Moliti sa svetim Franjom |
Danas, 1. listopada 2015. listao sam crkvene tjedne novine biskupije München-Freising koje su tiskane s nadnevkom za 4. listopada 2015. Na naslovnici tih novina donesena je slika sv. Franje i naslov "Moliti s Franjom". Ispod naslova stoji napisano: Kako u duhu Sveca iz Asiza možemo moliti, objašnjava nam kapucinski provincijal Marinus Parzinger. Cijeli članak donesen je na str. 31. Ovdje donosim prijevod:
Moliti sa svetim Franjom
Franjo je rođen 1181/82. kao sin trgovca iz Asiza i umro je 3. listopada 1226. blizu Porcijunkule-kapele, prvobitnog mjesta franjevačkog Reda. Kod krštenja je dobio ime Ivan. Ipak, njegov otac koji je usko trgovao i imao kontakte s Francuskom i koji je volio francusku kulturu i način života, prozvao je svoga sina imenom "Francesco" ("mali Francuz").
On je trebao poći roditeljskim stopama i preuzeti jednoga dana trgovinu sa suknom. 1202. godine uvučen je u rat protiv susjednog grada Perugie. Umjesto slave kojoj se nadao i časti za kojom je čeznuo, Franjo je dospio u zarobljeništvo i obolio je. Nakon povratka u svoj zavičaj on više nije znao što bi sa svojim životom. Sve više i više je zapuštao svoje zadaće u roditeljskom poduzetništvu. Nekoliko puta poklanjao je skupe tkanine siromasima i potrebnima. Na taj način je izazvao srdžbu kod svoga oca. 1206. godine došlo je konačno do prekida: pred biskupom Asiza Franjo se odijelio od svoga oca i odrekao se baštine. Sada je "Poverelo" ("mali siromah") započeo novi život: opredijelio se za monaški pokornički ideal, molitvu i strogo odricanje i popravljao je srušene kapele. Uskoro su mu se pridružili drugovi i malo-pomalo nastao je novi Red.
Franjo – čovjek koji moli
Molitva je disanje duše, i ona pripada svakom kršćaninu. Kod sv. Franje jasno je, kako molitva obilježava njegov život i obratno. Niti Franjo niti Klara, oboje utemeljitelji Redova iz Asiza, nisu razvili nauku o molitvi.
Franjo nas ohrabruje, da idemo vlastitim putom, da slijedimo vlastito srce, da budemo budni i otvoreni za Božji nalog.
Franjo se nadahnjuje Svetim pismom. On te riječi primjenjuje na sebe i dopušta da one djeluju na njega. Preuzima djelove iz liturgije i proširuje ih u svojim molitvama. On moli ustrajno u jednostavnim riječima. Predajom je sačuvano da je cijelu noć zazivao Boga: Bog moj i sve moj! – Deus meus et omnia!
Prvi životopisac Toma Čelanski piše: "Nije se samo činilo kao da svojim bićem moli, nego kao da se sav pretvorio u molitvu." Sve što Franjo čini, kako se odlučuje, kako radi i propovijeda, uvučeno je u atmosferu molitve.
Franjo – tražitelj Boga
Život Poverela nezamisliv je bez Boga, točke odnosa njegova života. S prvom braćom on moli malu molitvu poziva: "Gospodine Bože, Oče svetosti, molimo te, da nam radi svoga milosrđa pokažeš, što trebamo činiti." Za što sam ja? Što da počnem sa svojim životom?
Prethodi vrijeme kriza – rat, tamnica, bolest – i tama. Franjo moli za svjetlo na putu. On doživljava kako mu tišina čini dobro. U šumi, u malim, samotnim kapelama bistri mu se pogled, spoznaje sebe u ogledalu svoje duše. U isto vrijeme dobiva pogled za siromašne ljude. Konačno gleda na raspelo u Sv. Damjanu i moli:
"Svevišnji, slavni Bože,
prosvijetli tamu moga srca,
i podaj mi ispravnu vjeru,
jasno ufanje i savršenu ljubav,
mudrost i spoznaju, o Gospodine,
da ispunim tvoj sveti i istinski nalog."
S raspela prima Isusov nalog: "Zar ne vidiš kako se moja kuća ruši, idi i popravi je!"
Upitaj se kod molitve:
Što se ruši, tko trpi, i kako bih ja mogao pomoći?
Život i molitva – Molitva i život
Franjo moli konkretno: kad bi ugledao križ ili crkvu, naklonio bi se i govorio:
"Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste,
ovdje i po svim crkvama tvojim,
koje su po cijelome svijetu,
i blagoslivljamo te,
jer si po svome svetom križu otkupio svijet."
Ako radi, tada je kod njega tako, da pazi kako se duh molitve, i budnosti za Boga ne ugasi. On ne zapada ni u mlitavost ni u stres. Franjo pokazuje svoju radost i zahvalnost. Na brdu Alverni gdje se povukao na duhovne vježbe, slavi Gospodina jednostavnim rječima:
Ti si svet Gospodine,
Bog jedini, koji činiš divna djela.
Ti si jak, ti si velik,
ti si svevišnji, ti si svemoguć,
ti Sveti Oče, kralju neba i zemlje.
Ti si trojstveni i jedini Gospodin,
Bog nad bogovima:
Ti si dobro, svako dobro
najviše dobro,
živi i pravi, Gospodin Bog.
Ti si ljubav, milosrđe;
ti si mudrost, ti poniznost,
ti si strpljivost, ti ljepota,
ti si blagost, ti sigurnost,
ti si spokoj, ti si radost,
ti si naša nada i veselje,
ti si pravda, ti si umjerenost,
ti si sve naše bogatstvo do izobilja.
Ti si ljepota, ti si blagost;
ti si zaštitnik,
ti si naš čuvar i branitelj,
ti si zaklon, ti si rashlada.
Ti si naše ufanje,
ti si naša vjera,
ti si naša ljubav,
ti si sva naša slatkoća,
ti si naš život vječni,
o Gospodine silni i čudesni,
svemogući Bože, milosrdni Spasitelju.
Priredio: Fra Jozo Župić
|
Najave
************
************
Zbog tehničkih problema
s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,
molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:
provincijalat.franjevaca@gmail.com
Pretraži sadržaj
Aktualno
KAPITUL UNDER TEN
FRANJEVAČKI BOGOSLOVI
**********************
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Posjetitelji
![]() | Danas | 1419 |
![]() | Ovaj mjesec | 23811 |
![]() | Ukupno | 7315674 |