BIBLIJSKO SHVAĆANJE BRAKA I OBITELJI |
Dr. Domagoj Runje (Sažetak predavanja održanog za vjeroučitelje na Katehetskoj ljetnoj školi u Splitu 26. kolovoza 2010.) . Budući da svako čitanje Biblije treba uzeti u obzir dugu i složenu povijest nastanka i tumačenja biblijskih tekstova, nužno se odmah na početku ograditi od svake preuzetnosti koja bi pretendirala na to da je u jednom predavanju moguće iscrpiti sve što Biblija kaže o nekoj određenoj temi. Tako je i s temom braka i obitelji. Ipak, da bi nam pogled u to tematsko polje bio što širi i obuhvatniji, promatrat ćemo biblijsko shvaćanje braka i obitelji s dvije strateške točke biblijskog teksta, a to su početni tekstovi Staroga i Novoga zavjeta. . Stari zavjet (Knjiga Postanka) - u središtu su muškarac i žena - Temeljne odrednice biblijskog shvaćanja braka dane su u izvještajima o stvaranju prvoga ljudskoga para, Adama i Eve, koji se samorazumljivo smatraju prvim mužem i ženom. U prvom izvještaju o stvaranju čovjeka (1,26-31), ističu se dva temeljna elementa njihova bračnoga zajedništva:
Kao svojevrsna nadopuna prvomu drugi se izvještaj o stvaranju čovjeka (Post 2,4-25) usredotočuje na međusobni odnos muškarca i žene, i na njihove posebnosti. U duhu vremena i mentaliteta u kojem je tekst nastao polazi se iz muške perspektive. Tako je i u kronološkom redu stvaranja prednost dana muškarcu, ali se time zapravo ističe njegova nedovršenost i osamljenost. Ona je toliko velika da i sam Bog, čija bi prisutnost trebala u potpunosti ispuniti čovjekovu potrebu za drugim, kaže: „Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on“ (Post 2,18). Iako je Bog tu, čovjek nema nikoga tko bi bio u potpunosti kao on. Stoga iz čovjekova rebra Bog stvara ženu. U tom slikovitom opisu stvaranja žene izriču se daljne temeljne odrednice biblijskog shvaćanja braka:
Naime, dok su Adam i Eva živjeli u okolnostima potpune upućenosti jedno na drugo, stvari se iz naraštaja u naraštaj kompliciraju. S rađanjem djece pojavljuje se briga oca i majke za njihovu budućnost što uključuje i njihov budući brak. Postavlja se pitanje dopuštenih i nedopuštenih brakova s obzirom na krvno srodstvo i pripadnost vjerskoj zajednici. Pojavljuju se problemi neplodnosti, poligamije i rastave. Nižu se slučajevi nevjere, preljuba, vanbračnih odnosa i sl. Jednom riječju, ideal bračnoga života koji počiva na apsolutno monogamnoj vezi stavljen je na kušnju samim postojanjem drugih muškaraca i žena. O čitavoj toj problematici Biblija govori na vrlo suptilan način. Uzmimo za primjer poligamiju. Ona se prvi put pojavljuje u Kajinovoj lozi tj. kod Lameka koji se oštrim riječima obraća svojim dvjema ženama Adi i Sili (Post 4,23-24), dok su praoci iz Šetove loze iz koje potječe pravednik Noa monogamni (Post 7,7). Praoci poput Abrahama, Mojsija i Jakova itd. imali su više žena, ali su njihovi poligamni brakovi uvijek povezani s problemima u obiteljskim odnosima. Možemo stoga reći da se u Starome zavjetu pojava poligamije jednostavno evidentira i naizgled ne osuđuje. Štoviše u sinajskom zakonu ona je, kao i rastava braka, legalizirana i regulirana (Pnz 21,15-17; 24,1-4). No, ni poligamija ni rastava time nije nipošto preporučena, nego je kroz čitav Stari zavjet uvijek kao ideal ostao monogamni brak u međusobnoj vjernosti jednoga čovjeka i jedne žene (usp. Mal 2,10-16, kao posljednju knjigu SZ-a). . Novi zavjet (Evanđelje po Mateju – „Knjiga rodoslovlja“) - u središtu je dijete - Dok je početak Staroga zavjeta obilježen stvaranjem prvoga ljudskoga bračnoga para, Novi zavjet počinje rođenjem djeteta. Točnije, Novi zavjet počinje evanđeljem po Mateju, a ono Isusovim rodoslovljem (Mt 1,1-17). Tako je rođenje Isusa Krista stavljeno u kontekst jedne konkretne ljudske obitelji, ali i s jednom velikom neobičnošću: ističe se njegovo djevičansko začeće. Josip, muž Isusove majke Marije, zapravo nije njegov biološki otac (Mt 1,18), a sama majka ostala je, kako to kažu kasniji teološki izrazi, djevica i prije poroda i u porodu i poslije poroda. Takvi vjerski sadržaji i izričaji nadilaze uobičajeni način razmišljanja i ljudskog iskustva. No, teološko promišljanje uočava njihovu unutarnju logiku i posljedice za praktične životne stavove. Navodimo dva važna elementa.
Na koncu, u analizi biblijskog shvaćanja braka i obitelji, ne može se mimoići činjenica, da sam Isus nije bio oženejn te da nije zasnovao obitelj. No, to nipošto ne znači da je time umanjio vrijednost braka i obitelji. Naprotiv, upravo zdrave obiteljske odnose Isus uzima kao paradigmu zajedništva sa svojim učenicima: „I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka." (Mt 12,49-50; par. Mk 3,31-35; Lk 8,19-21).
|
Najave
************
Vinjani: Izborni kapitul OFS-a
************
************
Zbog tehničkih problema
s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,
molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:
provincijalat.franjevaca@gmail.com
Pretraži sadržaj
Aktualno
KAPITUL UNDER TEN
FRANJEVAČKI BOGOSLOVI
**********************
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Posjetitelji
![]() | Danas | 1452 |
![]() | Ovaj mjesec | 33663 |
![]() | Ukupno | 7325526 |