Danas, 1. listopada 2015.  listao sam crkvene tjedne novine biskupije München-Freising koje su tiskane s nadnevkom za 4. listopada 2015. Na naslovnici tih novina donesena je slika sv. Franje i naslov "Moliti s Franjom". Ispod naslova stoji napisano: Kako u duhu Sveca iz Asiza možemo moliti, objašnjava nam kapucinski provincijal Marinus Parzinger. Cijeli članak donesen je na str. 31. Ovdje donosim prijevod:

Moliti sa  svetim Franjom

Franjo je rođen 1181/82. kao sin trgovca iz Asiza i umro je 3. listopada 1226. blizu Porcijunkule-kapele, prvobitnog mjesta franjevačkog Reda. Kod krštenja je dobio ime Ivan. Ipak, njegov otac koji je usko trgovao i imao kontakte s Francuskom i koji je volio francusku kulturu i način života, prozvao je svoga sina imenom "Francesco" ("mali Francuz").

On je trebao poći roditeljskim stopama i preuzeti jednoga dana trgovinu sa suknom. 1202. godine uvučen je u rat protiv susjednog grada Perugie. Umjesto slave kojoj se nadao i časti za kojom je čeznuo, Franjo je dospio u zarobljeništvo i obolio je. Nakon povratka u svoj zavičaj on više nije znao što bi sa svojim životom. Sve više i više je zapuštao svoje zadaće u roditeljskom poduzetništvu. Nekoliko puta poklanjao je skupe tkanine siromasima i potrebnima. Na taj način je izazvao srdžbu kod svoga oca. 1206. godine došlo je konačno do prekida: pred biskupom Asiza Franjo se odijelio od svoga oca i odrekao se baštine. Sada je "Poverelo" ("mali siromah") započeo novi život: opredijelio se za monaški pokornički ideal, molitvu i strogo odricanje i popravljao je srušene kapele. Uskoro su mu se pridružili drugovi i malo-pomalo nastao je novi Red.

Franjo – čovjek koji moli

Molitva je disanje duše, i ona pripada svakom kršćaninu. Kod sv. Franje jasno je, kako molitva obilježava njegov život i obratno. Niti Franjo niti Klara, oboje utemeljitelji Redova iz Asiza, nisu razvili nauku o molitvi.

Franjo nas ohrabruje, da idemo vlastitim putom, da slijedimo vlastito srce, da budemo budni i otvoreni za Božji nalog.

Franjo se nadahnjuje Svetim pismom. On te riječi primjenjuje na sebe i dopušta da one djeluju na njega. Preuzima djelove iz liturgije i proširuje ih u svojim molitvama. On moli ustrajno u jednostavnim riječima. Predajom je sačuvano da je cijelu noć zazivao Boga: Bog moj i sve moj! – Deus meus et omnia!

Prvi životopisac Toma Čelanski piše: "Nije se samo činilo kao da svojim bićem moli, nego kao da se sav pretvorio u molitvu." Sve što Franjo čini, kako se odlučuje, kako radi i propovijeda, uvučeno je u atmosferu molitve.

Franjo – tražitelj Boga

Život Poverela nezamisliv je bez Boga, točke odnosa njegova života. S prvom braćom on moli malu molitvu poziva: "Gospodine Bože, Oče svetosti, molimo te, da nam radi svoga milosrđa pokažeš, što trebamo činiti." Za što sam ja? Što da počnem sa svojim životom?

Prethodi vrijeme kriza – rat, tamnica, bolest – i tama. Franjo moli za svjetlo na putu. On doživljava kako mu tišina čini dobro. U šumi, u malim, samotnim kapelama bistri mu se pogled, spoznaje sebe u ogledalu svoje duše. U isto vrijeme dobiva pogled za siromašne ljude. Konačno gleda na raspelo  u Sv. Damjanu i moli:

"Svevišnji, slavni Bože,

prosvijetli tamu moga srca,

i podaj mi ispravnu vjeru,

jasno ufanje i savršenu ljubav,

mudrost i spoznaju, o Gospodine,

da ispunim tvoj sveti i istinski nalog."

S raspela prima Isusov nalog: "Zar ne vidiš kako se moja kuća ruši, idi i popravi je!"

Upitaj se kod molitve:

Što se ruši, tko trpi, i kako bih ja mogao pomoći?

Život i molitva – Molitva i život

Franjo moli konkretno: kad bi ugledao križ ili crkvu, naklonio bi se i govorio:

"Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste,

ovdje i po svim crkvama tvojim,

koje su po cijelome svijetu,

i blagoslivljamo te,

jer si po svome svetom križu otkupio svijet."

Ako radi, tada je kod njega tako, da pazi kako se duh molitve, i budnosti za Boga ne ugasi. On ne zapada ni u mlitavost ni u stres. Franjo pokazuje svoju radost i zahvalnost. Na brdu Alverni gdje se povukao na duhovne vježbe, slavi Gospodina jednostavnim rječima:

Ti si svet Gospodine,

Bog jedini, koji činiš divna djela.

Ti si jak, ti si velik,

ti si svevišnji, ti si svemoguć,

ti Sveti Oče, kralju neba i zemlje.

Ti si trojstveni i jedini Gospodin,

Bog nad bogovima:

Ti si dobro, svako dobro

najviše dobro,

živi i pravi, Gospodin Bog.

Ti si ljubav, milosrđe;

ti si mudrost, ti poniznost,

ti si strpljivost, ti ljepota,

ti si blagost, ti sigurnost,

ti si spokoj, ti si radost,

ti si naša nada i veselje,

ti si pravda, ti si umjerenost,

ti si sve naše bogatstvo do izobilja.

Ti si ljepota, ti si blagost;

ti si zaštitnik,

ti si naš čuvar i branitelj,

ti si zaklon, ti si rashlada.

Ti si naše ufanje,

ti si naša vjera,

ti si naša ljubav,

ti si sva naša slatkoća,

ti si naš život vječni,

o Gospodine silni i čudesni,

svemogući Bože, milosrdni Spasitelju.

Priredio: Fra Jozo Župić