Sv. Krunice, Sv. pape Pija X. i Sv. Bernardice). Svetište se prostire na 50 hektara zemljišta. Nekadašnji mali gradić postao je središte marijanske pobožnosti ne samo za Francusku, nego i jedno od najvećih Gospinih svetišta na svijetu. Slobodno se može reći da je u Lurdu svaki dan i Božić i Tijelovo, jer se svaki dan slave svečane sv. Mise, procesija s Presvetim Sakramentom i noćna sa svijećama, molitve i blagoslovi bolesnika, kupanja u lurdskoj vodi, križni put i tihe i pobožne molitve pojedinih hodočasnika ispred Špilje ukazanja.
Kako su mnogi tvrdili da su bili uslišani i izliječeni od najtežih bolesti, javili su se najbolji francuski i svjetski liječnici – vjernici i ateisti – koji su se počeli baviti proučavanjem ozdravljenja teških bolesnika, koji tvrde da su ozdravili po zagovoru Majke Božje. Stoga u Lurdu djeluje i «Comité médical international de Lourdes» (Međunarodno liječničko lurdsko povjerenstvo), koje okuplja više od 15.000 liječnika iz svih zemalja svijeta, raznih svjetonazora i filozofskih pogleda. Kad to Povjerenstvo za neko ozdravljenje ustanovi da se na temelju medicinske znanosti ne može objasniti trenutno i potpuno ozdravljenje, tek tada taj slučaj počinje razmatrati Crkva i nakon brižljivoga ispitivanja proglašava ozdravljenje čudom, odnosno direktnim Božjim zahvatom. Crkva je dosada samo manji broj ozdravljenja proglasila čudom.
Dakle, sve ono što se je događalo i što se danas događa u Lurdu zapravo je vidljivi i opipljivi dokaz da je nadnaravni svijet stvarnost, da na tom mjestu čovjek susreće Boga i da se sam Bog po svojoj Majci Mariji na poseban način očituje svojim vjernicima. Stoga brojni hodočasnici svaki dan dolaze u Lurd, koji je nazvan «gradom molitve, obraćenja i ozdavljenja».
Osim, teških tjelesnih bolesnika, u Lurd dolaze i mnogi duhovni bolesnici: agnostici i ateisti, mlaki i bezvoljni kršćani, zatim i pripadnici drugih religija. Sve njih Lurd neodoljivo privlači, jer je to mjesto, gdje čovjek tražitelj Istine lakše, nego na drugom mjestu, može do nje doći.

IV. ŠTOVANJE GOSPE LURDSKE U HRVATSKOM NARODU
Ono što vjernici doživljavaju u Lurdu slično mogu doživjeti i u brojnim Gospinim svetištima širom svijeta, koja su podignuta po uzoru na Lurd. Stoga su po cijelome svijetu sagrađene brojne crkve, kapele i špilje Gospe Lurdske. Tako je i u našim hrvatskim krajevima.
Prvi oltar u Hrvatskoj posvećen Gospi Lurdskoj i blagoslovljen njezin kip bio je u Nedelišću (Međumurje) 7. X. 1883. godine, a dvije godine kasnije (1885.) blagoslovljen je njezin zavjetni kip u Voćinu.
Franjevci kapucini na Rijeci, predvođeni fra Bernardinom Škrivanićem, sagradili su veliku Crkvu Gospe Lurdske (1904.-1923.), osnovali izdavačku «Kuću dobre štampe», izdavali «Riječke novine», prvi katolički dnevnik u Hrvatskoj (dr. Petar Rogulja i Rudolf Eckert). Organizirali su «Prvo narodno hodočašće u Lurd» (1908.) – 410 hodočasnika, o kojemu je kasnije objavljena velika knjiga. Tada su Svetištu u Lurdu darovali srebreno i pozlaćeno srce s natpisom: «XV. augusti 1858. Antemurale christianitatis Virgini Immaculatae, filiae primogenitae Ecclesiae, certae spei et saluti cor ad cor» – 15. VIII. 1858. Predziđe kršćanstva Bezgrješnoj Djevici, prvorođenoj kćeri Crkve, sigurnoj nadi i spasu (posvećuje) srce srcu 15. VIII. 1908.
Kad se je dr. Juraj Carić, biskup, 1908. god. vratio iz Lurda s toga hodočašća, osnovao je Lurdsko svetište u Vepricu, nedaleko Makarske, jer je taj prirodni ambijent vrlo sličan onomu u Lurdu. Vepric je danas veliko i lijepo svetište Gospe Lurdske, koje je osnovano prije ravnih stotinu godina.
Franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja (Split) sagradili su najprije kapelu (1931.), a kasnije (1936.) veliku kriptu i crkvu Gospe Lurdske u Zagrebu (Zvonimirova ulica), koja je postala središte lurdske pobožnosti za grad Zagreb i njegovu okolicu. Na oltaru je kip Gospe Lurdske, dar «L’ Alliance Catholique» iz Lurda.
U mnogim drugim mjestima podignute su crkve, kapele, špilje i oltari Gospe Lurdske, koji postaju mjesta okupljanja Marijinih štovatelja, mjesta molitve i pobožnosti, mjesta ozdravljenja i primanja raznih milosti i uslišanja, a posebno mjesta svjedočenja vjere i pravoga kršćanskog življenja.
Nemoguće je pobrojiti sve župe, samostane i svetišta posvećena Gospi Lurdskoj. Ipak je potrebno navesti određeni broj da bi se vidjelo, kada je i na taj način počelo štovanje Gospe Lurdske i kako se je širilo po svim hrvatskim krajevima. Stoga prilažemo popis nekih župa i samostana (gradova i sela) s oznakom godine gradnje, zatim reda ili družbe kojima pripadaju i oznakom biskupije u kojoj se pojedino naselje nalazi.

1. Crkve i kapele
1. Lećevica, crkvica (1884.) Šibenik
2. Uljanik, crkva (1900.) Zagreb
3. Kaštel Lukšić, crkva (1904.) Split
4. Rijeka, crkva, kapucini (1904.)
5. Roglići, Župa Biokovska, crkvica (1904.) Split
6. Vepric, svetište (1908.) Split
7. Remete, kapela, karmelićani (1908.) Zagreb
8. Marušići, Rogoznica, crkva (1909.) Split
9. Sikirevci, špilja (1909.) kasnije srušena, Đakovo
10. Gašinac, svetište, Slavonski Brod (1906.) Đakovo
11. Močibobi, crkvica, Karojba, Istra
12. Grohote, kapela (1910.) Split
13. Donji Dolac, kapela (1911.) Split
14. Valpovo, kapela, Đakovo
15. Radini, Bartonigla (1922.) Istra
16. Vukovar, crkvica na groblju (1922.)
17. Podhume, crkva (1926.) Hvar
18. Zagreb, Vrbanićeva, kapela, franjevci (1931.)
19. Zagreb, Zvonimirova, kripta crkve (1936.), crkva, nedovršena (1971.)
20. Senjsko, crkvica, Vrbovsko (1938.) Gospić
21. Sveta Nedjelja, stara crkva, obnovljena (1957.) Hvar
22. Barilovički Leskovac, crkva (1958.) Zagreb
23. Bijeli Vir, Dobranje, crkva (1975.) Split
24. Potok,Čabar, crkvica, Gospić
25. Zdenkovac,crkva (1976.) Zagreb
26. Kašte Novi,crkva (1988.) Split
27. Spilice-Crpala, Staševica, crkva (2008.) Split
28. Ćulinec, Retkovec, crkva (2008.) Zagreb.

2. Oltari i špilje
1. Nedelišće,oltar, Međimurje (1883.) Varaždin
2. Dubrovnik, špilja, isusovci (1885.)
3. Voćin, kip u kapelici (1885.) i na glavnom oltaru (1893.) Požega
4. Budžak, »Nazaret», špilja (kraj XIX. st.) komunisti srušili, Banja Luka
5. Slavonski Brod,špilja, franjevci (1892.) Đakovo
6. Split,oltar, isusovci (1895.)
7. Zagreb (Kaptol) špilja, franjevci (1900.)
8. Split, špilja, klarise (1907.)
9. Blato, Korčula, špilja (1908.) Dubrovnik
10. Kučiće, špilja (1909.) Split
11. Rijeka, špilja, sestre Srca Isusova (1912.)
12. Zagreb (Palmotićeva) špilja, isusovci (1913.)
13. Brista, Staševica, oltar (1913.) Split
14. Šibenik, Sv. Lovre, špilja, franjevci (1926.)
15. Golubić, Vrpolje, špilja (1931.) Šibenik
16. Humac, špilja, franjevci (1934.) Mostar
17. Hrvace, špilja (1936.) Split
18. Lovreć, špilja u crkvi (1937.) nova u dvorištu (1998.) Split
19. Opatija, špilja (1942.) Rijeka
20. Krašić, špilja (1953.) Zagreb
21. Bihać, špilja (1954.) Banja Luka
22. Bol, špilja, dominikanci (1955.) Hvar
23. Hrasno, špilja (1957.) Mostar
24. Imotski, špilja, franjevci (1958.) Split
25. Omiš, špilja, franjevci (1958.) Split
26. Metković, špilja, franjevci (1958.) Split
27. Zmijavci, oltar (1959.) Split
28. Ljubunčić, špilja (1961.) Banja Luka
29. Zagreb, Sv. Petar (Vlaška) špilja (1971.)
30. Sumartin, špilja, franjevci (1972.) Hvar
31. Posušje, špilja, franjevci (1973.) Mostar
32. Sanski Most, špilja (1974.) Banja Luka
33. Osijek, Tvrđa, špilja, franjevci (1975.)
34. Buhovo, Široki Brijeg, špilja, franjevci (1984.) Mostar
35. Vir,špilja (2003.) Mostar
36. Bijeli Vir, Dobranje, špilja (1986.) Split
37. Orje, Žeževica, špilja (1997.) Split
38. Petrićevac,špilja, franjevci (1999.) Banja Luka
39. Zagreb (Bukovačka) špilja, Sestre Naše Gospe (2008.).

3. Još neke građevine
Osim crkava, kapela i špilja i neke su druge građevine posvećene Gospi Lurdskoj. Tako su Kćeri Božje ljubavi osnovale u Zagrebu «Dom Gospe Lurdske» za djevojčice i studentice (1938.). Danas je u njemu sjedište Uprave Provincije.
U Zvonimirovoj ulici u Zagrebu prije II. svjetskoga rata bila je «Ljekarna Gospi Lurdskoj». Poslije rata (1945.) komunističke vlasti, dosljedne svomu antireligijskom stavu, «na demokratski način» ljekarni su promijenile ime.

4. U inozemstvu
Osim crkava, kapelica i špilja Gospe Lurdske u mnogim župama i samostanima u domovini, neki su hrvatski svećenici gradili takve građevine u čast Gospe Lurdske i u inozemstvu. Tako je fra Rafael Lipovac, bosanski franjevac, kao misionar u Obali Bjelokosti (Afrika) od 1983. do 1999. god. sagradio 22 «lurdske špilje» i 3 u domovini, što je ukupno 25. Zbilja je to veliki broj, koji svjedoči kako je fra Rafo širio pobožnost prema Gospi Lurdskoj.
Župa Svih Svetih i Općina Zmijavci, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, zajedno s hrvatskom župom Karaševo u Rumunjskoj, u Nadbiskupiji Albi Juliji, uredili su špilju Gospe Lurdske, koja je svečano blagoslovljena 10. VII. 2007. godine. Nastavlja se prijateljska suradnja dviju hrvatskih župa u dvjema državama, u Hrvatskoj i Rumunjskoj, a objavljena je i knjiga (v. Literatura).

5. Knjige i kongresi šire pobožnost Gospi Lurdskoj
O Lurdu i njegovu značenju napisane su bezbrojne knjige, snimljeni filmovi, održani kongresi i simpoziji. Treba upozoriti da je Franjevačka visoka bogoslovija u Makarskoj, na kojoj su studirali mnogi franjevci i drugi, u XX. stoljeću dala svoj veliki doprinos znanstvenoj i pučkoj afirmaciji Lurda.
Dr. fra Karlo Balić, profesor najprije u Makarskoj a kasnije u Rimu, osnivač i predsjednik Papinske međunarodne marijanske akademije, organizirao (1958.) Treći međunarodni mariološki kongres u Lurdu, na kojemu je sudjelovalo vrlo mnogo znanstvenika iz cijeloga svijeta, a predavanja su objavljena u 16 svezaka. Na tomu kongresu, kao i na svim drugim mariološkim kongresima, sudjelovala je i «Hrvatska sekcija». Predavanja hrvatskih predavača na tim kongresima objavljena su u Rimu na stranim jezicima, a u Hrvatskoj u posebnim zbornicima na hrvatskom jeziku.
Dr. fra Bože Vuco, također profesor u Makarskoj, objavio je dva izdanja svoje knjige «Lurd» (1958. i 1974.), u kojoj je znanstveno prikazao sve što se je događalo i događa u Lurdu u posljednjih više od 100 godina.
Papinska međunarodna marijanska akademija i Francuska biskupska konferencija priredili XXII. mariološki kongres u Lurdu (4.-8. IX. 2008.), na kojemu su sudjelovali i članovi «Hrvatskoga mariološkog instituta» Bogoslovskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U «Hrvatskoj sekciji» održano je 13 predavanja. Tema je kongresa bila «Ukazanja Bl. Djevice Marije između povijesti, vjere i teologije.» Sudjelovalo je oko 150 predavača iz preko 40 zemalja.
Treba naglasiti da svake godine iz naše domovine Hrvatske nekoliko tisuća hodočasnika posjeti Lurd. Ta hodočašća vode samostani, župe i putničke agencije, a mnogi hodočasnici idu sami (izvan skupina).

6. Primjeri starijega i novijeg štovanja Gospe Lurdske
Današnja Župa sv. Staša na Staševici prije više od 300 godina prostirala se je po biokovskom kamenjaru između Vrgorca i današnjih Ploča. U novije doba stanovnici su napustili brdski dio i spustili se prema polju. No, ostale su četiri stare crkve u brdima. Najstarija od njih je župska crkva Svih Svetih na predjelu Brista iz 1733. godine. Evo kratkoga opisa kako je Gospa Lurdska došla u tu staru crkvu.
Vrijedni župnik fra Andrija Matutinović 1913. god. uredio je špilju i oltar Gospe Lurdske u Crkvi Svih Svetih na Bristi. Kip je brodom došao iz Splita do Makarske i Graca, a iz Graca su ga preko «Gračkih stina» na mertecima (gredama) nosili muškarci, koji nikada nisu stali i odmorili se, nego su jedni preuzimali od drugih i tako je «prva procesija» Gospe Lurdske išla od Graca do Briste, a trajala je četiri sata. Stari su ljudi pripovijedali da su svi koji su mogli ići, pa čak i mnoga djeca, išli u Gradac ili do vrha Gračkih stina i pratili Gospu do Briste. Mačkuli, mužari i puške cijelo su vrijeme pucali, a narod se je veselio, pjevao i molio. Sve je to župnik sa svojim župljanima učinio kao zavjet Gospi Lurdskoj, jer su tih godina harale razne bolesti, od kojih su mnogi umirali, a posebno žene. Stoga je župnik fra Andrija uveo zavjetni blagdan Gospe Lurdske, koji se je svake godine svečano slavio 11. veljače. U naše dane temeljito su obnovljene sve crkve pa i Crkva Svih Svetih na Bristi i zavjetni oltar Gospe Lurdske.
Osim toga, u novom dijelu sela sagrađena je nova Crkva Gospe Lurdske, koju su 2001. godine počeli graditi stanovnici zaselaka Crpala, Spilica i Gnječa. Na novi zvonik postavljeno je zvono teško 270. kg. i sat na elektronski pogon. Svakako to dokazuje da župljani Staševice nisu zaboravili svoj zavjet iz 1913. godine i da s novim oduševljenjem i još žarčom ljubavlju štuju svoju Nebesku Majku Mariju pod nazivom Gospa Lurdska.
Gosp. Pavao Pigec još 1974. god. u svoj garaži u Čulincu, Župa sv. Pavla u Retkovcu (Zagreb), uredio je bogoslužni prostor i nabavio u Padovi kip Gospe Lurdske. U toj su prostoriji župnici držali djeci vjeronauk i slavili sv. mise. S vremenom je i cijelo Pavlovo dvorište bilo pretvoreno u «crkvu na otvorenom».
Prije tri godine sve je srušeno i sagrađena je nova crkva Majke Božje Lurdske. Kardinal Josip Bozanić blagoslovio je novu crkvu 27. VI. 2008. godine. Tako su vjernici nakon više od 30 godina dobili željenu crkvu, u kojoj će slaviti Boga Svemogućega i svoju odvjetnicu Gospu Lurdsku.
Moglo bi se nabrojiti i više sličnih primjera.

ZAGLAVAK
Lurdsko svetište je najveće Gospino svetište na svijetu. Ono, kao i mnogobrojna druga svetišta, obavlja svoju prvotnu svrhu – dovodi duše k Bogu, omogućuje susret s Bogom, hrani intenzivni duhovni život, daje pravi smisao kršćanskom životu i djelovanju. To potvrđuju Gospine poruke izrečene u Lurdu:
1. «Ja sam Bezgrješno Začeće.»
2. «Molite za obraćenje grješnika» (tri stvarnosti: milost, grijeh i obraćenje).
3. «Pokora» (stvarnost križa i trpljenja).
Tim je porukama Majka Božja htjela upozoriti na osnovne kršćanske istine (milost, grijeh, slobodna volja, obraćenje). Prihvatiti i ostvariti te poruke može svaka kršćanska duša, a u njihovu će joj ostvarenju pomoći sama Majka Marija. Tako se izvršava stara kršćanska istina, izražena u poznatoj rečenici: «Per Mariam ad Jesum – Po Mariji (se dolazi) k Isusu!»
To je pravi razlog da se je Bogorodica Marija ukazala maloj Bernardici u Lurdu i preko nje svima uputila navedene poruke. Treba ih poslušati, prihvatiti i ostvariti.
Blagdan Gospe Lurdske slavi se u cijelomu svijetu 11. veljače, na dan prvoga ukazanja. Sluga Božji papa Ivan Pavao II. proglasio je taj blagdan «Danom bolesnika».
Prilog

BIBLIOGRAFIJA
I. Glasila
1. Naša Gospa Lurdska, Rijeka (1908.-1919.) mjesečnik, 35.000 primjeraka.
2. Almanak Gospe Lurdske, Rijeka (1911.-1915.).
3. Naša Gospa Lurdska, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, Zagreb (1928.-1942.).
4. Vjesnik Svetišta Kraljice Hrvata Majke Božje Lurdske, Svetište M. B. Ludrske, Zvonimirova, Zagreb (1939.-1941.).
5. Majka, list Svetišta i župe M. B. Lurdske, Zagreb (1976.-2009. povremeno).

II. Knjige, brošure i molitvenici
1. K. Milas, Lurdske čudesne epizode, Senj 1888.
2. Ignacij Horat, Majka Božja Lurdska. Poviest proštenjišta lurdskoga, Zagreb 1889., str. 78 (2. izd. s. a., 110; 3. izd. 1892.; 4. izd. s. a. 110).
3. Ave Maria. Molitvenik za puk, Rijeka 1905., 597 (izišlo šest izdanja u sto tisuća primjeraka).
4. Georges Bertrin, Kritička povijest događaja lurdskih, prikazanja i ozdravljenja, Rijeka 1908., 454+30 (prijevod).
5. Marin Sabić, Lourdes, Rijeka 1908., 28.
6. Ivan Nepomuk Jemeršić, Hrvati u Lurdu. Putne uspomene na prvo hrvatsko narodno hodočašće u Lurd g. 1908., Zagreb 1909., 432.
7. Vjenčić molitava u čast naše Gospe Lurdske, Rijeka 1909., 64 (do 1918. izišlo 8 izdanja).
8. Jakov Tomasović, Sa Jadrana do Gave. Crtice i utisci s II. hrvatskog hodočašća u Lurd, Rijeka 1909., 79+2.
9. Marin Sabić, Lourdes (autoversione dal croato), Fiume 1910., 28.
10. Preghiere in onore di N. S. di Lourdes publicate per cura dei pp.cappucini, Fiume 1910., 64.
11. (O. Jerko Vlahović), Mjesec svibanj na čast naše Gospe Lurdske, Rijeka 1911., 316.
12. Valsorim (fra Bernardin Škrivanić), Bi li vjerovali u lurdska ukazanja i čudesa?, Rijeka 1911., 39.
13. Don Ivan Vuletin, III. hrvatsko hodočašće u Lourdes 8.-20. kolovoza 1910., Zadar 1911., 71.
14. Krsto Krile, Tri dana u Lurdu.Uspomene i utisci s hodočašća u lurdsko svetište, Rijeka 1912., 29.
15. Ivan Merz, Najnovija čudesa u Lurdu, Zagreb 1924., 63 (prevedeno na njemački jezik).
16. Vjenčić Gospe Lurdske, Split 1926., 82 (9 izdanja, posljednje u Zagrebu 2003.)
17. Fra Petar Grabić, Lurdsko čudo, Šibenik 1933., 16.
18. Maria et Ecclesia, predavanja s III. mariološkoga kongresa, Lourdes-Roma 1958., sv. 1-16.
19. (Alojzije Stepinac), Propovijedi o lurdskim ukazanjima, Zagreb 1958., 124. (c).
20. Fra Gašpar Bujas, Kod Čudotvorne Majke Božje u Lurdu. Doživljaji, dojmovi i prikazi, Zagreb 1958., 124. (c)
21. Yves Ivonides (Ivon Ćuk), Stogodišnjica Lurda. Propovijedi održane u Svetištu Gospe Lurdske 1958., Vinkovci 1958., 64 (c); Isti, Bijela Gospođa iz Lurda, 2. izd., Zagreb 2007., 148.
22. Fra Paškal Vešara, Lurdska razmatranja za svibanj, Sarajevo 1958., 200.
23. Lurdska poruka. Razmatranja za svibanjske pobožnosti, izd.Trećoredci Sv. Franje, Zagreb 1958.
24. Fra Božo Vuco, Lurd prigodom stogodišnjice ukazanja i čudesa, Zagreb 1958., 167 (c); 2. izd. Makarska 1974., 216.
25. Fra Franjo Nimac, Život Sv. Beranardice Soubirous, Zagreb 1969., 196 (c).
26. Franz Werfel, Pjesma o Bernardici. Zagreb 1970., 507 (prijevod).
27. Alexis Carrel, Put u Lurd, odlomci iz dnevnika meditacije, Đakovo 1971. (prijevod).
28. Fra Ivan Glibotić, Bijela Gospođa u Lurdu. Duhovna igra s pjevanjem prigodom 120. godišnjice lurdskih ukazanja, Imotski 1978., 34.
29. Majka Božja Lurdska u Zagrebu. Svetište, 50. obljetnica samostana, 40. obljetnica župe, Zagreb 1982., 81.
30. Ida Lüthold, Bernardica, Đakovački Selci 1984.
31. Fra Tadej Vojnović, Devetnica Gospi Lurdskoj, Agape, Novi Sad 1997., 52.
32. Bernardin Nikola Škrivanić i njegovo vrijeme. Zbornik radova, Rijeka 1997., 438, passim.
33. Božidar Nagy, Lurd, susret neba i zemlje, 4. izd., Đakovo 2000., 164.
34. Vjenčić Gospe Lurdske, Zmijavci 2001., 48; 2. izd. 2004., 48.
35. Molitvenik – vodič, 46. međunarodno vojno hodočašće (46. PMI), 12. hodočašće Hrvatske vojske i policije, Lurd, 11.-18. svibnja 2004., Zagreb 2004., 166.
36. Hrvatsko marijansko lurdsko svetište Vepric, hodočasnički vodič, Split 2005., 144.
37. Ivan Zirdum, Devetnica u čast Gospe Lurdske, Đakovo 2006., 48.
38. Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj 1997.-2007., Zagreb 1007., 1039, passim.
39. Alojzije kard. Stepinac, Propovijedi o lurdskim ukazanjima (urd. Juraj Batelja), Zagreb 2008., 268.
40. (A. Mateljan), Lurd, hodočasnički vodič, Split 2008., 144.
41. Lourdes, ukazanja, poruke, hodočašća, MSM, Vic-en-Bigorre Cedex 2008., 64 (prijevod).
42. Lourdes,Bernardičin život, ukazanja, svetišta, MSM, A. Doucet, Lourdes s. a. (prijevod).
43. Fra Rafael Franjo Lipovac, U čast Gospe Lurdske. Uz 150. obljetnicu lurdskih ukazanja 1858.-2008., Franjevački samostan sv. Ante Padovanskoga, Beograd 2008., 60.
44. Fra Vladimir Ereš, Naš križni put u Lurdu, Lausanne 2008., 141.
45. Fra Mario Jurišić, Hrvati u Rumunjsoj. Hrvati u Rumunjskoj nekoć i danas… Hrvatsko Lurdsko svetište u Karaševu…, Zmijavci 2009., 88.
46. Josip Vnučec, Lurd. Hodočasnički vodič, Zagreb 2009., 280.

III. Članci
Postoji bogata literatura o Lurdu i lurdskim ukazanjima, objavljena u brojnim glasilima i časopisma. Ovdje ćemo upozoriti samo na nekoliko starijih i novijih članaka.
1. Ivan Merz, Zolin Lurd, Hrvatska prosvjeta, 1923., br., 7, str. 316-329.
2. Ivan Merz, Lurd, Katolički list, 1924., 37, 341-444; 38, 460-461; 39, 477-480; 40, 489-491; 41, 503-506.
3. Ivan Merz, Lurd u francuskoj književnosti, Za vjeru i dom, 1925., 1, 5-7; 2, 25-27; 3, 34-38; 4, 70-73; 5, 108-110; 6-7, 140-146.
4. Dr. fra Karlo Balić, Čudo i Gospa Lurdska, Nova revija, IX/1930., br. ?? ??? 1-21.
5. Fra Leonard Bajić, Medicina priznaje lurdska čudesa, Nova revija, X/1931., 2, 101-123.
6. Ante Alfirević, Lurdska čudesa govore, Život, XIV/1933., 73-81.
7. Fra Petar Grabić, Dvoboj vjere i nevjere u lurdskim čudesima, Nova revija, XIII/1934., 1, 3-19.
8. Đuro Gračanin, Lurdska ozdravljenja u svijetu nauke, Život, XX/1939, 71-85.
9. Dr. fra Karlo Balić, Fatima nella luce della critica, Maria nell’ economia della salute. Atti della Settimana di orientamento pastorale, Milano, 1953., 243-260.
10. Dr. fra Karlo Balić, De auctoritate Ecclesiae circa apparitiones seu revelationes (Adnotationes ad litt. encycl. «Pascendi» occasione primi centenarii apparitionum Lourdensium), Divinitas, II/1958., 85-103.
11. Dr. fra Karlo Balić, Apparizioni mariane dei secoli XIX-XX, Enciclopedia mariana «Theotocos», Genova-Milano 1954., 245-267 (2. izd. 1959., 234-254).
12. Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije, CXXXVI/2008., 11-12, 921-980 (više članaka)

fra Josip Ante Soldo

Vijesti o događajima u Lurdu (1858) sigurno su se širile i Hrvatskom, ali o tome zadugo nema u tisku posebnih osvrta. Tek g. 1873. opisana su lurdska ukazanja. Od tada počinje i širenje štovanja Majke Božje Lurdske kod nas. Deset godina kasnije preveo je župnik Krsto Milas knjigu Hinka Lassera o čudesnim lurdskim ukazanjima a i sam ih je opisao.
Prvi oltar – što znači prva pojava javnog štovanja Lurdske Djevice -podignut je g. 1884. u Nedelišću (Međimurje). Godinu kasnije ( 1885) nabavljen je u Voćinu kod Virovitice kip Gospe Lurdske i postavljen na glavni oltar .Ubrzo je voćinska crkva postala hodočasnička. Kip je g. 1887 .okrunjen lijepom krunom. Zalaganjem Joze Kovačevića, franjevca iz Požege, počela su iz godine u godinu stizati sve veća hodočašća u to ubavo selo na sjeverozapadnim obroncima Papuka.
Naglo širenje štovanja potaknulo je svećenika Ignacija Horata da jednostavnim riječima opiše lurdska ukazanja. Knjižica je izišla u četiri izdanja i bila je vrlo dobro primljena. Sam Horat tvrdi u trećem izdanju svoje knjižice kako je u sva izdanja prodao 33.000 primjeraka, te dodaje, “Mnoge duhovno mrtve duše oživješe opet na život u milosti Božjoj i usplamtješe djetinjom pobožnošću spram Djevice bez grijeha začete…”
Istodobno su isusovci u Dubrovniku u svojoj crkvi izložili štovanju kip Gospe Lurdske. Vjernici su ga rado prihvatili, i on je g. 1904. okrunjen skupocjenom krunom koju je blagoslovio sam papa Pio X. U Slavoniji, u Feričancima postavljen je g. 1892.”. na pobočnom oltaru kip Gospe Lurdske. Kad su isusovci g. 1895. u svojoj kući u Spli- tu uredili kapelu, u njoj je bio oltar Lurdske Gospe. On je g. 1905. zamijenjen lijepim i oltarom od mramora. Godinu prije (1904) podignut je oltar Gospe Lurdske u franjevačkoj crkvi u Stonu.
Uza sve to počelo se graditi umjetne spilje ili u prirodnim pećinama postavljati Gospine kipove. Time se željelo dočarati ugođaj Masabjelske hridi i Marijinih ukazanja. Među prve takve pećine u nas pripadaju Lurdska spilja na jednom brežuljku u Kaštel Lukšiću (1905), u Novigradu na križopuću (1905), na otoku Cresu, u orfanotrofiju i Betanija u Sarajevu ali i drugdje je bilo sličnih. Godine 1901. biskup Ivan Ev. Sarić darovao je č.s. milosrdnicama Marijin kip, i one su ga postavile u Sarajevu na Koševu (1907), i gdje su s društvom “Napredak” utemeljile “Konvikt – Lurd” za 20-tak đaka.
Time je do g. 1905. štovanje Majke Božje obuhvatilo vjernike u svim našim krajevima.
Proslava pedesetgodišnjice Lurdskih ukazanja (1908) nije bila samo podsjećanje na čudesne događaje u Lurdu, nego i poticaj za još veće širenje pobožnosti, za obnovu vjernika u duhu Lurda, kako je naglasio pisac ” Vrhbosne”, a to su jednako naglašavali i pisci drugih katoličkih novina i glasnika. U mnogim crkvama propovijedalo se tim povodom o lurdskim ukazanjima, a tiskale su se i svete sličice.
Središte širenja štovanja Majke Božje Lurdske postao je samostan franjevaca-kapucina na Rijeci. Pod vodstvom neumornoga a i svetog redovnika Bernardina Škrivanića, tadašnjega provincijala, sav rad kapucina bio je usmjeren širenju pobožnosti prema Mariji – Djevici iz Lurda. Fra Bernardin je bio sav prožet Ljubavlju prema Majci Božjoj, pun energije za sve što je Božje, neumoran u radu i molitvi. Svoj i inače jaki duh osnažio je g. 1902. kad je hodočastio u Lurd. Tu se uvjerio kako bi Lurdska Gospa i u Hrvatskoj mogla još jače pokrenuti vjernike u nastojanju oko l’ što uspješnijeg učvršćivanja Kristova kraljevstva na zemlji. Želio je staviti pod zaštitu Djevice iz Lurda cijel i tzv. katolički pokret a to su prihvaćali i drugi katolički javni radnici.
Kapucini su na Rijeci počeli izdavati glasnik “Naša Gospa Lurdska”. U njemu su ! izišli brojni članci o Lurdu, pozivi na štovanje, objave milosti i čudesa Marijinih u Lurdu ali i kod nas. Preko glasnika oni su promicali gradnju velebnog svetišta na obali našega najvećeg lučkog grada.
Naime, g. 1904. požrtvovni su redovnici počeli iskapanjima temelja budućeg Svetiš- ta. Sam je Škrivanić kao provincijal , vlastitim rukama kopao temelje. Iste godine, 14. veljače, senjski biskup Antun Maurović blagoslovio je temeljni kamen. Donja crkva, kripta posvećena Dušama od čistilišta, bila je gotova g. 1908. i na dan Lurdskih ukazanja ( 11. 11.) posvetio ju je krčki biskup Antun Mahnič.
Uz taj rad, koji će ih zaokupljati vrlo dugo, kapucini su izdali jedno od najvrednijih djela o Lurdu iz pera francuskoga sveučilišnog profesora Georgesa Betrina. Ta je knjiga, jedno od osnovnih djela o Lurdu, naišla na znatno zanimanje katolika, te je tijekom tri i godine prodano oko 9.000 primjeraka. Ona je, donekle, tiskana i kao odgovor na napadaje naših liberala na Lurd i čudesa što su se u njemu događala. Na njihovo pisanje javio se časopis “Hrvatska straža” s nekoliko članaka. Pozivaju6i se na svjedočanstva ponajboljih liječnika o Lurdskim ozdravljenjima, pisci “Hrvatske straže” dokazivali su kako nije riječ o halucinacijama, autosugestiji ili spiritualističkim pojavama, a još manje o unutarnjim duhovnim snagama koje su prisutne kod bolesnika zbog njihove izvanredne vjere u Marijinu čudotvornu moć, jer u Lurdu ozdravljaju neizlječivi bolesnici od fizioloških neizlječivih bolesti, i to trenutačno. Knjiga uglednog Betrina dobro je došla vjernicima da im još više učvrsti vjeru u istinitost čudesnih pojava u Lurdu.
Riječki kapucini počeli su organizirati i prva hodočašća. Time su se pridružili Marijinoj želji, na koju su mnogi narodi odgovorili prije našega, da joj vjernici hodočaste u znak pokore i vjere. Prvo nacionalno hrvatsko hodočašće bilo je g. 1908. U njemu je sudjelovalo 400 vjernika na čelu s biskupom A. Mahničem i pomoćnim biskupom Jurjem Carićem. Hodočasnici su Mariji darovali zlatno srce, na kojem je bilo urezano četiri tisuće imena Njezinih štovatelja, i natpis:
XV. AUGUSTI
1858. “ANTEMURALE CHRISTIANITATIS” 1908
VIRGINI
FILIAE PRIMOGENITAE ECCLESIAE
CERTAE SPEI ET SALUTI
COR AD COR
Taj prvi pohod Hrvata Masabjelskoj hridini opisao je vlč. Ivan Nepomuk Jemeršić.
U hodočašću je sudjelovao i hrvatski pjesnik Marin Sabić (+ 1923). On je u Lurdu doživio obraćenje. Svoj doživljaj Lurda opisao je nizom članaka u “Narodnom listu” koje je skupio u knjigu. Za njega “Lourdes je veličajno pozorište ljudske boli, Ljudske samilosti, ljudske bogoljubnosti i čudesne Božje milosti…” U tim riječima Sabić je sažeo svoj doživljaj Lurda -grada u kojem se osjeća dubina “bolnog poklika, kojim svaki patnik svakome sretniku progovara: “Proximus tuus”. Na njega je potresno djelovalo Lurdsko, ozračje prezasićeno molitvom koja je tu “neizharani krik, koji se glasi iz bezdanih dubina : ljudske duše!” Na tu molitvu spušta se neizmjerna ljubav sa čudotvornom rukom nad !..I ljudskim bolima. Sabić u svom duboko potresenom duhu niže više primjera čudesno izliječenih bolesnika, i oni su mu znaci prisutnosti Neizmjernoga u kojega prije svog odlaska u Lurd nije toliko vjerovao…
I drugo hodočašće, g. 1909, opisano je jednostavnim perom Jakova Tomasovića. Tada su hodočasnici ostavili Svetištu ukusno izvezenu hrvatsku trobojnicu. Hodočašća su se nastavila sve do danas. Nakon posljednjeg rata takva hodočašća organizira i Sve- tište Gospe Lurdske u Zagrebu (fra Roko Tomić) kao i Svetište Vepric (don Srećko Bezić) ali i drugi.
U prvom i drugom hodočašću sudjelovao je sposobni i pobožni biskup Juraj Carić, predstojnik sustolnog kaptola u Makarskoj. Potaknut lurdskim zanosom, Carić je u Vepricu, blizu Makarske, utemeljio Svetište Gospe Lurdske. U prirodnu spilju vrlo sličnu Masabjelskoj, postavio je kipove Lurdske Djevice i sv. Bernardice. Spilju je zatvorio željeznom ogradom, a do nje je podignuo propovjedaonicu, istovjetnu onoj u Lurdu. Okoliš je očišćen, a kako je bio krševit, zasađeno je do 100 tisuća stabalaca od kojih se razvila prekrasna borova šuma. Taj je prostor 15. listopada 1908. blagoslovljen i predan javnom štovanju. pobožni vjernici iz Primorja i obližnjih krajina ubrzo su počeli hrpimice pohađati Vepric. Tako g. 1914. don Petar Kaer piše da je pećina pocrnjela od dima voštanica. Carić je namjeravao podignuti iznad spilje velebnu crkvu prema nacrtu arh. Ćire Ivekovića. Iako se počelo poravnanjem zemljišta (1913), rat je spriječio radove a kasnije se na to nije ni mislilo. Nakon svršetka prvoga svjetskog rata Carić je počeo u šumici postavljati kapelice Puta križa s kipom Krista u Maslinovu vrtu. To je dovršeno nakon njegove smrti ( 1921 ) .U tom je Svetištu Carić pokopan, ispod kipa One kojoj je pripadalo njegovo dobro srce. Pod utjecajem sve većeg širenja pobožnosti sagrađena je g. 191 0. prva crkva na čast Lurdske Gospe u Dalmaciji, u Dubočaju, selu župe Rogoznica. Jednako je u Otoku, na antepediju mramornog Gospina oltara isklesano Marijino ukazanje Bernardici (1913).
Nakon prvoga svjetskog rata Talijani su okupirali Rijeku. Time je prestalo razgranato djelovanje riječkih kapucina. Škrivanić je morao otići iz Rijeke a rad se ograničio na gradske vjernike.
Usprkos tom teškom udarcu, širenje se pobožnosti nastavilo. Razni glasnici donosili su članke o Lurdu, vijesti o ozdravljenjima i milostima. Tako je u trećem godištu glasnika “Gospa Sinjska” počeo izlaziti niz članaka o Bernardici i lurdskim ukazanjima.
Godine 1922. seljaci Lumbarde na otoku Korčuli uredili su prostor pokraj ceste, na mjestu Koludrt i na njemu su podigli malu spilju u koju su 30. rujna prenijeli iz župne crkve kip Marije i sv. Bernardice što su ih nabavili još g. 1918.
Još veći zamah pobožnosti prema Lurdskoj Djevici osjetio se g. 1928, kad je Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima u Zagrebu počeo izdavati obiteljski mjesečnik “Naša Gospa Lurdska”. Cilj Lista bio je da “povede naše obitelji, naše selo i grad, sav hrvatski narod k svjetlu, koje je zasjalo iz Lurda”. Već u prvom godištu počeo je izlaziti u nastavcima prijevod knjige “Lurdsko čudo” francuskoga pisca Jean-Charles Reynauda, koje je tiskano i kao posebna knjiga. Godinu prije dugogodišnji vođa lurdskih hodočašća vlč. Pavao Lončar izdao je opis lurdskih ukazanja. Inače, u tom se listu pisalo i o ostalim našim Marijinim svetištima, o katoličkom pokretu koji se povezuje sve više s Marijom, te o raznim pitanjima kršćanskog života. U njemu su pisali gotovo svi katolički javni radnici jer se nastojalo odgajati katolike muževe i žene u ozračju Lurda.
Jedan od znatnijih uspjeha kruga oko “Naše Gospe Lurdske” bilo je otvorenje “Doma Gospe Lurdske” na čemu je osobito radio spomenuti vlč. Lončar .U njemu su stanovale katoličke sveučilištarke.
Od hodočašća u Lurd, koja se redaju iz godine u godinu i o kojima izvješćuje List, najvažnije je bilo g. 1933. Tada se slavila 75. obljetnica lurdskih ukazanja. Te godine, dne 8. prosinca, na blagdan Bezgrešne, blažena je Bernardica proglašena u Rimu svetom.
Još prije, g. 1929. javlja se u “Novoj reviji” fra Karlo Balić, tada mladi mariolog. On je naglasio kako je proglašenje dogme Bezgrešnog Začeća BI. Dj. Marije (1854) poče- tak katoličke obnove. Potvrda toga je Lurdska pećina jer je “izvor čudesa, milosti i blagostanja”. Balić je u istoj smotri nastavio pisati o lurdskim čudesima, kao o sigurnim svjedočanstvima vjere u Krista i Mariju a koja potvrđuju stručnjaci-liječnici. U svom daljnjem mariološkom radu, kao i na organiziranju svjetskih mariološko-marijanskih kongresa, Balić je g. 1958. predvodio kongres u prigodi 100. obljetnice ukazanja. U njegovu radu sudjelovala je i hrvatska sekcija u kojoj je više predavača govorilo o ulozi Marije u životu hrvatskoga naroda.
Moguće da je i pod Balićevim utjecajem uprava Provincije Presvetog Otkupitelja odlučila staviti novi samostan u Zagrebu pod zaštitu Gospe Lurdske. Nastojanje franjevaca tog samostana oko širenja slave Marijine -Majke Božje Lurdske našlo je plodno tlo u dušama i srcima vjernika. Plod toga bio je i novo Svetište. U samostanu su djelovali mnogi franjevci, štovatelji Marijini. Među njima bismo spomenuli fra Božu Vucu, apologetu koji je o Lurdu izdao dvije knjige i fra Gašpara Bujasa koji je opisao svoj duboko religiozni doživljaj Lurda.
I inače su franjevci te Provincije bili uvijek pobožni prema Majci Božjoj, pa tako i pod imenom Gospe Lurdske. U Šibeniku je, primjerice, kraj crkve Sv. Lovre postojala prirodna spilja sv. Franje. Više pobožnih žena počelo je g. 1923. skupljati novac za uređenje spilje i nabavku kipova Marije i Bernardice. U tome se posebno istakla gospođa Ana Šare. Uređenje je vodio profesor Bolić. Blagoslov je obavio 8. prosinca 1926. šibenski biskup Jeronim Mileta. Isto tako istaknuli bismo fra Franju Rakića, koji je u više crkava podigao Lurdske spilje s Marijinim likom. Od njih se osobito isticala u Golubiću kod Knina (1931 ) koja je u posljednjem ratu uništena. Slične spilje dizale su se i na drugim mjestima, a jednako se podižu sve do danas…
Ovo je tek mali i prigodni prikaz širenja štovanja Majke Božje Lurdske u hrvatskom narodu. Ta je pobožnost dio ljubavi prema Majci Božjoj koju naš narod nosi u srcu. Ona ga je pratila kroz klance jadikovce u prošlosti, a daje mu snage i danas.

Presveta Majko Otkupitelja našega!
Mi vjerujemo da Tvoje srce,
prožeto snagom Duha Svetoga,
materinski bdije nad nama.

Ti želiš da se obratimo
i postanemo što sličniji Tebi:
da u našoj župi zaživimo
kao zajednica Kristove braće i sestara.

Ti znaš, sućutna Majko,
kako smo žalosno neosjetljivi jedni za druge.
Duh Sveti je u Tvom srcu sazdao
svoje divno boravište.
Izmoli da i nas prosvijetli
i pokrene na istinsko obraćenje.

Daj da bez odlaganja krenemo za Tobom
i poput Tebe služimo svima,
koji su pozvani da postanu Očeva djeca.

Pomozi nam
da ne zaboravljamo ojađene i potištene,
da ne zaobilazimo one koje je život ranio
ili su izgurani na opasan rub očajanja.

Pomozi da se spremno,
kao dionici Tvoga materinskog osjećanja
nadvijamo nad svakim čovjekom
s kojim se susrećemo:
a u svakom vidimo brata i sestru Tvoga Sina,
našega Gospodina Isusa Krista.

Pomozi nam, Odvjetnice naša,
da se dignemo iz svojih grešnih padova
i trgnemo iz obamrlosti.

Neka na našim licima zablista
vedrina spasenjske radosti Tvoga Sina
i neka zasvijetli kao nada i ohrabrenje za sve
koji žive na tlu naše župe i u našem gradu.

Daj da od sada, još zbliženiji,
zajedno putujemo prema radosti Očeva doma
u kojem Ti blistaš u slavi
kao naša jutarnja zvijezda,
naša zora zlatna.
O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.
Amen!

Imprimatur: Nadbiskupski duhovni stol, Zagreb, br. 649/88.
Odgovara: Fra Stipe Nimac

1. Oče nebeski,
htijući izvršiti djelo otkupljenja svijeta
ti si poslao svoga Sina rođena od žene
da primimo posinjenje.
Tako si učinio da Marija, majka tvoga Sina,
koju u ovoj crkvi radosno nazivamo
Majkom Božjom Lurdskom,
svojom vjerom, poslušnošću,
ufanjem i žarkom ljubavlju
sudjeluje u djelu otkupljenja.
Materinskom ljubavlju
kojom je ljubila svoga Sina
ona nam je, vođena njegovim Duhom,
po poniznoj i nevinoj pastirici svetoj Bernardici
poručila da smo pozvani
na trajno obraćenje i krepostan život.
Po njezinu zagovoru daj da životom slavimo
tebe, jedinoga Boga, te ispunjeni Duhom Svetim
budemo svjedoci Evanđelja Isusa Krista.

Zdravo Marijo…
Pomoćnice kršćana, moli za nas!


2. Oče nebeski, ti si na različite
načine govorio ljudima i narodima.
U svome Sinu pokazao si nam neizmjernu ljubav.
On nas je na križu, predao svojoj Majci u ruke.
Ona se kao Majka Crkve brine za svoju djecu.
Tako je i u Lurdu učinila da provre izvor
u kojem je preko stotinu godina
mnoštvo tvoje bolesne djece
našlo svoje duševno i tjelesno zdravlje.
Učini Oče sveti,
da po zagovoru Majke Božje Lurdske,
na ljekovitim izvorima svetih sakramenata,
koji su provreli iz božanskog Srca tvojeg Sina,
tvoja djeca, oboljela u duši i tijelu,
ponovno pronađu svoje ozdravljenje.

Zdravo Marijo…
Zdravlje bolesnih, moli za nas!


3. Oče nebeski, Majka tvoga Sina u Lurdu je,
kroz svjedočanstvo svete Bernardice,
najozbiljnije preporučila ljudima da čine pokoru
kako bi u tebi našli milost i oproštenje
te da ustrajnom molitvom,
posebice svete krunice,
oblikuju svoj životni hod prema spasenju.
Ispuni nas Duhom svoga Sina,
kojim je i Marija, naša Majka, bila prožeta,
da uzmognemo shvatiti njenu poruku,
te da ti pokorom,
dobrim djelima i strpljivošću
u teškoćama omilimo,
a čestim i pobožnim moljenjem svete krunice
produbimo vjeru u tvoga Sina.

Zdravo Marijo…
Utočište grešnika, moli za nas!


Moli za nas, Majko Božja Lurdska.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se.
Svemogući Bože,
ti si bezgrešnim Začećem Djevice Marije
pripravio dostojno prebivalište Sinu svojemu.
Daj, molimo te,
da slaveći spomen njezinoga ukazanja
rastemo u vjeri, nadi i ljubavi
te prispijemo u tvoj zagrljaj.
Po istom Kristu Gospodinu našemu.
Amen.

1.
Bože Oče naš, među svim stvorenjima
stvorio si Mariju,savršeno stvorenje,
„Bezgrešno začeće“.
Ona je u Lurdu izgovorila svoje ime
koje je Bernardica ponavljala.
Bezgrešna, ovo je vapaj nade:
zlo, grijeh i smrt više nisu pobjednici.
Marijo, znaku nade, zoro spasenja!
Marijo, ti, nevinosti i utočište grešnika,
moli za nas!
Zdravo Marijo….

Gospodine Isuse, dao si nam Mariju za našu Majku.
Ona je sudjelovala u tvojoj muci i uskrsnuću.
U Lurdu se ukazala Bernardici,
ražalošćena zbog naših grijeha
ali obasjana tvojim svjetlom.
Po njoj, tebi, Isuse, povjeravamo radosti i žalosti
svoje osobne, onih koji su bolesni,
kao i cijeloga čovječanstva.
Marijo, naša majko, naše pouzdanje i naša pomoći,
moli za nas!
Zdravo Marijo….

Duše Sveti, duše ljubavi i zajedništva.
U Lurdu je Marija, po Bernardici,
tražila da se sagradi kapela
i pozivala ljude da tu dolaze.
Nadahni Crkvu, koju Krist gradi na Petrovoj vjeri,
da bude jedno.
Upravljaj hod Crkve u vjernosti i odvažnosti!
Marijo, koja si ispunjena Duhovm Svetim,
koja si zaručnica i službenica,
koja si uzor kršćana i majčinsko lice Crkve,
moli za nas.
Zdravo Marijo…

Za mnoge primljene milosti, za sva obraćenja,
oproštenja, ozdravljenja, za sve pozive i obećanja
koja si ti potvrdila ili potakla,
za ljubav služenja drugima
na koja si nas ti potakla,
majko Božja Lurdska, hvala ti!
Zdravo Marijo…

Sa svom braćom i sestrama,
sa svim narodima koji čeznu za mirom i pravdom
s mladima koji traže svoj put,
ti koja si se pokazala kao mlada žena Bernardici,
sa svima onima koji su žalosni,
bolesni, ostavljeni, napušteni,
s onima koji se suočavaju s očajem:
naša Majko Lurdska, moli za nas.
Zdravo Marijo…

Budući da si ti osmjeh Božji,
odsjaj svjetla Kristova,
prebivalište Duha Svetoga,
jer si izabrala Bernardicu u njezinoj nedostojnosti,
jer si ti zvijezda jutarnja,
vrata nebeska,
i prvo proslavljeno stvorenje
divimo ti se, veličamo te, kličemo ti
i s tobom pjevamo čudesna djela Božja.
Veliča …

2.
Marijo,
ukazala si se Bernardici u pukotini stijene.
U hladnoću i sivilo zime
sa sobom si unijela
toplinu, svjetlost i ljepotu.
U često mračne dubine našega života,
u dubine svijeta gdje je zlo tako moćno,
donesi nadu,
povrati nam pouzdanje!
Ti, Bezgrešno Začeće,
pomozi nama grešnicima.
Daj nam poniznost da mijenjamo srce,
hrabrost da činimo pokoru.
Nauči nas moliti za sve ljude.
Vodi nas izvoru istinskog života.
Daj da hodočastimo s tvojom Crkvom.
Jačaj našu čežnju za euharistijom,
kruhom života na našem putu.
Duh Sveti izveo je u tebi, Marijo, čudesna djela.
Svojom te snagom postavio blizu Oca,
u slavi svoga vječnog Sina.
Milostivo pogledaj na naša jadna tijela i srca.
Budi nam sjaj blagoga svjetla na času naše smrti.
Zajedno s Bernardicom,
kao tvoja siromašna djeca,
molimo ti se, Marijo, da bismo kao i ona
unišli u duh Blaženstava.
Tada ćemo i ovdje upoznavati
radost nebeskoga kraljevstva
i s tobom zajedno pjevati
Veliča duša moja Gospodina.
Nek ti je slava, Djevice Marijo,
blažena službenice Gospodnja, Majko Božja,
prebivalište Duha Svetoga! Amen.

3.
Gospodine, ti si pripremio Mariju
da bude Majka tvoga Sina.
Kod njezinog začeća
očuvao si je od grijeha,
od svake rane grijeha.
Ona je imala snage reći svoj „da“ u vjeri,
od navještanja do križa.
Ono što si ostvario u Mariji, čudesno je.
Hvala ti, Gospodine, na tom daru.
U Lurdu, Gospodine,
pripremio si Bernardicu
da bude svjedokom
ukazanja Djevice Marije.
U ovim danima pripreme
za proslavu Majke Božje Lurdske
pomozi nam primiti milost jubileja
da možemo biti spremni
primiti tvoju riječ, čiji je odjek Marija;
pomozi nam pomiriti se s tobom
i sa svojim susjedima, bližim i daljnjim;
pomozi nam doživjeti ovaj događaj
u bratskom zajedništvu, molitvi i služenju.
Neka nas Marija vodi u svemu
tako da s njom možemo reći:
„Velika mi djela učini Svesilni!“

Apostolsko vjerovanje

Vjerujem u Boga,
Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista,
Sina njegova jedinoga,
Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom,
raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao;
treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih,
oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela,
život vječni.
Amen.

Oče naš
Zdravo Marijo
Slava Ocu


RADOSNA OTAJSTVA
(ponedjeljak i subota)
Anđeo Gospodnji navijestio je Mariji da će postati Majka Spasitelja. Riječ je postala Tijelom i živjela među nama. U ovoj jubilarnoj godini sjetimo se kako se u Lurdu, po Mariji, također očitovala ljubav Božja.

1. Naviještenje
Marija reče anđelu: „Evo službenice Gospodnje.“
U euharistiji Isus pokazuje sama sebe kao istinski kruh s neba.
Molimo da uvijek možemo ostati vjerni svom pozivu.

2. Pohod
Marija uskliknu: „Duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju!“
U Euharistiji Isus ispunja svoje obećanje da će biti s nama sve do svršteka svijeta.
Zahvalimo Bogu za sva čudesna djela koja on ostvaruje u svakome od nas.

3. Rođenje Isusovo
Poslije rođenja Isusova u Evanđelju piše kako je Marija razmišljala o svim događajima u svom srcu.
U euharistiji Isus ispunja svoje obećanje da će nam dati život u izobilju.
Molimo da uvijek možemo razmišljati o riječi Božjoj i otajstvu njegove ljubavi.

4. Prikazanje Gospodnje u hramu
Šimun reče Mariji: „Ovaj je određen za propast i uzdignuće mnogima, za znak osporavan kojemu će se protiviti, a tebi će samoj mač probosti dušu.“
U euharistiji Isus ispunja svoje obećanje da će zauvijek biti naše svjetlo i naša hrana na ovozemaljskom putovanju.
Molimo za milost da svjedičimo Krista u svako vrijeme, usprkos ‘maču boli’.

5. Pronalazak Isusa u hramu
Isus reče svojim roditeljima: „Zar niste znali da mi je boraviti u kući Oca mojega.“ Oni nisu razumjeli što im je govorio. Marija je, međutim, sve te događaje brižno čuvala u svom srcu.
U euharistiji Isus ispunja svoje obećanje da nas vodi Ocu.
Molimo da budemo svjesni Boga i njegove ljubavi u svim našim nevoljama i kušnjama.


ŽALOSNA OTAJSTVA
(utorak i petak)
Krist nas oslobađa od naših grijeha objavljujući nam, s križa, bezgraničnu ljubav Božju. U Lurdu, Marija nas poziva na pokoru i molitvu za grešnike.

1. Agonija u Getsemanskom vrtu
Isus reče: „Budni budite i molite da ne padnete u napast.“
U euharistiji Isus postaje naš posrednik s Ocem.
Zajedno s Marijom molimo Oca da budemo vjerni i poslušni njegovoj volji.

2. Mučenje na dvoru
Pilat reče: “Ovaj ništa nije učinio što zaslužuje smrt. Išibat ću ga i pustiti.” Vojnici su mučili Isusa.
U euharistiji Isus nam pokazuje vrijednost patnje za ljubav i iz ljubavi.
Zajedno s Marijom molimo za sve bolesne koji trpe u svome tijelu.

3. Trnova kruna
Krist Kralj je ismijavan i izrugivan.
U euharistiji Isus nam pokazuje potpunu poniznost samog sebe okrunivši nas svojom ljubavlju.
Zajedno s Marijom molimo se Ocu za one koje društvo ne shvaća i odbacuje.

4. Isus nosi križ
Narod je sve promatrao. Članovi Velikog vijeća i vojnici rugali mu se. Oče, ne uvedi nas u napast.
U euharistiji Isus dobivamo milost da nadvladamo kušnje.
Molimo za one koji se bore s kušnjama.

5. Razapinjanje
Isus moli: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!”
Isus nosi križ do mjesta kazne. U euharistiji Isus nam daje snagu nositi naše križeve.
Zajedno s Marijom molimo za one koji su dovedeni u iskušenje malodušnosti i očaja, molimo za grešnike.


SLAVNA OTAJSTVA
(srijeda i nedjelja)
Krist – jučer, Krist – danas, Krist – za svu vječnost.
U Lurdu zajedno idemo prema svjetlu uskrslog Krista.

1. Uskrsnuće
Raduj se, Djevice Marijo, Isus, tvoj Sin, uskrsnuo je kako je rekao.
U euharistiji Isus ispunja svoje obećanje da će biti naše uskrsnuće i naš život.
Molimo za one koji ne vide smisao u svome životu.

2. Uzašašće našega Gospodina u nebo
Raduj se, Djevice Marijo, Isus tvoj Sin otišao je Ocu da pripremi mjesto za nas.
U euharistiji Isus ispunja svoje obećanje da će biti hrana za vječni život.
Molimo za sve koji nisu sposobni vjerovati u stvarnost vječnog života.

3. Silazak Duha Svetoga nad apostole
Raduj se, Djevice Marijo, Duh ljubavi šalje nas navještati Radosnu vijest siromasima.
U euharistiji Isus ispunja svoje obećanje da nas učini jedno Tijelo u Duhu Svetom.
Molimo da možemo biti istinski svjedoci Evanđelja onima koji slušaju naše riječi.

4. Uznesenje djevice Marije u nebo
Raduj se, Djevice Marijo, jer si našla mislot kod Boga. Blaženi koji vjeruju.
U euharistiji mi slavimo smrt i uskrnuće Kristovo sve dok se ne pojavi u slavi.
Molimo za one koji traže, sumnjaju i koji se nalaze na rubu očaja.

5. Krunjenje Marije u nebu
Raduj se, Djevice Marijo, Duh Božji skupit će u jednu obitelj sve narode zemlje. Marija reče: Bog milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Odsad će me ‘blaženom zvati’ svi naraštaji.“
U euharistiji Isus okuplja ljude iz svakog naroda, jezika i načina života oko jednog stola.
Molimo za mir u našim obiteljima, našim zajednicama i među narodima.


OTAJSTVA SVJETLA
(četvrtak)
Krist je put, istina i život. On nas vodi prema Ocu.
Marija nas prati na tom putu.

1. Krštenje Gospodnje u Jordanu
„Ti si Sin moj, Ljubljeni; moja milost počiva na tebi.“
U euharistiji je punina milosti skrivena u obliku kruha.
S majkom Marijom u potpunosti ostvarimo sliku djece Božje.

2. Svadba u Kani
„Marija reče slugama: Učinite štogod vam kaže.“
U euharistiji je očitovana Isusova poslušnost Ocu.
Kao Marija činimo štogod nam Gospodin kaže.

3. Isus navješta kraljevstvo Božje
Isus reče: “Obratite se i vjerujte Evanđelju.“
U euharistiji je sadržana milost obraćenja.
U Lurdu i svugdje drugdje Marija nas poziva na obraćenje. Poslušajmo njezin poziv.

4. Preobraženje
Petar reče: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti.“
U euharistiji se klanjamo Kristu i preobražavamo u njega.
Kao Marija, dopustimo sebi da nas Duh Sveti preobrazi.

5. Isus nam daje Euharistiju
Isus nam reče: „Ovo činite meni na spomen.“
U euharistiji primamo Krista i subličujemo se njemu, a ne svijetu.
Kao Marija budimo ujedinjeni u Kristovu spasenjsku muku i uskrsnuće.

Zdravo Kraljice
Zdravo Kraljice, majko milosrđa,
živote, slasti i ufanje naše, zdravo.
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo
tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, zagovornice naša,
one svoje milostive oči na nas
te nam poslije ovoga progona
pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje,
o blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!

Litanije naše Gospe Lurdske

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, usliši nas.
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju Svijeta, Bože.
Duše Sveti, Bože.
Sveto Trojstvo, jedan Bože.
Sveta Marijo, moli za nas.
Sveta Bogorodice,
Majko Kristova,
Majko našeg Spasitelja,
Naša Gospo Lurdska, pomoćnice kršćana,
Naša Gospo Lurdska, izvore ljubavi,
Naša Gospo Lurdska, majko siromašnih,
Naša Gospo Lurdska, majko hendikepiranih,
Naša Gospo Lurdska, majko siročadi,
Naša Gospo Lurdska, majko svih ljudi,
Naša Gospo Lurdska, majko svih naroda,
Naša Gospo Lurdska, majko Crkve,
Naša Gospo Lurdska, prijateljice osamljenih,
Naša Gospo Lurdska, utjeho žalosnih,
Naša Gospo Lurdska, utočište beskućnika,
Naša Gospo Lurdska, vodiljo putnika,
Naša Gospo Lurdska, okrepo slabih,
Naša Gospo Lurdska, utočište grješnika,
Naša Gospo Lurdska, utjeho patnika,
Naša Gospo Lurdska, pomoćnice umirućih,
Kraljice neba,
Kraljice mira,
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.

Pomolimo se.
Podaj nama, svojim slugama,
molimo te Gospodine Bože,
da uživamo trajno zdravlje duha i tijela.
Po slavnom zagovoru Blažene Marije vazda Djevice,
oslobodi nas od svake žalosti
da uživamo vječnu sreću
Po Kristu, Gospodinu našemu.
Amen.

Voda
U četvrtak 25. veljače 1857. Gospa je rekla Bernardici: „Idi do izvora i napij se vode te se tamo operi“. Ne videći nikakvu vodu u blizini, otišla je u Gave. Ali ona je pokazala prstom da idem ispod stijene. Tamo sam našla prljavu vodu, tako malo da sam imala poteškoću uzeti je sa dlanom svoje ruke. Triput sam je bacila jer je bila tako prljava. Tek sam uspjela iz četvrtog puta.“ Evanđelja bilježe slijedeću scenu: “Isus dođe u samarijski grad zvani Sikar, blizu zemljišta koje dade Jakov sinu svome Josipu. I Isus umoran od puta sjedio je na zdencu. (…) Tko god pije od te vode, opet će ožednjeti. A tko pije od vode koju ću mu ja dati, sigurno neće nikad ožednjeti. Štoviše, voda koju ću mu dati postat će u njemu izvorom one vode što struji u život vječni.“ (Iv 4-6.13-14 ) Lurdska voda je simbol ove „žive vode“ koju daje Isus.

Stijena
Bilo je to u Masabjelskoj spilji kad je Bernardica Soubirous vidjela blaženu Djevicu Mariju na 18. ukazanje. Biblija nam govori kako je Bog stijena. On je stijena na koju se mogu pouzdati. „Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!“ Ps 18(17)

Svijetlo
Danju i noću, ljeti i zimi, svijeće gore u Grottu. Svijeća je svijetlo vjere. Ovo je svjetlo Kristovo. „Ja sam svijetlo svijeta. Tko mene slijedi neće hoditi u tami nego će imati svjetlost života.“ (Iv 8,12)

Mnoštvo
Mnogo ih je, dolaze iz svakog plemena i naroda. Mali broj hodočasnika na samom početku sada je dosego broj od 6 milijuna. Lurd je istinsko iskustvo Crkve, zajedničko okupljanje cijele raštrkane djece Božje.

Bolesni
Sve od izliječenja Cathrine Latapie (01. ožujka 1858.) mnogi idu prema Lurdu, nastojeći oko fizičkog izliječenja, ali nadasve duhovnog ozdravljenja, povratiti snagu i suočiti se s unutarnjim mirom.