Gospin plač

Gospin plač ili 'Muka Gospodina našega Isukrsta i plač Blažene Djevice Marije matere njegove' u pjesmu je 1753. složio fra Petar Knežević, rodom iz Kapitula kraj Knina, svećenik franjevac, član Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, a Fratar Milovanov – fra Stanko Petrov, svećenik franjevac iste Provincije, preuredio 1951. godine 'Gospin plač' za pučko pjevanje.

Pjevanje ima tri dijela: Uvodno ponukovanje, Muka Gospodina našega Isusa Krista i plač blažene Djevice Marije i Posljednje ponukovanje. U uvodu poziva vjernike da s Gospom oplakuju Kristovu muku i smrt. U drugom – glavnom dijelu opjevana je Kristova muka i Gospine boli od Getsemanskoga vrta do Kristova pogreba na Kalvariji. U zaključnom dijelu pjesnik poziva vjernike da se pokaju za grijehe 'uskrsnuće čekajući'.

Gospin plač, kako vjernici nazivaju Kneževićevu pjesmaricu, bio je složen od 1430 stihova, u osmeračkim kvartinama s rimovanim distisima. Fra Stanko Petrov izostavio je oko 200 stihova, preradio oko 470 stihova i cijeli tekst iz ikavice pretočio u ijekavski izgovor. Kneževićev Plač postao je jedan od načitanijih – najpjevanijih knjiga na hrvatskom jeziku.

 
  • Uvodno ponukovanje
  • Što ste stali, o misnici,
  • Što činite, redovnici?
  • Što se zgodi, jur vidite,
  • Zašto, dakle, ne cvilite?
  • Sad je vrijeme od žalosti,
  • Tuge, plača, čemernosti,
  • Jer Bog, koji sav svi'et stvori,
  • Uhvaćen je da s' umori!
  • Nije vri'eme od pjevanja,
  • Već od tužna uzdisanja,
  • Jer krivine hude naše,
  • Da s' uhvati, uzrok daše.
  • Mi smo, mi smo uzrok svemu,
  • Sama ljubav jest u njemu;
  • Radi nje je smrt podnio,
  • Da bi sve nas otkupio!
  • Puk vaš, dakle, sav skupite
  • I na plač ga probudite,
  • Nek svak znade, da prav gine,
  • Rad' ljubavi, Kralj istine.
  • Stare, mlade i malahne,
  • I da nitko ne ostane;
  • Jer je za sve mučen bio,
  • Sve je krvlju otkupio.
  • Vas pozivlje tužna Mati,
  • Da dođete s njom plakati,
  • Jer će lakše i njoj biti,
  • Ako vidi nas cviliti.
  • Hajd'mo, dakle, da hodimo
  • S Majkom dragom i vidimo,
  • Kud joj Sina u nagosti
  • Vuku, muče bez milosti;
  • Pute Krvlju poštrapane
  • Preko grada na sve strane,
  • Te k njoj plačuć potecimo
  • I ovako svi recimo:
  • Pusti, Majko, nas plakati,
  • U suzama uzdisati,
  • Jer su uzrok naši gri'esi
  • Sveg toga, a ti ni'esi.
  • S gri'ehom smo se mi rodili,
  • Pak smo gri'ešit nastavili,
  • A ti gri'ešna nisi bila,
  • Nit si igda sagri'ešila.
  • Zato plakat pusti nama,
  • Da plivamo u suzama,
  • Ali jer smo mi mlohavi,
  • Ti nas, Majko, ne ostavi.
  • Za gri'ehe se svi kajemo;
  • I tebi se utječemo,
  • Jer budeš li s nama biti,
  • Gri'eh nas neće pridobiti.
  • Gorko plakat svi želimo,
  • I skupa te svi molimo,
  • Da s' ispuni naša želja
  • Plačuć muku Spasitelja!
  • Kad se s gri'eha svi bolite
  • I kad plakat jur želite,
  • Propetoga svi gledajte,
  • A nas pomno poslušajte!
  • Muka Gospodina našega Isusa Krista i plač blažene Djevice Marije
  • Skup pjevača:
  • Vri'eme došlo jur budući,
  • Da Sin Božji - hotijući -
  • Same naše rad ljubavi
  • Svoj vi'ek svrši svijet ostavi.
  • Htjede prije s učenicim,
  • Svojim vjernim nasljednicim,
  • U ljubavi večerati
  • I jaganjca blagovati.
  • Još za stolom On sjeđaše
  • I nauke njim davaše,
  • Kada Juda sam ustade,
  • Mislit  svima s tim zadade.
  • U grad odmah tad poteče
  • I glavarim ovo reče:
  • Juda:
  • Što rekoste meni dati?
  • Noćas ću ga vam predati!
  • Skup pjevača:
  • Jer je prije kod njih bio
  • I sve s njima utvrdio,
  • Samo ovu noć čekaše,
  • Jer zgodnijom nju smatraše.
  • A kad njega saslušaše,
  • Pogodbu mu tad predaše,
  • I sva ci'ena preopaka
  • Bi: trideset srebrenjaka!
  • Od njih četu još je htio,
  • Jer od puka strah ga bio:
  • Juda:
  • Noćas s njome poći ćemo
  • I našav ga svezat ćemo.
  • Skup pjevača:
  • Što god iska, sve mu daše,
  • Jer to željno dočekaše.
  • I noć mrka jur je bila,
  • Kad se četa uputila.
  • Jer se ići ne viđaše,
  • Mnogi fenjer svoj nosaše,
  • Drugi zublje imađahu
  • Ter goruće prednošahu.
  • Strašno bi'ehu oružani,
  • Mačim, štitim, buzdovani’,
  • Nožem, sabljam, sulicama,
  • Harbam, štapim, sjekirama;
  • Da na vojsku udariti
  • Il' grad koji razoriti
  • Iz temelja hotijahu,
  • Žešće sprave ne imahu!
  • On pred njima gredijaše,
  • Jer vrtao znadijaše;
  • On je tamo dohodio
  • Većkrat s Meštrom i  molio.
  • Znak im još je htio dati,
  • Po kom će ga prepoznati:
  • Juda:
  • Ja ću k njemu pristupiti,
  • Uz pozdrav ga poljubiti.
  • Skup pjevača:
  • Na molitvi Isus bješe,
  • Kada k vrtu već prispješe.
  • Juda tada sam poteče,
  • Poljubi ga pak mu reče:
  • Juda:
  • Evo sam se povratio,
  • Meštr’, iz grada, gdje sam bio,
  • Zato li'epo  pozdravljam te
  • I srčeno cjelivam te.
  • Skup pjevača:
  • Ovo kako reče Juda,
  • Navališe odasvuda,
  • S konopim ga utegoše
  • I nemilo povedoše.
  • Tada Gospa doma staše
  • Ter u srcu sve predaše,
  • Jer predobro znadijaše
  • Došlo vri'eme da bijaše:
  • Pa u smetnji sva budući
  • I često se obzirući.
  • Vid’ Ivana, učenika,
  • Isusova ljubljenika,
  • Kako njega tužno zgleda,
  • Sva se strese, na smrt bli'eda:
  • A kad vidje, da cviljaše,
  • Dosjeti se što bijaše.
  • Al' hoteći bolje znati,
  • Htjede njega upitati;
  • Poče, dakle, njeg' tješiti,
  • Ovako mu govoriti:
  • Riječi Gospine:
  •            
  • Nut se dragi moj, ustavi,
  • Ter mi zbiljne glase pravi,
  • Što s’ od Sinka moga zgodi,
  • Gdje je, što l’ se njem dogodi?
  • Ali, jer te plačna gledam,
  • Sva se tresem i sva predam,
  • Da će glas to tužan biti
  • I srce mi prostri'eliti!
  • Riječi Ivanove:
  • Kad već, Gospo, želiš znati,
  • Pravo ću ti sve kazati,
  • Što se zgodi Sinku tvomu,
  • A predragom Meštru momu.
  • Sinoć, netom večarsmo
  • I s njim janjca blagovasmo,
  • Da bi primjer nama dao,
  • Svim je noge on oprao.
  • Pak pođosmo put Siona,
  • Prešav potok od Cedrona,
  • A kad potok taj pri'eđosmo,
  • U vrtao uniđosmo.
  • S nama Juda ne bijaše,
  • Ali mjesto znadijaše.
  • Jer je u njem većkrat bio
  • Skupa s Meštrom ter’ molio.
  • Ostavivši druge stati,
  • Trojicu nas htje obrati:
  • Mene jadna, kog milova,
  • Sa mnom Petra i Jakova.
  • Do sred vrta s njim odosmo
  • Pak tu sva tri ostadosmo;
  • Malo dalje on poteče
  • Ter na golu zemlju kleče.
  • Na svoj obraz tu je pao,
  • Svom se Ocu molit stao,
  • Krvavo se tad znojeći,
  • Ove ri'eči govoreći:
  • - «Oče čudne veličnosti,
  • Pun ljubavi, pun milosti,
  • Ako može kako biti,
  • Ne daj m’ ovu čašu piti;
  • Ako l’ hoćeš pak inako,
  • Pripravan sam svakojako;
  • Sve što ti bi, Oče, htio,
  • Od srca bih ispunio!» -
  • Na molitvi dok on staše,
  • Nam se vrlo svim dri'emaše,
  • Od sna bjesmo oteščali
  • I domalo svi pospali.
  • Trikrat, brižljiv, nas pohodi,
  • Da se komu što ne zgodi;
  • Poče potom nas buditi
  • Ter ovako besjediti:
  • - «Što spavate? Ustanite,
  • S pomnjom bdijte i molite,
  • Da među nas ne udari
  • Napast i kog ne prevari!
  • Nuder, dragi, dignite se
  • I moleći čuvajte se,
  • Jer premda je duša spravna,
  • Nevoljna je put mlohavna.» -
  • Ovo netom on izreče,
  • Vrativši se opet kleče;
  • Tad od Oca primi svoga
  • Poklisara nebeskoga,
  • Koji smjerno pozdravi ga
  • I prejako pokri'epi ga,
  • Davši njemu razumjeti,
  • Da mu valja smrt trpjeti.
  • Još on tako tu klečeći
  • I još vruće sveđ moleći,
  • Eto Juda pred svim prvi,
  • Za njim vojska žedna krvi:
  • Svi bijahu razjareni,
  • Ko vukovi razdraženi;
  • Al’ se svaki njih pomete,
  • Kad im reče: - «Kog ištete?» -
  • K zemlji dole svi padoše
  • I bez svi'esti ostadoše;
  • Kad im potom oblast dade,
  • Na noge se svak ustade.
  • Juda tada k njem' poteče
  • Te: - «Zdrav, Meštre!» - njemu reče,
  • Pa himbeno njeg cjelova. -
  • A reče mu Meštar ova:
  • - «Prijatelju, što s’ došao?
  • I to li je tvoj posao?
  • Tako l’ ljubeć men’ izdaješ,
  • Zlotvorima sad predaješ?» -
  • Tad svak na njeg' nasrtaše,
  • Uhvate ga i svezaše.
  • A dok to se događaše,
  • Učenici pleća daše.
  • Od tuge bi pukla sti'ena
  • Gledajući izbijena
  • Tvoga Sinka rukam jakim
  • I oružjem svakojakim!
  • Da ti ga je ugledati
  • I kakav je pogledati,
  • Rekla bi mi: - «On to li je?
  • Ah, ne, Sin moj ovo nije!» -
  • Smućena bi ti ostala,
  • Možda mrtva k zemlji pala,
  • Videć' kako svi ga psuju,
  • Ruže, biju, pogrđuju.
  • S njim se tada podigoše
  • I k Ani ga povedoše
  • Nemilosno turajući
  • I bezdušno lupajući.
  • Hodi brzo, sa mnom idi,
  • Za života još ga vidi,
  • Jer svak od njeg hlepno žudi,
  • Da ga sudac na smrt sudi.
  • Učini mi sad na volju,
  • Umiljeno ja te molju,
  • Da ga živa zatečemo
  • I štogod mu bar rečemo.
  • Skup pjevača:
  • Kad ču Gospa tužne glase,
  • Od žalosti uzdrhta se
  • I ništa mu tad ne reče,
  • Već na zemlju suzna kleče.
  • Na nju pade teška tuga,
  • Da joj ravna nije druga,
  • I tako joj muku dade,
  • Da za sebe već ne znade.
  • I ne može uzgor stati,
  • Sad će k zemlji upadati;
  • Kad pritrča Mandaljena,
  • Ter je primi na koljena.
  • Zatim sestre priskočiše,
  • U plač ljuti udariše
  • U tom stanju nju videći,
  • Na njezinu bol misleći.
  • A kad Gospi svi'est se vrati,
  • Sestrama se tad obrati
  • Ter započe suze liti
  • I ovako govoriti:
  • Riječi Gospine:
  • Ah, moj Bože, bolna ti sam,
  • Sestre mile, tužna ti sam!
  • Ove glase  čuvši sada,
  • Kako mili Sin moj strada!
  • Kakva tuga mene bije,
  • Razumi'et vam teško nije,
  • Radi Sinka dragog moga,
  • Uhvaćena bez razloga.
  • Ah! moj Sinko pregizdavi,
  • Srećo moja i ljubavi,
  • Kud ću, kamo sad bez tebe?
  • Od boli sam izvan sebe!
  • Ajme, li'epa dušo moja,
  • Meni nema već pokoja;
  • Komu ću se sad uteći,
  • Komu žalost svoju reći?
  • Gdje su sada učenici,
  • Vjerni tvoji sljedbenici,
  • Koji s tobom svud iđahu,
  • Za te mri'eti govorahu?
  • Od straha su pobjegnuli,
  • Od tebe se odmetnuli,
  • Niti za te, tko već haje,
  • Nit za tobom tko pristaje.
  • Ajme! Juda, izdajniče,
  • Meštra svoga odmetniče,
  • Što ti skrivi moj Sin mili,
  • Ter me tako ti ucvili?
  • Harnost tvoja gdje je, jao?!
  • Sinoć ti je noge prao,
  • Za stolom si s njime bio,
  • Zalogaj si njegov jio:
  • A pak tako njeg izdade,
  • Dušmanima sad predade?!
  • Koji drugo ne iskahu,
  • Jer ga smaknut svi željahu.
  • Tko te njemu preporuči?
  • Neg ja, koju s njim razluči?
  • Tako li mi život skrati
  • I za dobro zlo povrati?!
  • Tako l’ kažeš harnost svoju,
  • Tako l’ plaćaš ljubav moju?
  • Sretniji bi stoput bio,
  • Da se nisi ni rodio!
  • Tako l’ više ci'enio si
  • Novac, koji dobio si,
  • Nego l’ život Sina moga,
  • Nad svim ljud'ma prekrotkoga?!
  • Jao! Juda Iškarjote,
  • Što učini, nas sirote?
  • Pače, tužan, tebi jao,
  • Jer si Boga svog izdao!
  • Mandaljeno, ustani se,
  • Sinku sa mnom uputi se;
  • Znaš, da ti je dobro htio
  • I da ti je Meštar bio.
  • I vas molim, sestre moje,
  • Jer po meni vam je svoje,
  • Sada gradu potecimo,
  • I sve što je, izvidimo.
  • Ti, Ivane, nas čuvati
  • Hoćeš i put kazivati,
  • Kuda Sinka mog vodiše,
  • Kud' li s njime prohodiše.
  • Skup pjevača:
  • Tužna Mati tad s’ uputi,
  • Putem plačuć plač preljuti;
  • I na smrt bi probli'edila,
  • Kad bi Krvi kap vidjela.
  • Jerbo dobro znadijaše,
  • Da to Sinka Krv bijaše;
  • S njom i sestre hodijahu
  • I žaleći naricahu.
  • Hodeć, bolna, posrtaše,
  • Jer u tuzi sva bijaše,
  • Al' je sestre podizahu
  • Na rukama uzdržahu.
  • Još su noćne tmine bile,
  • Kad su k dvoru pristupile,
  • Ane dvor se nazivaše,
  • On Kaifi tast bijaše.
  • Kad Isusa uhvatiše,
  • K Ani njega dopremiše,
  • Jer poglavar on je bio
  • I njih na put otpravio.
  • Isus, pitan, progovori
  • I kratko mu odgovori;
  • Malkus pljuskom tad zamlati,
  • Zlo za dobro njemu vrati.
  • Ah! Kakvu mu pljusku dade!
  • Modar obraz vas ostade,
  • Jer mu ruka do ramena
  • Bješe gvožđem oklopljena.
  • Taj udarac prenemili
  • Tužnu Majku gork’ ucvili;
  • Ljuto ciknu to videći,
  • Pak zažali govoreći:
  • Riječi Gospine:
  • Ajme li'epo lice moga
  • Sinka dragog i miloga,
  • Ter kakva je to desnica,
  • Kakva li je zaušnica!
  • Ah! Malkuse, neharniče!
  • Ah! Nevoljni nesretniče!
  • Ter kakvo je to lupanje,
  • Kakvo li je udaranje?!
  • Ah! Moj Sinko, moj pokoju,
  • Sam ti vidiš žalost moju,
  • Nit ću prestat tugujući
  • Lice tako gledajući!
  • Skup pjevača:
  • Jošter Gospa naricaše,
  • Kad s’ odatle posukaše,
  • A ruke su bile jako
  • Svezane mu naopako.
  • Otud Kajfi vode njega
  • I pred njime optuže ga,
  • Jer je Kajfa glavar bio,
  • Krivce sluš'o i sudio.
  • Svjetina:
  • Ovaj zakon novi daje,
  • Slušaj, suče, istina je!
  • Hram ću, veli, razoriti,
  • Pak u tri dni sagraditi.
  • Puk je čudno prevario
  • I zla dosta počinio;
  • Još se hvali, da j’ od Boga
  • I Sin da je Svemogoga!
  • Skup pjevača:
  • Tada Kajfa usta gore
  • A oči mu mržnjom gore:
  • Kajfa:
  • Kaži ovdje po istini:
  • Ti si Božji Sin Jedini?
  • Skup pjevača:
  • Kad ču Boga spominjati,
  • Isus htjede čast mu dati,
  • Usta sveta tad otvori
  • I ovako progovori:
  • Riječi Isusove:
  • Kad odgovor, suče, želiš:
  • Božji Sin sam! - pravo veliš.
  • Ovako ti odgovaram,
  • I znaj dobro da ne varam.
  • Jednog dana svako pleme
  • Kano Suca vidjet će me,
  • Kada dođem na oblaku
  • Pravo sudit krivnju svaku.
  • Skup pjevača:
  • Tada Kajfa na te ri'eči
  • Srdito se ispopri'eči:
  • Kajfa:
  • Svjedočanstvo drugo što će,
  • Ne čuste li strašne zloće?
  • Ded' k Pilatu potecite,
  • Kažite mu i recite:
  • Umri'et mora po Zakonu
  • Za bezbožnu hulu onu!
  • Skup pjevača:
  • Tad ga pljuskom izlupaše,
  • Lice sveto popljuvaše,
  • Pa ga bi'esno spopadoše
  • I k Pilatu povedoše.
  • K Namjesniku kad su stigli,
  • Zaglušnu su buku digli:
  • Svjetina:
  • O pravedni gospodine,
  • Sudi krivca, nek pogine!!
  • Skup pjevača:
  • Tada Pilat pitat stane,
  • Iz koje je Isus strane,
  • Da se ne bi prevario
  • I tuđinca osudio;
  • On bo jošte ne znađaše,
  • Da mu Irud kralj bijaše,
  • A kad sad je čuo za to,
  • Odgovori on im na to:
  • Pilat:
  • Kad je tako, čujte, ljudi,
  • Irud neka njemu sudi!
  • K njemu, dakle, vodite ga,
  • Bude l’ krivac, sudit će ga!
  • Skup pjevača:
  • K rudu ga povedoše,
  • A kad preda nj izvedoše,
  • Irud mu se obveseli
  • Jer g’ odavna vidjet želi;
  • On je za njeg čuo bio,
  • Da je čuda počinio,
  • Pa i sad bi moglo biti
  • Da će koje učiniti.
  • Zato svoje ri'eči strati,
  • Al Isus mu ri'eč ne vrati.
  • I zato se na nj rasrdi
  • I s vojskom ga svom pogrdi,
  • Čini bi'elim da s’ ogrne
  • Pak Pilatu da se vrne,
  • A bi'elim se pokrivahu
  • Bez pameti ki bijahu...
  • Tad i Majka posrćući
  • Za njim pođe sve plačući,
  • Gorka bol joj srce peče,
  • Pa mu ove ri'eči reče:
  • Riječi Gospine:
  • A vidiš li, Sinko mili,
  • Kako tvoja Majka cvili?
  • Obazri se i vidi me,
  • I pogledom utješi me!
  • Ah, to li je tva odjeća?!
  • Može l’ nać se zloća veća:
  • Tebe, Mudrost nestvorenu,
  • U haljinu dat mamenu!
  • Ajme, Pravdo, već te nije,
  • Kad Irudov sud taki je!
  • On se mamen može zvati,
  • Nit' se veći može dati!
  • Skup pjevača:
  • Dokle Gospa naricaše
  • I svom Sinku govoraše,
  • Sva dovrvje po gotovu
  • Vojska k dvoru Pilatovu.
  • U dvor kad se svi smjestiše,
  • Vrata dvoru zatvoriše,
  • Unić Majci ne dadoše,
  • Nemilo je otiskoše.
  • Oko njega tu stajahu,
  • Poprijeko na nj gledahu.
  • Oštro zubma škripajući,
  • Namjesnika čekajući.
  • Sađe Pilat potom toga,
  • I videći svezanoga,
  • Nije čekat htio duže,
  • Zapita ih, što ga tuže.
  • Svjetina:
  • Gospodine, da zločinac
  • Posve nije i još hinac,
  • Ovdje ne bi svezan bio,
  • Nit' bi ga se tko dodio!
  • A sad ovo svi velimo
  • I čisto ti govorimo,
  • Da ga smakneš i umoriš,
  • A drugo nam ne govoriš.
  • On bo veli, da j' od Boga
  • I Sin da je Svemogoga;
  • On zakone stavlja nove
  • Ter se našim kraljem zove!
  • Je li pravo, da se ovaki
  • Čovjek pusti preopaki?
  • Što otežeš? Dobro pazi,
  • U zlo koje ne ugazi!
  • Pilat:
  • Dobro, dakle! Kad velite,
  • Da je krivac, i želite,
  • Da pogine, vodite ga
  • I po Pismu sudite ga!
  • Svjetina:
  • To se nama ne pristoji,
  • Već u samu tebi stoji!
  • Skup pjevača:
  • Kad im Pilat ri'eči shvati,
  • K Isusu se on obrati:
  • Pilat:
  • Eto tebe  Kraljem tvore:
  • Je l' istina, što govore?
  • Skup pjevača:
  • Buduć' dotle muče' stao
  • Isus ni ri'eč ne rekao,
  • U mučanju sad prestade,
  • Odgovor mu ovaj dade:
  • Riječi Isusove:
  • Il' s' od sebe to poznao,
  • Ili ti je tko kazao?
  • Kralj jesam li, pitaš ti me:
  • - Jesam!  - to je moje ime.
  • Al' kralj nisam ovog svi'eta,
  • Jer da jesam, mnogo četa
  • Mene ovdje branile bi,
  • I ja vezan bio ne bih.
  • Ali sam se rodit htio,
  • Čovjekom se učinio,
  • Da izbavim svijet iz tmina,
  • Kažem, gdje je spas, istina.
  • U istini tko god hodi,
  • Mene, sluša i nahodi...
  • Ovako je, kako velim,
  • Jer spasenje svima želim.
  • Skup pjevača:
  • Kad ču Pilat, što govori,
  • On svjetini progovori!
  • Pilat:
  • Počekajte, ne bučite,
  • Nego pomno promislite!
  • Vi velite, da g' umorim,
  • A da drugo ne govorim;
  • A ja vama velim opet,
  • Zar ću Kralja vašeg propet?
  • Skup pjevača:
  • Namjesnika kad su čuli,
  • Do neba su glas dignuli:
  • Svjetina:
  • Drugog kralja mi nemamo,
  • Cesaru se svi klanjamo!
  • De nemojder već kasniti
  • Ni toliko smeten biti,
  • Hoće pravda mjesto svoje,
  • Osudi ga, jer pravo je.
  • Skup pjevača:
  • Pilat poče tad' misliti,
  • Kako će ga izbaviti.
  • Pilat:
  • Brzo, momci, uzmi te ga
  • Tere bičem izbijte ga!
  • Skup pjevača:
  • Njega sluge tu zgrabiše,
  • K stupu svezav tako biše,
  • Da ga svega krv oblila
  • I još zemlju natopila.
  • Odrt tako vas bijaše,
  • Da se svaka kost viđaše,
  • Nit ostade igdje ci'elo
  • Za rt igle slavno Ti'elo!
  • Pak mu ruke oprostiše
  • I na nj opet navališe
  • Bijuć, ružeć i psujući
  • I za rugo na nj pljujući.
  • Tad spletoše čudnu krunu
  • Preoštroga trnja punu
  • Ter ga njome okruniše
  • I po glavi štapim biše.
  • Tako strašno izranjena
  • I tom krunom okrunjena
  • Pilat puku tu stojeći
  • Ukaza ga govoreći:
  • Pilat:
  • Evo čovjek, koji svoga
  • Nema lica jur ljudskoga,
  • Zarad ljutih smrtnih rana,
  • Buduć odrt sa svih strana!
  • Što suviše već želite?
  • Jur kakav je, svi vidite,
  • A da rečem po razlogu,
  • Prava smaknut ja ne mogu.
  • Skup pjevača:
  • Gleda Majka milostiva
  • Sinka svoga jedva živa.
  • Svega Krvlju oblivena
  • I nemilo nagrđena;
  • Od žalosti umiraše,
  • Dok mu Rane promatraše,
  • Ljuta bol joj srce peče,
  • Naričući ovo reče:
  • Riječi Gospine:
  • Ajme, Sinko, srce moje,
  • Tako li je Ti'elo tvoje!
  • Tako mi te nagrdiše
  • I za rugo okruniše!
  • Evo cvilim i uzdišem,
  • Evo jedva dušom dišem!
  • U te gleda tužna Mati,
  • Ne može ti pomoć dati!
  • Glava, Sinko, kakva ti je?
  • Svak' bi reko, tvoja nije!
  • Kakav l’ obraz diko moja,
  • Krvav i pun smrtna znoja!
  • Skup pjevača:
  • Jošter Gospa hotijaše,
  • Žalit, ali ne mogaše,
  • Jer svjetine vika staše,
  • Ter iz glasa svak veljaše:
  • Svjetina:
  • Ta mu kazna nije dosti
  • Za njegove sve tamnosti!
  • Za njeg nema ogovora
  • Ni drugoga dogovora;
  • Osudi ga, Namjesniče,
  • Čitav narod tako viče,
  • Nemoj njega već braniti,
  • Jer jur ima mrtav biti!
  • Skup pjevača:
  • Opet Pilat, jer viđaše,
  • Da kriv Isus ne bijaše,
  • Pustiti ga nastojeći
  • Reče njima govoreći:
  • Pilat:
  • Jur običaj ja vaš znadem
  • I trebuje da vam dadem
  • Krivca, koga vi želite
  • I za koga uzmolite,
  • A vi znate dobro sami,
  • Da blagdan je sutra vami:
  • Hoćete li radi toga
  • Barabana il' ovoga?
  • Jer Isusa znate, tko je,
  • A Baraban zna se, što je;
  • Ako koji čuo nije,
  • Život njegov, čuj, ovi je:
  • Baraban je pobunitelj,
  • Mnogih smutnja probuditelj,
  • On čovjeka ubio je
  • I tamnice dopao je.
  • Ovaj nije ništa tako
  • Učinio zlo opako.
  • Nuder, dakle, promislite,
  • Koga ćete, i recite!
  • Skup pjevača:
  • Ovo Pilat govoraše,
  • Jer ga prava priznavaše,
  • Al' svjetina kad to čula,
  • Jednim glasom podviknula:
  • Svjetina:
  • Da tog propneš, svi velimo,
  • Barabana svi prosimo,
  • Jer taj Boga našeg psuje,
  • Govoreći, Sin da mu je!
  • Skup pjevača:
  • A kad Pilat ču te glase,
  • Onda većma uzboja se,
  • I opet ga pitat stane,
  • Od koje je došo strane.
  • Odgovor mu Isus ne da,
  • Već ponizno k zemlji gleda.
  • Pilat:
  • Ded govori, što ne zboriš?
  • Zašto sa mnom ne govoriš?
  • Ne čuješ li, potrebniče,
  • Kako mnoštvo na te viče?
  • Ja te mogu izbaviti
  • I mogu te pogubiti.
  • Život i smrt tvoja stoji
  • Sad u rukam' samo mojim.
  • Otkuda si, dakle, kaži,
  • A drugoga već ne traži!
  • Skup pjevača:
  • Kano janje Isus staše
  • Dokle Pilat besjeđaše;
  • Sveta usta tad otvori
  • Te Pilatu odgovori:
  • Riječi Isusove:
  • Kad odgovor želiš čuti,
  • Po istini reći ću ti:
  • Ti imao vlasti ne bi,
  • Da zgor nije dana tebi,
  • Nit' bi sud tvoj valjan bio,
  • Da ne bude Bog hotio...
  • A tko me je tebi dao,
  • U veći je gri'eh upao.
  • Skup pjevača:
  • Čuvši Pilat, izvede ga,
  • Izranjena pokaže ga:
  • Pilat:
  • Što mislite? Drugi  nije:
  • To je Kralj vaš! Gle, kak'i je!
  • Skup pjevača:
  • Kad te ri'eči razumješe,
  • Ko vukovi pobjesnješe:
  • Svjetina:
  • Propni njega, svi velimo,
  • A sve jedno govorimo!
  • Ovdje sudac, znamo, ti si,
  • A Cesarov zlotvor nisi:
  • Al’ ako ga ne’š suditi,
  • Carski čovjek ne ćeš biti,
  • Jer tko godir kralj zove se,
  • Od Cesara odmeće se!
  • Pazi, dakle, da rad njega
  • Ti ne budeš krivac svega!
  • Skup pjevača:
  • Ovo kad mu navijestiše
  • I Cesarom popri'etiše,
  • Sva mu slobod onda pade,
  • A prostosti već nestade:
  • Sjede tada na pri'estolje
  • I reče im preko volje:
  • Pilat:
  • Uzmite ga, - vodi te ga,
  • Tere na Križ propnite ga.
  • Skup pjevača:
  • Kad osudu oni čuše,
  • Svi na njega nasrnuše,
  • Rastezaše, opet biše,
  • Pak na nj teški Križ staviše.
  • Tužna Majka sa sestrama
  • I pobožnim još ženama
  • Za vojskom se tad uputi
  • Gorko plačuć plač preljuti.
  • Tu kad Isus družbu vidje,
  • Da plačući za njim  ide,
  • Pogleda ih dragostivo
  • I reče im milostivo:
  • Riječi Isusove:
  • O sionske jadne žene,
  • Ne plačite zarad mene,
  • Na vas iste vi cvilite
  • I na porod vaš žalite,
  • Jer teško vri'eme doć' će,
  • U kome se reći hoće:
  • O nesretne dojilice,
  • O blažene neplodnice!
  • U dan onaj strahoviti
  • Planinam će govoriti:
  • - Gore, na nas nut padnite,
  • A bar danas pritisnite!
  • Jer kad ovu čine štetu
  • U zelenu još drvetu,
  • Što će s’ onda učiniti,
  • Kada bude suho biti?
  • Skup pjevača:
  • Još ovako govoreći
  • Isus pade Križ noseći,
  • Ne moguć se već držati
  • Nit na nogam više stati.
  • Križ je, što ga on nosio,
  • Dug lakata osam bio:
  • Biješ’ od hrasta sav zelena
  • Nešto malo poravnjena.
  • S njim zločinca dva vođahu,
  • Koje smaknut hotijahu:
  • Jednom ime bješe Dižma,
  • A drugi se zvaše Gižma.
  • Razbojnici bjehu bili
  • I zla dosta počinili:
  • S njim ih propet namisliše
  • Da pogrde njega više!
  • Kad to vidje tužna Mati,
  • Poče gorko naricati:
  • Riječi Gospine:
  • Ajme, Sinko, ljuta rano,
  • Moja diko i obrano!
  • Ah, to li sam dočekala,
  • Toga li se nagledala:
  • Da te tako pogrdiše,
  • S razbojnicim osudiše!
  • S takvom te družbom vode
  • I načine iznahode
  • Da nagrde Ti'elo tvoje
  • I da rane srce moje!
  • Već te molim, Sinko blagi,
  • Ah, premili i predragi,
  • Da mi dadeš Križ nositi,
  • Već ne mogu podnositi!
  • Tada ću se umiriti,
  • Kad te budem izmi'eniti;
  • Onda neću već plakati,
  • Kad ti pomoć budem dati.
  • Skup pjevača:
  • Dokle Gospa tu cviljaše,
  • Isus s Križem sli'eđaše.
  • Kako malo napri'ed pođe,
  • Na njeg smrtna slabost dođe.
  • I jer snaga njeg izdade,
  • Licem svojim zemlji pade.
  • Tad viknuše, da svak stane,
  • Dokle opet ne ustane.
  • Majka jadna, kad to spazi,
  • Kano da je mač porazi,
  • I rad bola žestokoga
  • Pade pokraj Sinka svoga...
  • To bi srce kamen bilo,
  • Koje ne bi procvililo,
  • Majku tužnu gledajući,
  • Kako trpi uzdišući,
  • Svrhu zemlje Sin ležaše,
  • Komu lice sve bijaše
  • Vele strašno izranjeno,
  • Kano mrtvo izmi'enjeno;
  • A kod njega Majka pala,
  • Sva s’ u suzam okupala,
  • Niti može k njemu doći,
  • Nit mu može dat pomoći!
  • Kad krvnici ugledaše,
  • Da još malo živ bijaše,
  • Da ne može ni hoditi,
  • A kamoli Križ nositi,
  • S njega teški Križ digoše
  • I Šimunu predadoše,
  • Od Cirence on se zvaše
  • Ter sa sela tad iđaše,
  • On ne htjede Križ nositi,
  • Al ne može ino biti;
  • Na se, dakle, kad Križ primi,
  • Uputi se među njimi.
  • Tad Isusa podigoše
  • I nemilo povedoše;
  • Kalvarija bri'eg se zvao,
  • Gdje se propet on imao.
  • Kalvarija, - tumačeći, -
  • «Mrtva glava», hoće reći,
  • Jer tu kosti svih bijahu,
  • Koje ondje propinjahu.
  • Međuto se poosvi'esti
  • Jadna majka od nesvi'esti,
  • A sestre joj pomogoše,
  • Te za vojskom s njom pođoše.
  • Kad na vrhu gore bješe
  • Kalvarije, tad vidješe,
  • Da sva vojska nad njim staše
  • I na Križ ga propinjaše:
  • Jedni ruke rastezahu,
  • Drugi čavlim pribijahu,
  • Udaraca jeka staše,
  • Da sva gora glas vraćaše.
  • Kad bi koji Majka čula,
  • Iznova bi protrnula:
  • Sama krepost Božja dade,
  • Da tu mrtva ne ostade!
  • A kad sve već dovršiše,
  • I Križ uzgor usadiše,
  • Isus poče tad moliti
  • I svom Ocu govoriti:
  • Riječi Isusove:
  • O moj Oče svemogući,
  • Jur na smrti ja budući,
  • Ti znaš da sam ispunio
  • Sve potanko, što si htio.
  • Činio sam, što je bolje,
  • I umirem drage volje:
  • Vražju silu jur oborih
  • I čovjeku raj otvorih,
  • Sad te molim, Oče mili,
  • Svrhu sviju ti se smili,
  • Da te budu svi štovati,
  • Pak raj s tobom uživati.
  • Ovim svima ti oprosti
  • Buduć Otac od milosti,
  • Da ih koji ne pogine,
  • Jer ne znadu, što sad čine.
  • Sad su moji protivnici,
  • Al’ nek budu sljedbenici:
  • Dostoj im se milost dati,
  • Da se mogu pokajati.
  • Skup pjevača:
  • Dok je Isus propet bio
  • I molitvu tu molio,
  • I lupeža dva propeše,
  • Pak se rugat s njim počeše:
  • Aj, čuveni čudotvorče,
  • Aj, aj, vrsni rukotvorče,
  • Koji crkvu razrušuješ
  • Pak u tri dni sagrađuješ!
  • Da, naš Kralju, zdrav nam bio,
  • Čudno ti si zadobio!
  • Imat ćeš se čim hvaliti,
  • Kada k Ocu budeš priti;
  • Jer gdje drugom život dade,
  • Sad ga tebi već nestade:
  • Valja reći, da kreposti
  • Tvoje nisu sve vri'ednosti!
  • Lupež pako govoraše,
  • S lieve strane što višaše:
  • Lijevi razbojnik:
  • Ako Božji Sin si pravi,
  • Nas i sebe sad izbavi!
  • Skup pjevača:
  • Ovo Gižme ri'eč bijaše,
  • A Dižma mu govoraše:
  • Desni razbojnik:
  • Ti sam znadeš, da smo krivi,
  • Nit je pravo da smo živi:
  • Al pravedan ovaj gine,
  • On je nevin, bez krivine!
  • Skup pjevača:
  • Pak Isusa gledajući
  • Reče njemu uzdišući:
  • Desni razbojnik:
  • Ti se sjeti duše moje,
  • Kad u carstvo dođeš svoje!
  • Skup pjevača:
  • Isus buduć njega čuo,
  • Na milost se jest ganuo,
  • I skrušena njeg videći
  • Utješi ga govoreći:
  • Riječi Isusove:
  • Kad je tako, ja ti velju,
  • Ispunit ću tvoju želju:
  • Danas kraj je tvome vaju,
  • Sa mnom bit ćeš ti u raju.
  • Skup pjevača:
  • Dok On tako govoraše,
  • Ispod Križa Majka staše,
  • Gledala ga i plakala,
  • Iz dna srca uzdisala.
  • I Ivan je uz Križ bio
  • S druge strane, suze lio.
  • Usta Isus tad otvori,
  • Ovako im progovori:
  • Riječi Isusove:
  • Ženo, nemoj već plakati,
  • Drugog ću ti sina dati:
  • Ivana ti eto moga
  • Za tvog sina predragoga.
  • Teb’ Ivane, Majku dajem,
  • Za Majku ti nju predajem:
  • Znaj, da sam ti sve predao,
  • Sad kad sam ti Majku dao!
  • Skup pjevača:
  • Isus ovo njoj govori,
  • Da je štogod razgovori,
  • Jer brižniji s nje bijaše
  • Nego s' onog, što trpljaše.
  • Ivan kako Majku steče,
  • Prignu glavu k njoj poteče
  • I kakono sin joj pravi
  • Do smrti je ne ostavi.
  • Gleda Majka Sina svoga,
  • Zatim gleda na drugoga,
  • Pak promišlja u gorkosti
  • Rođenoga izvrsnosti;
  • Misli, tko je Sin joj bio
  • Tko l’ Ivana porodio:
  • Opet gleda pak uzdiše
  • Videć, da joj jur izdiše.
  • Ah, tko bi se uzdržao,
  • Na taj prizor ne plakao?!
  • Ljuta bol joj srce para,
  • Pak ovako progovara:
  • Riječi Gospine:
  • Ah! Moj Sinko preljubljeni,
  • Ah, preslatki i medeni!
  • Ri'eči Tvoje, premda mile,
  • Srce su mi prostri'elile.
  • Ah, kako će Ivan biti
  • Sin mi, Sinko plemeniti?!
  • Ti Sin Boga velikoga,
  • On čovjeka sin jednoga!
  • On pri Tebi toliki je
  • Kolik' onaj, koga nije!
  • Pa ga mjesto sebe daješ,
  • Mene njemu ti predaješ!
  • Još mi veliš: - Uzdisati
  • Nemoj više ni plakati! -
  • A može li tužna Mati
  • Ne cviljeti, ne plakati?
  • Al’ jer to je volja Tvoja,
  • Podlaže se duša moja:
  • S tvojom moću trpjet mogu,
  • Za sve kličem: Hvala Bogu!
  • Skup pjevača:
  • Dokle Gospa tako cvili,
  • Ožednje joj Sin premili:
  • - Žeđam! - kliknu i zaželi,
  • Vode da mu tko udjeli.
  • Al’ od žeđi žešća želja
  • Bješe našeg Spasitelja,
  • Da bi spas nam svima dao
  • Rad čega je i došao!
  • No krvnici za porugu
  • Spremiše mu muku drugu
  • Žuč i ocat pomi'ešaše,
  • Pak tu gorkost pit mu daše!
  • Buduć Isus okusio
  • I okrutnost tu vidio,
  • Ne htje piti, nego svomu
  • Ocu reče nebeskomu:
  • Riječi Isusove:
  • Oče dobri, sve j’ svršeno,
  • Što o meni bi rečeno:
  • Jer izvrših volju Tvoju,
  • Sad Ti dajem dušu svoju!
  • Skup pjevača:
  • Ovo rekav, malo dahnu,
  • Prignuv, glavu, ter izdahnu...
  • Svi kleknu i u tišini mole, a zatim nastave s pjevanjem
  • Skup pjevača:
  • A kad Isus duh predade,
  • Čudno smućen svi'et ostade;
  • Sunce jasnost tad izgubi,
  • Dođe mračno i pogrubi.
  • Svi'et osta vas pun tmine,
  • Jer preminu Kralj istine;
  • Sva se zemlja strašno strese,
  • Jer Bog-Čovjek smrt podnese.
  • Smrt povrati, što pomori,
  • Jer se mnogi grob otvori,
  • Mnogi Sveti ustadoše
  • Ter u sveti Grad odoše.
  • Pećine se rastvoriše,
  • Građe mnoge oboriše,
  • I živine bez razloga
  • Sve smrt plaču svoga Boga.
  • Kad stvorenje svako tada
  • Poruši se, cvili, jada,
  • Što j’ od Majke tužne bilo,
  • Što li se je dogodilo?
  • Križ bijaše zagrlila,
  • Sva se u plač promi'enila,
  • Ter Krv Sinka cjelivaše,
  • A drvetu govoraše:
  • Riječi Gospine:
  • Ah, moj Križu, gorka željo,
  • Smrtna Sinka mog posteljo!
  • Ti si odar Sinka moga,
  • Plemenitog i miloga!
  • Križu, Križu, ah gorkosti!
  • Premda jesi pun slatkosti,
  • Jer po tebi svi grešnici
  • Sad su rajski baštinici.
  • Ja sam Majka, pa se bolim,
  • Ah, prigni se vruće molim,
  • Da ja Sinka s tebe snimim
  • I na svoje krilo primim.
  • Da nad Njime ruke sklopim,
  • Dok u suzam sva se topim,
  • A suze će vodu dati,
  • U njoj ću Mu Rane prati.
  • Križu, drvo posvećeno,
  • Za spasenje određeno,
  • Daj mi Sinka moga Ti'elo,
  • Na tebi je dost’ visjelo.
  • Sin je to moj, Križu sveti,
  • Kog najprije u pameti
  • Začeh, potom i porodih...
  • Već daj mi Ga, kakogodi.
  • Križu, Križu, ah žalosti!
  • Ti Majčinoj boli prosti,
  • Jer mi tuga srce kosi,
  • Ubija ga i zanosi!
  • Istina je, da tugujem,
  • Al’ iz duše tebe štujem:
  • Ti si sredstvo Otkupljenja,
  • I milosti i spasenja.
  • Skup pjevača:
  • Dok tu Majka naricaše
  • I priklono križ moljaše,
  • S njom i sestre još bijahu
  • S drugim ženam i cviljahu.
  • Muške glave tu ne bješe,
  • Neg' sam Ivan, jer sav bješe
  • Onaj narod odvrvio,
  • Kad je mrtva Njeg’ vidio.
  • Tako tužna ta družina
  • Plačuć mole Gospodina,
  • Da bi tkogod još došao
  • I skinut Ga pomogao.
  • Kad Josipa ugledaše,
  • Da se k njima primicaše
  • Noseć ljestve, da Ga skine
  • S Križa prije noćne tmine.
  • Kod Pilata bješe bio,
  • Od njeg Ti'elo isprosio.
  • Jer Ga htjede pokopati
  • I svoj novi grob Mu dati.
  • Buduć Križu pristupio
  • I na nj ljestve naslonio,
  • Započe Ga otkivati,
  • Tupe čavle izbijati.
  • A kad čavle povadiše
  • I s križem ga rastaviše,
  • Na krilo Ga primi Mati
  • I poče Ga cjelivati.
  • Sveta Majka uzdisala,
  • Suzam Rane ispirala.
  • Pak ne moguć trpjet dalje
  • Na sve strane vapaj šalje:
  • Riječi Gospine:
  • O svi, koji prohodite,
  • Razmislite i vidite,
  • Je li žalost čija slična
  • Bila mojoj i prilična?
  • Evo Sinka ja izgubih,
  • Koga sa svim srcem ljubih,
  • Slavu, diku, ures svi'eta,
  • Od trideset i tri ljeta!
  • Bijah majka ja radosti,
  • Sad sam more sve gorkosti,
  • Sinka mrtva gledajući
  • I na krilu imajući.
  • Ah, moj Sinko pregizdavi,
  • Vruče živi sve ljubavi,
  • Smrt me stri'elja na sve strane
  • Videć ove strašne rane!
  • Ajme, Glavo sve mudrosti,
  • Razabranja i tri'eznosti,
  • Kako l’ si mi izranjena
  • I nemilo nagrđena!
  • Oči, pram kim sunca jasnost
  • Mogaše se zvati tamnost,
  • Pogled slatki kamo li je?
  • Ah, umro je, već ga nije!
  • Usne li'epe i rumene,
  • Žučju, octom natopljene,
  • Kako s’ vaše rumenilo
  • U bli'edoću promi'enilo.
  • Ajme, ruke provrćene,
  • Ah, i noge probijene,
  • Kako ste mi požutjele,
  • Što bijaste ko snieg bi'ele!
  • Ajme boče otvoreni,
  • Mrtvu kopljem probodeni,
  • S desne strane počinjući
  • Pa kroz Srce prodirući.
  • Bože! čudne nemilosti,
  • Bezakonja i tamnosti:
  • Ter ni mrtvu ne prostiti,
  • Već te tako nagrditi!
  • Ah, što li Ti učiniše
  • Kako l’ zlobno umoriše:
  • Gore nego zlotvornika,
  • Neg' najgoreg razbojnika.
  • Ružo jednom prerumena,
  • A sad Krvlju poškropljena,
  • U što si se okrenula,
  • Kako l’ si mi uvenula!
  • Sinko li'epi moj, oprosti,
  • Ako ne znah reć zadosti;
  • Ne znam, jer mi tuga ci'epa
  • Srce, Dušo moja li'epa!
  • Gorku premda u jauku,
  • Blagoslivljam tvoju Muku,
  • Jer su duše otkupljene
  • I od ropstva izbavljene...
  • Oče višnji, svemogući,
  • Ja već reći ne znadući,
  • Velim samo: - Hvala Tebi,
  • Jer svog Sina primi k Sebi!
  • Skup pjevača:
  • Pokle Ivan, sin joj novi,
  • Sve za pogreb prigotovi,
  • Novoj Majci prikloni se
  • I ovako oglasi se:
  • Riječi Ivanove:
  • Ja znam, Majko, kako ti je,
  • Al plakati korist nije,
  • Jer da bude On hotio,
  • Ne bi sada mrtav bio.
  • Ljubav ovo sve dijelova,
  • Kojom tamni svi'et milova:
  • Da bi svi'et otkupio,
  • Gorku smrt je pretrpio.
  • Sve si ovo ti već znala,
  • Još kad si Ga na svi'et dala,
  • Nit je Tebi smrt njegova
  • Neka čudna stvar iznova.
  • Svi plačemo, kako znamo,
  • Jer mlohavu put imamo,
  • Al’ se opet ustrpimo
  • I tužiti prestanimo!
  • Dostoj nam se Ti'elo dati,
  • Da G' idemo pokopati,
  • Jer se sunca jasnost skrila,
  • I noć jurve  pristupila.
  • Skup pjevača:
  • Dokle Ivan besjeđaše,
  • Majka s pomnjom njeg slušaše,
  • A govorit kad prestade,
  • Mrtvoga mu Sinka dade.
  • Kad na ruke njeg primiše,
  • Sve što treba učiniše,
  • Kako s čašću pristoji se,
  • Dragom Meštru dostoji se.
  • Mirom Ti'elo obloživši,
  • Pak u platno obavivši,
  • U grob novi sahraniše
  • I kamenom zaklopiše.
  • Žaleć, dakle, Majka Sina,
  • I tužeći sva družina,
  • Svak otide svojoj kući
  • Uskrsnuće čekajući.
  • Posljednje ponukovanje
  • Jesi l', puče, razumio,
  • Kakav plač je ovdje bio?
  • A tko uzrok bi ovoga
  • Događaja žalosnoga?
  • Drugi nije, već krivine,
  • Gri'esi, zloće, opačine.
  • Koje bijehu učinjene
  • A pak od nas ponovljene.
  • Gri'eh nemili, dakle, ova
  • Svakolika uzrokova,
  • I da nije gri'eha bilo,
  • Ne bi s' ovo dogodilo!
  • Ah! već neće gri'eh prokleti
  • Našem Bogu nas oteti;
  • I nemojmo uzrok dati,
  • Da nas može nadvladati!
  • Mlohvani smo, istina je,
  • Jer nevoljna put slaba je.
  • Ali ćemo mi sve moći,
  • Kad nam Isus da pomoći!
  • Naš Isuse, s nam upravi,
  • Sve nam gri'ehe zaboravi,
  • Za koje si Krv prolio
  • I sramotnu smrt podnio.
  • Svi Ti hvale uzdajemo,
  • A za gri'eh se svi kajemo,
  • Što neharni dosad bismo
  • I njime te uvri'edismo.
  • Više možeš Ti prostiti,
  • Nego čovjek sagri'ešiti,
  • A i hoćeš, jerbo Tvoje
  • Milosrđe obilno je!
  • Prosti, dakle, jer molimo,
  • Kajemo se, i volimo
  • I smrt istu svi primiti
  • Neg Te hti'eše uvri'editi!
  • A jer dare podjeljuješ
  • Sve po Majci, koju štuješ:
  • Majko slatka, Sinu tvomu
  • Reci: - Prosti puku svomu!
  • On je ci'ena Krvi tvoje,
  • A glasnik je slave moje:
  • Da je grešan, istina je,
  • Al' mu prosti, jer se kaje:
  • Već Te ne će uvri'editi
  • Nit neharan odsad biti,
  • Buduć Ljubav jur poznao,
  • Koju si mu pokazao. –
  • Ako budeš tako reći,
  • Svaku ćemo milost steći,
  • Jer zna Sin tvoj, kako Mati
  • Imade se poštovati.
  • Jurve konca nije tvome
  • Milosrđu velikome,
  • Nit je tebe tko molio,
  • Da pomožen nije bio.
  • Majko, dakle, Isusova,
  • Moli, da nam Smrt njegova
  • Gri'eha bude otpuštenje
  • I duševno svim spasenje!
  • Blagoslov:
  • A sad koji sav svi'et stvori,
  • Vas obilno pomogao,
  • I koji vam Raj otvori
  • Svoj blagoslov svim vam dao.
  • Eda biste, dok živite,
  • Vazda s Njime prebivali,
  • A za tizim, kad umrete,
  • Njega s Majkom uživali!
  

 

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Regionalni sastanci

************

Šibenik / Meterize: Priče iz Vukovara

************



Split / Dobri: Gospa od Zdravlja

************


Dani sv. Elizabete

************

Šibenik / Šubićevac

************

Šibenik / Šubićevac: Prikazivanje filma i humanitarna akcija

************


Sjemenište Sinj: Dan otvorenih vrata

************

Dubrava: Gospa od Zdravlja

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas4471
Ovaj mjesecOvaj mjesec32204
UkupnoUkupno7243137

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 140