Visovac: Oproštaj od fra Ivana Buljevića

U franjevačkoj crkvi Gospe od Milosti na Visovcu, u četvrtak, 24. siječnja 2019. u 14 sati mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Ivana Buljevića koji je preminuo u Kijevu u nedjelju, 20. siječnja 2019., u 67. godini života, 50. redovništva i 42. svećeništva.

U koncelebraciji su bili mons. Ante Ivas, biskup u miru, vikar Provincije fra Ante Udovičić, gvardijani fra Marko Duran i fra Božo Duvnjak te još 78 svećenika. Na oproštaju su bili đakoni, bogoslovi, novaci, časne sestre, braća i sestre pok. fra Ivana te članovi rodbine, župljani Kijeva, i osobni prijatelji. Za orguljama je svirala s. Zorislava Radić, a pjevanje je predvodio fra Marko Duran.


Sprovodne obrede, nakon mise zadušnice, predvodio je kninski gvardijan fra Marko Duran. Riječi oproštaja uputili su mons. Tomislav Rogić, vikar Provincije fra Ante Udovičić, kninski gvardijan fra Marko Duran i župljanin Kijeva Cvitko Teskera.

Provincijal fra Joško Kodžoman nije bio na oproštaju od fra Ivana zbog unaprijed planiranih sastanaka koji se odnose na JKPMOFM, VFZ-a i druge.

Fotografije

***************

Uvod i homilija mons. Tomislava Rogića, biskupa šibenskog

„Draga braćo i sestre okupljeni smo u vjeri Kristovoj na ispraćaj pok. fra Ivana. Iskrenu sućut, u svoje osobno ime i u ime biskupa Ante, izražavam članovima obitelji i članovima Provincije. U ovoj misi molimo da Otac nebeski nagradi pok. fra Ivana za svako dobro i žrtvu koju je učinio, i isto tako preporučimo ga milosrđu Božjem moleći za oproštenje grijeha“, rekao je mons. Rogić.

Na početku homilije o. Biskup je citirao riječi pjesnika: „Ni život ni smrt ne pripada meni - Ja sam samo onaj koji je u sjeni - Onog što mu smrt ne mogaše ništa - Onog što pretoči se u stub ... sunčani / Ja sam samo onaj što iz svoje jeseni - Iz zatoka tvari iz te tvarne muke / U ona daleka sunčana počivališta - Pruža - Ruke.“ Tako piše pjesnik razmišljajući o uskrsnuću Kristovu, nastavio je mons. Rogić, i naglasio kako nas „iste nas misli obuzimaju dok se ovom misnom žrtvom opraštamo i za dušu fra Ivana molimo, a za njegov život i svećeničko - redovničko služenje Bogu zahvaljujemo. Zatim je o. Biskup rekao kako je svakom čovjeku stati i suočiti se s činjenicom smrti bez obzira na koji način ona došla. Smrt je nepodnosiv teret koji pritišće dušu. Kršćanin se suočava sa smrću po vjeri u uskrsnuće,u vječni život s Bogom. To su posve dva različita pogleda. Vjera u uskrsnuće predstavlja najveću životnu snagu jer u životu računamo s Bogom. Vjera u uskrsnuće daje novo svjetlo i na iznenadne rastanke od ljudi s kojima smo dijelili život, koji su nas oplemenili, koji su nas zadužili. S tim pouzdanjem i u toj vjeri opraštamo se od pokojnog fra Ivana koji je svojim redovničkim i svećeničkim služenjem ostavio traga u mnogim župama naše Šibenske biskupije i svoje franjevačke provincije. Molimo se svemogućem Bogu da se i na njega odnose Isusove riječi iz evanđelja: Idem pripraviti vam mjesto. Kad odem i pripravim vam mjesto ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja! Neka mu dobri Bog podari mjesto u kući Oca nebeskog, završio je mons. Rogić.

***************

Fra Ante Udovičić, vikar Provincije

Preuzvišeni o. Biskupe,

poštovani o. Gvardijane,

cijenjena braćo i sestre u Kristu!

Svi koji su pozvani i koji se odazivaju širiti prostore slobode za širenje ljubavi u svijetu kakav jest, trebaju računati  s velikim poteškoćama i zato im treba znatna hrabrost.

Raditi među ljudima i s ljudima uvijek sa sobom nosi i poteškoće. Poteškoće se na poseban način javljaju u trenutcima kad netko širi, naviješta poruke koje preobražavaju čovjeka i društvo pozivajući ih na žrtvu, koja izvire jedino i isključivo iz ljubavi.

Zrijući u teškoćama i sve bolje spoznavajući volju Božju, svi oni doživljavaju razočaranje, jer ih ljudi prečesto dočekaju s prezirom i prate klevetama.

No, u svemu ih tome jača svijest Božje prisutnosti i iskustvo kako Bog svoje ne ostavlja.

Vođeni ovim riječima, danas smo se sabrali u vjeri kako bi smo se oprostili od brata Ivana, člana franjevačke obitelji Provincije Presvetoga Otkupitelja, od Boga pozvanog da širi prostore slobode za širenje ljubavi u ovom vremenu i na ovim prostorima.

Životopis

Brat Ivan rođen je 17. lipnja 1952. u župi Gradac Drniški od oca Jakova i majke Terezije-Ane r. Vidović.

Osnovnu školu pohađao je u Gracu Drniškom (1959. – 1967.). Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju (1967. – 1972.), a Franjevačku visoku bogosloviju u Makarskoj (1972.-1976.) i u Zagrebu (1976. - 1978.).

U novicijat je stupio 1. srpnja 1969. u Sinju, a prve jednostavne zavjete položio 29. lipnja 1970. na La Verni (Italija). Svečane zavjete položio je 4. listopada 1974. u Makarskoj.

Za đakona je zaređen 4. srpnja 1976. u Stankovcima, a red prezbiterata primio je 3. srpnja 1977. u Splitu.

Mladu misu proslavio je u župi Gradac Drniški 17. srpnja 1977. godine.

Službe

  • Vrlika (1977. – 1979.) – župni vikar
  • Čvrljevo (1979. – 1985.) – župnik
  • Split (1985. – 1997.) – ekonom Provincije
  • kao ekonom Provincije osniva Provincijski caritas, i postaje njegov trogodišnji voditelj
  • Definitor Provincije (1988. – 1991.)
  • Visovac (1997. – 2006.) – gvardijan
  • Kruševo (2006. – 2012.) – župnik
  • Karin (2006. – 2009.) – vikar i ekonom samostana
  • Karin (2009. – 2012.) – vikar samostana
  • Kijevo (2012. – 2019.) – župnik

Trojedini Bog stvarajući čovjeka na svoju sliku i priliku utisnuo mu je i osjećaj za susret. Upravo po njima, susretima, s pogledom u prošlost pamtimo ljude, a s pogledom u budućnost očekujemo ponovni susret.

U tom smislu mogu progovoriti o mom osobnom susretu s bratom Ivanom. Gledajući prošlost ispred sebe vidim čovjeka-fratra nasmijana, kad se trebalo smijati; vidim čovjeka radišna-puna entuzijazma, kad je trebalo obrisati kapi znoja sa čela; vidim čovjeka zamišljena i odgovorna, kad je to Provincija od njega tražila i vidim nadasve starijega brata koji je imao istančan bratski i skrbnički osjećaj za nas mlađu braću - studente! Uistinu se sa zahvalnošću sjećam svih dobročinstava proizišlih iz susreta s njim.

A pogledom usmjerenim prema budućnosti nakon 22. siječnja ove godine u Kijevu, kad se dogodio susret između Stvoritelja i dijela ruku njegovih, nakon 67. godina ovozemaljskoga života, 50. redovništva i 42. svećeništva očekujem ponovni susret s tobom, dragi brate Ivane u svjetlu Vječnoga.

***************

Fra Marko Duran, kninski gvardijan

Preuzvišeni oče Biskupe, poštovani o. Vikaru Provincije, braćo svećenici, braćo i sestre pok. fra Ivana, dragi bogoslovi, novaci, časne sestre, braćo i sestre.

Dopustite mi da kažem ljudski zbogom našem fra Ivanu s kojim me vežu mnoge godine od djetinjstva do danas.

Na početku Domovinskog rata bili smo zajedno. U to vrijeme, za vrijeme njegove službe ekonoma Provincije, u studenom 1991. Provincijska uprava osnovala je Caritas Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i fra Ivana imenovala pročelnikom. Kao pročelnik Caritasa angažirao se na svim područjima humanitarne pomoći (lijekovi, hrana, odjeća) kako bi pomogao prognanicima i njihovim župnicima i svima potrebnima. Posebno je bio pogođen razorenom i spaljenom rodnom župom. To ga je još više poticalo da ustraje u svom radu pomaganja.

U ovo vrijeme od 2012. godine do njegove smrti pripadali srno istom samostanu kao redovnici i istom dekanatu kao župnici. Ovdje bih želio naglasiti i dragom pokojniku zahvaliti za onu ljubav koju je pokazivao prema samostanu u Kninu i župi Kijevu u kojoj je živio i djelovao.

Volio je župu i to je pokazivao svojom zauzetošću oko uređenja crkava sv. Mihovila u Kijevu i sv. Josipa u Uništima. Rado je i često dolazio u samostan i pomagao u svakoj prigodi, posebno za veće svetkovine i blagdane.

Posebno se zauzimao za duhovni napredak svojih župljana. Svoje svećeništvo živio je s ljudima i za ljude. Svojim radom i žrtvom života pokazao je da se u nebo ulazi svakom dobrom riječju i svakim dobrim djelom.

Dragi fra Ivane, živio si Boga ljubavi. On te je i pozvao k sebi. Neka su blagoslovljeni tvoji napori oko dobrih djela koja si činio iz ljubavi prema Svevišnjemu.

Na kraju je fra Marko pročitao tekst koji je fra Ivan napisao:

Čovjek nije slučaj. On je smišljeni projekt. Bog ga je stvorio kao svoje ljubljeno stvorenje i utisnuo mu besmrtnu dušu. Čovjek se ne rađa slučajno niti umire slučajno. Sve je to u promislu Božjem. Ljudsku smrt ne možemo promatrati kao kraj jedne prolazne epizode. Ona ima svoj smisao i ona je sastavni dio ove kratke avanture na zemlji. Na svoju sliku Bog je stvorio čovjeka. Udario mu je neizbrisivi pečat pripadnosti. Bog je vječan. I ljudska duša je vječna. Premda čovjek sličan Bogu on nije Bog nego ograničeno biće kome je suđeno da umre.

Zapisao 2. veljače 2018. fra Ivan Buljević

***************

Cvitko Teskera, u ime župljana Kijeva

Dragi svi ovdje okupljeni, tužni zbore!

Okupili smo se ovdje povodom najnovijeg i konačnog premještaja našeg brata Ivana na novu službu, - povodom njegovog prelaska iz povijesti u vječni život gdje će služiti sa svim svetima veličajući dobrog Boga.

Zahvaljujem mu u ime župljana župe sv Mihovila iz Kijeva gdje je nesebično služio Bogu i narodu više od 6 godina, a jednako tako izražavam svoj pijetet uvaženom kolegi i dragom prijatelju s kojim sam se upoznao prije više od 50 godina.

Na početku školske 1967. godine u franjevačko sjemenište u Sinju upisao se 41 pitomac, a nakon dva mjeseca nama u razred priključio se i mladić iz Graca drniškog Ivan Buljević.

Nije našao zadovoljstvo u civilnoj školi već je tražio smisao u redovništvu i ostao vjeran i odan franjevačkom redu i Provinciji Presvetog otkupitelja iz Splita do kraja života.

Fra Ivan je živio život na svoj način, bio je povučen i skroman, davao je važnost svima, a najveći mu je bio nedostatak briga o sebi, ili kako bi sveti Franjo rekao, nije dobro hranio brata magarca, slabo se brinuo za svoje tijelo. Često je tamjanom kadio presveto, evanđelistar, pokojnike koje je ispraćao, ali nikad nije dao pokaditi sebe. Kako je usamljeno i skromno živio tako je usamljeno i skromno napustio ovaj prolazni život.

Slušali smo ovih godina njegove propovijedi i savjete, njegova razmišljanja i tumačenja Svetog pisma: vrlo slikovito i revno je uspoređivao suvremenost s događajima iz Biblije, pripremao se za propovijedi, a istovremeno okupljao župljane u akcijama uređenja župskog imanja, crkve svetog Mihovile i okoliša kijevske katedrale. Samo tjedan dana prije odlaska u vječnost navijestio je planove daljnjeg uređenja naše crkve koja je iz temelja nanovo izgrađena poslijeratnih godina.

Na kraju još jednom izražavam sućut braći franjevcima, kako je sve manje naroda na našim prostorima tako je i sve manje svećenika, pa će nam nedostajati u svakom pogledu.

Jednako tako izražavam sućut braći i sestrama našeg fra Ivana, njegovoj rodbini kao i svima onima koji su ga poznavali i voljeli.

*******************

Neizrečeni govor

Fra Jakov Viro, župnik Vrlike

Bio sam zadnji fratar, koji j s Tobom razgovarao prije Tvoje smrti,a to je bilo 14. siječnja. Razgovor je trajao preko pola sata i završio je u 21,35 minuta. U tom razgovoru,pored ostalog si rekao i ovo: „Kolega,osjećam se umornim i zato ove godine mislim napustiti župu Kijevo i preseliti se u samostan na Visovcu". Kolega, čini ono što smatraš da je najbolje za Tebe. Iza toga mi kaže: „Kolega, ja ću Ti umrijeti, dođi mi na sprovod"! Znajući da „dobro" izgledaš, nisam to shvatio ozbiljno. Danas na dan Tvog sprovoda, imam sprovod na Maovicama, i jučer nakon mnogih poziva, tek danas sam našao zamjenu, tako da ću Ti ne samo doći na sprovod, već ću Ti održati i kratki govor.

Kao fratar bio si inteligentan, oštrouman i previše emotivan, i zbog svoje prevelike osjećajnosti, mnogo toga Te je ranjavalo. Brzo si mislio, hodao i živio. Zbog toga su godine učinile svoje. Ljubio si svoju Provinciju i svoj hrvatski narod. Slobodi hrvatske države neizmjerno si se radovao, ali kako se poluge moći naše države nalaze u strukturama onih koji ne vole tu državu, a sam si nemoćan da utom pogledu izmijeniš bilo što, to Te je pritiskalo, te je djelovalo na Tvoje zdravlje na način da si prerano završio svoj ovozemaljski život. Sad kad si konačno slobodan od svega onog što Ti je zadavao poteškoće, uživaj u svom Bogu kojeg si volio i za koga si neumorno radio i trošio svoje snage.

Prije tri dana nazvao me Tvoj i moj bivši župnik fra Pijo, raspitujući se, kako si umro. S njim si u Vrlici proveo prve dvije godine svog svećeničkog života. On za Tebe reče: ''Kao svećenik, fra Ivan je bio odgovoran i ozbiljan u poslu. Stisklo ga je grlo, te je zaplakao i rekao: "Ni njemu ni svojim kolegama nisam došao na sprovod, jer sam već tri godine u kolicima.

Najdraži moj kolega, nedostajat ćeš mi. Kod svog i našeg Boga zagovaraj se za svoju Provinciju i za obraćenje svog hrvatskog naroda i nek Tvoje tijelo mirno počiva u fratarskoj visovačkoj grobnici do našeg viđenja u vječnosti,Tvoj zahvalni kolega fra Jakov.

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Aktivnosti za pastoral zvanja

***********

22. travnja: Promina - XIX. festival žudija

*********

23. travnja: Kruševo - Blagoslov kipa "Fra Ante Pavlov"

**********

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas3281
Ovaj mjesecOvaj mjesec47432
UkupnoUkupno6732831

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 70 

Administrator

franodoljanin@gmail.com