U izdanju Zbornika "Kačić" izašla je knjiga "Klerici u zakonodavstvu Katoličke Crkve" koju je napisao prof. dr. sc. fra Jure Brkan, umirovljeni redovni profesor kanonskoga prava, predavač na poslijediplomskom studiju KBF-a u Splitu. Recezenti su bili prof. dr. sc. Matija Berljak i prof. dr. sc. Nikola Škalabrin.

U knjizi su obrađeni posvećeni službenici ili klerici. Knjiga će pomoći da bude jasniji način života klerika u Crkvi i svijetu: njihovo školovanje, upis ili ispis iz partikularne Crkve, prava i obveze te gubljenje kleričkog staleža i njihovo ponovno primanje. Klerici služe u Crkvi i svijetu u osobi Isusa Krista, odnosno u ime Crkve koja je majka i učiteljica.

Knjigu je uredio fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, a autor ju je posvetio franjevcima i svećenicima fra Jerku Ćaleti i fra Miji Ćaleti. 

.

.

PREDGOVOR

Budući da sam već objavio dvije knjige o Kristovim vjernicima (christifideles) prema Zakoniku kanonskoga prava iz 1983.: 1. Obveze i prava vjernika laika (2005.), 2. Ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života (2007.), a ovom knjigom 3. Klerici u zakonodavstvu Katoličke Crkve (2012.) želim pridonijeti ispunjavanju praznine na hrvatskom jezičnom području, kada je u pitanju Kanonsko pravo latinske Crkve o posebnim staležima u Crkvi Kristovoj. Knjiga nadopunja obradu obveza i prava svih staleža Katoličke Crkve, tj. Božjega naroda: laika, klerika i članova ustanova posvećenoga života. Svrha bi mojih knjiga iz područja tumačenja kanonskoga prva bila dvostruka: 1. pridonijeti razumijevanju Zakonika iz 1983. u kojem je nauk Drugoga vatikanskog sabora donekle prenesen na kanonistički govor, i 2. pravna i pastoralna pomoć primjene crkvenih propisa u konkretni život Katoličke Crkve, što zajedno doprinosi pokušaju uzdizanja crkveno-pravne kulture vjernika na hrvatskom jezičnom području.

Pravno-egzegetskom metodom obradili smo posvećene službenike (klerike), posebno ministerijalno svećeništvo i đakone kojima je glavna uloga »evanđeosko svjedočenje« Isusa Krista u Crkvi i svijetu. Dok svećenici (biskupi i prezbiteri) djeluju u osobi Krista Glave i Pastira - in persona Christi agere - dotle đakoni, iako ne djeluju in persona Christi djeluju, »prema pravnim propisima«, u ime Crkve. Klerička je uloga u Crkvi i svijetu: poučavanje, posvećuje i upravljanje Božjim narodom što, biskupi i prezbiteri, držeći se crkvenog nauka, čine »in persona Christi« - u Kristovoj osobi (LG, 10).

Prezbiteri i biskupi ne predstavljauju Krista samo kao pravni zastupnici nego također i u sakaramentalnom smislu predstavnici su Krista i uprisutnjuju ga u crkvenoj zajednici. Svećenici su Kristovi opunomoćnici u Božjemu narodu; oni su znak, »sakrament« u Crkvi i svijetu i »nastavljači Kristova poslanja«. Predstavnik nije izjednačen s onim koga predstavlja. U tom smislu, staru izreku »sacerdos - alter Christus« trebalo bi izbjegavati. Jedno je znak (sakrament), a drugo je ono što znak označava. Svećenik predstavlja i svjedoči za Krista koji je »Gospodar Crkve« - jedini Gospodin. Teološki govoreći svećenik predstavlja Krista na temelju službe koja mu je udijeljena sakramentalnim ređenjem ili biskupskim posvećenjem te kanonskim poslanjem. Svećenička služba ne dolazi samo po ređenju. Ređenje je conditio sine qua non kako bi svećenik pravilno vršio svoju službu u crkvenoj zajednici, u ime Krista i Crkve. Svećenik se treba pripremiti za svećeničku službu - živjeti svećeničku službu - vršiti obveze i prava iz svećeničkoga, odnosno kleričkog staleža.

Dok u knjizi obrađujemo neke kanone egzegetsko-pravnom metodom, ne zaboravljamo na teološke refleksije te datosti iz crkvene povijesti (Predaje), posebno one koja se nalazi u pojedinim crkvenim zakonima prije 1983. godine.

O klericima s pravnog gledišta na stranim jezicima ima mnogo literature, a nažalost, na hrvatskom jeziku čitalac može samo vidjeti prijevod Zakonika iz 1983. za latinsku Crkvu, Zakonik kanona Istočnih Crkava iz 1990, dokumente II. vatikanskoga sabora i one nakon sabora te Katehizam Katoličke Crkve.

Pri obradi ove knjige imat ćemo u vidu dvijetisućljetnu zakonodavnu predaju Kristove Crkve odakle i kanonsko pravo dobiva legitimitet kao teološka disciplina - locus theologicus - u kojemu se očituje razvoj Crkve Božje koja se pojavljuje na ovoj zemlji kao Božji narod, kao svojevrsno društvo različito od svih ljudskih društava. Pri razumijevanju kanona treba razum, volja i vjera u Crkvu. Kanonsko pravo proizlazi iz zajedništva Crkve kao posebnog društva. Ta Crkva, na ovome svijetu sazdana i uređena kao društvo, opstoji u Katoličkoj Crkvi (subsistit in Ecclesia catholica) kojom upravlja Petrov nasljednik i biskupi s njim u zajedništvu (kan. 204, § 2). Klerici su posebni stalež u Crkvi - hijerahija Katoličke Crkve.

Ova teološko-pravna obrada kanona jasno pokazuje način života klerika, školovanje, upis ili ispis iz partikularne Crkve (biskupije), obveze i prava te gubljenje kleričkog staleža i ponovno primanje, kada nađu dobrohodnog biskupa. Govor je, naime, o posvećenim službenicima, klericima (đakoni, prezbiteri i biskupi) koji se posebno posvećuju u službi Bogu, Crkvi i ljudima.

Ovim trima knjigama, svojevrsnom trilogijom, zaokružio sam općenitu obradu svih vjernika i staleža u Katoličkoj Crkvi, i to pod pravnim vidom i time produbio shvaćanje o poslanju članova Božjega naroda u Crkvi i svijetu. Bez osjećanja s Crkvom, osjećanja u Crkvi i osjećanja Crkve, nije uopće moguće shvatiti kanone koje tumačimo u ovoj knjizi. Tiskajući knjigu nastojao sam pridonijeti boljitku kleričkoga života kako bi svi klerici bili vjerni svojoj karizmi uz poštivanje i poslušnost vrhovom svećeniku i svaki svojem ordinariju.

Zahvaljujem svima koji su na bilo koji način pridonijeli da ova knjiga bude ovakva kakvu je imate u rukama.

Jure Brkan

.

SADRŽAJ

• POSVETA
• PREDGOVOR
• KRATICE
• POSVEĆENI SLUŽBENICI ILI KLERICI
• Uvod 

.

POGLAVLJE I.

ODGOJ I OBRAZOVANJE KLERIKA

Uvod

1. Dužnost i isključivo pravo Crkve da odgaja one koji su određeni za svete službe

2. Posebna briga za promicanje kleričkih zvanja

3. Odgojna i obrazovna mjesta za klerike

• a) Mala sjemeništa
• b) Velika sjemeništa
• c) Posebene kuće za pripravnike na trajni đakonat

4. Pravna osobnost sjemeništa

5. Rektor, vicerektor, ekonom, nastavnici, ispovjednik, duhovnik

6. Primanje u sjemenište

7. Uredba o svećeničkom odgoju i obrazovanju za svaki narod

• a) Posebni red u sjemništu
• b) Duhovni odgoj i obrazovanje pitomaca u sjemeništu

8. Posebne odrednice duhovne formacije pitomaca u sjemeništu

• a) Potrebna duhovna sredstva
• b) Odgoj za celibat

9. Doktrinalna formacija pitomaca

• a) Sadržaj i svrha doktrinalne formacije
• b) Učenje jezika

10. Trajanje filozofskih i teoloških studija

• a) Filozofska izobrazba
• b) Teološka izobrazba
• c) Služba nastavnika
• d) Kordinacija različitih disciplina

11. Pastoralna formacija

• a) Teorijski i praktični odgoj i obrazovanje
• b) Posebno poučavanje onoga što se odnosi na svetu službu i potrebe Crkve 
• c) U studentima odgajati osjećaj crkvenosti i briga biskupa u tom smislu
• d) Praktične vježbe za vrijeme studija, posebno za vrijeme praznika

12. Biskupova obveza upravljati sa sjemeništem

13. Posebne obveze rektora

14. Izuzeće sjemeništa od upravne vlasti župnika

15. Gospodarske potrebe sjemeništa

16. Neke posebne odredbe za ređenike

• a) Završetak studija u velikom sjemeništu
• b) Kanonska dob 

.

POGLAVLJE II.

UPIS KLERIKA ILI INKARDINACIJA

Uvod

1. Povijesni pregled crkvene ustanove inkardinacije

2. Zakonodavac ne dopušta klerike »bez poglavara« ili lutalice

3. Zakonik predviđa tri vrste inkardinacije

4. Inkardinacija izvedena »ipso iure«

5. Uvjetovana inkardinacija »ad liceitatem«

6. Uvjetovana ekskardinacija

7. Prelazak klerika u drugu partikularnu Crkvu

8. Ekskardinaciju i inkardinaciju ne može dati dijecezanski upravitelj osim uz određene uvjete 

.

POGLAVLJE III.

OBVEZE I PRAVA KLERIKA

Uvod

1. Poštovanje i poslušnost vrhovnom svećeniku i svome ordinariju

2. Obveza primanja crkvenih službi

3. Kleričko jedinstvo i suradnja te promicanje poslanja laika

• a) Preporuka bratskog zajedništva među klericima
• b) Neka klerici priznaju i promiču poslanja laika

4. Nastojanje klerika oko savršenosti i svetosti

5. Trajna i potpuna uzdržljivot u celibatu

6. Kleričko udruživanje

• a) Pravo na udruživanje svjetovnih klerika
• b) Preporučena i nespojiva udruženja klerika 
• c) Zabrana udruženja koja su nespojiva s kleričkim staležom 

7. Nastavak studija nakon ređenja i neka slijede sigurni nauk

8. Preporuka zajedničkoga života

9. Pravo na pravičnu plaću i društvenu skrb

10. Upotreba vremenitih dobara za dolično uzdržavanje

11. Obveza prebivališta i praznici

12. Crkvena odjeća

13. Zabrane za sve klerike

• a) Zabrana onoga što ne dolikuju kleričkom staležu
• b) Zabrana baviti se špekulantskim poslovima ili trgovinom
• c) Zabrana aktivnog sudjelovanja u političkim strankama i uporavljanja sindikalnim društvima

14. Trajne đakone ne obvezuje neki određeni propisi koji se odnose na druge klerike

15. Zabrana dobrovoljnog prihvaćanja vojne službe 

 .

POGLAVLJE IV.

GUBITAK KLERIČKOG STALEŽA

Uvod

Članak 1. SVETI RED SE NIKADA NE MOŽE IZGUBITI

Članak 2. KLERIČKI STALEŽ SE MOŽE IZGUBITI

1. Sudska presuda ili administrativna odluka o nevaljanosti svetoga reda

2. Valjano pobijanje svetoga ređenja

3. Kamo i kome se mora poslati tužba

4. Posebni sudski postupak

• a) Sudjelovanje branitelja svetoga reda
• b) Nakon druge jednake presude o potvrdi ništavosti klerik gubi sva prava i obveze koja su vlastita kleričkom staležu

5. Zakonito izrečena kazna otpuštanja

Kazneni postupak

1. Prethodna istraga

2. Savjetovanje ordinarija s dvojicom sudaca ili drugim pravnim stručnjacima

3. Rješenje slučaja pravično i pošteno

4. Promicatelj pravde podnosi tužbu protiv klerika određenom sudu

5. Oslobođenje od optužbe i proglašenje klerika nedužnim

6. Zahtjev od sudca da ima moralnu sigurnost donijeti presudu

7. Priziv

8. Zakoni koje treba u kaznenoj parnici primijeniti

9. Moralno i pravno pravo klerika

10. Kazneni otpust iz kleričkog staleža ne može se ustanoviti krajevnim zakonom

11. Tužba za naknadu štete

12. Posebni slučajevi kada klerik može izgubiti klerički stalež sudskom presudom ili izvansudskom odlukom

13. Šest slučajeva kada klerik može sudskim putem izgubiti klerički stalež

Članak 3. GUBITAK KLERIČKOG STALEŽA OTPISOM APOSTOLSKE STOLICE

Članak 4. GUBITAK KLERIČKOG STALEŽA OPROSTOM OD CELIBATA

Članak 5. POSLJEDICE KOJE PROIZLAZE IZ GUBITKA KLERIČKOG STALEŽA

Članak 6. OTPIS O PONOVNOM UPISU U KLERIČKI STALEŽ 

 .

DODATCI

• DODATAK I.
• PISMO KONGREGACIJE ZA KLERIKE
• DODATAK II.
• USPOREDNI KANONI CRKVENIH ZAKONIKA IZ 1983. i 1917.
• DODATAK III.
• USPOREDNI KANONI ZAKONIKA IZ 1983. I DOKUMENATA II. VATIKANKOGA SABORA  

BIBLIOGRAFIJA

1. Izabrani izvori
2. Izabrana literatura

POGOVOR

CLERICS IN THE CATHOLIC CHURCH LAWS (Summary)

STVARNO KAZALO

IZDANJA ZBORNIKA »KAČIĆ«

SADRŽAJ 

.

Summary

CLERICS IN THE CATHOLIC CHURCH LAWS

This book deals with Sacred ministers or Clerics in the legislation of the Latin Church (Cann. 232-293) who have been studied according to a legal and exegetical method and norms of the Code of Cannon Law from 1983. Firstly, it is pointed out that the Catholic Church consists of three different classes: the lay Christian faithful, clerics and members of the institutes of consecrated life. This classification of the Christian faithful in the Church is based on the Sacrament of Baptism and the Holy Order , but also on vows or other sacred relations. The book focuses on clerics and they are: deacons, presbyters and bishops. According to the present Church Law, having been ordained to the Holy Order of Deacons, the Christian faithful becomes cleric. The book points to it as a new discipline in the Church.

Through the Church history as well as according to the Code of Cannon Law from 1917, all clerics were not ordained deacons, presbyters or bishops. Cleric was Christian faithful who had received the first tonsure, which was a special rite prior to ordination to the priesthood, and only a baptized man. All Christian faithful are equally dignified but they differ according to their work and services. Not all of them are able to perform the duties required by their Holy Order. Only the sacred ministers called clerics are entitled to perform them in the Church. Lay persons can cooperate with the Church authorities in the administration according to the norm of law.

The Church of Christ has ever taken into account to up-bring and educate its ministers in order to understand and deliver the sacraments properly and to announce the Word of God to each being, differing virtues from imperfections correctly. Therefore, it has had special institutions for upbringing and education: major or minor seminaries, universities and faculties established for education of the Sacred ministers. These institutions have been designated for instruction in Sacred Scripture, the Law, the philosophical, theological and pastoral instructions of those who are to serve the Church in particular (Cann.232-264). According to the Church laws there could not be a cleric vagabond (clericus vagus) i.e. cleric who is not member of some institute of consecrated life.

The incardination and excardination of clergy are regulated by the norms of law (Cann.265-272). The obligations and rights of clerics (Cann.273-289) have been elaborated particularly. Therefore, a detailed introduction is followed by an explanation of (Can.273) referring to Clerics who are bound by a special obligation to show reverence and obedience to the Supreme Pontiff and their own ordinary. Importance is also given to (Can.274) regulating that only clerics can obtain offices for whose exercise the power of orders or the power of ecclesiastical governance is required. Can.275 points out that clerics are to be united among themselves by a bond of brotherhood and are to strive for cooperation with the lay persons. Their cooperation is especially required after the Second Vatican Council and is particularly highlighted in this book. In order to be able to pursue their perfection they are to nourish their spiritual life from the two-fold table of Sacred Scripture and the Eucharist. According to the low of the Latin Church all clerics are bound to the state of celibacy. The discipline of celibacy is regulated according to the Church heritage and canons promulgated at special Synods, the first being the Synod of Elvire (325) and by popes.

Special attention is given to the right of secular clerics to associate with others but to refrain from associations whose purpose cannot be reconciled with the obligations proper to the clerical state. As any other profession the clerical one requires lifelong learning. Clerics deserve remuneration, consistent with their condition and function, which is provided in the fund. Clerics are to wear suitable ecclesiastical garb and to have residence. The book points out that they are to refrain completely from all those things which are unbecoming to their state ; they are prohibited from conducting business or trade personally or through others, for their own advantage or that of others; they are not to have an active part in political parties, in governing labor unions, and to volunteer for military service without the permission of their ordinary.

Legal procedures regarding loss of the clerical state are also elaborated. According to the norm of law a cleric loses the clerical state either by a judicial sentence or administrative decree. However, loss of the clerical state does not implicitly include loss of sacred ordination which never becomes invalid. Therefore, a cleric who loses the clerical state cannot be enrolled among clerics again except through a rescript of a bishop who is willing to receive him. A detailed bibliography divided into sources and references is placed at the end of the book as well as translation »The letter of the Congregation of Clerics « from April 18, 2009. An index and a table of contents are provided to ease researching the book. By this book the author has completed his study of the Church classes: the lay Christian faithful, clerics and members of the institutes of consecrated life contributing this way to canonical culture in a Croatian speaking territory.

Translated by Angelina Gašpar