Na međunarodnom simpoziju o bioetici, koji je održan u Kushiro (Japan) od 28. do 31. kolovoza 2013., sudjelovao je prof. dr. sc. fra Luka Tomašević, profesor na KBF-u Sveučilišta u Splitu.

Predavanje „Eubiosia: Bioethics of Care and Rehabilitation“ održali su prof. dr. sc. Luka Tomašević i mr. sc. Ana Jeličić, asistentica na katedri za ekonomske i humanističke znanosti u forenzici Sveučilišta u Splitu.  Na početku izlaganja naglasili su kako je zahvaljujući bioetičkom senzibilitetu u svijetu razvijena svijest da o životu valja razgovarati sa svima koji imaju što reći, kao i o kvaliteti života kako bi svi zajedno mogli graditi kulturu života i pokušati ostvariti dobar život (eubiozija). Drugim riječima „oblikuje se moralna svijest“ o vrijednosti života, njegovu očuvanju kao i nerazdvojna veza između života i slobode. Onamo gdje se vrijeđa život, vrijeđa se i sloboda. Pogotovo nam je važna etička dimenzija danas kad su se pojavili vidni bioetički problemi bolesnih, hendikepiranih i starijih osoba kao i njihova dostojanstva.

U nastavku predavanja istaknuto je kako rješavati probleme tih osoba, nisu pozvani samo liječnici, medicinske sestre i socijalni djelatnici, već svi ljudi i čitavo društvo. Svi bismo morali služiti životu i skrbiti o njemu. Služenje životu jest osnovna vrednota i načelo bioetike skrbi što je mi nazivamo eubiozija. Eubiozija je jedan od novijih termina kliničke bioetike što ga je prvi uporabio prof. dr. Franco Pannuti 1978. godine, a označuje „kvalitetu kojom se označava dostojanstvo života ili „dobar život“ što znači „život u dostojanstvu od prvog do posljednjeg daha“. Pojam se sastoji od dvije grčke riječi (eu - dobar + bios-život), a navedeni profesor ga je postavio kao osnovni princip solidarnosti.

Eubiozija je tako postao i kulturološki pojam, tj. postao je neka vrst  kulture života koji nije ostao samo medicinski i bioetički pojam, već je postao i teološko-filozofski koji označava zauzimanje za poštivanje i zaštitu života. Sam pojam kulture života u suvremenu misao je uveo pok. papa Ivan Pavao II. koji ga je prvi put izgovorio na svom putovanju u SAD-u 1993. Kao i u enciklici  Euangelium vitae iz 1995. Godine. Izraz kultura života bio je spomenut i u američkoj politici. Prvi put spomenuo ga je bivši američki predsjednik George Bush za vrijeme predsjedničke kampanje 3. listopada 2000. godine.

Autor ga uvodi u kliničku bioetiku za sam pojam skrbi, vrjednote života i ljudsko dostojanstvo, nadasve u procesu rehabilitacije. Riječ je dakle, o životu i njegovoj vrijednosti od začeća do smrti, što nužno uključuje medicinsku bioetiku, medicinsku skrb, ali i rehabilitaciju i palijativnu skrb. To znači da pojam uključuje sve vrjednote života koje valja osigurati svim ljudima za vrijeme trajanja procesa rehabilitacije ili kroz čitavi njihov život. Stoga u bioetiku valja nužno uvesti i terapeutsku dimenziju, posebice osoba u rehabilitacijskom procesu. To nije samo opcionalno opredjeljenje pojedinca, već stav cijeloga društva, zaključili su predavači.

Na simpoziju su iz Hrvatske još sudjelovali profesor na Institutu za oceanografiju i ribarstvo  prof. dr. sc. Ivan Katavić koji je održao predavanje na temu „Climate changes and their implications for marine ecosystem“.

Profesorica na sveučilištu u Rijeci prof. dr. sc. Gordana Pelčić održala je predavanje „Children in disaster situations“.

Prof. dr. sc. Naoki Morishita, predsjednik međunarodnog društva za bioetiku, na kraju je zahvalio svim sudionicima  konferencije o bioetici i izrazio nadu da bi mogao započeti uskoro i međunarodni studij o bioetici. (ana)